REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–284/2024-18

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslav Ružić, kao predsjednika vijeća te suca Zdravka Garića i Igora Rakića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VC i dr., zbog kaznenog djela iz članka 119. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbi optuženog VC, optuženog TC i optuženog SC podnesenim protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, od 19. lipnja 2023., broj K- 38/2023, u sjednici održanoj 28. studenog 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, Vlade Sirotića, branitelja optuženog VC, odvjetnika Milenka Ilića, branitelja optuženog TC, odvjetnika Dina Čekade i branitelja optuženog SC, odvjetnika Lea Peruška,

r i j e š i o  j e :

Prihvaćaju se žalbe optuženog VC, optuženog TC i optuženog SC, a povodom njihovih žalbi i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima optuženi VC zbog počinjenja kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede iz članka 119. stavka 1. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11, opisano pod točkom 1. izreke te je na temelju istog zakonskog propisa i članka 44. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. listopada do 29. prosinca 2022., optuženi ĆC zbog počinjenja kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede iz članka 119. stavka 1. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11, opisano pod točkom 1. izreke te kaznenog djela nepružanja pomoći iz članka 123. stavka 2. KZ/11, opisano pod točkom 2. izreke, te su mu utvrđene pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz članka 119. stavka 1. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11, na temelju članka 119. stavka 1. i članka 44. KZ/11 opisano pod točkom 1. kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 123. stavka 2. KZ/11 opisano pod točkom 2. izreke, na temelju članka 123. stavka 2. i članka 44. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je, uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, optuženi ĆC osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. listopada 2022., do 10. svibnja 2023., te optuženi SC zbog počinjenja kaznenog djela nepružanja pomoći iz članka 123. stavka 2. KZ/11, opisano pod točkom 2. izreke za koje je na temelju istog zakonskog propisa i članka 44. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca a na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11, izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi VC, optuženi TC i optuženi SC dužni su naknaditi troškove ovog kaznenog postupka, i to svaki trošak paušala u iznosu od po 796,34 eur[1] /6.000,00 kn (trošak iz članka 145. stavka 1. točka 6. ZKP/08), nužne izdatke oštećenika te nužne izdatke i nagradu punomoćnika oštećenika, dok su optuženi VC i optuženi TC dužni snositi i troškove vještačenja stalnog sudskog vještaka Ilije Kučinara u iznosu od 3.080,00 kn/408,79 eura, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli optuženi VC, optuženi TC i optuženi SC.

2.1. Optuženi VC žali se putem branitelja Milenka Ilića, odvjetnika iz Pule, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom „da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika oslobodi optužbe za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, ili pak da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.“ Zatražena je i obavijest o sjednici vijeća. Ovaj optuženik žalbu je podnio i putem Branitelja Lea Peruška, odvjetnika iz Pule, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom „da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika oslobodi optužbe za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, ili pak da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.“ Moli i obavijest o sjednici vijeća. Zbog podudarnosti žalbenih razloga obje žalbe će biti razmatrane kao jedna žalba.

2.2. Zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te „pogrešne odluke o kazneno- pravnim sankcijama“, žali se optuženi ĆC putem odvjetnika Dina Čekade. Predlaže „preinači presudu Općinskog suda u Puli-Pola, pod posl.br. K – 38/23 od 19. lipnja 2023. godine na način da II. okrivljenika oslobodi od optužbe da bi počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret Optužnicom ODO Pazin, odnosno podredno, da ukine presudu Općinskog suda u Puli-Pola, pod posl.br. K – 38/23 od 19. lipnja 2023. godine, i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje i raspravljanje.“ Također je tražio obavijest o sjednici na kojoj će se odlučivati o žalbi.

2.3. Žalbu je podnio i odvjetnik Leo Peruško koji brani optuženog SC, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da „da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika oslobodi optužbe za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, ili pak da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.“ Također moli obavijest o sjednici vijeća.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – koji se sada primjenjuje - dalje u tekstu: ZKP), dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola, te je isti vraćen u roku bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, Vlade Sirotića, branitelja optuženog VC, odvjetnika Milenka Ilića, branitelja optuženog TC, odvjetnika Dina Čekade i branitelja optuženog SC, odvjetnika Lea Šeruška, a u odsutnosti uredno izviještenih optuženog VC, optuženog TC, i optuženog SC, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP-a.

6. Žalbe su osnovane.

7. U pravu su optuženici ĆC i SC kad u žalbi ističu da nisu postojali zakonski uvjeti iz članka 404. stavka 5. ZKP-a da se rasprava od 14. lipnja 2023., održi i zaključi u njihovoj odsutnosti, a uvezi s time i optuženi VC da mu je na taj način teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14) i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine, Međunarodni ugovori“ broj 18/97,6/99,14/02, 13/03,9/05,1/06,2/10 i 13/17), a na koju povredu drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476 stavka 1. točke 1. ZKP- a.

7.1. Naime, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je doista, kako se to tvrdi u žalbama optuženih, rasprava održana 14. lipnja 2023., na kojoj je i donesena pobijana presuda, održana na temelju članka 404. stavka 5. ZKP-a bez prisutnosti optuženika ĆC i optuženika SC.

7.2. Prema odredbi članka 404. stavka 5. ZKP-a rasprava se može održati bez prisutnosti optuženika koji je bio uredno pozvan, ali nije pristupio ili mu se poziv nije mogao uručiti jer je promijenio adresu, a o tome nije obavijestio sud ili je očito da izbjegava poziv, uz uvjet da se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, da prisutnost optuženika nije nužna te da je prije toga bio ispitan ili se očitovao o optužbi.

