Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-1374/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dobrile Ćuruvija kao predsjednice vijeća, sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Jarmilke Kučera Slivar kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2) SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3) mldb. BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4) mldb. EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelji pod 3) i 4) zastupani po zakonskom zastupniku ocu tužitelju pod 2) SV, 5) mldb. ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6) mldb. LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 7) mldb. CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 8) mldb. MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelji pod 5) do 8) zastupani po zakonskom zastupniku ocu tužitelju pod 1) AV, a svi kao nasljednici pokojnog VV, protiv tuženice ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao nasljednica iza pok. HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], r. OV, ž. ČV iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-534/2020-75 od 19. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice se prihvaća, preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-534/2020-75 od 19. kolovoza 2021. i sudi:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak u [adresa], površine 93 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što mu je tužena dužna priznati te trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja uz istodobno brisanje svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i naknadi parnični trošak tužitelju sve u roku od 15 dana.“

- preinačuje u točki II. izreke presude tako da sada glasi:

„Tužitelj VV je dužan tuženici HV naknaditi parnični trošak u iznosu od 9.500,00 kuna/1.260,87 eura u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P- 534/2020-75 od 19. kolovoza 2021. presuđeno je da je tužitelj vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak u [adresa], površine 93 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što mu je tužena dužna priznati te trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja uz istodobno brisanje svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i naloženo je tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak.

2. Protiv presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), predlaže uvažiti žalbu, preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ove parnice je tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine kčbr. [katastarska čestica] pašnjak u [adresa] površine 93 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na činjenicama da predmetnu nekretninu koristi od rođenja, da su koristili njegov otac i djed, da se radi o putu koji je služio za pristup nekretnini tužitelja koja je sada sastavni dio okućnice tužitelja, da je na predmetnoj nekretnini izveo radove betoniranje kanala za oborinske vode, staze, postavio je rasvjetu, da je vlasnik hotela koji se nalazi neposredno do predmetne nekretnine, a cijeli kompleks sa predmetnom parcelom iskorištava za turističke svrhe.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio na temelju podataka zemljišnoknjižnog izvatka i posjedovnog lista da je predmetne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisana vlasnicom i posjednicom tuženica, da je temeljem prijavnog lista od 4. kolovoza 1995. izvršena parcelacija čkbr. [katastarska čestica] na način da su od nje formirane čkbr. [katastarska čestica]. Dakle, od ranije kčbr. [katastarska čestica] nastala je i predmetna čkbr. [katastarska čestica] parcelacijom temeljem prijavnog lista od 4. kolovoza 1995. po prijedlogu tuženice upisane vlasnice i posjednice čkbr. [katastarska čestica]. Stanje čestice utvrđeno na održanom ročištu na predmetnoj nekretnini je izbetonirani prolaz (put) sa rasvjetom postavljenom na betonskim zidićima.

7. Prvostupanjski sud je nakon što u obrazloženju presude opširno reproducira iskaze saslušanih svjedoka i stranaka ocijenio vjerodostojnim iskaze svjedoka PV, da je predmetni put koristio otac tužitelja od 1960. godine, da rasvjetni stupovi postoje od 1970. godine, da prema iskazu svjedoka RV je svjedok put koristio kada je dolazio kod tužitelja 1980. godine, da prema iskazu svjedoka FV je put postojao 1970. godine, da je izbetoniran iza Domovinskog rata te da je rasvjeta stavljena 1980. godine, kada i zidići, a da su to potvrdili i SV i ZV. Nadalje, sud prihvaća iskaz svjedoka ĐV koji ima kuću u blizini predmetne nekretnine u dijelu gdje je naveo da su već 1985. godine dijelovi puta bili izbetonirani, postavljeni lampioni, zidić, dok je kanal za oborinske vode napravljen 90-tih. Prvostupanjski sud prihvaća iskaz svjedoka IV koji je naveo da je makadamski put postojao 70 do 80-tih godina, da su tada postavljeni i stupovi rasvjete te napravljen oborinski kanal, a taj iskaz da je potvrdio i svjedok UV koji je na nekretninu počeo dolaziti 1982. do 1985. godine. Prvostupanjski sud prihvaća iskaz svjedoka NV koji je naveo da je 1970. godine preko tog zemljišta išao na more, da je 1986./1987. bio kanalić uz kojeg su išli do mora.

8. Prvostupanjski sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka jer ih ocjenjuje kao životne, detaljne i uvjerljive i u bitnom istovjetne.

9. U odnosu na iskaze svjedoka predloženih od strane tuženice JV, ČV, ŽV, KV, prvostupanjski sud im nije poklonio vjeru, jer da su usmjereni prema uspjehu tuženice u ovom postupku, a posebno obzirom na činjenicu da su njihovi iskazi u suprotnosti sa iskazima brojnih ostalih saslušanih svjedoka koji su potvrdili da su rasvjetni stupovi svakako bili postavljeni prije 1995. godine.

10. Osnovano tuženica u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije prihvaćene iskaze svjedoka doveo u vezu sa ostalim izvedenim dokazima, nije cijenio iskaze stranaka, što ima za posljedicu pogrešno utvrđenu činjenicu da je tužitelj pošteni posjednik, čime je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude.

11. Prema odredbi članka 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene, svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

12. Prvostupanjski sud je izveo zaključak da je posjed tužitelja predmetne nekretnine pošten, jer nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed spornog dijela nekretnine, obzirom da mu tuženica, niti njezini prednici nisu nikada osporavali pravo na posjed spornog dijela, a isti je kako je nedvojbeno utvrđeno izvodio vidljive radove postavljanja rasvjetnih stupova, odvoda, zidića i betoniranja puta.

13. Zaključak prvostupanjskog suda da je posjed tužitelja bio pošten ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća, jer ga ne opravdavaju izvedeni dokazi. Ovaj drugostupanjski sud je koristio ovlasti iz članka 373.a ZPP-a na način da je ocjenom izvedenih dokaza bilo moguće utvrditi bitnu činjenicu, je li tužitelj pošteni posjednik. 14. Budući tužitelj tužbeni zahtjev temelji na činjenicama da je isključivi posjednik predmetne nekretnine, jer ju koristi od rođenja (rođen 1949. godine), a prije njega su koristili otac i djed, da se u naravi radilo o putu na kojem je on izvodio radove, a tužba je podnijeta 16. ožujka 2015. obuhvaćeno je razdoblje u kojem su u primjeni bili Opći građanski zakonik (dalje: OGZ) koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91.), Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 - dalje: ZOVO) i Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – dalje: ZVDSP) čije odredbe su regulirale stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću. Međutim, i prema paragrafu 1463. OGZ-a, članku 28. ZOVO-a i članku 159. ZVDSP-a za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću posjed mora biti pošten. Pošteni posjed i prema paragrafu 326. OGZ-a članku 72. stavak 2. ZOVO-a i članku 18. stavak 3. ZVDSP-a u bitnom je ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Nepošteni posjednik ni prema pravnim pravilima OGZ-a, ni prema odredbama ZOVO-a i ZVDSP-a ne može vlasništvo nekretnine steći dosjelošću.

15. U ovoj parnici tužitelj je dva puta saslušan (list spisa 125-127 i list 216-217). Prema iskazu tužitelja nekretninom kčbr. [katastarska čestica] tužitelj se koristio od 1956. godine, a zemljište (predmet spora) služilo je za prolaz svima, njime su se koristili GV i njegov brat, a poslije dva sina ĐV i AČ, služio se i barba ZV, teta SČ, da je on to zemljište naslijedio od svog oca, putem se koristio na način da je dovozio materijal za gradnju kuće od mora. Nadalje, prema iskazu tužitelja sporna čestica broj [katastarska čestica] te čestice broj [katastarska čestica] i [katastarska čestica] su bile jedna čestica sve u vlasništvu BČ koje je on kupio, a tužbu je podnio jer je geodet Škoda koji je izradio prijavni list napravio da je dio tužiteljeve čestice od tuženice. Iako prema sadržaju zapisnika (lista spisa 127) je tužitelj nakon danog iskaza na upit punomoćnika tužitelja naveo da je put naslijedio od svog oca, a nije ga kupio od BČ i u kasnije danom iskazu tužitelj (list spisa 217) je naveo da je nekretninu kupio od BČ i da je čestica čije utvrđenje vlasništva traži ovom tužbom oduvijek bila sastavni dio parcele BČ. Stoga, kada tužitelj dva puta isto navodi, ne može se iskaz cijeniti da se radi o zabuni kod davanja iskaza. Tužitelj je naveo da je bio prisutan 1995. godine kada je vještak Škoda napravio prijavni list i da se kao susjedi nisu ništa bunili, ali je kasnije mjernik to u kancelariji preuredio na način da je tuženica upisana vlasnicom čkbr. [katastarska čestica] (list spisa 126). Tužitelj je naveo da je posjednik predmetne nekretnine bila BČ, da je prije 1995. godine, a i poslije kao posjednik spornog puta bila upisana BČ, i da je podnio ovu tužbu iz straha da ne zastari njegovo pravo da tuži tuženu, jer se ona bez njegovog znanja naknadno upisala posjednikom predmet nekretnine (list spisa 216).

16. Cijeneći iskaz tužitelja (čiju ocjenu prvostupanjski sud nije dao), već iz danog iskaza ne bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva. Kada bi iskaz tužitelja i bio istinit u dijelu gdje navodi da su se putem služili svi, onda bi proizlazilo da ni tužiteljev otac, a ni tužitelj ne bi bili u samostalnom posjedu. Iako je svjedok PV naveo da se predmetnom nekretninom i da u naravi je to bio put, koristio i otac tužitelja za prolaz „dolje od mora“ prema istoku i to sa kolima s magarcem, (a to je bilo oko 1960. godine), međutim takav iskaz nije potkrepljen drugim dokazima, a ni tužitelj nije naveo za koje nekretnine za dolazak je otac put koristio, već iz iskaza tužitelja proizlazi da je otac sijao kukuruz na dijelu gdje se sada nalazi kuća tužitelja koju je on počeo graditi 1968. godine na tom zemljištu i da put nije mogao koristiti odozgo jer je bila visoka međa, a pristup do kuće i do mora ima [adresa]. Da u vrijeme kako tužitelj i svjedok PV navode spornom nekretninom se nije moglo prolaziti kolima tvrdila je tuženica zbog razine zemljišta.

17. Nije sporna činjenica da tužitelj prilaz do kuće, a i mora ima s javne [adresa]. Dakle, sporna čestica nije jedini prilaz od tužiteljeve kuće do mora.

18. Obzirom na iskaz tužitelja, da je vlasnica predmetne čestica bila BČ i da ju je od nje kupio, tužitelj time ističe da ima zakoniti posjed. Međutim, da je vlasnica predmetne čestica bila BČ, osim iskaza tužitelja ne proizlazi niti iz jednog izvedenog dokaza. Prema podacima iz zemljišnih knjiga vlasnica čestice od koje je parcelacijom nastala i sporna [katastarska čestica] bila je OV, majka tuženice, a nakon nje tuženica koja je nekretninu stekla temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim sa OV. I prema posjedovnom listu (list spisa 10-15) posjednicom nekretnine upisana je bila OV, a nakon nje tuženica. Dakle, niti BČ, niti tužitelj, a ni njegovi prednici nikada nisu bili upisani vlasnikom i posjednikom predmetne nekretnine.

19. Nije sporna činjenica da je tužitelj od BČ kupio čkbr. [katastarska čestica] koje graniče sa spornom česticom (kako to proizlazi iz podataka skice izmjere list 50), međutim niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi sporna čestica bila sastavni dio kupljenih nekretnina od BČ. Da bi tužitelj imao zakoniti posjed spornih čestica trebao je dokazati da je ista bila vlasništvo prodavatelja BČ, što ne proizlazi iz izvedenih dokaza.

20. Prvostupanjski sud kada je ocjenjivao iskaze svjedoka predloženih od strane tužitelja i koje iskaze je cijenio kao vjerodostojnim u pogledu izvođenja radova od strane tužitelja i poštenje posjeda nije cijenio činjenicu da se između stranaka vodila parnica broj P-170/89 po tužbi HV protiv tuženika VV radi utvrđenja da ne postoji pravo služnosti prolaza i provoza preko nekretnine tužiteljice kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist nekretnine tuženika koja se nalazi sjeverno od nekretnine tužiteljice. Prema sadržaju prvostupanjskog spisa prvostupanjski sud je kao dokaz pročitao spis P-170/89. U tužbi u predmetu P-170/89 koji je priložen ovom predmetu iznijete su činjenice da za nekretninu tuženika u toj parnici (u ovoj parnici tužitelja VV) ne postoji pravo služnosti prolaza i provoza preko čestica zemlja [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist nekretnina tuženika. Radilo se o nekretnini [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od koje je parcelacijom 1995. godine nastala sporna čestica broj [katastarska čestica]. U odgovoru na tužbu u tom predmetu tuženik VV je iznio činjenice da je on započeo gradnju svoje kuće 1969. godine i da je stazu na nekretnini tužiteljice već zatekao i da su se tom stazom, tim putem služili vikendaši koji su dolazili u [adresa] na kampiranje ili imaju svoju kuću, da se sporni put proteže u dužini od oko 200 m, a put kojeg ima tuženik prema moru od svoje kuće spaja se sa putem tužiteljice i to od početka parcele tužiteljice do mora i to možda u dužini od oko 20 m, da cijelo vrijeme nije nikada imao bilo kakvih problema oko tog puta, nitko mu nije priječio prolaz. Nadalje, u odgovoru na tužbu u navedenom predmetu navedeno je, ukoliko bi se tuženiku zabranio prolaz da se on u krajnjem slučaju niti ne protivi i da on ima svoj put kojim putem osim puta tužiteljice može doći do mora, kada se uredi taj njegov put koji bi trebao biti u širini 3 m. Taj odgovor na tužbu prema podacima spisa P-170/89 je dan na zapisnik kod suda sa održane rasprave 6. prosinca 1989., a prema sadržaju zapisnika s ročišta od 28. lipnja 1991. održanog na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] od koje je i nastala sporna [katastarska čestica] navedeno je da su prije početka same rasprave stranke izjavile da su postigle međusobnu nagodbu i punomoćnik tužiteljice ČV je izjavio da tužiteljica želi povući tužbu, obzirom da je sa tuženikom sklopila sporazum.

21. Između stranaka nije sporno da prolaz oko kojeg se vodio spor u predmetu P- 170/89 je išao preko čkbr. [katastarska čestica] koja u to vrijeme još nije bila cijepana, već je parcelacijom 1995. od nje nastala [katastarska čestica].

22. Kada se cijeni sadržaj odgovora na tužbu u tom predmetu gdje tužitelj (u tom predmetu tuženik) nije osporio da je prolazio preko nekretnine tužiteljice čkbr. [katastarska čestica], ali ne po dijelu te čestice od kojeg dijela je parcelacijom 1995. nastala sporna [katastarska čestica] i da se radilo o godini 1989., dolazi se do zaključka da u to vrijeme tužitelj nije bio u posjedu dijela tadašnje čestice [katastarska čestica] i to onog od kojeg je parcelacijom nastala predmetna [katastarska čestica], kako tužitelj i svjedoci predloženi od strane tužitelja tvrde u ovom predmetu. Naime, tužitelj, a i svjedoci su iskazivali da je predmetna čestica [katastarska čestica] bila put, prvo makadamski i da je tužitelj oduvijek tuda prolazio, da je već tada djelomično bio betoniran, postavljena rasvjeta, izbetonirani zidići na kojima se nalazi rasvjeta, prema iskazima svjedoka još 1970. su bili postavljeni lampioni, zidići. Da je u to vrijeme 1989. godine tužitelj imao svoj put na dijelu od kojeg je nastala parcelacijom 1995. godine čkbr. [katastarska čestica], onda ne bi imao razloga prolaziti drugim dijelom nekretnine „stazom“. Stoga i ocjena prvostupanjskog suda o vremenu izvođenja radova na nekretnini nije pravilna, jer kada bi bili vjerodostojni iskazi svjedoka o vremenu izvođenja radova prema kojima je već u vrijeme vođenja parnice P-170/89 tužitelj bio u posjedu čkbr. [katastarska čestica], a prema njihovim iskazima put je bio već djelomično betoniran s postavljenom rasvjetom i zidićima, onda je životno da tužitelj ne bi u to vrijeme imao potrebu prolaziti po drugom dijelu nekretnine „stazom“.

23. U vrijeme vođenja parnice P-170/89 čkbr. [katastarska čestica] nije bila cijepana, dakle još nije bila formirana sporna [katastarska čestica] koja je nastala 1995. godine parcelacijom čkbr. [katastarska čestica] po prijedlogu vlasnice HV. Dakle, već u to vrijeme tužitelju nije mogla ostati nepoznata činjenica da je vlasnica nekretnine tužiteljica. Stoga izvođenje radova nakon toga ne utječe na poštenje posjeda, jer je tužitelj radove za koje je utvrđeno da ih je izveo znao, odnosno nije mu moglo ostati nepoznato da ih izvodi na tuđoj nekretnini.

24. Osim toga, prema iskazu tužitelja (list 216) tužitelj je imao saznanje i o parcelaciji čkbr. [katastarska čestica]. godine od koje je i nastala predmetna [katastarska čestica], pa mu ni tada nije moglo ostati nepoznato da je tuženica vlasnica predmetne čkbr. [katastarska čestica].

25. Svjedok ČV, suprug tuženice, koji je bio punomoćnik u predmetu P- 170/89 u toj parnici tužiteljici HV u iskazu je naveo da je tuženica tužbu u predmetu P-170/89 povukla, jer je s tužiteljem (u toj parnici tuženikom) bilo dogovoreno da će mu oni dati prilaz moru, a on njima prema glavnoj cesti, ali da taj dogovor nije ispoštovan. Da je tužba povučena, jer su stranke postigle sporazum proizlazi iz sadržaja zapisnika u tom predmetu. Takav iskaz svjedoka je prihvatljiv, jer prema sadržaju zapisnika (spis P-170/89 list spisa 11) prije početka rasprave stranke su izjavile da su postigle međusobnu nagodbu.

26. Da je prihvatljiv iskaz tuženice da tužitelj nije pošteni posjednik, da u vrijeme vođenja parnice P-170/89 kako je to tvrdio tužitelj i svjedoci predloženi od strane tužitelja nije postojao put na mjestu gdje je čkbr. [katastarska čestica] i da je čkbr. [katastarska čestica] od koje je nastala i sporna [katastarska čestica] graničila sa nekretninama BČ, a granica je bila suhozid potvrdili su i svjedoci EČ, DČ, ČV. Da je postojao suhozid do nekretnina BČ i da ga je srušio tužitelj proizlazi iz iskaza svjedoka PV.

27. Osnovano tuženica u žalbi ističe da prvostupanjski sud kod ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka koje je prihvatio vjerodostojnim nije cijenio činjenicu da su neki svjedoci u rodbinskim odnosima sa tužiteljem, neki zainteresirani za uspjeh, jer i sami prolaze spornom česticom jer im je to kraći put do mora, kako to proizlazi iz njihovih iskaza.

28. Tužiteljica je tvrdila da je tijekom vođenja ove parnice tužitelj pregovarao o kupnji predmetne nekretnine, to je potvrdila i svjedok JV, kćerka tuženice. Tužitelj je osporio da je pregovarao s tuženicom o kupnji premetne nekretnine, već je naveo da je njegov sin pregovarao sa tuženicom o kupnji druge nekretnine, nije naveo koje.

29. Međutim, svjedok FV, sin tužitelja je u iskazu naveo da je on pregovarao sa tuženicom o kupnji predmetne nekretnine, ali da se nisu dogovorili. Ovaj svjedok istovremeno je tvrdio da je tužitelj, njegov otac vlasnik predmetne nekretnine.

30. Kada se cijeni iskaz tužitelja, prema kojem je predmetnu nekretninu kupio od BČ, jer je to uvijek bilo zemljište sastavni dio njenih nekretnina, da je upisani posjednik bila BČ, a koje tvrdnje su suprotne priloženim podacima zemljišnoknjižnog izvatka i povijesnog lista i ničim dokazanog da bi BČ bila izvanknjižni vlasnik, da je tužiteljev sin koji živi u zajedničkom domaćinstvu s tužiteljem i bavi se ugostiteljskom djelatnošću pregovarao s tuženicom radi kupnje predmetne nekretnine, da je između stranaka vođena parnica 1989. (stranke u suprotnim ulogama) u kojoj tužitelj nije osporavao da je prolazio preko nekretnine tužiteljice čkbr. [katastarska čestica], ali ne dijelom te nekretnine od koje je nastala sporna [katastarska čestica] za koju tužitelj tvrdi da je vlasnik, dakle znao je da je tužiteljica vlasnica nekretnine čkbr. [katastarska čestica], da je imao saznanje o parcelaciji provedenoj 1995. kojom je formirana sporna čestica [katastarska čestica], da ni tužitelj ni njegovi prednici nisu bili upisani vlasnicima i posjednicima predmetne nekretnine već je to tuženica, a prije nje njena majka koja je prema iskazu tuženice nakon što više nije mogla osobno koristiti dala trećoj osobi da koristi za ispašu ovci, pogrešno je prvostupanjski sud izveo zaključak da je tužitelj bio pošten posjednik nekretnine. Upravo suprotno utvrđene činjenice ukazuju na znanje tužitelja da je tuženica vlasnica sporne nekretnine i da je radove izvodio na tuđoj nekretnini.

31. Navodi tužitelja da mu nitko nije branio izvođenje radova na predmetnoj nekretnini nisu odlučni kraj činjenice, da je imao saznanje da radove izvodi na tuđoj nekretnini, a tuženica se nije mogla ni protiviti izvođenju tih radova, jer nije dolazila na nekretninu zbog zdravstvenih razloga. Ne dolaženje na nekretninu pa time i nemogućnost protivljenja izvođenju radova od strane vlasnika nekretnine ne povlači posljedicu da izvoditelj radova postaje pošteni posjednik, jer tužitelj koji je nesporno izveo radove zatečene na predmetnoj nekretnini u vrijeme održanog ročišta i vidljive na fotografijama u ovom predmetu znao je u vrijeme dok ih je izvodio da ih izvodi na tuđoj nekretnini.

32. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je posjed tužitelja pošten i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

33. Ocjenom izvedenih dokaza drugostupanjski sud je utvrdio da posjed tužitelja nije pošten, pa je primjenom odredbe članka 159. ZVDSP-a odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

34. U odnosu na tvrdnje tužitelja kojima ukazuje da je i građenjem na tuđem zemljištu stekao vlasništvo nekretnine, ističe se da se ne radi o zgradi, a radove je izveo bez odobrenja tuženice i znao je da ih izvodi na tuđoj nekretnini, pa nisu ispunjene pretpostavke ni prema odredbama ZOVA-a, ni ZVDSP-a.

35. Budući je presuda preinačena, preinačena je odluka o parničnom trošku. Tuženici primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a pripada parnični trošak prema zatraženom troškovniku za sastav podneska od 21. ožujka 2017. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka primjenom Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje: Tarifa) 1.000,00 kuna/132,72 eur, sastav podneska od 15. veljače 2018. primjenom Tbr. 8. točka 3. Tarife 250,00 kuna/33,18 eur, zastupanje na raspravama održanim 9. siječnja 2016., 21. siječnja 2017., 23. studenog 2017., 7. veljače 2018., 17. travnja 2018., 5. lipnja 2018., 30. kolovoza 2018. za svaku primjenom Tbr. 9. točka 1. Tarife 1.000,00 kuna/132,72 eur, sastav žalbe primjenom Tbr. 10. točka 1. Tarife 1.250,00 kuna/165,90 eur, ukupno 9.500,00 kuna/1.260,87 eur. Tuženici nije priznat trošak za sastav podneska od 12. siječnja 2017., jer u tom podnesku izvješćuje sud o adresi predloženog svjedoka, za sastav podneska od 19. siječnja 2017. u kojem traži odgodu ročišta, za sastav podneska od 13. travnja 2017. kojim izvješćuje da dostavlja dokumentaciju koja se nalazi u spisu, od 9. ožujka 2018. i 16. ožujka 2018., jer se u njima sadržajno ponavlja već iznijeto. 36. Primjenom odredbe članka 373.a ZPP-a prihvaćena je žalba tuženice i preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženici je dosuđen parnični trošak.

Bjelovar, 28. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Dobrila Ćuruvija