Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-588/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Plava Laguna d.d., OIB: 57444289760, iz Poreča, R. Končara 12, kojega zastupa punomoćnica MVĆ i dr., dipl. pravnicima zaposlenim kod tužitelja, protiv tuženice MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Matea Knežević, odvjetnica u Poreču, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, poslovni broj: Ps-3/2021-12 od 16. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja Plava Laguna d.d. i preinačuje pod točkama I. i II. izreke presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, poslovni broj: Ps-3/2021-12 od 16. svibnja 2022. tako da se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja i sudi:
1. Nalaže se tuženici MV da isprazni i preda tužitelju Plava Laguna d.d. u posjed prostoriju koja se nalazi u nekretnini u [adresa], personalni dom Astra, soba br. 10, koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč – Parenzo, sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to slobodnu od osoba i stvari, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženici MV da tužitelju Plava Laguna d.d. u roku 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 53,04 eura.
3. Odbija se tuženica MV sa zahtjevom za nadoknadu parničnog troška.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice MV za nadoknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženici da isprazni i preda tužitelju u posjed prostoriju koja se nalazi u nekretnini u [adresa], personalni dom Astra, soba br. 10, koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč
– [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to slobodnu od osoba i stvari, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženici da tužitelju u roku 8 dana od dana donošenja ove presude nadoknadi parnični trošak"
II Dužan je tužitelj tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kuna, u roku 15 dana.”
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i protiv odluke o trošku. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu uz nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 287/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.
6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP na koju neosnovano ukazuje tužitelj u žalbi jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isprazni i preda u posjed prostoriju koja se nalazi u nekretnini u [adresa], personalni dom Astra, soba br. 10, koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč – [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to slobodnu od osoba i stvari.
8. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sljedeće:
- da je tužitelj pravni slijednik "Laguna Poreč", poduzeće za ugostiteljstvo i turizam, dioničko društvo,
- da je prednik tužitelja tuženici odobrio privremeni smještaj temeljem rješenja o privremenom smještaju u personalnom domu od 14. svibnja 1992., a to rješenje je stavljeno izvan snage odlukom broj 09/07/2014/1 od 27. lipnja 2014. te da je tuženica obvezna predati privremeni smještaj od svojih osoba i stvari tužitelju najkasnije do 28. veljače 2015.,
- da su neutvrđenog dana stranke sklopile sporazum kojim su utvrdile da je tuženici odobren privremeni smještaj u personalnom domu na temelju rješenja o privremenom smještaju u personalnom domu od 14. svibnja 1992., a koje rješenje je donijela "Laguna Poreč", pravni prednik tužitelja,
- da je ugovoreno da će se tuženici omogućiti boravak u privremenom smještaju do 31. listopada 2015., uz cijenu smještaja 185,81 eura/1.400,00 kuna mjesečno,
- da se tim sporazumom tuženica obvezala predati tužitelju privremeni smještaj slobodan od osoba i stvari najkasnije do 31. listopada 2015. te je dogovoreno ukoliko se izvrši predaja privremenog smještaja prema obvezi koju je tuženica preuzela, cijena smještaja tuženice za razdoblje od 1. ožujka do 31. listopada 2014. da će biti 65,03 eura/490,00 kuna mjesečno,
- da je sporazumom u članku 6. dogovoreno da je rok izvršenja obveze tuženice o predaji smještaja do 31. listopada 2015. bitan sastojak toga sporazuma pa ukoliko tuženica ne bi izvršila svoju obvezu, da se taj sporazum raskida po samom zakonu i u tom slučaju da će tuženica biti dužna platiti puni iznos cijene smještaja, a tužitelj da će biti ovlašten imenovati tročlanu komisiju i ući u prostor koji koristi tuženica, isti preuzeti, a zatečene stvari deponirati u prostor prema vlastitoj odluci na teret korisnika u iznosu od 13,27 eura/100,00 kuna dnevno,
- da je tuženica nastavila koristiti personalni smještaj tužitelja i nakon 31. listopada 2015. pa je navedeni sporazum raskinut po samom zakonu,
- da tuženica temeljem rješenja od 14. svibnja 1992. koristi sobu broj 10. u naravi garsonjeru na adresi [adresa], na kojoj adresi je primala sudska pismena tijekom prvostupanjskog postupka,
- da je tuženica i dalje u posjedu navedene garsonjere te da je od 1. veljače 2020. tuženica u mirovini,
- da je tužitelj tuženici uputio dopis na adresu [adresa], a kojim ju je kao bivšu radnicu pozvao, a s obzirom da joj je prestao ugovor o radu i radni odnos kod tužitelja, da preda privremeni smještaj koji joj je bio odobren na temelju rješenja o privremenom smještaju u personalnom domu od 14. svibnja 1992.,
- da je Kućnim redom o personalnom smještaju (stranica 4 spisa) utvrđeno da se personalnim smještajem podrazumijevaju objekti u vlasništvu tužitelja koji se ne koriste za komercijalni smještaj gostiju, već za smještaj radnika, a tim Kućnim redom da se utvrđuje tko, i pod kojim uvjetima može koristiti smještaj u personalnom smještaju, način ponašanja tijekom smještaja u personalnom smještaju, korištenja osnovnih sredstava, sitnog inventara i ostale opreme, kao i način naknade materijalne štete za oštećeno ili uništeno osnovno sredstvo, inventar ili opremu. U personalni smještaj da mogu biti smješteni samo radnici kojima je Plava Laguna d.d. dužna osigurati smještaj prema odluci Uprave, ugovoru s radnikom ili s trećim osobama, a uz unaprijed određenu mjesečnu naknadu,
- da je ugovorom o korištenju personalnog smještaja (stranica18 spisa) utvrđeno je da su stranke sklopile ugovor kojim se pravni prednik tužitelja kao vlasnik personalnog doma "Astra-Delfin" u [adresa] obvezao dati na korištenje tuženici garsonijeru na određeno vrijeme, po dogovoru, odnosno do raskida ugovora o korištenju personalnog smještaja. Korisnik personalnog doma, ovdje tuženica, se obvezala plaćati tužitelju mjesečni iznos u visini 48,27 eura/364,00 kune ili prema odluci tužitelja i to najkasnije do 10. u mjesecu za prethodni mjesec te još i platiti potrošnju električne energije u visini utvrđene potrošnje, održavati personalni smještaj te se pridržavati postojećih propisa o kućnom redu u skladu s odredbama pravilnika o personalnom smještaju. U članku 9. navedenog ugovora određeno je da predmetni ugovor prestaje važiti raskidom toga ugovora, a tužitelj da može raskinuti ugovor u svako doba ako druga strana ne ispunjava obveze iz tog ugovora. Izjava o raskidu tog ugovora da se daje neposredno u pisanom obliku uz potpis ili poštom preporučeno, time da je rok za iseljenje po raskidu ugovora 30 dana,
- da u članku 10. stavak 3. navedenog ugovora stoji da “U slučaju da korisniku personalnog smještaja prestane radni odnos u “Laguni Poreč”, ovaj ugovor prestaje važiti, a korisnik je dužan iseliti u roku iz stavka 1. ovog ugovora.”
9. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku odbio tužbeni zahtjev smatrajući da kada je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu (članak 361. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,126/21.,114/22., dalje: ZOO), te da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (članak 368. stavak 1. ZOO). Zaključak je prvostupanjskog suda da je sadržaj sporazuma od 19. studenoga 2014. irelevantan za konkretni slučaj u kontekstu dopisa od 5. veljače 2020., kada je nedvojbeno da tuženica još uvijek koristi personalni smještaj tužitelja te da je predmetni sporazum raskinut po samom zakonu.
10. Zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj imao pravo na raskid predmetnog ugovora zbog neispunjenja obveza tuženice po tom ugovoru ili zbog promijenjenih okolnosti prema odredbi članka 358. ZOO /91. je pogrešan.
11. Nedvojbeno je u postupku utvrđeno da je tuženica u posjedu predmetne garsonjere, sobe broj 10. od 1992. te da se radi o personalnom smještaju kojeg je dobila na korištenje od prednika tužitelja, kao zaposlenica tužitelja, a u posjedu garsonjere se nalazi i danas. Također je nedvojbeno utvrđeno da se prema ugovoru o korištenju personalnog smještaja stekao uvjet iz članka 10. stavka 3. jer je tuženica u mirovini od 1. veljače 2020. te od navedenog datuma koristi predmetnu garsonjeru bez valjanog pravnog osnova. Naime, tužitelj je pozvao tuženicu na predaju predmetne nekretnine još 2015., što tuženica nije učinila.
12. Stoga tužitelj osnovano u žalbi navodi da je prestankom radnog odnosa kod tužitelja raskinut ugovor o korištenju personalnog smještaja, te je tuženica sukladno članku 10. stavku 3. ugovora bila dužna iseliti i predati personalni smještaj tužitelju.
13. Kako je odredbom članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu I drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 137/99., 22/00., 73/20., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., dalje: ZV) propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Stavkom 2. članka 161. ZV pravo vlasnika iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno.
14. Radi svega navedenoga je uvažavanjem žalbe tužitelja preinačena pobijana presuda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva sukladno članku 162. stavak 1. ZV jer tuženica koristi sobu broj 10., u naravi garsonjeru, tužitelja bez valjane pravne osnove, stoga je uz primjenu odredbe članka 373. točka 3. ZPP odlučeno kao pod točkom I. ove drugostupanjske presude.
15. Kako je prvostupanjska presuda preinačena, to je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP odlučeno o troškovima parničnog postupka u vezi s odredbom članka 155. ZPP. Temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, po 26,07 eura ili ukupno 53,04 eura, dok je tuženica odbijena sa zahtjevom za nadoknadu troška parničnog postupka pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP.
16. Zahtjev tuženice za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan jer ta radnja nije nužna za postupak, a kako to propisuje odredba članka 155. stavak 1. ZPP, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Sisku 28. studeni 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Stipčić
