Poslovni broj: Usž-3221/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković , predsjednice vijeća , Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća , te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice FRiz [adresa], koju zastupa odvjetnik Franjo Matković iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Matković i Igor Bezjak , Rijeka , Zagrebačka 5/1 , protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske , Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo , Zagreb , Ulica grada Vukovara 49 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Grada Rijeke , Rijeka , Korzo 16 , radi stupanja u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: UsI-1533/2023-10 od 14. lipnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 28. studenoga 2024.

pretpostavljam da je

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: UsI-1533/2023-10 od 14. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/20-01/231, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 26. travnja 2023., kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša u Primorsko-goranskoj županiji, KLASA: UP/I-943-04/19- 01/153, URBROJ: 2170/1-03-09/2-20-18 od 7. srpnja 2020. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja odobrava se zainteresiranoj osobi stupanje u posjed nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] od 60 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju radi produženja GU XIV i spoj SOUXXI (spoj ceste A) na lokaciji Bok-Drenova.

2. Tužiteljica u žalbi navodi da nasuprot utvrđenju suda prvog stupnja iz obrazloženja pobijane presude, nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 41. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade te da je pogrešno sud prvog stupnja utvrdio da je korisnik izvlaštenja isplatio naknadu na temelju procjembenog elaborata koji je bio osnova za pokretanje postupka. Ponavlja već ranije iznesene navode da je predmetom izvlaštenja dio okućnice obiteljske kuće u njezinom vlasništvu, koji je podijeljen na četiri zasebne nekretnine (uz navedenu kč. [katastarska čestica] i na kč. [katastarska čestica], kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica]) radi čega je korisnik izvlaštenja pokrenuo četiri zasebna postupka. Zbog toga je već u startu postupka izvlaštenja podnijela zahtjev da joj se osim stvarne vrijednosti oduzetog zemljišta isplati naknada i za posljedične gubitke (zagađenje zraka, svjetlosno onečišćenje, buka). Smatra da je odlučno utvrditi činjenicu da li sve četiri nekretnine predstavljaju zajedničku cjelinu na način da se ima voditi jedan postupak. Stoga je i predlagala da se provede dokaz uvidom u spis izvlaštenja, ali je taj dokaz odbijen slijedom čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Posebno navodi da je dovoljno izvršiti uvid u rješenje Ministarstva pravosuđa od 15. siječnja 2002., kojim je usvojena njezina žalba na rješenje o izvlaštenju u kojem to tijelo upućuje prvostupanjsko tijelo da mora voditi računa da vlasnica ni na koji način, protivno svojoj volji, ne smije izvlaštenjem biti stavljena u poziciju lošiju od one koju je imala prije izvlaštenja. Predlaže presudu poništiti i usvojiti tužbeni zahtjev te potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik i zainteresirana osoba nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, a sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da time što je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

6. Naime, za ocjenu zakonitosti rješenja javnopravnih tijela odlučna je odredba članka 41. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine, broj 74/14., 69/17. i 98/19. dalje: ZI) kojom je propisano da korisnik izvlaštenja koji dokaže postojanje pravnog i opravdanog interesa odnosno vjerojatnost nastupa znatne štete može, u tijeku postupka izvlaštenja, podnijeti zahtjev za stupanjem u posjed nekretnine za koju je podnesen prijedlog za izvlaštenje (stavak 1.). Uz zahtjev korisnik izvlaštenja mora dostaviti dokaz da je vlasniku odnosno prijašnjem vlasniku nekretnine isplaćena sporazumno utvrđena naknada ili naknada u visini utvrđenoj procjembenim elaboratom iz članka 25. stavka 2. ovog Zakona odnosno da je taj iznos naknade uplaćen na poseban račun koji će ministarstvo odnosno nadležno tijelo, na zahtjev korisnika izvlaštenja, otvoriti kod ministarstva odnosno nadležnog tijela koje vodi postupak (stavak 2.). Korisnik izvlaštenja ne mora dokazivati postojanje pretpostavki iz stavka 1. ovog članka ako se radi o izgradnji građevine ili izvođenju radova javne infrastrukture (kao što su javne ceste, željeznička infrastruktura te vodno gospodarska infrastruktura) (stavak 7.).

7. Nadalje, odredbom članka 36. stavka 1. Zakona o cestama (Narodne novine, broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14. dalje: ZC) propisano je da ako pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar želi stupiti u posjed nekretnina prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, podnosi zahtjev za stupanje u posjed nadležnom uredu državne uprave u županiji. Prema stavku 2. citiranog članka Zakona, zahtjev iz stavka 1. ovoga članka odobrava se ako osoba ovlaštena graditi, rekonstruirati i održavati javnu cestu podnese dokaze da je prijašnjem vlasniku isplaćena naknada sukladno posebnim propisima o izvlaštenju, odnosno da mu je navedena naknada stavljena na raspolaganje, odnosno dokaz da je prijašnji vlasnik odbio primiti naknadu.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici naknada za suvlasnički dio predmetne nekretnine u iznosu od 16.311,33 kn uplaćena zbog njenog odbijanja primitka naknade na poseban račun tog tijela koje provodi postupak zbog čega je imajući u vidu naprijed navedene odredbe ZI-a i ZC-a pravilno zaključeno da je predmetni zahtjev utemeljen na zakonu.

9. Dakle, u ovom postupku jedino je pravno odlučno utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti propisani navedenim zakonskim odredbama odnosno je li korisnik izvlaštenja prijašnjem vlasniku stavio na raspolaganje novčani iznos naknade određene u visini utvrđenoj procjembenim elaboratom, što je u konkretnom slučaju ispunjeno. Pri tome nije od utjecaja činjenica da je u međuvremenu poništeno rješenje o izvlaštenju, jer je odredbom članka 43. stavka 1. ZI propisano da ako je korisnik izvlaštenja stupio u posjed izvlaštenoj nekretnini u tijek postupka izvlaštenja, a prijedlog za izvlaštenje bude odbijen, vlasnik nekretnine ima pravo na naknadu štete koju mu je korisnik izvlaštenja nanio stupanjem u posjed nekretnine. Takvo stajalište ovaj Sud već je izrekao u više presuda (npr. Usž-565/16 od 19. svibnja 2016. , Usž-75/18 od 11. srpnja 2018. ).

10. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a , odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.

U Zagrebu , 28. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković