Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-1152/2022-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov,
predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. J. L. iz K., OIB: …, koga zastupa punomoćnik G. O., odvjetnik u P., protiv tuženice R. H., koju zastupa O. D. O. u P., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P 575/2021-16 od 13. listopada 2022. u toč. I., II. i IV. izreke, u sjednici održanoj 19. prosinca 2023.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženice R. H. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P 575/2021-16 od 13. listopada 2022. u toč. I. izreke, u toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici R. H. da tužitelju A. J. L. naknadi trošak postupka u iznosu od 9.517,80 kn/1.263,23 eura u roku od 15 dana i u toč. IV. izreke.

II Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u toč. II. izreke u
dijelu kojim je naloženo tuženici R. H. da tužitelju A. J. L. naknadi trošak postupka preko iznosa od 9.517,80 kn/1.263,23 eura do iznosa od 9.610,30 kn/1.275,50 eura, tj. za iznos od 92,50 kn/12,27 eura te se sudi tako da se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u tom iznosu odbija.

III Odbijaju se zahtjev tuženice za nadoknadu troška sastava žalbe i zahtjev tužitelja za nadoknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnine označene kao k.č. 2384/3
dvorište upisana u zk. ul. 1359 k.o. K., pa je slijedom toga tuženica dužna u roku od 15 dana priznati to pravo vlasništva i trpjeti prijenos prava vlasništva u

Poslovni broj: 6 Gž-1152/2022-3 2

zemljišnoj knjizi sa Općeg dobra – javna cesta, na ime i vlasništvo tužitelja u cijelosti
temeljem ove presude po pravomoćnosti.

II. Nalaže se tuženici R. H. da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 9.610,30 kuna/1.275,50 EUR1, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog.

IV. Odbija se zahtjev R. H. za naknadu troška u cijelosti."

2. Protiv citirane presude u toč. I., II. i IV. izreke tuženica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da presuda u pobijanom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama, do čega je došlo zbog selektivne ocjene dokaza. Zgrada u vlasništvu tužitelja dijelom je izgrađena na nekretnini upisanoj kao opće dobro – javna cesta oznake k.č.br. 2384/3 k.o. K., koja nekretnina je susjedna nekretninama u vlasništvu tužitelja, čime je došlo do prekoračenja međe građenjem pa tužitelj sukladno odredbi čl. 155. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije mogao steći pravo vlasništva sporne nekretnine. Svjedok S. M. navodi da je 1965. izgradio stepenice na sjeveroistočnom dijelu kuće pa nije jasno kako iste nisu evidentirane na kopiji plana. Prvostupanjski sud je cijenio samo iskaze svjedoka i tužitelja koji idu u prilog prihvaćanju tužbenog zahtjeva, ne dajući ocjenu drugih materijalnih dokaza koji su proturječni navodima svjedoka. Tužitelju je neosnovano priznat trošak za izbivanje iz pisarnice radi prisustvovanja očevidu i putni trošak punomoćnika tužitelja na očevid P.-S.-P. te je na taj iznos neosnovano obračunat PDV. Predlaže preinaku prvostupanjske presude u pobijanom dijelu odbijanjem tužbenog zahtjeva i nalaganjem tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u cijelosti, podredno ukidanje presude i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženice ističući da se predmetna k.č. 2384/3 k.o. K. ne koristi kao javno dobro već isključivo kao dvorište obiteljske kuće više od 70 godina pa je tužitelj računajući posjed svojih pravnih prednika stekao vlasništvo dosjelošću. Predlaže da se odbije žalba tuženice I potvrdi presuda te naloži tuženici da mu naknadi parnične troškove u povodu žalbenog postupka.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama I dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), na koju upire žalba tuženice, jer je izreka presude u pobijanom dijelu razumljiva, u obrazloženju su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati.

Poslovni broj: 6 Gž-1152/2022-3 3

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.

354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi
po službenoj dužnosti. Stoga žalba tuženice iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini k.č. 2384/3 dvorište, upisanoj u zk. ul. 1359 k.o. K. te da se tuženici naloži priznati
to pravo vlasništva i trpjeti prijenos prava vlasništva u zemljišnoj knjizi sa Općeg dobra – javna cesta na ime i vlasništvo tužitelja u cijelosti.

7. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je nekretnina označena kao k.č. 2384/3 dvorište upisana u zk. ul. br. 1359 k.o.
K. u zemljišnim knjigama upisana kao Opće dobro – javna cesta,

- da je predmetna nekretnina u posjedovnom listu br. 757 za k.o. K. upisana kao dvorište u M. u površini od 65 m2, kao posjed Općine K., evidentirana 2009. i nastala cijepanjem od k.č. 2384/1 na temelju Odluke Općinskog vijeća Općine K. o promjeni namjene javnog dobra,

- da se rješenjem o izvedenom stanju, Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada, klasa: UP/I-361-03/14-01/13835, Urbroj: 403-02-2-2/0089-18-23 od 9. ožujka 2018., koje je postalo pravomoćno i izvršno 7. prosinca 2018., ozakonjuje „završena, rekonstrukcija, dogradnja, postojeće stambene namjene: sa sjeverozapadne strane u prizemlju dogradnja natkrivene terase i WC-a te na katu dogradnja sobe i lođe, ukupne tlocrtne dužine i širine 7,75 m x 2,65 m; s jugoistočne strane u prizemlju dogradnja vanjskog stubišta i spremišta te na katu hodnika, kuhinje i dnevnoga boravka, ukupne tlocrtne dužine i širine 7,80 m x 4,00 m, tako da je zgrada nakon rekonstrukcije slobodnostojećih, manje zahtjevnih zgrada, GBP-a 185,51 m2, a oblik krova; višestrešni, broj etaža: dvije – prizemlje i kat, u zgradi se nalazi: dvije stambene jedinice, izgrađena na k.č. zgr. 177 i k.č. 809/2 i k.č. 2384/3, k.o. K..“ Ozakonjenjem nezakonito izgrađene građevine, odnosno donošenjem rješenja o izvedenom stanju tužitelj je dobio uporabnu dozvolu,

- da je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke mr. sc.
M. B. identificirana uz pomoć kopije plana i ortofoto snimka predmetna
nekretnina k.č. 2384/3 koja je u katastarskom operatu upisana kao dvorište, površine
65 m2, a u naravi se na predmetnoj k.č. nalazi jedan manji vrt trokutastog oblika koji
se naslanja na susjednu k.č. 2384/1, zatim dio obiteljske kuće koja se nalazi na kbr.
S. 126 te dio dvorišta prema sjeveru koji je jednim dijelom terasa, a drugi dio
se koristi za parkiranje. Dvorište je trokutastog oblika, južnom stranom naslanja se na
objekt u širini od cca 6,5 m. Predmetnoj nekretnini pripadaju stepenice sa kojima se
ulazi na prvi kat kuće dok se drugi dio kuće nalazi na k.č. zgr 177,

- da su na okolnost posjeda (načina i trajanja) predmetne nekretnine saslušani svjedoci S. M., M. D.i M.D. koji su o odlučnim činjenicama kazivali dosljedno, uvjerljivo i na temelju neposrednih saznanja budući da je S. M. rođen u kući na kućnom broju 126 (na k.č. 177 zgr) 1941., a M. D. koji je rođen 1962. i M.D. rođen 1967. nastanjeni su manje od 100 metara dalje od predmetne

Poslovni broj: 6 Gž-1152/2022-3 4

nekretnine, dok su u kući na kbr. 126 često boravili jer je u istoj stanovala njihova baka A.– N. M. (majka S. M.). Iz iskaza svjedoka utvrđeno je da je predmetnu nekretninu (k.č. 2384/3 k.o. K.) koristila još baka svjedoka S. M. koja je tu nekretninu dobila od svoje svekrve 1922. te je sa kćerkom A. – N. M., bila nastanjena u kući na adresi 126 (koja je tada bila kbr. 111). U toj je kući stanovao otac svjedoka S. M. V. M. od 1933. nakon vjenčanja sa njegovom majkom A. – N. M. do 1943. kada je otišao u rat iz kojeg se nije vratio. Otac svjedoka S. M. nadogradio je nekadašnju staru kuću na način da ju je proširio na istoku do točke na kojoj su danas u naravi stepenice, a drugi dio kuće (jugoistočni dio) današnje kuće nadogradio je S. M. 1965. Dio koji je danas vrt odnosno zelena površina sa zasađenim cvijećem još je S. M. koristio kao prostor za parkiranje auta jer mu je u nastavku (danas istočni dio zgrade tužitelja) bila garaža. Nadogradnju stare kuće vršio je S. M. 1965. te je već tada kuća građena u gabaritima u kojima je ona danas. Sjeverni dio k.č. 2384/3 koristila je još pok. A. – N. M. za kuhanje svinjama te je na tom dijelu imala veliki kotao a to je dvorište bilo stablom duda i akacije odvojeno od puta. I nekadašnje dvorište bilo je iste površine kao što je danas betonirani plato koji se ranije koristio i kao dvorište. Na mjestu gdje je danas terasa ispred kuće bilo je dvorište koje su S. M. i njegovi prednici držali svojim vlasništvom. S. M. i njegovim prednicima nitko nikada nije prigovorio zbog gradnje ni korištenja predmetne nekretnine na opisani način i nikada mu nije dano do znanja da koristi dio javnog dobra pa tako ni 1979.-1980. kada se asfaltirao put kroz selo koji je i nakon asfaltiranja iste širine kao i nekadašnji makadamski put. Kasnije je kuću na kbr. 126 S. M. prodao tužitelju koji je nakon toga utvrdio da je gradnja dijelom izvršena na javnom dobru,

- da je na dijelu k.č. 2384/3 k.o. K. izgrađen dio kuće tužitelja odnosno ranije S. M. te da se ostatak te nekretnine koristi upravo i isključivo kao dvorište obiteljske kuće na kbr. 126 tako što se južni dio koristi kao travnjak i cvijetnjak, a sjeverni dio kao terasa obiteljske kuće te prostor za parkiranje,

- da je predmetna k.č. 2384/3 nastala na temelju parcelacijskog elaborata po rješenju
o zemljištu nužnom za redovnu upotrebu zgrade 2009. dok je ranije sporna površina
bila sastavni dio nekretnine oznake k.č. 2384/1 koja je upisana kao Opće dobro –
javna cesta i koja u naravi predstavlja put,

- da se predmetna nekretnina zasigurno više od 70 godina ne koristi kao put već isključivo kao dvorište obiteljske kuće na kbr. 126 (ranije 111) u kojoj je rođen S.
M. 1941. i u kojoj je živjela njegova majka A. – N. M. i baka koja je tu nekretninu dobila još od svoje svekrve. Nadogradnju stare kuće vršio je još otac S. M. V. M. na način da ju je proširio prema istoku (sve prije odlaska u rat 1943.) a potom je staru kuću dogradio 1965. S. M. tako da je na jugoistočnom dijelu izgradio garažu kada je gradnja kuće dovršena u gabaritima u kojima je kuća i danas. Južni dio te nekretnine se koristio kao garaža, a sjeverni dio kao dvorište, prvostupanjski sud zaključuje da je pravni prednik tužitelja S. M., još ranije njegov otac V. i još prije baka od 1922., bio u posjedu prijepora, da je na predmetnom dijelu nadograđena

Poslovni broj: 6 Gž-1152/2022-3 5

nekadašnja stara kuća i proširena do točke na kojoj su danas stepenice dok je drugi dio kuće (jugoistočni dio današnje kuće) S. M. nadogradio 1965. te su S. M. i njegovi prednici cijelu spornu površinu od 65 m2 koristili kao dvorište, parkiralište odnosno dio kuće, da je njihov posjed bio miran, nesmetan, savjestan i kontinuiran te su se prednici tužitelja kroz sve to vrijeme ponašali u svemu kao vlasnici sporne nekretnine, a isto je nakon kupnje od S. M. 2003. nastavio posjedovati tužitelj, da tužitelju kao ni ranije njegovim prednicima S. M., njegovom ocu i baki nikada nitko nije osporio pravo na posjed niti doveo u pitanje to njihovo pravo te osim njih i njihovih ukućana nitko drugi ni na koji način nije koristio predmetnu nekretninu koja je tek dio većeg kompleksa u posjedu i vlasništvu tužitelja, slijedom čega je tužitelj računajući posjed svojih pravnih prednika na spornoj nekretnini stekao vlasništvo dosjelošću.

7.1. Prvostupanjski sud utvrđuje da je računajući vrijeme stupanja u posjed 1922. pravni prednik tužitelja S. M. na temelju pravnih pravila sadržanih u §

1452. do 1477. Općeg građanskog zakonika (Austrijski opći građanski zakonik
objavljen 1. 6. 1811.; dalje OGZ), koja se primjenjuju na temelju čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj 73/91.) četrdesetogodišnjim rokom dosjedanja stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju samog zakona. Kako je predmetna nekretnina izgubila status javnog dobra još prije Drugog svjetskog rata i kako je riječ o nekretnini koja je bila državno odnosno društveno vlasništvo, to su između 1945. (koji se računa kao trenutak kada je prednik tužitelja S. M. sigurno već bio u posjedu jer o tome ima neposrednih saznanja) i 1997. protekle 52 godine, tako da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15.-pročišćeni tekst; dalje ZVDSP) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

8. Tuženica prigovara da je zgrada u vlasništvu tužitelja dijelom izgrađena na nekretnini upisanoj kao opće dobro – javna cesta oznake k.č.br. 2384/3 k.o. K., koja nekretnina je susjedna nekretninama u vlasništvu tužitelja, čime je došlo do prekoračenja međe građenjem pa tužitelj sukladno odredbi čl. 155. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije mogao steći pravo vlasništva sporne nekretnine.

8.1. Prema odredbi čl. 155. st. 1. ZVDSP ako je građenjem zgrade prekoračena međa i zahvaćen dio susjednoga zemljišta uz među, vlasnik susjednoga zemljišta ima pravo zahtijevati uspostavu prijašnjega stanja.

8.2. U konkretnom slučaju ne radi se o institutu prekoračenja međe građenjem, već je
izvedenim dokazima utvrđeno da se predmetna nekretnina ne koristi kao javno dobro već isključivo kao dvorište obiteljske kuće na kbr. 126 na kojoj je izgrađen dio obiteljske kuće koja se u pretežnom dijelu nalazi na k.č. 177 zgr, koja nekretnina je bila u posjedu bake S. M. još od 1922. te je na istoj još prije Drugog svjetskog rata V. M. nadogradio kuću, a kasnije 1965. nadogradnju je vršio i S. M. dok se ostatak te nekretnine koristio u funkciji dvorišta obiteljske

Poslovni broj: 6 Gž-1152/2022-3 6

kuće, dakle da je predmetna nekretnina davno izgubila svojstvo općeg dobra i da je pravni prednik tužitelja S. M. po zakonu izvanrednom dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine u cijelosti, a koju je potom prodao tužitelju zajedno sa k.č. 177 zgr k.o. K. kupoprodajnim ugovorom od 2003. te se suglasio da se tužitelj i uknjiži kao vlasnik predmetne nekretnine.

9. U vezi s prigovorom tuženice da je zgrada dijelom izgrađena na nekretnini
upisanoj kao opće dobro – javna cesta, valja istaći da je u rješenju Vrhovnog suda
Republike Hrvatske broj Revt–243/11-2 od 27. svibnja 2015. zauzeto stajalište da
okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro ne
mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina
faktično ne koristi kao dobro u uporabi. Stoga je moguće, a slijedom korištenja
nekretnine u javnom dobru, da takva nekretnina izgubi svojstvo javnog dobra pa
može biti predmetom stjecanja prava vlasništva.

10. Stoga je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovoga suda, prihvaćanjem tužbenog
zahtjeva na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio
materijalno pravo (pravna pravila iz § 1452. do 1477., § 326., § 328. i § 345. OGZ, čl.

28. do 30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima-"Narodne novine", broj
53/91., 9/92. i 77/92. te čl. 159., čl. 388. st. 4. i čl. 130. st. 1. ZVDSP).

11. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice
kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke.

12. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je naložio tuženici da
tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 9.610,30 kn/1.275,50 eura, imajući u
vidu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

12.1. Pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak za sastav zahtjeva za
mirno rješenje spora, za sastav tužbe, za zastupanje na ročištima 2. prosinca 2021.,

29. ožujka 2022. (očevid) i 25. kolovoza 2022. za svaku radnju po 100 bodova prema
Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.;
dalje Tarifa), odnosno po 1.000,00 kn po radnji, za izbivanje iz pisarnice radi
prisustvovanja očevidu za 1 sat 250,00 kn prema Tbr. 34. Tarife, za pristup na ročište
za objavu 500,00 kn, za putni trošak punomoćnika tužitelja na očevid P. – S.– P.32 km 120,00 kn te PDV 25 %, ali na osnovicu od 5.500,00 kn, a ne na osnovicu od 5.870,00 kn, jer se PDV sukladno Tbr. 42. Tarife obračunava na obavljene radnje, a izbivanje iz pisarnice i putni trošak nisu radnje već izdaci potrebni za izvršenje posla, dakle PDV od 1.375,00 kn, što uvećano za trošak očevida i mjerničkog vještačenja 1.872,80 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu 200,00 kn te za
presudu 200,00 kn daje ukupni trošak tužitelja u iznosu od 9.517,80 kn/1.263,23
eura.

13. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP o troškovima parničnog postupka odlučiti kao u toč. I i II izreke ove presude.

Poslovni broj: 6 Gž-1152/2022-3 7

14. Odbijen je zahtjev tuženice za nadoknadu troška sastava žalbe jer nije uspjela sa
žalbom u odnosu na glavnu stvar, već samo u razmjerno neznatnom dijelu u odnosu
na odluku o trošku postupka, kao i zahtjev tužitelja za nadoknadu troška odgovora na
žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP),
slijedom čega je odlučeno kao u toč. III izreke ove odluke.

15. Prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena u nepobijanom dijelu u toč. III. izreke.

U Zadru 19. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov