REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž-200/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Dolores Peruško, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GE, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19

- dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, od 18. listopada 2023., broj 81 K-5/23, u sjednici održanoj 28. studenog 2024., u prisutnosti u javnom dijelu branitelja optuženika, odvjetnika Ivana Skoblara,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e:

I. U povodu žalbe optuženog GE, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Uslijed ove odluke, žalba optuženog GE zbog odluke o troškovima postupka je bespredmetna.

II. Djelomično se prihvaća žalba optuženog GE, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženik, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, za koje je po sudu prvog stupnja oglašen krivim, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izriče mu se uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. U povodu žalbe optuženog GE, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi iz članka 77. KZ/11, na način da se ukida odluka o oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.

IV. U ostalom se dijelu odbija kao neosnovana žalba optuženog GE te se u nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, proglašen je krivim optuženik GE, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci.

1.1. Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13.,152/14., 70/17., 126/19. i 80/22- dalje u tekstu: ZKP/08) utvrđeno je da je optuženik GE kaznenim djelom iz članka 190. stavka 2. KZ/11 pribavio protupravnu imovinski korist u iznosu od 3.500,00 kuna, što je 464,53 eura ( 1 euro = 7,53450 kuna ) koja je postala vlasništvo je Republike Hrvatske te je naloženo optuženiku da taj iznos uplati u korist Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Na temelju članka 148. u vezi članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 optuženik GE dužan je platiti paušalnu svotu u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u iznosu od 100,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žalbu je podno optuženi GE po branitelju odvjetniku Ivanu Skoblaru, zbog bitne povrede zakona o kaznenom postupku, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da „Županijski sud uvaži žalbene navode obrane, na način da okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno ukine prvostupanjsku presudu te vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te podredno makar preinači odluku o kaznenopravnoj sankciji.“

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13.,152/14., 70/17., 126/19., 80/22 i 36/24- koji se sada primjenjuje dalje u tekstu: ZKP) izviješteni su optuženi GE i njegov branitelj, odvjetnik Ivan Skoblar koji su u žalbi to zahtijevali. Državni odvjetnik i optuženi GE iako su uredno pozvani, nisu pristupili na sjednicu vijeća pa je ista održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 3. ZKP-a.

5. Žalba optuženika djelomično je osnovana, dok je u odnosu na troškove postupka bespredmetna.

6. Optuženik u uvodnom dijelu žalbe ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog povrede kaznenog zakona. U obrazloženju žalbe ističe da je pobijana presuda „nejasna i da se ne može ispitati“ te da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a sve stoga što sud nije dao razloge na temelju kojih je činjenica utvrdio da je optuženik posjedovao inkriminiranu vrstu i količinu droge te što za učinjene izmjene optužnice po državnom odvjetniku prvostupanjski sud nije dao obrazloženje, iako je za optuženog GE tim izmjenama proširena kriminalna količina u odnosu na sadržaj optužnice do njezine izmjene.

6.1. Međutim, suprotno ovoj tvrdnji prvostupanjski sud je opravdano priznanje optuženika GE izloženo u obrani prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika, smatrao sukladnim ostalim prikupljenim dokazima iz kojih proizlazi da je ostvario obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim. Ove dokaze prvostupanjski sud je analizirao pod točkama 14. do 18. prvostupanjske presude, dovodeći u vezu prikupljene i izvedene dokaze s navodima obrane optuženog GE dane pred državnim odvjetnikom, za koje prvostupanjski sud u analizi zaključuje da ti navodi korespondiraju toj njegovoj obrani. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi kroz navedeno i utvrđeno postupanje optuženika iznio, suprotno navodima žalitelja, sve razloge o odlučnim činjenicama.

6.2. Niti daljnja, postupovna povreda koja se ističe u žalbi optuženika nije ostvarena. Iako je točno da je državni odvjetnik na raspravi od 18. listopada 2023., na temelju ovlaštenja iz članka 441. točka 1. ZKP-a, formalno izmijenio optužnicu u činjeničnom dijelu na način da je ispred svake količine droge navedene u gramima stavio riječ „oko“, time ipak nije proširena kriminalna količina za koju je optuženik terećen jer sam izričaj „oko“, podrazumijeva i one količine droge za koju je pojedinačno i u ukupnosti optuženik osuđen i koje se navode u izreci presude, pa prvostupanjski sud nije bitno pogriješio, a kamo li ostvario postupovnu povredu koja se ističe u žalbi optuženika kada ove izmjene optužnice nije posebno obrazlagao u pobijanoj presudi. Osim toga, po ocjeni ovog suda, ovdje se radilo o nebitnom preciziranju koje suštinski ne predstavlja izmjenu optužnice u smislu članka 441. stavka 1. ZKP-a, jer, izmjenu optužnice u smislu navedenog zakonskog propisa predstavlja izostavljanje, dodavanje ili zamjena činjenica i okolnosti u činjeničnom opisu djela u optužnici koje se odnose na bitna obilježja kaznenog djela ili na kvalifikatorne ili privilegirajuće okolnosti, oblik krivnje ili druge okolnosti koje upućuju na strože ili blaže kažnjavanje, ukratko, onih činjenica ili okolnosti od kojih zavisi primjena zakona, a to ovdje, očito, nije slučaj.

6.3. Prema tome, pobijana presuda nije proturječna niti je nerazumljiva i protivno navodima žalbe sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, a nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP-a, osim u odnosu na odluku o troškovima postupka, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalba optuženika u ovom dijelu neosnovana.

7. Gotovo sve naprijed navedeno, odnosi se i na prigovor optuženika o povredi kaznenog zakona. Naime, optuženik ovu žalbenu osnovu također ne konkretizira i ne navodi koju je to povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. do 6. ZKP-a sud prvog stupnja počinio, jer samo paušalno u obrazloženju žalbe navodi da nije dokazano da inkriminirana tvar bila droga i bi on uopće znao što je konkretne prigode u okopojasnoj torbici i u stanu posjedovao. Međutim, i kroz ovaj prigovor optuženik u biti prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da nije dokazano da je počinio predmetno kazneno djelo, dok se o povredi kaznenog zakona može govoriti ukoliko sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje povrijedi kazneni zakon u nekom od pitanja navedenim u članku 469. ZKP-a.

8. Nije osnovana ni žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. U okviru te žalbene osnove žalitelj ne iznosi ništa novog što već nije bilo predmetom ocjene i analize suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima presude suda prvog stupnja i ocjenjuje rezultate provedenih dokaza, posebno u ocjeni obrane optuženika koju je dao pred državnim odvjetnikom kao i dokaza koji ukazuju da je optuženik neovlašteno radi daljnje prodaje nabavio i posjedovao inkriminiranu količinu i vrstu droge i da je znao da se radi o drogi amfetamin tzv. speed, ustrajući u tvrdnji da nije dokazano da je inkriminirana tvar koja je od njega oduzeta po policijskim službenicima uopće droga jer ista tvar nije toksikološki vještačena, a niti je utvrđena točna količina iste te da nije dokazano da je znao da je ta tvar droga, ukoliko se odista i radilo o drogi, te da je ista njegova.

8.2. Razmatrajući razloge koje je za svoja utvrđenja dao sud prvoga stupnja, kao i prigovore izložene u žalbi optuženika, sud drugoga stupnja je utvrdio da optuženik navodima svoje žalbe nije uspješno doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenja odlučnih i važnih činjenica po prvostupanjskome sudu u odnosu na kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim.

8.3. Naime, prvostupanjski sud je na temelju pravilne i potpune ocjene obrane optuženika koju je izložio prilikom ispitivanja pred državnim odvjetnikom 27. lipnja 2017., u vezi s ostalim provedenim dokazima navedenih u obrazloženju svoje presude, savjesnom i kritičnom ocjenom, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne i važne činjenice počinjenja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, kako je to opisano u izreci pobijane presude.

8.4. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži logične, argumentirane i uvjerljive razloge o odlučnim i važnim činjenicama upravo stoga što su oni utemeljeni, suprotno navodima žalbe, na pravilnoj i sveobuhvatnoj ocjeni, kako obrane optuženika, tako i ostalih provedenih dokaza koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. S pravom sud prvog stupnja uzima kao nesporne činjenice da je kod optuženika u inkriminirano vrijeme u okopojasnoj torbici pronađeno 7 smotuljaka u PVC vrećicama ispunjenih bijelom praškastom tvari karakterističnom za opojnu drogu „speed“, digitalna vaga za precizno mjerenje i novčani iznos od 3.500,00 kuna, a u stanu u kojemu je neprijavljeno boravio još 28,9 grama iste tvari. Nadalje, pravilno uzima kao nesporno da je optuženik dana 27. lipnja 2017., iskazujući pred državnim odvjetnikom, a nakon što mu je predočen činjenični opis djela za koje se tada na razini osnovane sumnje teretio i za koji je izjavio da ga je razumio kao i ostale pouke o pravima, a koji je u istovjetan činjeničnom opisu djela iz izreke pobijane presude, potvrdio kako je kod sebe i u stanu predmete prigode posjedovao inkriminiranu vrstu i količinu tvari koja je navedena u predstavljenom mu činjeničnom opisu djela za koje je terećen i koja je opisana kao droga amfetamin tzv. speed te digitalnu vagu za precizno mjerenje s tragovima amfetamina na njoj.

8.5. Sama okolnost da je optuženik GE u svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja, kako u neometanom izlaganju obrane tako i odgovarajući na upite državnog odvjetnika, jasno i konzistentno ukazao koje činjenice terećenog mu kaznenog djela ne osporava, a koje osporava, izričito ne osporavajući da je posjedovao upravo inkriminiranu vrstu i količinu tvari iz činjeničnog opisa djela, dakle drogu amfetamin ili tzv. speed te digitalnu vagu za precizno mjerenje s tragovima te tvari, da je pritom detaljno i nedvojbeno dio činjeničnog opisa djela osporio, dok na raspravi nije dao razloge potpune izmjene svoje obrane, osim puke tvrdnje da djelo nije počinio, kao i okolnost da je tu svoju obranu pred državnim odvjetnikom izložio 27. lipnja 2017., i to nakon što je bio propisno upozoren i upoznat sa svojim pravima iz članka 239. stavka 1. ZKP/08., koju je inače u pisanom obliku zaprimio još 14. lipnja 2017., pa se očito pripremio za način izlaganja obrane obzirom da je bio upoznat s činjeničnim opisom djela ukazuje da je optuženik u suštini priznao dio odlučnih činjenica terećenog mu kaznenog djela, a to da je inkriminirana tvar doista droga amfetamin, tzv. speed i da ju je neovlašteno posjedovao, dok je osporio da je tu drogu nabavio i posjedovao radi daljnje prodaje.

8.6. Neosnovano žalitelj ističe da bi činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno time što nije provedeno toksikološko vještačenje droge pronađene kod optuženika u okopojasnoj torbici i u stanu u kojem je boravio te one koja je u tragovima detektirana na digitalnoj vagi, budući da je ta droga izgubljena, pa iz tih razloga nije toksikološki vještačena, što međutim ne čini činjenično stanje nepotpuno utvrđenim niti dovodi u sumnju vjerodostojnost obrane koju je optuženik dao pred državnim odvjetnikom 27. lipnja 2017.

8.7. Naime, niti sam optuženik u svojoj obrani danoj u prethodnom postupku ne čiti spornim da se radilo upravo o drogi amfetamin, tzv. speed-u, već samo poriče da bi ta droga bila namijenjena prodaji, pa imajući u vidu da optuženik nije imao nikakvog razloga sam sebe inkriminirati u pogledu posjedovanja tvari za koju je i sam naveo da je droga, onda doista nema nikakvog razloga sumnjati da se radilo o drogi amfetamin, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je ovu obranu optuženika u ovom dijelu ocijenio kao istinitu, te utvrdio da je predmet inkriminacije droga amfetamin, tzv. speed.

8.8. Osim toga podaci sadržani u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta i zapisniku o privremenom oduzimanju predmeta koje je optuženik bez primjedbi potpisao kao dokaz da u od njega oduzete inkriminirane tvari i digitalna vaga kao i podaci o preliminarnom ispitivanju tvari tzv. preliminarnim narkotestom koje su oduzete od optuženika koji ukazuju da je preliminarnim ispitivanjem, koje je provedeno istog dana, utvrđeno da se radi o drogi amfetaminskog tipa, a koji, iako nisu formalan dokaz, potvrđuju obranu optuženika danu pred državnim odvjetnikom 27. lipnja 2017. Uz to i iz iskaza svjedoka ĆE koji je poduzimao radnju preliminarnog ispitivanja proizlazi kako je tu radnju poduzimao zbog sumnje temeljenoj na karakterističnom mirisu za tu vrstu droge, da se u konkretnom slučaju radi o drogi ametamin.

8.9. Uz sve navedeno i okolnost da su inkriminirane prigode kod optuženika pronađeni digitalna vaga za precizno mjerenje s tragovima tvari za koju optuženik u obrani nije ospori da je droga amfetamina, a koja je u trenutku njenog pronalaska bila u ispravnom stanju, potom sedam PVC smotuljaka, od kojih su četiri bili identične količine od 0,6 grama, a dva od 0,7 grama i jedan od 0,4 grama, te jedna PVC vrećica težine oko 14,6 grama, što sve po objektivnom životnom i logičkom zaključivanju i rezoniranju ukazuje kako je digitalna vaga za precizno mjerenje korištena upravo za pripremanje sedam PVC smotuljaka na način da se učine podobnim za prodaju tvari koje se nalaze u njima, odnosno da se koristi radi prodaje tvari koja se nalazila u PVC vrećici težine oko 14,6 grama, u količinama podobnim za prodaju, uz činjenicu da je optuženik u stanu u kojem je boravio držao još jednu PVC vrećicu s oko 28,9 grama iste tvari koja se nalazila u predmetnim PVC smotuljcima i vrećici te da nije imao stalnih izvora prihoda, a da je kod njega inkriminirane prigode pronađen novčani iznos od 3.500,00 kuna, to sve navedeno u svojoj međusobnoj povezanosti i ukupnosti ukazuju da je optuženik posjedovao drogu amfetamin, tzv. speed i da ju je nabavio i držao radi daljnje prodaje. Ovdje se ne radi o običnom zbroju činjenica – indicija, nego se radi o tzv. sustavu činjenica – indicija, koje su tako međusobno povezane da isključuju svaku drugu mogućnost osim one, da je optuženik GE držao radi prodaje upravo predmetnu drogu amfetamin, tzv. speed.

8.10 Stoga je suprotno žalbenim navodima žalitelja, činjenično stanje potpuno utvrđeno, pa nije bilo nikakve potrebe za provođenjem toksikološkog vještačenja koje se ističe u žalbi optuženika.

8.11. Opravdano sud prvog stupnja nije prihvatio obranu optuženika koju je u tijeku postupka modificirao i usklađivao s činjenicom da se od njega oduzeta droga nije mogla toksikološki vještačiti.

8.12. Naime, navodeći razloge zbog kojih nije prihvatio obranu optuženika koju je dao na raspravi, a u kojoj je naveo kako nije znao što je posjedovao, a niti koliko je toga posjedovao te da je kritične zgode činio uslugu osobi koju nije htio imenovati te nije imao nikakvu namjeru prodavati to što je posjedovao, sud prvog stupnja s pravom ukazuje na okolnost da je kod optuženika, koji je nezaposlen, pronađena značajna količina novca kao i droge amfetamin, koja je bila pakirana u PVC vrećice, s pravilno raspoređenom gramažom, potom digitalna vaga za precizno mjerenje s tragovima droge amfetamin te još i PVC vrećica težine oko 14,6 grama droge amfetamin zbog koje je količine optuženik sa sobom kritične prigode očito i nosio digitalnu vagu za precizno mjerenje.

8.13. Osim toga, pravilno je sud prvog stupnja, zaključujući o namjeri s kojom je optuženik posjedovao opojnu drogu amfetamin, cijenio i da je u stanu u kojem je boravio pronađeno oko 28,9 grama droge amfetamin, i to skrivene u ladici hladnjaka, koji dokaz je ispravno protumačio zaključivši da navedeno ne ukazuje da nije znao što posjeduje i da je to što je posjedovao činio radi usluge osobi koju nije htio imenovati već upravo suprotno na njegovu namjeru da predmetnu opojnu uz pomoć digitalne vage za precizno mjerenje pakirana u PVC vrećice, s točno određenom gramažom radi prodaje, a kako sud prvog stupnja nije prihvatio obranu optuženika je samo činio drugome uslugu, osnovano je, dovodeći provedene dokaze u međusobnu svezu, zaključio da je optuženik opojnu drogu amfetamin, koju je nesporno inkriminirane zgode posjedovao, posjedovao radi prodaje.

8.14. Slijedom svega izloženog u ovoj odluci, suprotno navodima žalbe optuženika, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica te je na temelju savjesne i sveobuhvatne ocjene izvedenih dokaza dovodeći ih u vezu sa obranom optuženika, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te izveo pravilne zaključke o počinjenju kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, za što je u obrazloženju svoje presude, posebno pod točkama 15. do 18., dao u svemu iscrpne, relevantne i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja, pa se na te razloge, radi izbjegavanja ponavljanja istih upućuje žalitelja.

8.15. Stoga žalba optuženika zbog pogrešno (pa i nepotpuno) utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana, a nije osnovana ni zbog povrede kaznenoga zakona, jer je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe kaznenoga zakona.

9. Međutim, u pravu je žalitelj da mu je za počinjeno kazneno djelo izrečena prestroga kazna zatvora.

9.1. Naime, za predmetno kazneno djelo zapriječena je kazna zatvora u rasponu od jedne do dvanaest godina zatvora. S obzirom na tako zapriječenu kaznu i potrebu ujednačavanja visine izrečenih kazni počiniteljima za slična kaznena djela, a u kontekstu duljeg proteka vremena od poduzete kriminalne aktivnosti i činjenice da optuženik ranije nije osuđivan, uz pravilno utvrđenu olakotnu okolnost da je optuženik otac maloljetnog djeteta, ovaj sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja pogriješio kada je optuženiku otegotnim cijenio osuđivanost obzirom da iz izvoda iz kaznene evidencije proizlazi kako je optuženik osuđivan nakon počinjenja sada presuđenog kaznenog djela, obzirom da je presudom Općinskog suda u Osijeku, od 10. travnja 2019., pravomoćna istoga dana, osuđen zbog kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11 i kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. KZ/11, a presudom Općinskog suda u Zadru, od 31. prosinca 2019., pravomoćna 16. siječnja 2020., osuđen zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11.

9.2. Zbog toga, pravilnom ocjenom svih okolnosti relevantnih za odmjeravanje kazne, optuženiku je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. S obzirom na protek vremena od počinjenja predmetnog kaznenog djela koji se ne može pripisati u krivnju optuženika te okolnosti da je optuženik stalno zaposlen te da kroz zaposlenje osigurava egzistenciju kao i da nakon osude 2020., nije evidentiran kao počinitelj kaznenih djela, a niti postoje podaci da se protiv njega vode neki dugi kazneni postupci, ocjena je ovog suda kako postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja kazne optuženi GE ubuduće neće činiti kaznena djela, zbog čega je procijenjeno optimalnim preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni, te optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izreći uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako, u vremenu provjeravanja od tri godine, ne počini novo kazneno djelo.

10. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe optuženog GE, a po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavku 1. točke 2. ZKP-a, ovaj sud drugog stupnja utvrdio je povredu kaznenog zakona na štetu optuženika iz članka 469. točke 5. ZKP-a, zbog čega je trebalo pobijanu presudu preinačiti u odluci o oduzimanju imovinske koristi.

10.1. Naime, sud prvog stupnja je pogrešno ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za oduzimanje imovinske koristi. Iako se doista može sumnjati u podrijetlo novca koji je nađen kod optuženika, sud prvog stupnja nije mogao od optuženika oduzeti spomenutu svotu, jer ga u izreci presude i nije osudio za konkretnu prodaju droge, već samo za držanje droge radi daljnje prodaje.

10.2. Stoga je trebalo po službenoj dužnosti zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi preinačiti prvostupanjsku presudu.

11. Optuženik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Međutim, njegova je žalba u tom dijelu bespredmetna, s obzirom na to da je ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP-a, utvrdio da je u odluci o troškovima u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a jer u tom dijelu nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama pa se presuda u tom dijelu ne može ispitati.

11.1. Naime, obrazlažući odluku o trošku, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi da je optuženika obvezao da naknadi paušalne troškove kaznenog postupka u iznosu od 100,00 eura, s obzirom na duljinu i složenost postupka te imovinske prilike optuženika. Pritom prvostupanjski sud ne daje razloge o imovinskim prilikama optuženika, a niti razloge u odnosu na optuženikovu dužnost uzdržavanja maloljetnog djeteta za kojeg je optuženik naveo da ga je dužan uzdržavati.

11.2. Stoga je, u povodu žalbe optuženog GE, a po službenoj dužnosti, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP-a, pobijanu presude trebalo u odluci o troškovima kaznenog postupka ukinuti i u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ove odluke. Uslijed takve odluke je žalba optuženika u odnosu na troškove postupka postala bespredmetna.

12. U ponovljenom postupku odlučivanja o troškovima kaznenog postupka prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe na koje je upozoren ovom drugostupanjskog odlukom, potpuno i pravilno utvrditi sve za to odlučne okolnosti, naročito vodeći računa o optuženikovom imovnom stanju, ali i o optuženikovoj dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku koju će i valjano obrazložiti.

13. S obzirom na sve navedeno, odlučeno je kao u izreci, a na temelju članka 483. stavka 1. (točka I.), članka 486. stavka 1. (točka II. i III.) i članka 482. ZKP-a (točka IV.).

Pula-Pola 28. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Biljana Bojanić