Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-62/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Lešnjakoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, zastupanog po punomoćniku Bojanu Nikoliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu od 30. studenoga 2023. poslovni broj: Pn- 27/2021-50, u sjednici vijeća održanoj dana 28. studenog 2024.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija dok se žalba tuženika djelomično odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu od 30. studenoga 2023. poslovni broj: Pn-27/2021-50:

- potvrđuje pod toč. I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 2.492,53 EUR (dvijetisućečetristodevedesetdva eura i pedesettri centa), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2019. do isplate

- preinačuje u toč. I. izreke u dijelu točke kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu od 276,33 EUR sa zateznom kamatom tekućom 25. srpnja 2019. do isplate te se ovaj dio tužbenog zahtjeva odbija

- preinačuje u toč. I. izreke u dijelu točke kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 2.492,53 EUR za razdoblje od 25. srpnja 2019. do 24. listopada 2019. te se ovaj dio tužbenog zahtjeva odbija

- potvrđuje pod toč. II., toč. III. i V. izreke presude

- preinačuje u toč. IV. izreke i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.567,60 EUR (slovima tisućupestošezdesetsedam eura i šezdeset centi) sa zateznom kamatom koja teče od 28. studenoga 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Nepobijano rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu od 30. studenoga 2023. poslovni broj: Pn-27/2021-50 ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku Adriatic osiguranju d.d. da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 2.768,86 EUR / 20.862,00 kn[1] , zajedno sa zateznim kamatama počev od 25. srpnja 2019. do isplate. Toč. II. izreke tuženiku je naloženo i da tužitelju, na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 537,53 EUR / 4.050,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama počev od presuđenja pa do isplate. Nadalje, u toč. III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznad dosuđenog, kao neosnovan. Pod toč. IV. naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.401,27 EUR / 10.557,87 kn sa zateznim kamatama počev od donošenja presude pa do isplate, dok je toč. V. odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom dijelu iznad dosuđenog, kao neosnovan. Konačno, istom odlukom sud prvog stupnja donio je i rješenje kojim je utvrdio da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 11.394,35 kn / 1.512,29 EUR. 2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom u toč. I., II. i IV. izreke pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Presudu suda prvog stupnja žalbom pobija i tužitelj u toč. III. i V. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog ovome sudu da usvoji njegovu žalbu i preinači presudu u odbijajućem dijelu pod toč. III. izreke na način da tužbeni zahtjev tužitelja po pitanju neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti usvoji u cijelosti, kao i u pogledu odluke o trošku pod toč. V. izreke na način da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u cijelosti kako je postavljen.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja nije osnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i zahtjev za naknadu imovinske štete, koju je pretrpio u prometnoj nezgodi dana 25. srpnja 2019. u Bistrincima.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku o djelomičnoj osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva temelji na nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama da se dana 25. srpnja 2019. oko 16,00 sati u mjestu Bistrinci dogodila prometna nezgoda na način da FĆ upravljajući osobnim automobilom "BMW 320 D" registarske oznake [registarska oznaka] i izlazeći s parkirališta na kolni prilaz kbr.106 ulice Ljudevita Gaja, a da se prethodno nije uvjerio da se može uključiti u promet tako da ne dovodi u opasnost druge sudionike u prometu, nije propustio IĆ koji je upravljao motociklom "Suzuki" krećući se ulicom Ljudevita Gaja, zbog čega je došlo do pada motocikliste na tlo te je on zadobio otvoreni prijelom gornjeg dijela desne lakatne kosti, prijelom zglobnog nastavka 4. i 5. vratnog kralješka bez pomaka, prijelom trupa 4. vratnog kralješka bez pomaka i prijelom trnastog nastavka 4. vratnog kralješka. Sud nadalje utvrđuje da je vozilo kojim je upravljao FĆ u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja] i da je osiguranik tuženika FĆ pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-704/2019-2 od 25. listopada 2019. proglašen krivim što je iz nehaja počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona. Sud nadalje iznosi stav kako je u ovom predmetu vezan za pravomoćnu kaznenu presudu Općinskog suda u Osijeku glede odgovornosti osiguranika tuženika za prometnu nesreću.

7.1. Utvrđujući postojanje eventualne suodgovornost tužitelja u nastanku prometne nezgode sud nalazi kako nije sporno da motocikl marke Suzuki, kojim je u vrijeme štetnog događaja upravljao tužitelj, nije bio registriran niti je bio tehnički pregledan međutim, prema stavu suda prvog stupnja ova okolnost nije odlučna za ocjenu postojanja sudoprinosa tužitelja jer je očito da je isti bio u voznom stanju, odnosno kada bi motocikl bio tehnički neispravan da ga tužitelj zasigurno ne bi niti mogao voziti. Pored toga, sud utvrđuje i da tužitelj u trenutku štetnog događaja nije imao izdanu vozačku dozvolu za vožnju motocikla, ali iznosi stav kako ni ova okolnost nije odlučna za postojanje sudoprinosa obzirom na utvrđenje da je tužitelj položio vozački ispit gotovo godinu dana prije predmetne prometne nesreće za B kategoriju vozila, pa se okolnost što nije imao vozačku dozvolu za upravljanje motociklom ne može uzeti u obzir, tim više jer je reakcija tužitelja neposredno prije prometne nesreće, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Dražena Jeđuda, bila uobičajena za vozače motocikla budući je utvrđeno da je reagirao na način da je u cilju izbjegavanja naleta na motorno vozilo odnosno smanjenja posljedica, poduzeo radnju rušenja motocikla na bok kako bi izbjegao direktni udar u motorno vozilo. U cilju utvrđenja mehanizma nastanka prometne nezgode sud je proveo i vještačenje po stalnom sudskom vještaku prometne struke Draženu Jeđudu, univ. spec. traff. Prema mišljenju vještaka u trenutku udara tijela tužitelja u osobni automobil, motocikl se kretao brzinom oko 49 km/h, a u trenutku pada i početka klizanja po kolniku motocikl se kretao brzinom oko 65 km/h. Na temelju materijalnih tragova nije moguće odrediti način kretanja osobnog automobila, međutim ukoliko je osobni automobil cijelim putem ubrzavao prosječnim ubrzanjem od 1,8 m/s2, u trenutku kontakta se kretao brzinom od oko 18 km/h pa je u trenutku započinjanja uključivanja osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] u promet, isti od mjesta kontakta bio udaljen oko 48,4 m. Na mogućnost pravovremenog međusobnog uočavanja sudionika prometne nesreće je negativno utjecao položaj parkiranih vozila na travnatoj površini sa sjeverne strane kolnika. Prema mišljenju vještaka prije poduzimanja radnje uključivanja u promet i vožnje preko kolnika vozač osobnog automobila je pravilnom prometno-tehničkom provjerom mogao uočiti motocikl koji se nalazio na udaljenosti oko 48,4 m te se mogao uvjeriti da svoju radnju neće moći izvršiti na siguran način, pa bi odustajanjem od radnje vožnje preko kolnika i propuštanjem motocikla, vozač osobnog automobila izbjegao prometnu nesreću. Pod pretpostavkom da je tužitelj kritične zgode vozio brzinom od 50 km/h (koliko je dopušteno na predmetnoj dionici ceste), a da se vozilo osiguranika tuženika u tom trenutku nalazilo udaljeno 48,4m kada započinje radnju uključivanja na kolnik, motocikl bi intenzivnim kočenjem, (a da pri tome ne izgubi upravljivost i stabilnost motocikla na suhom asfaltnom kolniku usporavanjem od 4 m/s), prešao zaustavni put do potpunog zaustavljanja od oko 33,8 m. U okviru iznijetog sud prvog stupnja smatra da je osiguranik tuženika FĆ odgovoran za predmetnu prometnu nesreću 90%, jer je prije poduzimanja radnje pri uključivanju u promet provjerom mogao uočiti motocikl na udaljenosti oko 48,4 m te je odustajanjem od radnje vožnje preko kolnika i propuštanjem motocikla mogao izbjeći prometnu nesreću. Odgovornost tužitelja u konkretnom slučaju za nastanak predmetne prometne nesreće sud cijeni s 10% obzirom je trebao pažljivije postupati neposredno prije štetnog događaja budući je vidljivost bila djelomično smanjena zbog parkiranih vozila na travnatoj površini sa sjeverne strane kolnika, što je tužitelj znao.

7.2. Temeljem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Ivana Lovrića u kojem je utvrđen opseg posljedica predmetnog štetnog događaja na zdravlje tužitelja, sud mu je zbog povrede prava osobnosti za pretrpljenu neimovinsku štetu, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH pravičnom novčanom naknadom ocijenio iznos od 44.000,00 kn (16.000,00 kn s osnova pretrpljenih fizičkih bolova, 17.000,00 kn s osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, 5.000,00 kn s osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženost i 6.000,00 kn s osnova straha). Od ovog iznosa sud je odbio nesporno plaćeni iznos naknade na ime neimovinske štete od 20.820,00 kn prije podnošenja tužbe, a potom je dobiveni iznos od 23.180,00 kn umanjio za 10 % sudoprinosa tuženika i osnovanim ocijenio zahtjev tužitelja za iznos od 10.862,00 kn / 2.768,86 EUR.

7.3. U odnosu na imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći sud smatra da tužitelju pripada pravičan novčani iznos od 4.500,00 kn, budući mu je ova vrsta pomoći prema mišljenju vještaka trebala po izlasku iz bolnice 30 dana po 6 sati i 15 dana po 3 dnevno (ukupno 225 h). Dobiveni iznos sud je i ovdje umanjio za doprinos tužitelja od 10% predmetnoj prometnoj nesreći i u konačnici mu za ovaj vid štete dosudio iznos od 4.050,00 kn / 537,53 EUR.

7.4. U odnosu na pretrpljenu imovinsku štetu na motociklu, koja prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka Dražena Jeđuda iznosi 13.605,65 kn sud smatra da je tužitelj u cijelosti namiren obzirom da iz njegovog iskaza proizlazi da je motocikl prodao za 9.000,00 kn, a pored toga je utvrđeno da mu je za štetu na motociklu prije podnošenja tužbe tuženik isplatio iznos od 4.199,48 kn.

8. Obje stranke u svojim žalbama smatraju da je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. dalje: ZPP), jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, odnosno nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

9. U prvostupanjskom postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju stranke upiru u žalbi, ali niti bilo koja druga bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. istog Zakona. Suprotno žalbama, pobijana presuda se u cijelosti može ispitati, a prvostupanjski sud je stajalište o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva obrazložio određenim razlozima.

10. U svojoj žalbi tuženik ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio visinu sudoprinosa tužitelja u nastanku prometne nezgode budući prilikom ocjene nije uzeo u obzir okolnost da se tužitelj neposredno prije prometne nezgode kretao nedozvoljenom brzinom. U obzir isto tako pogrešno, prema žalbenim tvrdnjama tuženika, nije uzeta tehnička neispravnost vozila, kao niti činjenica da je tužitelj motociklom upravljao bez valjane vozačke dozvole.

11. Prema ocjeni ovoga suda tuženik neosnovano osporava zaključak prvostupanjskog suda o mehanizmu nastanka štetnog događaja, kao i o razlozima zašto smatra osiguranika tuženika odgovornim za njegov nastanak u omjeru od 90%. Naime, okolnost utvrđena po stručnoj osobi da bi pod pretpostavkom da je tužitelj kritične zgode vozio dozvoljenom brzinom kretanja od 50 km/h zaustavni put motocikla do potpunog zaustavljanja bio oko 33,80 m, a da su se sudionici prometne nezgode mogli uočiti na udaljenosti od 48,40 m, ukazuje na zaključak da se motocikl pravodobnim kočenjem mogao zaustaviti 14,60 m prije nego bi došlo do kontakta odnosno na nedvojbeno postojanje uzročno-posljedične veze između brzine kretanja motocikla i nastanka prometne nezgode, što je sud prvog stupnja uzeo u obzir te je obrazložio da je tužitelj trebao pažljivije postupati neposredno prije štetnog događaja budući je vidljivost bila djelomično smanjena zbog parkiranih vozila na travnatoj površini sa sjeverne strane kolnika, što je tužitelj znao te je sud ovu okolnost neprilagođene brzine kretanja ispravno uzeo u obzir pri ocjeni sudopinosa tužitelja nastanku prometne nezgode u visini od 10%.

12. Tuženik neosnovano ukazuje i da utvrđenje kako je tužitelj položio ispit za B kategoriju (za osobni automobil), ali da za A kategoriju (za motocikl) tužitelj nikada nije prošao obuku niti je imao vozačku dozvolu za upravljanje motociklom, ima veći značaj od onog kojeg mu pridaje sud prvog stupnja, budući ova okolnost tijekom prvostupanjskog postupka nije dovedena u uzročno-posljedičnu vezu sa nastankom prometne nezgode. Tim više jer je reakciju tužitelja neposredno prije prometne nesreće, prvostupanjski sud temeljem mišljenja stručne osobe ocijenio uobičajenom za vozače motocikla budući je utvrđeno da je reagirao na način da je u cilju izbjegavanja naleta na motorno vozilo odnosno smanjenja posljedica, poduzeo radnju rušenja motocikla na bok kako bi izbjegao direktni udar u motorno vozilo.

13. Konačno, pravilno sud prvog stupnja i nespornu okolnost da motocikl u vrijeme nastanka prometne nezgode nije bio registriran, nije uzeo u obzir prilikom ocjene sudoprinosa tužitelja nastanku prometne nezgode, jer tijekom postupka sa dovoljnom mjerom izvjesnosti nije utvrđeno da bi motocikl bio neispravan i da je upravo ta okolnost u vezi sa nastankom prometne nezgode.

14. Stoga samo neprilagođena brzina, prema ispravnoj ocjeni prvostupanjskog suda, ukazuje na podijeljenu odgovornost za nastanak štetnog događaja kako FĆ, koji je propustio uvjeriti se da se može uključiti u promet bez opasnosti za druge sudionika u visini od 90%, tako i samog tužitelja koji je u prometu sudjelovao na način da je propustio brzinu prilagoditi činjenici da se radi o uskoj cesti bez razdjelne crte na kojoj je otežana mogućnost uočavanja zbog položaj parkiranih vozila na travnoj površini sa sjeverne strane kolnika (što je sve u uzročno-posljedičnoj vezi sa mehanizmom nastanka prometne nezgode i za koju okolnost je tužitelj znao), a koji doprinos tužitelja prvostupanjski sud ispravno cijeni u visini od 10%.

15. I prema ocjeni ovoga suda posljedično predmetnom štetnom događaju povrijeđeno je pravo osobnosti tužitelja u takvom opsegu da opravdava dosuđenje naknade neimovinske štete tužitelju. Ocjena je ovog suda, a protivno navodima žalbi i tužitelja i tuženika, da je pobijanom presudom procijenjeni iznos naknade neimovinske štete adekvatan i da u konkretnom slučaju predstavlja pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete. Pri tome su uzeti u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova i straha, vrste pretrpljenih ozljeda i dob tužitelja, činjenica da je tužitelj osoba mlađe životne dobi kod koje su zaostale trajne posljedice u vidu obostrano ograničene pokretljivosti vrata, kao i ograničenosti pokreta ruke. Kod takvog stanja stvari, vodeći računa o provedenom medicinskom vještačenju i ovaj sud zaključuje da pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) predstavlja upravo iznos od 5.839,80 EUR (ranije 44.000,00 kn) koji je potrebno umanjiti za postotak sudoprinosa tužitelja i isplaćeni dio naknade.

16. Osnovano međutim tuženik u svojoj žalbi ističe kako prvostupanjski sud primjenjuje pogrešnu metodologiju izračuna visine naknade štete kada obvezuje tuženika na plaćanje razlike štete s osnova naknade neimovinske štete u iznosu od 20.862,00 kn / 2.768,86 EUR. Naime, prvostupanjski sud je do tog iznosa došao tako što je utvrđenu visinu naknade neimovinske štete u iznosu od 44.000,00 kn umanjio za ranije nesporno plaćeni iznos od 20.820,00 kn te dobiveni iznos od 23.180,00 kn tek onda umanjio za doprinos tužitelja od 10% i u konačnici obvezao tuženika na plaćanje iznosa od 20.862,00 kn / 2.768,86 EUR.

17. Prema ispravnom načinu obračuna visine naknade neimovinske štete koju je dužan platiti tuženik utvrđeni iznos naknade neimovinske štete od 5.839,80 EUR (ranije 44.000,00 kn) potrebno je najprije umanjiti za postotak doprinosa tužitelja od 10% na koji način se dolazi do iznosa od 5.255,82 EUR te je tek nakon toga, tako dobiveni iznos, potrebno umanjiti za ranije plaćeni iznos od 2.763,29 EUR (ranije 20.820,00 kn), na koji način se odlazi do iznosa od 2.492,53 EUR, koji je tuženik dužan platiti tužitelju. U tom smislu je ovaj je sud odbio žalbu tužitelja i djelomično odbio žalbu tuženika te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. I. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.492,53 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2019., dok je djelomično prihvatio žalbu tuženika i primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačio presudu pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 276,33 EUR sa zateznim kamatama, i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

18. Neosnovanim stoga ovaj sud ocjenjuje žalbene tvrdnje tužitelja da je sud prvog stupnja nepravilno ocijenio postojanje i utjecaj pojedinih relevantnih i kvalifikatornih okolnosti, koje nije sagledao u ukupnosti u okolnostima konkretnog slučaja budući je odluka suda prvog stupnja temeljena na individualnom pristupu i ocjeni visine naknade koja je određena uz uvažavanje svih specifičnosti konkretnog slučaja.

19. Razloge navedene u obrazloženju zbog kojih prvostupanjski sud naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege procjenjuje u visini od 4.500,00 kn prihvaća i ovaj sud u okviru utvrđenja da je tužitelju nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega 225 sati time da je cijena jednog sata od 20,00 kn i prema ocjeni ovoga suda ispravno valorizirana uzimajući u obzir cijenu rada nemedicinske osobe u mjestu u kojem tužitelj prebiva. I ovdje je pravični iznos naknade imovinske štete valjalo umanjiti za sudoprinos tužitelja od 10% na koji način je dobiven iznos od 537,53 EUR. U tom smislu je ovaj je sud u ovom dijelu odbio žalbu tužitelja i odbio žalbu tuženika te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. II. 20. Jednako tako ovaj sud prihvaća obrazloženje zbog čega prvostupanjski sud ne dosuđuje daljnju naknadu imovinske štete s osnova štete nastale na motociklu. Naime, u okviru utvrđenja da je tužitelj motocikli prodao za 9.000,00 kn te da je tuženik prije pokretanja ovog postupka isplatio tužitelju naknadu štete na motociklu u visini od 4.199,48 kn to ovaj zbroj obeštećenja 1.751,87 EUR (13.199,48 kn) prelazi po vještaku procijenjeni iznos totalne štete vozila od 1.805,78 EUR ili 13.605,65 kn kada se umanji za postotak sudoprinosa tužitelja nastanku štete od 10% (1.625,20 EUR).

21. Žalbene razloge tuženik iznosi i u pogledu dijela odluke koji se odnosi na kamate. Tako tvrdi da u konkretnom slučaju zatezna kamata na neimovinsku štetu ne može teći niti od 25. srpnja 2019. (dan štetnog događaja kako sud navodi u izreci odluke), a niti od 25. listopada 2019. (dan odštetnog zahtjeva kako sud navodi u obrazloženju). Pozivom na odredbe čl. 1103. ZOO tuženik obrazlaže da je tužitelj zahtjev mogao objektivno postaviti tek onda kada je liječenje okončano, jer bi se svakim drugačijim tumačenjem izgubio smisao instituta dospijeća naknade neimovinske štete. Ističe kako se u konkretnom slučaju tužitelj liječio barem do 03. siječnja 2020. (zadnji medicinski dokument) te je utužena neimovinska šteta nastala najranije tada, dakle u trenutku završetka liječenja, jer je u tom trenutku mogao postati poznat opseg štete.

22. Prvostupanjski sud je zateznu kamatu na neimovinsku štetu dosudio sukladno zahtjevu tužitelja od dana prometne nezgode 25. srpnja 2019. do isplate, navodeći u obrazloženju da kamatu na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete dosuđuje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 25. listopada 2019. Pravo na zateznu kamatu sud nije ocijenio primjenom ZOOP, koji je lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a vezane uz pravo oštećenika na kamate. Prema čl. 12. st. 1. ZOOP-a odgovorni osiguratelj je dužan u slučaju neimovinske štete u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva dostaviti podnositelju zahtjeva - obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, odnosno - utemeljen odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Prema st. 4. citirane zakonske odredbe u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

23. Obzirom iz stanja u spisu ne proizlazi da je tuženik dostavio tužitelju obrazloženu ponudu za naknadu štete ili utemeljen odgovor povodom odštetnog zahtjeva, a nesporno mu nije isplatio cijeli iznos naknade štete, to tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na naknadu neimovinske štete od dana podnesenog odštetnog zahtjeva primjenom čl. 12. st. 4. ZOOP. Prema Zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka predsjednika Građanskog odjela tog suda s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 12. travnja 2016. broj: Su-IV-155/16 zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako zahtjev nije podnesen onda od podnošenja tužbe i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva. Na neimovinsku štetu koja je kasnije nastala, odnosno koja ranije nije bila predvidiva zatezne kamate teku od podnošenja zahtjeva za isplatu, odnosno od podnošenja tužbe.

24. Kako je tužitelj zatražio isplatu zatezne kamate na neimovinsku štetu od nastanka štetnog događaja, prvostupanjski sud pogrešno je ocijenio pravo tužitelja na zateznu kamatu od tog dana, budući je trebao primijeniti čl. 12. st. 4. ZOOP i tijek kamate dosuditi od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Tvrdnje tuženika da su određeni medicinski nalazi tužitelja priloženi nakon toga i da iz tog razloga nije mogao utvrditi opseg štete nisu osnovane, jer iz stanja u spisu ne proizlazi da je tuženik povodom odštetnog zahtjeva isticao prigovor da nije u mogućnosti utvrditi opseg štete, a kako je na temelju preostale medicinske dokumentacije koja mu je dostavljena mogao i morao predvidjeti štetu tužitelja obzirom kontrolni nalazi potvrđuju već ranije nastalo stanje, to je u obvezi isplatiti tužitelju zateznu kamatu na naknadu neimovinske štete od dana postavljanja odštetnog zahtjeva 25. listopada 2019. do isplate. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tuženika i primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačio presudu pod toč. I u dijelu dosuđene zatezne kamate za razdoblje od 25. srpnja 2019. do 24. listopada 2019. na dosuđeni iznos od 2.492,54 EUR i odbio zahtjev u tom dijelu.

25. Obzirom na način na koji je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka (čl. 166. st. 2. ZPP) sadržanu pod toč. IV. izreke i primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP naložiti tuženiku da naknadi troškove postupka tužitelju. Naime, tužitelj je u osnovi zahtjeva uspio sa 90%, a u visini sa 14,54%, a kada se u obzir uzmu i uspjeh dokazivanja u pogledu osnove i visine zahtjeva, omjer uspjeha stranaka u postupku je 59,54 % tužitelja i 40,46% tuženika. Stoga je uspjeh tuženika valjalo oduzeti od uspjeha tužitelja na koji način je dobivena pozitivna razlika u uspjehu tužitelja od 19,08 %. Osnovani trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku obuhvaća trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje: OT), sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 32/1 OT, sastava podnesaka od 30. travnja 2021., 05. svibnja 2022. i od 24. svibnja 2023. po Tbr. 8/1 OT, pristupa ročištu od 12. svibnja 2021., pristup ročištu od 30. lipnja 2021., pristup ročištu od 23. lipnja 2022. i pristup ročištu od 19. listopada 2023. u iznosima od 500,00 EUR, trošak PDV 25% po Tbr. 46. OT u iznosu od 1.250,00 EUR i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 254,83 EUR i na presudu u iznosu od 239,70 EUR, što ukupno iznosi 6.119,53 EUR. Kada se ovaj iznos stavi u omjer sa uspjehom od 19,08% dobije se iznos od 1.167,60 EUR kojem iznosu je pribrojen trošak medicinskog vještačenja priznat u punom iznosu od 400,00 EUR na koji način je dobiven trošak postupka od 1.567,60 EUR na čije plaćanje je obvezan tuženik.

26. Uspjeh sa žalbom tuženika od 8,35 % (VPS žalbe je 3.306,39 EUR a uvažavajući žalbu tuženika ovaj sud je odbio zahtjev tužitelja za iznos od 276,33 EUR) ocijenjen je razmjerno neznatnim u smislu odredbe čl.154. st.5. ZPP-a budući je ovaj sud osnovanim ocijenio samo žalbene navode o pogrešnoj metodologiji obračuna visine štete prvostupanjskog suda jer je prije odbijanja po tuženiku plaćenih iznosa naknade štete od iznosa koje je sud ocijenio osnovanim, bilo potrebno uračunati sudoprinos tužitelja od 10%, a ne nakon toga te zbog toga nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

27. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom.

28. Nepobijano rješenje ostalo je neizmijenjeno.

U Varaždinu 28. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun