REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-571/2024

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja BUSINESS POINT j.d.o.o., OIB 44453891882, Zagreb, Kotoripska ulica 57, kojeg zastupa punomoćnica Doroteja Jurčić, odvjetnica iz Zagreba, Palmotićeva 60/II, protiv tuženika VILE ŽRNOVO j.d.o.o., OIB 01201859826, Zagreb, Zadarska ulica 77, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 29. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti tuženika, s danom objave 28. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Biserke Lovrić iz Zagreba, Grižanska 6, poslovni broj Ovrv-76741/2023 od 2. studenog 2023. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 2.769,16 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 2.394,16 eura od 4. kolovoza 2022. do isplate,

- 375,00 eura od 16. lipnja 2023. do isplate,

po stopi koja se razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

te u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 2. studenog 2023. po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 574,14 eura u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. rujna 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave radi naplate potraživanja tužitelja u iznosu od 2.769,16 eura s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je naveo da je cijelo poslovanje tuženika jednostavno i količina knjiženih računa mjesečno je manja od 5. Navodi da je početno dogovorena cijena bila 500,00 kn mjesečno, a tužitelj je jednostrano povećao cijenu na 1.000,00 kn. Navodi da je tužitelj odbio napraviti primopredaju poslovne dokumentacije s danom 26. srpnja 2022., već je uvjetovao primopredaju obavljanjem poslova do izrade završnog računa. Navodi da je tužitelj čekao da krajnjeg zakonskog roka da preda završno izvješće, a mogao ga je predati 15. siječnja 2023.. Navodi da nakon raskida ugovora nikada nije izvršio ispravnu primopredaju dokumentacije tuženiku zbog čega je tuženiku nastala šteta. Navodi da izjavljuje prijeboj za bilo koji iznos koji bi eventualnom presudom bio utvrđen kao postojeća obveza tuženika prema tužitelju.

3. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da se potraživanje odnosi na naplatu isporučenih i izvršenih knjigovodstvenih usluga po ugovoru koji su stranke sklopile 16. prosinca 2020. Navodi da je ugovorni odnos između stranaka prestao 31. prosinca 2022. te je tužitelj preuzeo obvezu sastavljanja završnog računa za tuženika kojeg je i predao.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao račune (list 7-8, 53-56 spisa), korespondenciju (list 47, 50, 73-100 spisa), ispis otvorenih stavki (list 48-49 spisa), ugovor o pružanju usluge računovodstvenog servisa (list 57-64 spisa), ugovor o računovodstvenim uslugama (list 65-68 spisa), ugovor o obavljanju administrativnih poslova (list 69-72 spisa).

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 2.769,16 eura sa zateznim kamatama.

7. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj ispostavio sljedeće račune:

- račun broj 156/01/01 od 26. srpnja 2022. kojim je tuženika pozvao platiti naknadu u iznosu od 18.500,00 kn uvećano za PDV 4.625,00 kn za knjigovodstvene usluge po ugovoru od 16. prosinca 2020., i to za razdoblje od 16. prosinca 2020. do 31. prosinca 2020. – 500,00 kn, za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. – 12.000,00 kn za količinu od 12 mjeseci i za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. – 6.000,00 kn za količinu od 6 mjeseci,

- račun broj 118-01-1 od 31. svibnja 2023. kojim je tuženika pozvao platiti naknadu u iznosu od 375,00 eura za izradu završnog računa za 2022. godinu. Iz računa proizlazi da je naknada određena prema količini od 3 radna sata.

8. Iz ugovora o pružanju usluge računovodstvenog servisa proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili taj ugovor 16. prosinca 2020. Ugovor su potpisali tužitelj i tuženik. Čl. 15. st. 1. ugovora stranke su ugovorile da će naknada za usluge servisa iz tog ugovora iznositi 1.000,00 kn mjesečno uvećano za pdv. Stoga, pogrešno tuženik smatra da je tužitelj jednostrano povećao naknadu s 500,00 kn na 1.000,00 kn. Stranke su sklopile ugovor 16. prosinca 2020. i tim ugovorom su ugovorile mjesečnu naknadu u iznosu od 1.000,00 kn uvećano za pdv.

9. U postupku nije sporno da je tužitelj izvršio knjigovodstvene usluge za tuženika u utuženom razdoblju (do 30. lipnja 2022.) za što je ispostavio račun broj 156/01/1. Tuženik ne osporava da je tužitelj obavljao knjigovodstvene usluge. Također, iz e-mail korespondencije (list 73) proizlazi da je tužitelj obavljao knjigovodstvene usluge do 31. prosinca 2022. s obzirom na to da to sam tuženik navodi u e-mailu od 14. travnja 2023.

10. Ugovorena naknada je 1.000,00 kn mjesečno uvećano za PDV, a upravo u tom iznosu je i obračunata u predmetnom računu broj 156/01/1, pri čemu je za razdoblje od 16. prosinca 2020. do 31. prosinca 2020. obračunata u iznosu od 500,00 kn za pola mjeseca. Ukupno, naknada za razdoblje od siječnja do prosinca 2021. godine iznosi 12.000,00 kn, uvećano za PDV (25%) u iznosu od 3.000,00 kn, a naknada za razdoblje od siječnja do lipnja 2022. iznosi 6.000,00 kn, uvećano za PDV od 1.500,00 kn, odnosno sveukupno 23.125,00 kn (3.069,01 eura).

11. Tužitelj zahtijeva isplatu manjeg iznosa od onog na koji je ispostavljen račun navodeći da je tuženik dio računa platio pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva. Tuženik je sukladno odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje ZOO) dužan platiti ugovorenu naknadu u zahtijevanom iznosu od 2.394,16 eura.

12. U postupku nije sporno da je tužitelj za tuženika izradio i predao završno izvješće za 2022. godinu. Tuženik navodi kako je tužitelj krajem zakonskog roka izradio to izvješće, pa nije sporno da je tužitelj taj posao obavio. Tuženikovi navodi kako je tužitelj mogao izraditi izvješće i prije, i to do 15. siječnja 2023. nisu odlučni jer iz ugovora ne proizlazi da je tužitelj bio dužan izraditi to izvješće do 15. siječnja 2023., a sam tuženik navodi da ga je izradio prije isteka zakonskog roka za predaju završnog izvješća.

13. Iz ugovora o računovodstvenim uslugama proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili taj ugovor 1. srpnja 2022. Čl. 9. st. 3. tog ugovora ugovoreno je da mjesečna naknada iz čl. 9. st. 1. tog ugovora ne uključuje, između ostalog, izradu završnog računa te je ugovoreno da se završni poslovi naplaćuju po cijeni od 100,00 eura po satu uvećano za pdv. Sud je na temelju računa broj 118-01-1 utvrdio da je tužitelj utrošio 3 radna sata za izradu završnog izvješća s obzirom na to da tuženik ne osporava samu količinu radnih sati, a također, uvjerljivo je da je za izradi završnog izvješća potrebno barem 3 radna sata. Stoga, sukladno čl. 9. st. 3. ugovora naknada za izradu završnog izvješća iznosi 375,00 eura (300,00 eura uvećano za PDV 75,00 eura, ukupno 375,00 eura).

14. Tuženik je dužan platiti naknadu za izradu završnog izvješća u ugovorenom iznosu sukladno čl. 590. ZOO-a.

15. Sud je odbio tužiteljeve dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka i stranaka, te za izvođenjem financijskog vještačenja i pribavljanjem isprava od Porezne uprave sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nisu bili važni za odluku s obzirom na to da se sve odlučne činjenice mogu utvrditi iz isprava u spisu, kako je obrazloženo u prethodnim točkama ovog obrazloženja.

16. Tuženik nije određeno naveo iznos svoje tražbine u kojem izjavljuje prijeboj. Također, nije određeno iznio niti u kojem iznosu mu je nastala šteta, koju tražbinu naknade štete stavlja u prijeboj. Ako tuženik želi izjaviti prijeboj tada je dužan određeno navesti tražbinu (po osnovi i visini) koju stavlja u prijeboj, što tuženik u ovom postupku nije učinio. Nadalje, tuženik nije dokazao da postoji njegova tražbina po osnovi naknade štete jer nije predložio dokaze kojima bi se to moglo utvrditi. Tuženik tvrdi da mu je nastala šteta jer mu tužitelj nakon prestanka ugovornog odnosa nije predao poslovnu dokumentaciju. Pri tome, tuženik ne iznosi određeno koja mu je to šteta nastala, odnosno u čemu se ta šteta konkretno sastoji, a niti iznos štete koja mu je nastala. Također, tuženik nije predložio niti jedan dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi da mu je nastala šteta.

17. Tuženik nije podmirio potraživanje po dospijeću pa sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO i čl. 183. st. 1. ZOO duguje i zatezne kamate od prvog slijedećeg dana od dana dospijeća do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora. Datum dospijeća utvrđen je na temelju računa u spisu s obzirom na to da tuženik nije osporio datum dospijeća kako je naveden u računu.

18. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi troškove ovršnog i parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

19. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

20. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om (25%) u iznosu od 25,00 eura.

21. Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka dosuđene su tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi za ostale odnose u granicama postavljenog zahtjeva.

22. Tužitelju su priznati parnični troškovi sastava podneska od 9. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 29. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak PDV-a na odvjetničku nagradu u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 46. Tarife i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 74,14 eura, što ukupno iznosi 574,14 eura.

Zagreb, 28. studenog 2024.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od osam dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku