REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1399/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužiteljice NATURA BIO EKO j.d.o.o., [adresa], OIB: 94398015307, koju zastupa stečajna upraviteljica Renata Plešnar iz Zagreba, Kraljevec II. 29, protiv tuženice KU iz [adresa], koju zastupa Ivan Zubić, odvjetnik u Krapini, Zagrebačka cesta 43, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 15. listopada 2024. u prisutnosti stečajne upraviteljice tužitelja, dana 28. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 26.043,20 EUR s zateznim kamatama na iznos od:

- 23.676,20 EUR od 30. travnja 2024. do isplate,

- 2.367,62 EUR od 27. lipnja 2024. do isplate,

i za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak rješenjem ovog suda, Stalne službe u Karlovcu, St-573/2022 od 14. veljače 2023., a da su tuženica i njen suprug NU članovi društva tužitelja, a tuženica da je bila i njegov direktor sve do otvaranja stečajnog postupka. Temeljem obavijesti Porezne uprave iz svibnja 2023. stečajna upraviteljica je saznala da tuženica tvrtkom tužitelja i dalje obavlja ugostiteljsku djelatnost u caffe baru u Varaždinu, na adresi [adresa] te da i dalje pod tvrtkom tužitelja izdaje fiskalizirane račune po kojima nije plaćen PDV. Stoga je zatražila od Porezne uprave, Područnog ureda Krapina, Ispostave Zabok svu dokumentaciju vezano za obavljanje djelatnosti u ime i za račun tužitelja od otvaranja stečaja do 15. svibnja 2023., a od knjigovotkinje HU, vlasnice obrta [obrt] je zatražila podatke o tim računima. Iz te dokumentacije da je utvrđeno da je tuženica u navedenom razdoblju obavljala ugostiteljsku djelatnost u ime i za račun tužitelja i u njegovo ime izdavala račune, i to neovlašteno i bez znanja stečajne upraviteljice tužitelja, da primljeni novac nije položila na račun tužitelja te da nije obračunala niti platila PDV. Na taj način da je tuženica ostvarila dobit u iznosu od 23.676,20 EUR (prijava poreza na dobit za 2023.), koju je neovlašteno zadržala za sebe, a nije na istu platila porez na dobit u iznosu od 2.367,62 EUR, već je istu morao platiti tužitelj. Time da su oštećeni tužiteljevi stečajni vjerovnici. S obzirom da je tuženica bez pravne osnove zadržala za sebe dobit u iznosu od 23.676,20 EUR i nanijela tužitelju štetu u visinu plaćenog poreza na dobit u iznosu od 2.367,62 EUR, to se tužbenim zahtjevom od tuženice traži isplata iznosa od 26.043,82 EUR s zateznim kamatama na iznos od 23.676,20 EUR od 30. travnja 2024. do isplate, a na iznos od 2.367,62 EUR od 27. lipnja 2024. do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da ostvareni dnevni utržak nije zadržala za sebe, već je s istim kupovala robu za ugostiteljski objekt, a sve u namjeri održanja poslovanja i stjecanja dobiti od koje bi se podmirili vjerovnici. Predložila je prekinuti predmetni postupak do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka kojeg je protiv nje pokrenula stečajna upraviteljica tužitelja podnošenjem kaznene prijave.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su zapisnik s ročišta skupštine vjerovnika tužitelja održane 26. lipnja 2024. u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, St-573/22 (list 2. – 3. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, St-573/22-28 od 14. veljače 2023., kojim se nad tužiteljem otvara stečajni postupak (list 4. – 8. spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 9. – 10. spisa), kaznena prijava podnesena od strane tužitelja protiv tuženice i njenog supruga JU (list 11. – 14. spisa), tužiteljeva prijava poreza na dobit za 2023. (list 15. – 19. spisa), račun poreza na dobit (list 20. spisa), potvrda banke o plaćenom porezu na dobit (list 21. spisa) i ulazni računi tužitelja dostavljeni uz odgovor na tužbu (list 32. – 226. spisa).

4. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan. 5. Predmet spora jest povrat koristi koju je tuženica navodno stekla obavljanjem ugostiteljske djelatnosti u caffe baru u Varaždinu, na adresi [adresa], pod tvrtkom tužitelja, dakle, obavljanjem poslovne djelatnosti u ime i za račun tužitelja, a koja korist da se očituje u ostvarenoj i zadržanoj dobiti te u neplaćenom porezu na dobit.

