Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. broj: Kzd-22/2021-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu za mladež Kseniji Jurković-Šepić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Bojane Ahel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŽR zbog kaznenog djela iz čl. 215.st.1. i čl. 177.st.1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci posl. broj KOz-DO-471/2020 od 18. prosinca 2024., nakon održane javne rasprave zaključene dana 25. studenog 2024., u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci Sandre Čulinović Pintar, punomoćnika Maje Vukelić, odvjetnice iz Rijeke, optuženika ŽR i branitelja Ane Ilić, odvjetnice iz [adresa], dana 28. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice i braniteljice te u odsutnosti optuženika i tužitelja, izrekao je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I.Temeljem odredbe čl. 453. toč. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08)

optuženik ŽR OIB: [osobni identifikacijski broj], sin BR i KR rođ. Ž, rođen **.**.1977. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, otac jednog djeteta, inženjer građevinarstva, zaposlen u vlastitoj firmi „4Home“ sa mjesečnim primanjima od 1.000,00 kuna, vlasnik obiteljske kuće na adresi [adresa], B, vlasnik terena na Krku, vlasnik osobnog vozila marke Ford Fiesta, 15 godina starosti, sa prebivalištem na adresi [adresa], kazneno neosuđivan, na slobodi,

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi

dana 15. listopada 2020. godine oko 15,25 sati u Kostreni, ulica Žuknica br. 1., na parkiralištu Dječjeg vrtića "Zlatna ribica", za vrijeme dok se je nalazio u svojem osobnom vozilu marke "Peugeot" registarskih oznaka [registarska oznaka], skupa sa kćerkom djetetom OR (rođenoj 2014. godine), a nakon što mu prišla bivša izvanbračna supruga SR, u nakani da utješi zajedničko dijete, pa provukla desnu ruku ,do sredine nadlaktice, kroz otvoreni prozor vozačevih vrata, ne bi li time otključala zatvorena vrata vozila, a time i pristupila kćerki OR, uhvatio je za desnu ruku, rekavši joj da će je ubiti, a onda naglo krenuo vozilom, vozeći je oko 10 metara ovako uhvaćenom za vrata vozača vozila, za vrijeme dok se je ona lijevom rukom uhvatila za ta vrata sklupčana u tijelu, a nogama stružući po tlu, pristajući da tako time ugrozi njezin tjelesni integritet, a sve u nazočnosti zajedničkog djeteta OR (rođene 2014. godine) koja je cijelo vrijeme plakala, premda svjestan da time negativno utječe po pravilan psihofizički razvoj ovog djeteta, pa na to pristajući, a kojim svojim postupanjem je kćerku uznemirio i kod nje izazvao osjećaj straha za svoju i majčinu osobnu sigurnost, a kojom prilikom je SR zadobila ogrebotine na desnoj potkoljenici u predjelu gležnja što predstavlja povrede lake naravi,

dakle, da bi općeopasnom radnjom i općeopasnim sredstvom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, te da bi zlostavio dijete,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti – dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom – opisano u čl. 215.st.1. KZ/11 i kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava – opisano u čl. 177. st. 2. KZ/11.

II.Na temelju čl. 149. st.1 ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl.145. st. 2. toč. 1. do 5. ovog Zakona te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja kao i punomoćnika padaju na teret proračunskih sredstava, osim u slučajevima određenim u stavku 2. do 5. ovog članka.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci pod brojem KOz-DO-471/2020 od dana 18. prosinca 2020. podiglo je optužnicu protiv optuženika ŽR radi kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom – opisano u čl. 215.st.1. KZ/11 i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava – opisano u čl. 177. st. 2. KZ/11.

2.Pozvan da se izjasni kakav stav zauzima prema optužbi optuženik ŽR je naveo da se u odnosu na kaznena djela koja mu se stavljaju na teret ne smatra krivim te je obranu iznosio na kraju dokaznog postupka.

3.U provedenom dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispitani su SR (list 72-74 spisa), ŠR (list 145-147 spisa), DR (list 229-231 spisa), ŽRR (list 236 spisa), VR (list 274-275 spisa), BRR (list 279 spisa) i FR (list 280-281 spisa), provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Valteru Stembergi koji je i ispitan na raspravi (list 314 spisa).

3.1.Uz suglasnost stranaka pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to uvjerenje Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od dana 20. listopada 2020. godine (list 12 spisa), medicinska dokumentacija za SR (list 14-15, 263-266 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Rijeka od 12. studenog 2020. godine sa prilozima (list 37-72 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Rijeka o provođenju mjere stručne pomoći i nadzora (list 185-220 spisa), fotodokumentacija očevida (list 24-27 spisa), nalaz i mišljenje provedenog sudskomedicinskog vještačenja (list 286- 291 spisa) te je kao zadnji dokaz izvršen uvid u izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (list 142 spisa).

3.2.Sud je odbio dokazni prijedlog obrane da se provede očevid i rekonstrukcija kao i psihijatrijsko vještačenje oštećenice te ispitivanje KRR u svojstvu svjedoka kao suvišno. Sud je odbio i dokazni prijedlog punomoćnika oštećene da se izvrši uvid u fotografije sačinjene po oštećenoj i to dana 16. listopada 2020., a ostale dana 24. studenog 2024. kao suvišno i usmjereno na odugovlačenje postupka.

4.U svojoj obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka optuženik ŽR je naveo da nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Toga dana da je došao u vrtić po dijete OR, a sukladno odluci suda. Dijete je uzeo iz vrtića, stavio ga u vozilo i vozilom krenuo sa gornjeg parkirališta, uključio se na sporednu cestu i išao prema glavnoj cesti. Kako se vozilom spuštao i došao do donjeg parkirališta koje se nalazi neposredno u blizini glavne ceste na koju se trebao uključiti, vidio je na tom parkiralištu SR, majku mlt. OR i zaustavio se da je pozdrave. Kada se vozilom zaustavio uslijedio je napad na njega i njegovo vozilo od strane SR i to na način da je ona pokušavala otvoriti i prednja i zadnja vrata njegovog vozila, a u namjeri da uzme OR, glavu je gurala kroz prozor vrata vozača koji prozor je on otvorio i time ušla u njegov prostor. Kako nije uspjela u toj svojoj namjeri počela je lupati po vozilu nogama i rukama i to rukama po šofer šajbi, a nogama po vratima, gumi, blatobranu. Kada se ona od vozila odmaknula, da je on pokušao lagano krenuti da bi se ona tada objesila na njegovo vozilo i to za lijevi retrovizor, on da je vozilom odmah stao. Ona je tada otvorila zadnja vrata vozila, uzela OR iz vozila koja je plakala i krenula je prema svome vozilu s time što je OR predala prijateljici ŠR, a ona je otišla prema vrtiću. On da iz vozila nije izlazio već je odmah obavijestio njihovu voditeljicu mjere DR i ispričao joj što se dogodilo te da od susreta neće biti ništa na što mu je ona rekla da to prijavi i on da je to prijavio policiji putem maila. Cijela ta procedura je proces lažnog optuživanja njega od strane SR, ona da njega stalno optužuje da je narkoman, prijavljuje ga Centru, Centar dolazi u kontrolu u njegov stan provjeravajući navode SR da nema osnovnog uvjeta za život za što se ispostavilo da su lažni. Toga dana jedina njegova greška da je bila u tome što se vozilom zaustavio kada je vidio SR. Nakon tog događaja on da izbjegava neposredni kontakt sa SR. SR i on odlaze kod psihijatra na tretmane i to kod dječjeg psihijatra, a iz razloga da nekako izglade svoje odnose i pokušaju normalno komunicirati radi OR koja je u tome svemu najveća žrtva.

4.2.Prilikom prvog ispitivanja kod Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci dana 18. listopada 2020. koja snimka je na raspravi reproducirana optuženik je porekao počinjenje kaznenih djela.

5.Svjedok – oštećena SR (list 72-74 spisa) ispitana iskazala je da se sjeća da je to bilo 15. listopada 2020. godine, oko 15,10 sati se vozilom parkirala na donjem parkiralištu dječjeg vrtića Zlatna ribica u Kostreni, jer je htjela vidjeti kćer OR koju je njen bivši suprug, a otac mlt. OR trebao uzeti u 15,30 sati, a prema sudskoj mjeri koja je na snazi. Dok je čekala vidjela je da se optuženik vozilom udaljava vožnjom unatrag s gornjeg parkirališta, a što je od nje bilo udaljeno nekih 20 metara. Kada je to vidjela krenula je prema njemu i zaustavila ga. On se na trenutak vozilom zaustavio pri čemu je spustio samo prozor sa strane vozača i počeo joj govoriti razne prostote u smislu: "Pička ti materina, što ovdje radiš". Ona da mu je tada rekla da se smiri i da se ne ponaša tako, da želi vidjeti samo OR koja je sjedila otraga iza mjesta suvozača i plakala te mu je rekla da je pusti da smiri dijete i da će ono ići s njim. Kada je pokušala otvoriti zadnja vrata, ista su bila zaključana. Potom je kroz prozor vozača provukla desnu ruku u namjeri da otključa vrata. Tada joj je optuženik stisnuo desnu ruku sa svojom lijevom rukom i pritisnuo je na unutrašnji dio vrata i istovremeno je naglo krenuo vozilom. Tada je nju povuklo i ona se automatski lijevom rukom uhvatila za vrata i skvrčila uz vozilo te ju je na takav način optuženik vukao negdje oko desetak metara, tada je tako mislila. Naknadno je išla mjeriti tu udaljenost koja je iznosila 23 metra. U jednom trenutku optuženik je vozilom stao, ona se ispravila, otključala vrata i otvorila stražnja vrata. OR je izašla iz vozila, skočila na nju i stisla je rukama i nogama te govorila da ide sa njom. Tada je primijetila da je u blizini jedna žena i to gospođa ŠR, kojoj je dala da joj pričuva OR jer je ona išla u vrtić. U vrtiću je sa tetom VR pričala, koja joj se tada ispričavala govoreći "Oprostite njemu sam morala dati dijete, jer sam vidjela u papirima da je on otac, a dijete je plakalo i nije htjelo ići". Tada je teti rekla da ona ništa nije kriva nego da samo zapamti taj dan, odnosno reakciju OR. Odmah je nazvala svog odvjetnika Ivana Primorca koji joj se nije javio na telefon, zvala je i DR, ali joj se ona nije javila, jer je linija bila zauzeta. Kasnije joj se javila i rekla joj da je pričala sa optuženikom koji da joj je rekao da se bacila na vozilo, odnosno vješala po retrovizoru.

5.1.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da ne zna kojom brzinom se optuženik tom prilikom kretao, samo zna da je čula kako je dva puta turirao vozilom. Ona je gledala prednji lijevi kotač i pazila da ima stisnute noge da ih kotač ne zahvati. Za to vrijeme optuženik joj se nije obraćao, bila je u šoku i samo se sjeća tog turiranja. Kćer OR je mogla čuti i vidjeti što se dešava, ali ne zna koliko je bila svjesna budući je bila sva uplakana. Sve to trajalo je možda dvije minute.

5.2.Svjedokinji je predočen dio njenog iskaza od 11. studenog 2020. (list 26- 27 spisa) i to: "Sjećam se da je vikao: Sad ćeš vidjeti svoga boga, sad ću te ubiti" te upitana na odstupanje navodi da je od toga prošlo dvije godine, optuženik joj je to rekao u trenutku kada joj je ruku pritisnuo.

5.3.Na pitanja punomoćnika oštećenika svjedokinja je odgovorila da prije i poslije tog događaja optuženik nikada nije reagirao na takav način prilikom preuzimanja djeteta. O tome s optuženikom nije razgovarala, već jedino prilikom izlaska iz policijske postaje joj je namignuo i nasmijao se, a što je bilo u nedjelju, a sve se zbilo u četvrtak.

5.4.Na pitanja branitelja optuženika svjedokinja je odgovorila da je prema sudskoj mjeri otac trebao pokupiti dijete iz vrtića u 15,30 pri čemu nije bilo određeno da ona mora biti i prisutna. Ona je došla taj dan jer je htjela pripremiti dijete da će ići s ocem, budući je dijete očekivalo da će ona doći u vrtić po nju i da će je predati ocu na parkiralištu što da je redovito činila unatrag 2 mjeseca. Taj dan otac je došao u 15,05 sati. Ona je zaustavila vozilo optuženika u namjeri da djetetu kaže da je sve u redu, da će provesti s ocem nekoliko sati i da će se vratiti njoj, jer je znala da dijete plače. Prije nego što je optuženik dijete stavio u vozilo vidjela je da dijete plače, vidjela je glavicu djeteta prilikom ulaska u vozilo i vidjela je kako plače. Taj dan prvi puta je vidjela optuženika i dijete u trenutku kada je on dijete stavljao u vozilo. Time što je ruku stavila u vozilo htjela je postići to da dijete poljubi i kaže joj da se smiri i da ide zajedno sa tatom. ŠR je vidjela kada se odmaknula od vozila i kada je dijete držala u rukama, ona je stajala iza nje na udaljenosti nekih sedam koraka iza nje. Tom prilikom ŠR joj je rekla "Čovječe mogao te ubiti, skoro si poginula", tako nešto, a ona joj je dala mot očima da šuti jer je bila prisutna OR. Nakon toga je razgovarala sa OR koju je pitala zašto je plakala, neka se smiri, na što joj je OR rekla da je plakala jer da nije htjela ići sa tatom, da je htjela nju i pitala ju je da li može ostati sa tetom ŠR dok ona obavi jedan razgovor, na što je ona pristala, jer ŠR poznaje jer njena djeca idu s njom u vrtić. Nakon tog događaja sa ŠR nije razgovarala. Ona nije znala što je ŠR izjavila o tom događaju dok nije pročitala izvješće, odnosno dok joj o tome nije govorio odvjetnik koji je bio prisutan njenom ispitivanju.

5.5.Na pitanja optuženika svjedokinja je odgovorila da je ona otključala vrata vozila i to u trenutku kada je optuženik gledao u ŠR te je iskoristila njegovu nepažnju. Prekidač za otvaranje vrata nalazi se na prednjim lijevim vratima. Ona je na udaljenosti od dvadesetak metara vidjela kako OR plače. Nije potrčala do nje jer nije stigla, a iz razloga što je optuženik odmah vozilom krenuo, pa je stoga vozilo stopirala i govorila da stane, na što je optuženik stao i govorio svakakve riječi. Nije mu niti trebala govoriti da stane jer je on odmah otvorio prozor i počeo govoriti "Koji klinac si došla, pička ti materina" i tome slično. Na pitanje koliko dugo je dijete plakalo odgovorila je da je plakalo cijelo vrijeme od ulaska u vozilo i prestalo u trenutku kada je dijete uzela kod sebe.

5.6.Nakon što je svjedokinji predočena fotodokumentacija očevida sačinjena po PU PG Rijeka ista je navela da je na fotografijama vidljiva ozljeda na ruci u vidu hematoma, to je hematom o kojem je i pričala.

5.7.Na iskaz svjedokinje braniteljica je imala primjedbu u smislu da je iskaz svjedoka lažan. Opis djela koje se stavlja svjedokinji SR na teret u kaznenom postupku Kzd-13/2021 jest da je upravo SR prišla do automobila, zaustavljala vozilo koje je već bilo u pokretu, a nakon što je ŽR zaustavio vozilo, otvorila vrata, uzela OR te se uz psovke i uvrede upućene ŽR udaljila. Uslijed toga svjedokinja ima i jasan interes za lažnim iskazivanjem u ovom postupku.

5.8.Potom svjedokinja navodi da uslijed tog događaja trpi bolove u desnom ramenu te da je po njoj optuženik odmah trebao dobiti zabranu prilaska.

6.Svjedok ŠR (list 145-147 spisa) ispitana iskazala je da je vidjela cijeli događaj. Sjeća se da je to bilo na školskom parkiralištu ispred dječjeg vrtića Zlatna ribica na donjem dijelu parkirališta, a bilo je negdje oko 15,10 ili 15,15 sati. Vidjela je gospođu SR jer je vozilo parkirala do njenoga, a bilo joj je čudno što joj se prilikom izlaska iz vozila nije obratila. Ona je odmah otišla na gornji dio parkirališta, a što je nekih desetak metara udaljeno od mjesta gdje se ona nalazila. Vidjela je da je došla do vozila do optuženika koji je bio u vozilu na mjestu vozača sa spuštenim staklom. SR je razgovarala sa optuženikom kroz prozor i čula je kako je govorila " ŽR nemoj ovako, nemoj na ovakav način". Ona je tada krenula od vozila, a kako je čula lavež pasa vratila se natrag do svog vozila. Tada je čula cviljenje guma jednog vozila, pogledala je prema gore i vidjela je SR kako je, po njoj, sa cijelom svojom težinom naslonjena na vozilo optuženika, odnosno kako je cijelom desnom rukom ostala visjeti kod prednjih vrata šofera i to na način da joj je desna ruka cijela bila unutra do ramena, budući je prozor bio otvoren do kraja, glava joj je bila uz prozor, odnosno dna prozora, a ona je cijelim tijelom bila stisnuta uz vrata s nogama na podu. Vozilo se kretalo cijelo vrijeme. Kada je optuženik došao do dna parkirališta, do pješačkog prijelaza gdje se izlazi na glavnu cestu, vidjela je da ona izgubila kontrolu lijeve ruke jer je lijevu ruku ispružila od sebe, a desna je cijelo vrijeme bila u autu jer je na njoj visila. Ona da je vikala "Ej, stani" i tada se optuženik vozilom zaustavio. SR je otvorila zadnja vrata i uzela dijete, koje dijete je zagrlila. Ona da joj je rekla "Čovječe mogla si poginuti" na što joj je dala signal rukom da ne govori ništa. Ona se okrenula prema djetetu i čula je kako je pitala kćer zašto je plakala, na što je kćer odgovorila da je plakala jer nije htjela ići s tatom. Na to je ona pitala kćer da li je može pustiti s tetom ŠR, na što je ona pristala, oni su otišli po njenu djecu a SR je ostala još neko vrijeme na parkiralištu.

6.1.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da SR poznaje 3-4 godine od kada im djeca idu zajedno u vrtić. Nikada joj se nije žalila na svoj odnos sa suprugom, jer nisu toliko bliske. SR je uvijek dolazila po kćer u vrtiću. SR je bila sklupčana uz vozilo kako je ranije opisala, za koje vrijeme se vozilo kretalo nekih 15- 20 metara. Sjeća se da je bila kišno vrijeme i mokra cesta. Noge su joj bile skvrčene uz tijelo, točnije po njoj imala je položaj fetusa. Sa mjesta gdje se nalazila nije mogla sustići to vozilo a sve se brzo dešavalo. Njeni psi bili su u vozilu na stražnjem sjedalu i prozor je bio otvoren otprilike 10 centimetara. Kada joj je SR predala dijete, nije primijetila da bi ona plakala, lice joj je bilo otečeno od plača, ali nije tog trenutka plakala.

6.2.Na pitana punomoćnika oštećenika, svjedokinja je odgovorila da osim riječi koje je izgovorila SR i riječi koje je ona izgovorila u smislu "Ej, stani" nije čula da bi netko drugi nešto govorio, samo je primijetila da su neki ljudi pogledali prema tom vozilu. OR je bila u vozilu i nju je vidjela na trenutak kada je vozilo krenulo i primijetila je da je uplakana, a poslije je više nije vidjela.

6.3.Na pitanja braniteljice optuženika, svjedokinja je odgovorila da sa mjesta gdje se nalazila nije mogla vidjeti šta se dešavalo unutar vozila. Vidjela je kako je OR uplakana i to na trenutak, a to je vidjela kroz prozor od vrata vozača. Vidjela je da je stražnji prozor s lijeve strane bio zatvoren, dakle prozor od zadnjih lijevih vrata. Druge prozore nije vidjela. U trenutku kada je vidjela da je OR uplakana bila je udaljena možda 10-15 metara. Za vrijeme dok je gledala prema tom vozilu i za cijelo vrijeme dok se to dešavalo nije bilo niti jednog vozila da bi prolazilo. Bilo je nekih ljudi, po njoj roditelja koji su dolazili po djecu, ali u tom trenutku nitko vozilom nije prolazio, niti se vozila od tih roditelja nisu kretala po parkiralištu. Nije bilo bučno, nije čula nikakav žamor. Ona je izašla iz vozila, krenula od vozila i kada se udaljila nekih metar, njeni psi su počeli lajati i ona se vratila natrag do vozila da ih umiri, a sve to je trajalo nekih dvije sekunde. Psi su počeli lajati kada je izašla iz vozila i zatvorila vrata i nakon što je čula SR kako govori " K nemoj ovako, ne na takav način". Vidjela je kada je vozilo optuženika krenulo, gume su zacvilile, pogledala je i vidjela da je vozilo već u pokretu, a da je SR u položaju kako je već navela. Koliko se vozilo optuženika s SR kretalo, možda je bilo 2-3 minute a možda i manje, jer se sve to brzo odvijalo. Kada se vozilo zaustavilo i kada je SR uzimala dijete, optuženik je u tome nije sprječavao, nije izlazio iz vozila. Nakon toga događaja, ona sa SR o tome nije razgovarala, niti neposredno nakon tog događaja niti do današnjeg dana. Sa SR nije u nekim bliskim odnosima, druže se samo kada su im djeca zajedno.

6.4.Na pitanja optuženika, svjedokinja je odgovorila da je na gornjem parkiralištu promet riješen na način da vozila uvijek idu u jednom smjeru. Vozilo optuženika je bilo usmjereno na način da je prednji dio vozila gledao prema prometnom znaku. U trenutku kada je vidjela da OR plače SR je bila ispred vozila sa raširenim rukama i govorila " K, nemoj tako, nemoj na taj način" i još tada vozilo optuženika nije bilo u pokretu. Ona se tada okrenula da ide od svog vozila, kako je čula lavež svojih pasa, vratila se nazad, rekla je "Dosta" i u tom trenutku je čula cviljenja guma i vidjela da je SR sa rukom u autu optuženika a vozilu u pokretu. Ona je bila parkirana na donjem parkiralištu drugo parkirno mjesto s lijeve strane, a SR je svoje vozilo parkirala na trećem parkirnom mjestu do nje.

6.5.Potom je pročitan iskaz svjedokinje od 11. studenog 2020. godine kod ODO (list 28-29 spisa) koji je jednak iskazu svjedokinje dan na sudu. Nakon pročitanog iskaza svjedokinja je navela da ostaje kod oba iskaza koji su jednaki.

6.6.Braniteljica optuženika imala je primjedbu na iskaz svjedokinje u smislu da iskaz svjedoka nije vjerodostojan. Svjedokinja sa svoje pozicije nije mogla vidjeti niti čuti sve ono za što navodi da je vidjela, odnosno čula. Izražava se i sumnja da je SR izvršila utjecaj na svjedoka prepričavajući svoje verzije događaja, a sve imajući na umu da se svjedok i SR međusobno druže te posjećuju. Na te okolnosti, a iz čega bi proizlazilo da je iskaz svjedoka nevjerodostojan.

6.6.1.Tužitelj je potom naveo, a u odnosu na vjerodostojnost svjedoka, da je prigovor u cijelosti promašen. Svjedok je uredno i propisno upozoren o davanju lažnog iskaza, a kako je i sama navela osobno se ne druži ni s optuženikom a ni sa gospođom SR.

7.Svjedok DR (list 229-231 spisa) ispitana iskazala je da je u obitelji ŽR radila prije otprilike 2 godine i radila je oko 6 mjeseci. Sjeća se da je bila izrečena mjera stručne pomoći i nadzora zbog toga što su postojale poteškoće u viđanju djeteta nakon razvoda braka u toj obitelji. Sjeća se da je majka govorila da se dijete bolji oca i da ne želi kod njega ići. Tijekom 6 mjeseci koliko je radila u toj obitelji, pokazalo se da otac nije ugrožavajući za dijete. Održavanje susreta sa djetetom dosta se teško održavalo, usprkos izrečenoj mjeri.

7.1.Na pitanja braniteljice optuženika, svjedokinja je odgovorila da zna da je između gđe SR i optuženika bilo sukoba i bio je jedan veliku sukob ispred dječjeg vrtića, a što zna po pričanju oca i majke. Nju je odmah nazvala majka, dakle gđa SR i ispričala taj događaj. Gđa SR je inače odlazila u vrtić po dijete i tada bi ga ona predavala ocu, a toga dana otac je došao nešto ranije i pokupio iz vrtića dijete, te ga stavio u vozilo. Tada je navodno majka došla i došlo je do sukoba, o kojem zna samo po pričanju majke i oca. S nadzorom u toj obitelji prestala je kada je isticala mjera. To je bila jedna teška situacija, odnosno jedan težak nadzor. Od gđe SR bila je verbalno napadnuta, što ona nije shvaćala osobno, budući je ona prošla kroz jedan težak razvod i ona je bila jedina osoba s kojom je ona bila u kontaktu, a uz to, više ju je nazivao njezin odvjetnik. I optuženik je pisao od početka nadzora neka izvješća-pritužbe.

7.2.Na pitanja tužitelja, svjedokinja je odgovorila kada je bio konkretni događaj, ona je vodila mjeru nadzora koja je počela 11.08.2020 i trajala 6 mjeseci. Primopredaji djeteta prisustvovala je jednom i to se odvijalo na način da bi svi troje došli, dakle otac, majka i ona, majka bi otišla u vrtić po dijete, iznijela ga na rukama, primijetila je lagane suze na djevojčici (vidjela sam 2-3 suze na djevojčici), otac uzima djevojčicu u naručje bez otpora i odnosi je u auto, te odlaze. Kod tog slučaja kada je ona prisustvovala primopredaji djeteta, još uvijek nije znala da li je dijete ugroženo od strane oca, ali situacija da dijete ide kod oca bez otpora joj je puno govorila. Nije prisustvovala niti jednoj situaciji da bi dijete plakalo pa da bi predlagala neke radnje. Kod oca je bila u kući dva puta kada je bila prisutna i djevojčica i tom prilikom je vidjela da dijete ne plače i da se normalno igralo. Primijetila je kako se djevojčica na identičan način ponaša kad bi joj ona postavila pitanje i kad se nalazi kod oca i kad se nalazi kod majke i to na način da na njeno pitanje ne odgovara direktno njoj, nego odgovara ocu ili majci, a oni tada taj odgovor prenose njoj. Takvo ponašanje pokazuje da djevojčica osjeća zaštitu i kod majke i kod oca i od njih na isti način traži zaštitu. Nije prisustvovala niti jednoj situaciji da bi dijete plakalo. U prvom periodu trajanja mjere otac nije bio suradljiv, a kada je kasnije vidjela da otac nije ugrožavajući za dijete, tada više majka nije bila suradljiva. Kako je navodila, kada je prisustvovala tom jednom slučaju primopredaje djeteta, i kada je primijetila da majka izlazi sa djetetom u naručju iz vrtića i da dijete ima dvije suze na licu, predložila je da stanu i da vidi zbog čega su te suze na što otac uzima dijete u naručje i odlazi do vozila.

7.3.Na pitanja punomoćnika oštećenika, svjedokinja je odgovorila kada je rekla da je dijete imalo dvije-tri suze, pojasnila je da ona nije plakala, već su se vidjele dvije do tri suze na njenom licu. Za vrijeme njenog nadzora imala je poteškoća u vezi dogovaranja susreta s ocem i to na početku nadzora. Za vrijeme nadzora, ona je sastavila dva do tri izvanredna izvješća, ali sada ne zna zbog čega. Na početku same mjere sastavila je jedno izvanredno izvješće iz razloga što je majka rekla da se otac drogira i uzima neka sredstva, te ima bojazan da je otac ugrožavajući za dijete. Iz toga razloga je odmah sastavila izvanredno izvješće da se vidi o čemu se radi. Ne sjeća se detalja toga izvješća. U tom trenutku komunikacija sa optuženikom je bila dosta otežana.

7.4. Nakon što je svjedokinji predočeno izvanredno izvješće od 01.10.2020. sa lista 196-197 spisa, na pitanja punomoćnika je odgovorila da se sjeća da je primijetila određene fizičke reakcije kod oca, koje mogu upućivati na hiperaktivnost, a što može biti posljedica, primjerice nespavanja, pijenja kave, stresa ili konzumiranja nečeg drugog. Ponašanje oca je bilo manipulativno, odnosno takva je bila komunikacija. Sjeća se recimo situacije da bi ona s njim nešto dogovorila, a potom bi ubrzo od centra dobila informaciju da je uložio pritužbu, jedno bi rekao, a drugo bi radio. Bila je mišljenja da bi s ocem trebalo raditi individualno ili terapeutski i zna da se on u to uključio u smislu da je išao na individualno savjetovanje i na radionicu za roditelje. Išao je na savjetovanje kod osobe koja je psiholog i psihoterapeut. U izvješću se izjasnila da je djevojčica prilikom primopredaje, izašla iz vrtića, plakala je i majka ju je tada zagrlila, s time što koliko se sjeća majka je otišla po dijete, nosila dijete iz vrtića i dijete je imalo dvije do tri suze. Dvije do tri suze isto je plakanje, ali ovisi kakvog intenziteta.

7.5.Nakon što je svjedokinji predočeno završno izvješće za razdoblje od 01.01.-11.02.2021. sa lista 188 spisa, na pitanja braniteljice je odgovorila da je u izvješću navela da se majci zna dogoditi da se iznervira i da se ne može kontrolirati. U početku nadzora se postavila tako da nije forsirala susrete djeteta i oca, a kada je upoznala oca, tada je te susrete poticala. Majka je imala teoriju da dijete ne voli oca, ona bi govorila da dijete ne želi ići kod oca, a na njen upit zbog čega, govorila bi da dijete ne voli oca. Majka bi burno reagirala. Ona je pokušavala doći do toga da li postoji kakav razlog zbog čega ona govori da dijete ne želi ići kod oca. Nakon nekoliko mjeseci rada na tome došla je do toga da bi jedino ugrožavajuće za dijete bilo da je otac jednom prilikom kada je dijete imalo tri godine viknulo na njega, a do te informacije je došla od strane majke. Majci je rekla da su te njene bojazni neopravdane, na što je ona reagirala da je počela vikati, odnosno to nije mogla prihvatiti.

7.6.Punomoćenik oštećenika je imao primjedbu na iskaz svjedokinje u smislu da je ista svjedokinja prvo decidirano iskazala situaciju od 01.10.2020. godine na jedan način, pa potom po predočenju izvanrednog izvješća od 01.10.2020. godine na drugi, te je čak svjedokinja išla toliko daleko da je prepravljala prilikom davanja iskaza izvanrednog izvješća sastavljenog pred 2,5 godine, te ga tumačila na drugačiji način in favorem optuženika, te se u tom dijelu isto smatra subjektivno, te da je iskaz neistinit, a što proizlazi iz izvješća od 01.10.2020.

7.7.Nakon istaknute primjedbe, svjedokinja navodi da je iskazivala po sjećanju, a s obzirom na protek vremena, pa i sama izvješća se mogu interpretirati na više načina.

8.Svjedok ŽRR (list 236 spisa) ispitana iskazala je, da zna da se ŠR i SR kao i njihova djeca druže i van vremena provedenog u vrtiću. One su bile viđene po rođendanima van vrtića zajedno sa svojom djecom, a isto tako blizanci od ŠR i kćer od SR bili su zajedno na bazenu na Kantridi, a s njima su bile i njihove majke.

8.1.Na pitanja braniteljice svjedokinja je odgovorila da je to sve što zna u pogledu druženja van vrtića ŠR i SR. Uz to djeca od ŠR i kćer od UR su najbolji prijatelji. Zna da su se one družile van vrtića, ali ne zna točno koliko često.

8.2.Tužiteljica je imala primjedbu na iskaz u smislu da okolnost da li su se ŠR i SR družile van vrtića i u kojoj mjeri nije relevantna za konkretni događaj.

8.2.1.Punomoćenik oštećenika potom navodi da osporava iskaz svjedokinje u cijelosti.

8.2.2.Braniteljica optuženika je navela da se osporavaju upravo izneseni navodi tužitelja i opunomoćenika oštećenika te se ukazuje kako je iskaz svjedokinje relevantan iz razloga što dovodi u sumnju istinitost i motive iskaza svjedokinje ŠR koja je svoj odnos sa SR pokušala minorizirati, a sve iz razloga kako bi njezin iskaz bio vjerodostojniji.

9.Svjedok VR (list 274-275 spisa) ispitana iskazala je a u odnosu na konkretni događaj da njoj nije poznato ništa. Ona je bila odgajateljica u vrtiću u Kostreni i to u vremenu od rujna do studenog 2020., a u kojem vrtiću se nalazila i djevojčica OR. Samo zna da je OR dijete rastavljenih roditelja. Kada je dobila poziv razgovarala je sa pedagoginjom iz Kostrene i tada je dobila informaciju i sačinile su neko izvješće ali ne o niti jednom konkretnom događaju nego samo o djevojčici OR, njenom boravku u vrtiću i njihovom viđenju te djevojčice.

9.1.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da se ne sjeća događaja da bi se OR rasplakala prilikom dolaska oca po nju. Ne sjeća se i ne zna tko je to očitovanje odnosno izvješće potpisao, a koje su podnijele pedagoginji. To očitovanje je uobičajeno pisati kada je nešto između roditelja.

9.2.Na pitanja pun. oštećene svjedokinja je odgovorila da se ne sjeća nikakvog događaja između roditelja mlt. OR na parkiralištu, ona je bila u vrtiću.

9.3.Nakon što je svjedokinji predočeno izvješće od 03. studenog 2020. sa lista 66-67 spisa ista je navela da su od njih, nje i kolegice, tražili da napišu očitovanje koje su i potpisale s time što se ona konkretnog događaja ne sjeća budući je to bilo pred više godina. Ona se samo sjeća djevojčice OR.

9.4.Na pitanja braniteljice svjedokinja je odgovorila da se ne sjeća da bi ikada majka od djevojčice OR od nje tražila da se zove hitna pomoć ili policija.

9.5.Na pitanja suca svjedokinja je odgovorila kada roditelj dolazi po dijete uvijek se mora javiti njima i oni predaju dijete tj. odgajateljica predaje dijete roditelju. Koliko se sjeća po OR je uglavnom dolazila majka, vjerojatno je dolazio i otac. Ne sjeća se da li bi ikada mlt. OR pokazivala bilo kakav otpor prilikom odlaska s bilo kojim od roditelja. Ona da se sjeća mlt. OR kako je bila jedna divna djevojčica.

10.Svjedok BRR (list 279 spisa) ispitana iskazala je da je bila odgajateljica u vrtiću Zlatna ribica za vrijeme dok je isti pohađala OR. Dana 15. listopada 2020. je radila jutarnju smjenu i završila u 13,00 sati a popodnevnu smjenu je radila kolegica VR. Čula je po pričanju stručnog tima kojeg su sačinjavale kolegice VR i pedagog o događaju ispred vrtića, neposredno nije tome prisustvovala.

10.1.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da su joj kolegice nešto pričale o događaju koji se zbio prije 4-5 godina. Koliko se sjeća radilo se o situaciji da je po OR došao otac u vrtić, a trebala je po rasporedu doći majka. Drugo ništa ne zna. Kada je rekla da je izvješće pisao njihov stručni tim, pisao ga je vezano za taj dolazak. Ona da je trebala napisati izvješće vezano za samu djevojčicu.

10.2.Na pitanje pun. oštećenika da li su to izvješće o kojem govori trebale pisati radi jedne konfliktne situacije koja se desila na parkiralištu ista je odgovorila da to ona ne zna.

10.3.Nakon što je svjedokinji predočeno izvješće od 03. studenog 2020. sa lista 66-67 spisa ista je iskazala da je ona to izvješće potpisala, ali se to odnosi samo na onaj dio koji govori o djevojčici OR. O događaju koji se spominje u tom izvješću, s kolegicama da je vjerojatno komentirala, a o tom događaju ih je izvijestila majka djevojčice jer nije imao tko drugi.

11.Svjedok FR (list 280-281 spisa) ispitana iskazala je da je bila voditeljica nadzora u primopredaji djeteta mlt. OR od 7. prosinca 2020., o događaju od listopada 2020. njoj da nije ništa poznato.

11.1.Na pitanja braniteljice svjedokinja je odgovorila da je imenovana voditeljicom nadzora u primopredaji djeteta mlt. OR od strane Centra a zbog odnosa između roditelja, odnosno kako se otac ponaša prema djetetu prilikom susreta. O konkretnom događaju od listopada 2020. zna po pričanju oca mlt. OR a na taj događaj joj se majka OR nije žalila. Što se tiče primopredaje djeteta, prilikom prvog susreta da je ona ocijenila da je sretna što ga vidi. Kada je rekla da joj je otac mlt. OR pričao o događaju na parkiralištu, odnosno ispred vrtića, sjeća se da je on rekao da je majka došla do vozila i on je htio zatvoriti vrata i zatvorio je vrata vozila što da je ispalo kao da ju je htio udariti.

11.2.Na pitanje suca svjedokinja je odgovorila kada je pričala o susretu mlt. OR i oca prilikom preuzimanja u vrtiću, pričala je o događaju od kada je ona bila voditeljica u primopredaji djeteta.

11.3.Punomoćenik oštećenika je imao primjedbu u smislu da svjedokinja nema neposrednih saznanja o samom događaju, a voditeljica mjere je postala nakon konkretnog događaja.

12.Na listu 14-15, 263-266, 12 , 24-27 spisa prileži medicinska dokumentacija za SR, fotodokumentacija očevida i Uvjerenje Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od dana 20. listopada 2020. iz čega se utvrđuje da je kod oštećene SR konstatirana ozljeda u vidu ogrebotine na desnoj potkoljenici koja je kvalificirana kao laka tjelesna ozljeda. Na fotografijama vidljiva je modrica u vidu hematoma na desnoj nadlaktici.

13.Iz izviješća Centra za socijalnu skrb Rijeka od 12.studenog 2020. (list 37- 72 spisa) se utvrđuje da je roditeljima mlt. OR dana 26. listopada 2020. izrečena mjera upozorenja na propuste i pogreške u skrbi i odgoju mlt. OR kojim su upozoreni na dužnost da se suzdržavaju od svakog oblika neprimjerenog i ugrožavajućeg ponašanja u prisutnosti mlt. djeteta te da su u obvezi uključiti mlt. dijete u tretman Dječjeg doma Tić, te su oba roditelja iskazali interes za sudjelovanjem u tom tretmanu. Događaj od 15. listopada 2020. roditelji različito opisuju te stručni tim nije u mogućnosti utvrditi istinitost izjava. Također se utvrđuje da oba roditelja svojim konfliktnim međusobnim odnosom ugrožavaju zdrav psihosocijalni razvoj kćeri, ali ne raspolažu podacima da bi svaki roditelj sam za sebe imao zanemarujući ili zlostavljajući odnos prema kćeri. Iz izviješća Centra za socijalnu skrb Rijeka od 19.rujna 2022. (list 185-220 spisa) se utvrđuje da je prema roditeljima mlt. OR izrečena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora u ostvarivanju skrbi o djetetu mlt. OR, iz tih izviješća za provođenje izrečene mjere nadzora proizlazi da između roditelja mlt. OR nema komunikacije, roditelji su zaboravili potrebe samog djeteta, mlt. OR stoji između dvije vatre. Niti jedan roditelj nije ugrožavajući za mlt. OR, djevojčica je i kod oca i kod majke normalnog ponašanja. Međutim teško narušeni odnosi između roditelja jesu prepreka u normalnom funkcioniranju te sada razdvojene obitelji, a u pogledu samog djeteta.

14.Provedeno je sudskomedicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Valteru Stembergi te iz nalaza i mišljenja sačinjenog dana 07.kolovoza 2024. (list 286-291 spisa) se utvrđuje da je ogrebotina desne potkoljenice mogla nastati s najmanje jednostrukim struganjem pogodnim mehaničkim sredstvom slabim intenzitetom djelovanja sile po području desnog gležnja ili je noga u pokretu mogla strugati po podlozi. Položaj oštećene u trenutku ozljeđivanja mogao je biti u uspravnom položaju ili djelom u sklupčanom položaju. Ta ozljeda desnog gležnja nije evidentirana u fotodokumentaciji očevida već je evidentirana samo promjena na desnoj nadlaktici koja odgovara krvnom podljevu a koji krvni podljev nije evidentiran u medicinskoj dokumentaciji i nije moguće utvrditi da li se radi o svježem krvnom podljevu koji je nastao u predmetnom događaju. Ogrebotina desne potkoljenice može se dovesti u pozitivnu uzročno posljedičnu vezu s predmetnim događajem dana 15. listopada 2020.

14.1.Stalni sudski vještak dr. Valter Stemberga (list 314 spisa) ispitan iskazao je da ostaje kod svog nalaza i mišljenja kojeg je sačinio na temelju dostupne medicinske dokumentacije.

15.Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije i utvrđeno je da optuženik nije kazneno osuđivana osoba.

16.Na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno, kao i u međusobnoj povezanosti, te dovodeći iste u vezu sa obranom optuženika, optuženik je za kaznena djela koja m ju se stavljaju na teret i to kazneno djelo iz čl.215. s.1. KZ/11 i kazneno djelo iz čl. 177.st.1. KZ/11, a na način kako je to opisano u izreci ove presude oslobođen od optužbe.

17. U odnosu na kazneno djelo iz čl. 215.st.1. KZ /11 optuženik je oslobođen od optužbe budući je u tijeku dokaznog postupka utvrđeno da se u njegovom ponašanju nisu stekla bitna obilježja toga kaznenog djela.

17.1.U konkretnom slučaju optuženiku se stavlja na teret da je dana 15. listopada 2020. općeopasnom radnjom i općeopasnim sredstvom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi i to postupajući na način kako je opisano u izreci presude.

17.2.Pri tome nije sporno da je optuženik inkriminiranog dana došao po kćer mlt. OR u dječji vrtić Zlatna ribica sukladno odluci, da je s djetetom sjeo u vozilo i bio u vozilu na parkiralištu kada mu je pristupila oštećena SR majka mlt. OR. Također nije sporno da tada dolazi do određenog sukoba između optuženika i oštećene.

17.3.Spornim se ukazuje činjenica da li su se u ponašaju optuženika ostvarila bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 215.st.1. KZ/11. i to na način da je optuženik u trenutku kada mu je prišla oštećena u nakani da utješi mlt. OR i provukla desnu ruku do sredine nadlaktice kroz otvoreni prozor vozačevih vrata a ne bi li time otključala zatvorena vrata vozila, a time i pristupila kćerki OR, uhvatio je za desnu ruku, rekavši joj da će je ubiti, a onda naglo krenuo vozilom, vozeći je oko 10 metara ovako uhvaćenom za vrata vozača vozila, za vrijeme dok se je ona lijevom rukom uhvatila za ta vrata sklupčana u tijelu, a nogama stružući po tlu, pristajući da tako time ugrozi njezin tjelesni integritet, a sve u nazočnosti zajedničkog djeteta OR (rođene 2014. godine), a kojom prilikom je SR zadobila ogrebotine na desnoj potkoljenici u predjelu gležnja što predstavlja povrede lake naravi.

17.4.Optuženik kategorički poriče djelo navodeći da je on vozilo zaustavio u trenutku kada je vidio oštećenu da im prilazi i da je tada uslijedio napad na njega od strane oštećene na način da je ona pokušala otvoriti vrata prednja i zadnja u namjeri da uzme OR, glavu je gurala kroz otvoreni prozor vrata vozača i time ušla u njegov prostor, a kada nije uspjela otvoriti vrata da je počela lupati po vozilu rukama i nogama i u trenutku kada se ona odmaknula od vozila da je on pomalo krenuo da bi se tada ona objesila na njegovo vozilo te da je on odmah stao, a ona da je otvorila vrta od vozila i uzela OR iz vozila.

17.5.S druge strane oštećena SR iskazuje suprotno obrani optuženika i to u bitnome navodeći da je ona prišla vozilu optuženika u namjeri da pozdravi i umiri OR koja da je u vozilu plakala, ali da je optuženik otvorio prozor na vozilu i počeo govoriti prostote da bi tada kroz prozor vozača provukla desnu ruku u namjeri da otključa vrata. Tada da joj je optuženik stisnuo desnu ruku sa svojom lijevom rukom i pritisnuo je na unutrašnji dio vrata i istovremeno je naglo krenuo vozilom. Tada je nju povuklo i ona se automatski lijevom rukom uhvatila za vrata i skvrčila uz vozilo te ju je na takav način optuženik vukao negdje oko desetak metara. U jednom trenutku optuženik je vozilom stao, ona se ispravila, otključala vrata i otvorila stražnja vrata. OR je izašla iz vozila.

17.6.Ostali ispitani svjedoci u pogledu toga događaja nemaju nikakvih neposrednih saznanja već ono što znaju, znaju po pričanju bilo optuženika bilo oštećene. Osim svjedokinje AR koja je u bitnome iskazala kako je vidjela da optuženik vozilom vuče oštećenu i čula kako viče riječi „ubiti ču te“.

17.7.Činjenica je da je došlo do situacije da je optuženik bio u vozilu sa mlt OR, da mu prilazi oštećena. U trenutku kada oštećena prilazi optuženik je vozilom krenuo i oštećena ostaje visjeti sklupčana uz vozilo koje je u pokretu i to na način da joj je jedna ruka u vozilu kojom se i drži i da je bočnim djelom sklupčana uz vozilo koje se kreće. To se utvrđuje iz iskaza oštećene koja je iskazala da je ruku provukla kroz prozor vozila i da je u trenutku kada je optuženik vozilom krenuo bila sklupčana uz vozilo, a što je sud i prihvatio budući je iskaz oštećene u tome dijelu potkrijepljen materijalnim dokazima i nalazom i mišljenjem vještaka. Naime iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ozljeda desnog gležnja je mogla biti u uzročno posljedičnoj vezi sa konkretnim događajem budući je mogla nastati na način da se taj dio tijela struže uz podlogu. Da je desnom rukom bila unutar prostora vozila kroz prozor vrata vozača također uz iskaz oštećene proizlazi i iz obrane optuženika koji navodi da je ušla u njegov prostor kroz prozor vozila. Činjenica je da je ozljeda u vidu krvnog podljeva vidljiva na fotodokumentaciji očevida, a koja bi se poklapala sa navodima oštećene međutim prema nalazu i mišljenu vještaka za istu se ne može sa sigurnošću reći da je povezana sa konkretnim događajem ili se radi o starijem podljevu.

17.8.Međutim u kontekstu navedenog utvrđuje se da je u trenutku kada je optuženik bio u vozilu sa OR istome prišla oštećena i da je desnu ruku provukla kroz prozor da otvori vrata vozila u kom trenutku optuženik vozilom kreče a ona se lijevom rukom hvata za vrata vozila i sklupčana u tijelu drži za vozilo kojom prilikom zadobiva laku tjelesnu ozljedu – ozljeda gležnja.

17.9.Činjenica da bi optuženik uhvatio oštećenu za desnu ruku i rekao joj da će je ubiti, a u prisutnosti OR koja je bila u vozilu nije dokazana. Naime optuženik to kategorički poriče. Obrana optuženika u tome dijelu nije osporena niti iskazom oštećene. To stoga što oštećena prvotno iskazuje da je optuženik vikao i galamio da bi kasnije iskazala da nije ništa tom prilikom govorio. Kako se i sama oštećena nije sa sigurnošću i nedvojbeno mogla izjasniti o tome da li je ili nije optuženik tom prilikom nešto njoj govorio u vidu prijetećih riječi nije niti prihvaćen navod svjedokinje ŠR koja je navela da je čula kako optuženik govori riječi ubiti ču te. Tom više što je optuženik bio u vozilu, a svjedokinja je bila udaljena od vozila desetak metara te nije realno za očekivati da bi nešto i mogla čuti.

17.10.Kako je i naprijed navedeno takvim ponašanjem optuženika nisu ostvarena bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 215.st.1. KZ/11.

18.Bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 215.st.1 KZ/11 jesu da je počinitelj opće opasnom radnjom ili sredstvom izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi ili imovinu većeg opsega. Dovođenjem u opasnost života ljudi ili imovine većeg opsega općeopasnom radnjom ili sredstvom je kazneno djelo čiji je zaštitni objekt opća sigurnost ljudi i imovine. Općeopasno sredstvo sigurno predstavlja i osobno vozilo te mora nastupiti i konkretna opasnost, ali za život i tijelo ljudi ili imovinu većeg opsega

18.1.U konkretnom slučaju radi se o situaciji da je optuženik vozilom krenuo u trenutku kada je oštećena bila u položaju da je jednom rukom bila u vozilu i držala se za isto, a tijelom je bila sklupčana uz vozilo. Iz toga slijedi da je opisano postupanje optuženika usmjereno prema individualno točno određenoj osobi i to oštećenoj. Takvim postupanjem ne radi se o ugrožavanju ljudi jer taj pojam u smislu opće opasnosti podrazumijeva veći broj osoba, a ne i točno individualno određenu osobu.

18.2.Naime za postojanje toga kaznenog djela potrebno je da se izazove konkretna opasnost takvom općeopasnom radnjom ili sredstvom koja sama po sebi predstavlja opasnost za život ili tijelo ljudi dakle za veći broj osoba ili jedne (dvije) osobe, ali individualno neodređene osobe. U takvom slučaju može se raditi o nekom drugom kaznenom djelu zavisno o zaštitnom objektu koji se namjerava ugroziti ili povrijediti, ali ponavlja se ako je to usmjereno na točno određenu osobu ne može predstavljati općeopasnu radnju.

18.3.Slijedom navedenog za kazneno djelo iz čl.215. st. 1. KZ/11 optuženik je temeljem odredbe čl. 453. toč.1. ZKP/08 oslobođen od optužbe.

19. U odnosu na kazneno djelo iz čl.177.st.1. KZ/11 optuženik je oslobođen od optužbe budući u tijeku postupa nije dokazano da bi se u njegovom ponašanju ostvarila obilježja tog kaznenog djela.

19.1.Optuženiku se u odnosu na to kazneno djelo stavlja na teret da je dana 15. listopada 2020. godine oko 15,25 sati u Kostreni, ulica Žuknica br. 1., na parkiralištu Dječjeg vrtića " O", za vrijeme dok se je nalazio u svojem osobnom vozilu marke "Peugeot" registarskih oznaka [registarska oznaka], skupa sa kćerkom djetetom OR (rođenoj 2014. godine), a nakon što mu prišla bivša izvanbračna supruga SR, u nakani da utješi zajedničko dijete, pa provukla desnu ruku ,do sredine nadlaktice, kroz otvoreni prozor vozačevih vrata, ne bi li time otključala zatvorena vrata vozila, a time i pristupila kćerki OR, uhvatio je za desnu ruku, rekavši joj da će je ubiti, a onda naglo krenuo vozilom, vozeći je oko 10 metara ovako uhvaćenom za vrata vozača vozila, za vrijeme dok se je ona lijevom rukom uhvatila za ta vrata sklupčana u tijelu, a nogama stružući po tlu, pristajući da tako time ugrozi njezin tjelesni integritet, a sve u nazočnosti zajedničkog djeteta OR (rođene 2014. godine) koja je cijelo vrijeme plakala, premda svjestan da time negativno utječe po pravilan psihofizički razvoj ovog djeteta, pa na to pristajući, a kojim svojim postupanjem je kćerku uznemirio i kod nje izazvao osjećaj straha za svoju i majčinu osobnu sigurnost, a kojom prilikom je SR zadobila ogrebotine na desnoj potkoljenici u predjelu gležnja što predstavlja povrede lake naravi.

19.2.Kako je već i navedeno nije sporno da je optuženik inkriminiranog dana došao po kćer mlt. OR u dječji vrtić Zlatna ribica sukladno odluci, da je s djetetom sjeo u vozilo i bio u vozilu na parkiralištu kada mu je pristupila oštećena SR majka mlt. OR. Također nije sporno da tada dolazi do određenog sukoba između optuženika i oštećene.

19.3.Međutim spornim se tijekom dokaznog postupka ukazalo samo počinjenje kaznenog djela unutar inkriminiranog razdoblja pod uvjetima i na način kako je to optuženiku stavljeno na teret te sukladno tome da li su u postupanju optuženika ostvarena obilježja utuženog kaznenog djela.

19.4.Optuženik kategorički poriče djelo, a što je naprijed navedeno, s time što je između ostalog i naveo da je OR plakala kada ju je majka izvadila iz vozila i da je ona dijete predala prijateljici dok oštećena SR navodi osim onoga što je ranije navedeno, da je vidjela OR u vozilu optuženika kako plače da ju je hitjela utješiti te da je OR plakala kada ju je izvadila iz vozila.

19.5.Ostali ispitani svjedoci u pogledu toga događaja nemaju nikakvih neposrednih saznanja već ono što znaju, znaju po pričanju bilo optuženika bilo oštećene i odnosu na to kazneno djelo. Osim svjedokinje ŠR koja je u bitnome iskazala kako je vidjela da optuženik vozilom vuče oštećenu i čula kako viče riječi „ubiti ču te“.

19.6.Razvidno je da niti jedan ispitani svjedok nije iskazao da bi mlt. OR bila zlostavljana od strane oca optuženika. Tako iz iskaza svjedokinje DR (tada djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka) proizlazi da od strane optuženika oca mlt. OR nije bilo zlostave prema mlt. OR, a radi se o svjedokinji koja je bila, voditeljica mjere koja je počela 11.08.2020. i trajala šest mjeseci te je bila upoznata sa obitelji OR. Svjedokinja VR je bila odgajateljica u vrtiću mlt. OR i inkriminiranog dana, ali nema nikakvih neposrednih saznanja samo iskazuje da se ne sjeća da bi OR plakala kada bi otac optuženik dolazio po nju u vrtić. Svjedokinja BRR, odgajateljica, također nema neposrednih saznanja, a sve što zna, zna po pričanju majke i kolegica. Svjedokinja FR, voditeljica nadzora, nema neposrednih saznanja, ali navodi da bi OR bila sretna kada bi otac dolazio po nju. Svjedokinja ŠR iskazuje o događaju naprijed opisanom dakle o tom jednom konkretnom događaju, a o odnosu optuženika i mlt. OR ne iskazuje ništa. Svjedokinja ŽRR iskazuje samo o odnosu oštećene i svjedokinje ŠR.

19.7.Dakle niti jedan svjedok nije kako je i rečeno iskazivao da bi bilo zlostave mlt. OR od strane optuženika, a to ne proizlazi niti iz materijalnih dokaza. Konkretno iz izviješća koji su dostavljeni od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad ne proizlaze da bi mlt. OR bila zlostavljana od strane oca već se iz njih zaključuje da je problem u oba roditelja koji nakon prekida zajednice ne komuniciraju, a zbog čega najviše pati mlt. OR.

20.Činjenica je da je inkriminiranog dana mlt. OR bila u vozilu kao i da je plakala i bila uznemirena, ali to se ne može podvesti pod kazneno djelo zlostave djeteta i to kao kvalificirano kazneno djelo iz čl.177.st.2. KZ/11

20.1.Bitno obilježje kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st.2. KZ/11 je da počinitelj svjesno postupa na način da u prisutnosti djeteta vrši radnje za koje je svjestan da mogu biti ugrožavajuće za psihofizički razvoj djeteta, a koje djelo se može počiniti samo sa izravnom ili neizravnom namjerom, a u što ulazi i zlostava djeteta. O zlostavi djeteta radi se kada se djetetu ili mlt. osobi namjerno prouzrokuje znatan stupanj fizičke ili psihičke neugode pri čemu na strani optuženika treba postojati i hotimično nanošenje takvih neugoda. Odnosno treba se raditi o grubom zlostavljanju koje potječe od optuženika kao rezultat njegovog hotimičnog ponašanja dakle namjere da zlostavi dijete.

20.2.Samo prisustvo mlt. OR konkretnoj situaciji koja je i opisana u izreci odluke bez ijedne druge situacije ne može se podvesti pod zlostavu djeteta. Tim više što se u činjeničnom opisu djela opisuje samo postupanje optuženika prema oštećenoj u jednom kratkom trenutku, a samo se paušalno navodi da je takvo postupanje negativno utjecalo na mlt. OR odnosno na njezin psihofizički razvoj. Ne precizira se odnosno ne navodi se na koji način je postupanje optuženika negativno djelovalo na dijete niti se iz takvog postupanje ne može zaključiti da je kod optuženika postojala namjena da zlostavi dijete.

20.3.U pogledu toga djela samo oštećena tereti optuženika pri čemu detaljno opisuje postupanje optuženika prema njoj, a u odnosu na mlt. OR samo navodi da je vidjela da dijete plače u vozilu kao i kada ga je uzimala iz vozila, a što nije niti sporno jer tu činjenicu ne osporava niti optuženik. Međutim iz iskaza oštećene niti u jednom trenutku ne proizlazi da je optuženik postupao s namjerom da zlostavi dijete. Uz to postavlja se pitanje u kolikoj mjeri je tome događaju doprinijela i sama oštećena koja je došla do vozila i nasilno htjela otvoriti vrata vozila, i to ukoliko je po OR došao otac nije bilo potrebe da ga oštećena sačekuje i samim time oteža odlazak mlt. OR ocu. Za napomenuti je da niti jedna svjedok, stručne osobe nisu iskazale da bi bilo problema oko preuzimanja djeteta od strane oca niti da bi ponašanje optuženika bilo ugrožvajuće za dijete već upravo iz iskaza svjedoka, a koja su potvrđena i izviješćima proizlazi da roditelji imaju problem sami sa sobom, da ne mogu uspostaviti nikakvu komunikaciju, a da je u tome svemu najviše oštećeno dijete koje se nalazi između dvije vatre zbog čega su i izricane mjere nadzora. Kako su ti svjedoci i stručne osobe njihove iskaze sud je i u cijelosti prihvatio a iz kojih se zaključuje da postupanje optuženika nije ugrožavajuće za dijete, a pri čemu se misli na određen vremenski period unutar kojeg su roditeljima i izricane mjere nadzora što obuhvaća i inkriminirani dan, a za koji se svjedokinje niti nisu mogle izjasniti da se i dopustio

20.4.Stoga sukladno odredbi čl.3.st.2. ZKP/08 odnosno načelu „in dubio pro reo“, sve činjenice koje se stavljaju na teret optuženikui moraju biti izvjesno utvrđene i dokazane, a ukoliko se pojavi sumnja u njihovo postojanje ima se smatrati da te činjenice ne postoje odnosno ukoliko se činjenice i okolnosti koje idu u prilog optuženiku ne mogu otkloniti s potpunom izvjesnošću ima se smatrati da takve činjenice postoje.

20.5.Cijeneći navedeno načelo, a uzimajući u obzir da iz iskaza ispitanih svjedoka - djelatnica Centra proizlazi da postupanje optuženika nije ugrožavajuće za dijete i da im nije poznat niti jedan slučaj da bi optuženik zlostavio dijete, a konkretnom događaju da nisu prisustvovale, a koji roditelji opisuju dijametralno suprotno, da oštećena u pogledu zlostave djeteta samo navodi da je dijete plakalo detaljno opisujući situaciju koja se odnosi na nju i optuženika i koju je ona inicirala pri čemu je dvojbeno na koji način i kako se dogodila, da iz materijalnih dokaza proizlazi da mlt. OR voli ići kod oca, ovaj sud nije našao dokazanim da bi optuženik počinio kazneno djelo iz čl.177.st.2. KZ/11 odnosno da bi se u njegovom ponašanju stekli bilo objektivni bilo subjektivni elementi djela za koje se tereti zbog čega je istog temeljem čl.453.t.3. ZKP oslobodio od optužbe sve kao u izreci presude.

21.Kako je donesena oslobađajuća presuda troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda sukladno čl.149.st.1. ZKP/08.

22.Slijedom navedenog donesena je odluka kao u izreci.

U Rijeci, 28.studenog 2024.

Sudac za mladež:

Ksenija Jurković-Šepić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- optuženiku,

- ODO-u,

- branitelju optuženika,

- pun. oštećenika

- oštećenoj