Poslovni broj: Usž-318/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Marine Kosović Marković predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VK, [adresa], i ŽK, [adresa], koje zastupa opunomoćenik Katarina Hrdalo, odvjetnica u Dubrovniku, Dr. Ante Starčevića 16, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, radi lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-793/2023-10 od 27. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-793/2023-10 od 27. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/23-02/6, URBROJ: 531-07-1-3-2/5-23-2 od 16. veljače 2023. Tim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv lokacijske dozvole Dubrovačko- neretvanske županije, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I-350-05/20-01/000054, URBROJ: 2117- 01-15/14-22-28 od 24. studenog 2022.
1.1. Navedena lokacijska dozvola izdana je na zahtjev zainteresirane osobe, za rekonstrukciju raskrižja Lozica dionica 27, građevine infrastrukturne namjene, prometnog sustava (cestovni promet), 1. skupine, dodavanjem novog traka za lijeve skretače s DC8 iz smjera Dubrovnika za nerazvrstanu cestu prema naseljima Lozica i Mokošica, dodatnim oblikovanjem raskrižja i ispravljanjem geometrije ceste, na katastarskim česticama unutar granice obuhvata k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], odnosno unutar granice izvlaštenja: dio k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], za koju su lokacijski uvjeti definirani projektnom dokumentacijom koja je sastavni dio te lokacijske dozvole.
2. Tužitelji su izjavili žalbu protiv prvostupanjske presude u kojoj u bitnom navode da je tom presudom propušteno odlučiti o njihovom pravu na mirno uživanje svog vlasništva koje je suprotstavljeno pravu zainteresirane osobe za rekonstrukciju državne ceste D8. Iznose da su tijekom upravnog postupka i upravnog spora iznosili konkretne i argumentirane prigovore usmjerene da se položaj zahvata predviđenog idejnim rješenjem izmjesti tako da se u okviru prostorno planske dokumentacije teret i zadiranje u pravo vlasništva ravnomjerno raspodjeli s drugim subjektima. Smatraju da prvostupanjski sud nije dao valjane razloge za svoju odluku, odnosno da im nije prihvatljiv stav da se u postupku izdavanja lokacijske dozvole ocjena zakonitosti svodi isključivo na ocjenu usklađenosti predloženog projekta s prostorno planskom dokumentacijom pri čemu nisu od utjecaja prigovori vlasnika nekretnine na kojoj se zahtjev planira. Takvo sudjelovanje u postupku izdavanja lokacijske dozvole smatraju nesvrsishodnim. Ocjenu prvostupanjskog suda da se s druge strane kolnika nalaze stambeni objekti smatraju neistinitom što jasno proizlazi iz planova u spisu. Spornim smatraju i utvrđenje prvostupanjskog suda da se izdavanjem lokacijske dozvole ne dira u njihova ustavna i konvencijska prava obzirom da se o njima upravo odlučuje definiranjem obuhvata rekonstrukcije, koji se ne može i ne smije mijenjati izvan parametara utvrđenih lokacijskom dozvolom. Ističu da su njihova konvencijska i ustavna prava povrijeđena već sada izdanom lokacijskom dozvolom, jer u provedenom postupku nije postignuta poštena ravnoteža između općeg interesa zajednice i zaštite prava pojedinca kao što navodi Europski sud za ljudska prava u predmetu Bristović protiv Hrvatske, presuda 31. svibnja 2007. broj 25774/05 i dr. niti im je omogućena stvarna i djelotvorna pravna zaštita pred sudom kako navodi Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj U-III-617/2006 od 25. siječnja 2011. i U-I- 3937/2011 od 14. prosinca 2011. Predlažu ukidanje prvostupanjske presude i poništenje upravnih rješenja, podredno vraćanje predmeta na ponovni postupak.
3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na podnesene žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. dalje ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njihovu štetu.
6. Naime, prvostupanjski sud se kod donošenja svoje odluke, pored ostalih, osnovano pozvao i na članak 146. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19.), kojim su propisani uvjeti za izdavanje lokacijske dozvole, a prema kojem se, pored ostalog lokacijska dozvola izdaje nakon što se u postupku utvrdi da je uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole priložena propisana dokumentacija (točka 1.) te da je idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom, posebnim uvjetima i uvjetima priključenja (točka 2.), čemu je ovdje udovoljeno. 7. Dakle, iz citirane zakonske odredbe proizlazi da se lokacijskom dozvolom isključivo utvrđuju način i uvjeti pod kojima se određeni zahvat u prostoru može izvesti s osnova važeće prostorno-planske dokumentacije i posebnih propisa koji se tiču konkretnog zahvata u prostoru, te se njezinim izdavanjem ne stječe pravo građenja građevine.
8. Slijedom izloženog, tužitelji ni tužbenim ni žalbenim navodima nisu doveli u sumnju činjenice utvrđene lokacijskom dozvolom, jer ni u tužbi, a ni u žalbi ne iznose pravno relevantne prigovore da bi namjeravani zahvat u prostoru, odobren na način i pod uvjetima iz predmetne lokacijske dozvole, bio u suprotnosti s mjerodavnim prostornim planom, ovdje Generalnim urbanističkim planom Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika", 10/05., 10/07., 8/12., 3/14., 9/14.-pt, 4/16., 25/18., 13/19., 8/20.-pt i 5/21. dalje GUP Grada Dubrovnika). Naime, tužitelji u žalbi inzistiraju na prigovorima imovinsko-pravne odnosno vlasničke naravi, iako za izdavanje lokacijske dozvole nisu relevantni imovinsko-pravni odnosi, već isključivo parametri propisani prostornim planom i posebnim uvjetima, a na koju okolnost su se pravno relevantnim razlozima osvrnuli već i prvostupanjski sud i tuženik otklanjajući prigovore tužitelja s tim u vezi.
9. Pored navedenog tužitelji presudu prvostupanjskog suda kao i rješenja upravnih tijela smatraju nezakonitim, jer nije uzet u obzir njihov prigovor da se planirani zahvat u prostoru izmjesti s lijeve strane u smjeru iz Dubrovnika (s južne strane) tako da se u okviru prostorno planske dokumentacije teret i zadiranje u pravo vlasništva ravnomjerno raspodjeli s drugim subjektima.
10. Međutim, taj žalbeni prigovor je također valjano otklonio prvostupanjski sud obrazlažući da se u konkretnom slučaju radi o rekonstrukciji postojećeg raskrižja, pri čemu iz tehničkog dijela Idejnog projekta oznake T.D. broj: 18-520IP-2 ispravak 1 iz studenog 2022. godine proizlazi kako proširenje kolnika s desne strane DC 8 u smjeru prema Dubrovniku, zbog prostornih ograničenja s druge strane kolnika (stambeni objekti) nije moguće. Također, u spisu predmeta priloženi su posebni uvjeti i uvjeti priključenja izdani od Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb, Poslovna jedinca Split, Tehnička ispostava Dubrovnik, KLASA: 340-09/20-13/49, URBROJ: 345-950-951-552/476-20-2 od 25. kolovoza 2020., koji se odnose između ostalog na sigurnost prometnice.
11. Kako, dakle, tužitelji svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelji pravilnost osporene presude pobijaju ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je presuda utemeljena, ali ih drukčije tumače, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.
12. Nadalje, tužitelji neosnovano prigovaraju i povredi ustavnih i konvencijskih prava, jer je prvostupanjski sud održao raspravu i omogućio strankama pristup sudu, svoju je odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao i na sve tužbene navode. Stoga su prigovori žalbe o povredi prava na pravično suđenje kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje neosnovani, jer su upravna tijela, kao i prvostupanjski sud razmotrili sve elemente i dali ocjenu u svezi svih okolnosti konkretnog slučaja, a koji bi mogli utjecati na povredu tog načela i povrede prava na pošteno suđenje u svim aspektima bitnim za ocjenu je li došlo do povrede navedenih prava i načela.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 28. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