6. Nije sporno da je nad tužiteljem 14. veljače 2023. otvoren stečajni postupak te da je tuženica, kao jedan od članova društva tužitelja i tužiteljeva dotadašnja direktorica, nastavila obavljati ugostiteljsku djelatnost u caffe baru u Varaždinu, na adresi [adresa], koristeći pri tom tvrtku tužitelja.

7. Nije sporno niti da tuženica dobit ostvarenu takvim poslovanjem nije uplatila na račun tužitelja te da nije platila porez na tako ostvarenu dobit, već da je porez na dobit u iznosu od 2.367,62 EUR platio tužitelj.

8. Sporan je iznos dobiti koju je tuženica ostvarila opisanim poslovanjem te je li istu dužna uplatiti tužitelju.

9. Iz prijave poreza na dobit sastavljene na ime tužitelja za 2023. proizlazi da je ''tužitelj'' u 2023. ostvario prihode u iznosu od 47.718,33 EUR te rashode u iznosu od 24.042,13 EUR, slijedom čega da dobit tužitelja, kao razlika između prihoda i rashoda, iznosi 23.676,20 EUR, dok porez na dobit, po stopi od 10%, iznosi 2.367,62 EUR. 10. Na upit suda tko je sastavljao prijavu poreza na dobit na ime tužitelja za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2023., stečajna upraviteljica tužitelja je izjavila da je prijavu sastavljao knjigovodstveni servis [obrt], a kojemu su sve ulazne i izlazne račune te ostalu dokumentaciju temeljem kojeg je sastavljena prijava poreza na dobit, dostavili članovi društva tužitelja, KU, ovdje tuženica i bivša zastupnica po zakonu tužitelja, te njezin suprug NU.

11. S obzirom da je sama tuženica dostavila knjigovotkinji HU, vlasnici knjigovodstvenog obrta [obrt], sve račune pa tako i one ulazne račune koje je dostavila uz odgovor na tužbu, a u kojima se kao primatelj robe navodi tužitelj (Natura Bio Eko j.d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB: 94398015307), iako tužitelj tu robu nije nikada zaprimio, dok se kao mjesto isporuke te robe (pića, kave i ambalaže) navodi The Old City Pub, Varaždin, Šenoina 11, a ta knjigovotkinja je sve te ulazne račune knjižila kao rashode i za njihov iznos je umanjila ostvarene prihode te tako izračunala iznos ostvarene dobiti, to neosnovano tuženica osporava iznos ostvarene dobiti poslovanjem pod tvrtkom tužitelja u visini od 23.676,20 EUR.

12. Međutim, otvaranjem stečajnoga postupka prava tijela dužnika pravne osobe prestaju i prelaze na stečajnoga upravitelja (čl. 159. st. 1. Stečajnog zakona /Narodne novine, broj: 71/2015., 104/2017., 36/2022., dalje u tekstu: SZ/).

13. Stoga su 14. veljače 2023., kada je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak, sva prava i obveze dotadašnje uprave tužitelja, ovdje tuženice kao jedine direktorice, prešla na stečajnu upraviteljicu tužitelja.

14. Tuženica je kao direktorica tužitelja imala do otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem pravo i dužnost zastupanja tužitelja, ali ne i nakon toga, što znači da se sve radnje koje su u pravnom prometu poduzeli u ime i za račun tužitelja ona ili njen suprug NU smatraju neovlaštenim zastupanjem tužitelja.

15. Ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik/zastupnik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri (čl. 312. st. 1. ZOO-a).

16. Ako neovlašteno zastupani ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen (čl. 312. st. 3. ZOO-a).

17. Dakle, svi ugovori koje su tuženica i njen suprug NU sklopili bez ovlaštenja stečajne upraviteljice tužitelja, u ime i za račun tužitelja, tužitelja ne obvezuju, budući da isti nisu imali ovlaštenje zastupati tužitelja niti temeljem zakona (radi se o članovima društva kapitala koji po zakonu društvo ne zastupaju) niti temeljem izdane punomoći, a tužitelj ne tvrdi da je te ugovore naknadno odobrio.

18. Dakle, da bi se prava i obveze koje su u pravnom prometu u ime i za račun tužitelja poduzeli tuženica i njen suprug NU smatrali pravima i obvezama samog tužitelja, bilo je potrebno da tužitelj odobri sve te ugovore iz kojih su proizašla ta prava i obveze, a tužitelj ne tvrdi da je to učinio (niti izričito niti konkludentno), štoviše, u tužbi se na više mjesta navodi da su tuženica i njen suprug postupali neovlašteno i bez znanja stečajne upraviteljice.

19. Neovlašteno zastupanje ne može za neovlašteno zastupanog, ovdje tužitelja, stvarati nikakva prava niti obveze, što znači da tužitelj niti ima pravo na dobit koju je tuženica ostvarila samostalnim poslovanjem u caffe baru u Varaždinu, koristeći pri tom neovlašteno tvrtku tužitelja, niti ima obvezu plaćanja poreza na tako ostvarenu dobit. 20. Jasno je da je tuženica nakon otvaranja stečaja neovlašteno koristila identitet tužitelja za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u caffe baru u Varaždinu, ali to nije dovelo do miješanja imovine tuženice sa imovinom koja čini stečajnu masu tužitelja. Naime, nije tužitelj (stečajni dužnik) taj koji je nabavljao i prodavao robu (pića) i pružao ugostiteljske usluge u caffe baru u Varaždinu, već su to činili tuženica i njen suprug NU, bez ovlaštenja za zastupanje tužitelja, podmirujući sve nastale rashode iz vlastite imovine.

21. Stoga dobit koju je na taj način ostvarila tuženica ne može biti dio imovine (stečajne mase) tužitelja.

22. Prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

23. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (čl. 1111. st. 2. ZOO-a).

24. Kako tuženica neodobrenim neovlaštenim zastupanjem tužitelja nije stekla nikakvu korist na uštrb imovine tužitelja, budući da neovlašteno zastupanje za tužitelja ne stvara nikakva prava niti obveze, to ne postoji obveza povrata takve koristi pa je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa izgubljene dobiti valjalo odbiti kao neosnovan. 25. Također, nema uvjeta niti za dosudu iznosa plaćenog poreza na dobit po osnovi naknade štete, jer ne postoji uzročno – posljedična veza između protupravnog postupanja tuženice (neovlaštenog korištenja tvrtke tužitelja u svom poslovanju) i umanjenja imovine tužitelja u vidu plaćenog poreza na dobit.

26. Naime, tužitelj je sam zatražio sastavljanje prijave poreza na dobit u 2023. u svoje ime i tako obračunati porez uplatio u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, iako on u toj godini nije ostvario nikakvu dobit, jer nije poslovao pa je u tom dijelu trebao od nadležne Porezne uprave zahtijevati izvršenje odgovarajućih korekcija, kako bi Porezna uprava za prihode ostvarene poslovanjem caffe bara The Old City Pub, Varaždin, Šenoina 11, mogla samostalno teretiti one osobe koje su te prihode i ostvarile, a to su očigledno tuženica i njen suprug NU.

27. Dakle, nije tuženica svojim protupravnim postupanjem tužitelju uzrokovala štetu u vidu nastale obveze poreza na dobit, budući da tužitelj neovlaštenim postupanjem tuženice nije mogao steći nikakve obveze, a pitanje je da li bi i sama tuženica imala obvezu plaćanja poreza na dobit, s obzirom na odredbe čl. 2. st. 1. – 4. Zakona o porezu na dobit (narodne novine, broj: 177/2004., 90/2005., 57/2006., 80/2010., 22/2012., 146/2008., 148/2013., 143/2014., 50/2016., 115/2016., 106/2018., 121/2019., 32/2020., 138/2020., 114/2022., 114/2023.) prema kojemu fizičke osobe koje obavljaju određenu djelatnost nisu nužno obveznici poreza na dobit.

28. Stajalište je ovog suda da s obzirom da tužitelj u 2023. nije ostvario nikakvu dobit, da je neosnovano u korist državnog proračuna uplatio porez na dobit u iznosu od 2.367,62 EUR, bez obzira što je to učinio temeljem dobrovoljno sastavljene prijave poreza na dobit.

29. Stoga je neosnovan i tužbeni zahtjev kojim se od tuženice zahtijeva isplata iznosa plaćenog poreza na dobit.

30. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio predmetnu parnicu, isti nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. studenog 2024.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po stečajnoj upraviteljici

- tuženici po punomoćniku