P-4441/2023-9
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB:26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. studenog 2024. u prisutnosti pun. tužitelja ŽČ i pun. tuženika KČ, objavljene istog dana,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 9.911,17 € /74.675,69 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 08.10.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u korist Državnog proračuna RH br. [broj bankovnog računa] model 26, poziv na br.5908- 19-19-03133724271."
Obrazloženje
1.U tužbi se navodi kako je rješenjem tužitelja broj 123888 od 23.7.1999. osiguraniku FČ kod kojega je nastao gubitak radne sposobnosti zbog povrede izvan rada priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 31.12.1998. Povreda izvan rada da je nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila 24.11.1997. u Splitu, u ulici Brune Bušića, a nesreću da je skrivila ĐČ iz [adresa] upravljajući vozilom marke Renault 5 reg. ozn. [registarska oznaka] osigurano kod tuženika. Pravomoćnom presudom ovog suda broj IK-633/02 od 24.10.2022. istraga je proglašena krivom za nastali štetni događaj. O osnovu odgovornosti tuženika za štetu da je pravomoćno odlučeno presudom ovog suda IP-2243/02 od 21.6.2011. i presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-879/21 od 4.1.2023., gdje je utvrđena odgovornosti osiguranika tužitelja u omjeru od 30%. Tuženik da je naknadio tužitelju štetu koju trpi isplatom mirovine do 31.10.2020., a predmetnom tužbom potražuje daljnju štetu za razdoblje od 1.11.2020. do 31.8.2023. u iznosu od 9.911,17 eura/ 74.657,69 kn. Tuženik da nije udovoljio odštetnom zahtjevu koji mu je upućen prije utužena pa je predloženo da sud donese presudu sadržaja navedenoj u izreci ove presude.
2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako tužitelj pogrešno smatra da ga pripada tražiti regresno isplaćene pune iznose invalidske mirovine. Osnovanost njegova zahtjeva da ovisi o tome koje se odredbe primjenjuju na predmetno potraživanje, odnosno primjenjuju li se odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili odredbe Zakona o obveznim odnosima u prometu koji regulira obveze društva za osiguranje preuzete na temelju ugovora (police) o osiguranje. Pri tom se tuženik poziva na odluke VSRH u kojima je izražen stav da se na ovakva potraživanja primjenjuju odredbe ZOOP-a. Dakle, tuženik smatra da u situaciji kada tužitelj naknadu štete potražuje od tuženika kao društva za osiguranje po osnovi sklopljene Police osiguranja od automobilske odgovornosti ne dolazi u obzir primjena odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju, već su njegove obveze propisane odredbe čl. 27. ZOOP-a. Razmjerni iznos mirovine prema ovoj odredbi, određuje se prama propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom rješenja RF MIORH-a Klasa UP/I-140- 04/99-01/03133724271 od 23.7.1999., nalaza i mišljenje RF MIORHA-a od 21.2.1999., presude ovog suda IK-633/02 od 24.10.2022., presude Županijskog suda u Splitu Gž- 555/02 od 25.2.2003., presude ovog suda IP-2243/02 od 21.10.2011., presude Županijskog suda u Dubrovniku Gž-879/2021-2 od 4.1.2023., pismena tužitelja upućena tuženiku 20.9.2023., izračuna potraživanja tužitelja od 15.9.2023., podataka doznačenih mirovinskih primanja za utuženo razdoblje.
4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 39.991,17 eura/ 74.675,69 kn na ime naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojoj osiguraniku FČ za razdoblje od 1.1.2020. do 31.8.2023.
7.Među strankama nije sporno sljedeće:
- kako je rješenjem tužitelja Klasa UP/I-140-04/99-01/03133724271 od 23.7.1999. osiguraniku FČ rođenom **.**.1955. kod kojega je nastao gubitak sposobnosti za rad zbog povrede izvan rada priznato počevši od 31.12.1998. pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 1.333,44 kn mjesečno.
- kako je za nastali štetni događaj u kojem je stradao osiguranik tuženika pravomoćnom presudom ovog suda IK-633/02 od 24.10.2002. osuđena osiguranica tuženika ĐČ
- kako je presudom ovog suda IP-2243/02 od 2.6.2011. obvezan tuženik isplatiti tužitelju za razdoblje do 1.5.1999. do 31.10.2002. s osnove mirovine iznos od 20.882,28 kn, te s osnove tuže pomoći i njega 28.350,26 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe 11.11.2002.
- presudom Županijskog suda u Dubrovniku Gž-879/2021 od 4.1.2023. preinačeno je prvostupanjska odluka ovog suda P-356/21 od 14.5.2021. te je naloženo tuženiku da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju štetu u iznosu od 942,60 eura / 7.102,00 kn
- kako se tužitelj prije podnošenja tužbe obrati tuženiku radi isplate utuženog potraživanja pismenom od 29.9.2023.
- kako iz izračuna tužitelja za utuženo razdoblje proizlazi da je njegovom osiguraniku FČ isplaćen iznos od 14.158,81 eur / 106.679,55 kn, od čega 70% iznosi 9.911,17 eura / 74675,69 kn a izračun je izvršen sukladno odredbama čl. 161. – 170. Zakona o mirovinskom osiguranju
8.U predmetnom postupku sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, odnosno primjenjuje li se na konkretni slučaj odredba čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne Novine br. 157/13., 157/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18, 62/18. 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.,) ili odredba čl. 27. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.).
9. Po mišljenju ovog suda, za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, te je sud primjenom materijalnog prava iz čl. 27. ZOOP-u trebao utvrditi postoji li stvarna šteta tužitelja u smislu odredbe stavka 1. istog članka, koja bi u konkretnom slučaju predstavljala razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja, određen u smislu odredbe stavka 3. istog članka, odnosno postoji li razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja HZMO i iznosa koji bi bio isplaćen kad bi razlog priznanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu a ne štetni događaj od 23.7.1999. za koji je u omjeru od 70% odgovorna osiguranica tuženika. O tome se izjasnila sudska praksa u brojnim odlukama, na koje se poziva i tuženik u svom odgovoru na tužbu, pa proizlazi kako bi tužitelju s osnova ugovora o osiguranja o automobilske odgovornosti prema tuženiku kao društvu za osiguranje mogla pripadati stvarna šteta isključivo u vidu razmjernog iznosa mirovine, na način kako je to propisano naprijed navedenom odredbom, a ne puni iznos štete koji tužitelj potražuje temeljem odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (tako VSRH Rev-1067/12, VSRH Revx-388/18, Rev-5292/19, Rev206/22, Rev-12/22 i dr.)
10. Kako tuženik smatra da se u konkretnom slučaju radi o primjeni odredbe čl. 164 Zakona o mirovinskom osiguranju kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOOP-a, temeljem koje odredbe je odredio visinu potraživanja, navodeći kako nema potrebe vršiti izračun na bilo koji drugi način, sud je imajući u vidu činjenicu da tužitelj nije predložio dokaze o visini potraživanja u smislu odredbe čl. 27. st. 1. i 3. ZOOP-a, čime je visina štete ostala neutvrđena, odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
11.Teret dokaza o visini štete bio je na tužitelju, pa s obzirom da ista nije utvrđena, odnosno da tužitelj ustraje u svom izračunu koji je suprotan naprijed citiranoj odredbi čl. 27. ZOOP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci.
12. Slijedom svega naprijed izloženo odlučeno je kao u izreci.
U Splitu, 28. studenog 2024.
S U D A C
Vica Roščić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku
- u spis