7.3. U konkretnom slučaju nije sporno da su optuženici ĆC i SC pozvani na raspravu zakazanu za dan 14. lipnja 2023., obzirom da su na raspravi održanoj 3. ožujka 2023., svi optuženici, pa tako i optuženi TC te optuženi SC, pozvani na raspravna ročišta zakazana za dane 17. ožujka 2023. u 11,30 sati, 19. travnja 2023. u 13,15 sati, 12. svibnja 2023. u 11,30 sati te 14. lipnja 2023. u 9,15 sati. Međutim kako taj poziv nije sadržavao pouku o posljedicama izostanka s rasprave, pa tako i pouku da se rasprava može održati pod uvjetima iz članka 404. stavka 5. ZKP-a, kako je to izričito propisano odredbom članka 383. stavka 7. ZKP-a, to se takav poziv optuženicima ne može smatrati urednim. Navod iz zapisnika s te rasprave „što prisutni zastupnik optužbe, I.,II.,III. okrivljenici, branitelji I., II. i III. okrivljenika i pun. oštećenika primaju na znanje te se neće posebno pozivati.“, ne može smatrati sudskim pozivom za raspravu koji bi mogao optuženiku uzrokovati procesne posljedice (dovođenje ili suđenje u smislu članka 404. ZKP-a), u slučaju neodazivanja takovom pozivu. Dakle već izostankom urednog pozivanja optuženog TC i optuženog SC nije ispunjen uvjet iz članka 404. stavka 5. ZKP-a.

7.4. Nadalje, niti daljnji uvjet iz članka 404. stavka 5. ZKP-a, koji upućuje da se rasprava može održati bez prisutnosti optuženika ukoliko njegova prisutnost nije nužna,nije ispunjen jer je izostankom upozorenja o mogućnosti suđenja optuženicima na temelju članka 404. stavka 5. ZKP-a, izostalo i upoznavanje tih optuženika o dokazima koji će se izvoditi u nastavku dokaznog postupka, što posljedično znači da se izostankom s rasprave oni nisu odrekli, a nisu ni mogli odreći svog konfrontacijskog prava. Osim toga u odnosu na optuženika ĆC koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca posebno nije ispunjen zakonski uvjet „da okrivljenikova prisutnost nije nužna“ jer ne bi bilo opravdano zaključiti raspravu na ročištu na kojem taj optuženik nije prisutan ukoliko se očekuje izricanje relativno stroge kazne. Nužnost prisutnosti na raspravi optuženog ĆC i optuženog SC proizlazi i iz činjenice da ti optuženici svoju obranu nisu dali pred sudom, već je na raspravi pročitana obrana koju su dali policijskom istražitelju i državnom odvjetniku bez prisutnosti tim ispitivanjima optuženog VC, koji je poricao optužbu, a djelom je prema navodima iz pobijane presude terećen po optuženom TC i optuženom SC, zbog čega mu je uskraćeno pravo na ispitivanje ovih suoptuženika čime je došlo do povrede njegovog konfrontacijskog prava.

7.5. Konačno obrane optuženog TC i optuženog SC, koji su se očitovali o optužbi i bili ispitani od strane policijskog istražitelja i državnog odvjetnika, mogu se koristiti kao dokaz u postupku, no takvo ispitivanje i očitovanje o optužbi ne zadovoljava uvjet iz članka 404. stavka 5. ZKP-a, potreban da bi se moglo pristupiti provođenju rasprave bez prisutnosti optuženika, kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, jer se u smislu te odredbe rasprava može održati u odsutnosti optuženika samo u situaciji kada je već bio ispitan od strane raspravnog suda što proizlazi iz načela kontradiktornosti i neposrednosti kaznenog postupka.

8. U pravu su optuženi VC i optuženi ĆC i kada u žalbi tvrde kako pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer se ne iznose razlozi temeljem kojih je izveden zaključak da su ovi optuženici kazneno djelo iz članka 119. stavka 1. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11, opisano pod toč. 1. izreke počinili kao supočinitelji.

8.1. Naime, koncepcija činjeničnog opisa optužbe kako je preuzeta u pobijanoj presudi, sadrži navod o zajedničkom i dogovornom djelovanju optuženog VC i optuženog ĆC u odnosu na oštećenog EC te su proglašeni krivima da su zajedno kao supočinitelji ostvarili obilježja kaznenog djela iz članka 119. stavka 1. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11., jer sintagma „zajednički i dogovorno“ označava i opisuje djelovanje ovih optuženika kao supočinitelja.

8.2. Prvostupanjski sud je u potpunosti propustio navesti razloge o tim odlučnim činjenicama jer iz sadržaja pobijane presude nije vidljivo na osnovu čega je zaključio da je optuženik VC zajedno s optuženim ĆC sudjelovao u počinjenju konkretnog kaznenog djela, odnosno na drugi način bitno pridonosio počinjenju ovog kaznenog djela, u smislu odredbe članka 36. stavka 2. KZ/11.

9. U vezi ovog žalbenog prigovora, a ispitujući pobijanu presudu u ovom dijelu i po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP-a, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da u presudi prvostupanjskog suda nedostaju i daljnji razlozi o odlučnoj činjenici koja se odnosi na subjektivno obilježje djela. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne daje nikakve razloge o krivnji optuženih, a pogotovo o krivnji optuženog VC i optuženog ĆC u pogledu kaznenog djela iz članka 119. stavka 1. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11, iako je krivnja odlučna činjenica kaznenog djela zbog kojeg su oba optuženika proglašeni krivima i osuđeni, a posebno je propustio obrazložiti postojanje svijesti optuženog VC i optuženog ĆC o njihovom zajedničkom i dogovornom djelovanju. Osim što je krivnja odlučna činjenica koja se odnosi na kazneno djelo, ona je i temelj kazne u smislu odredbe članka 47. KZ/11, pa kako prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije naveo razloge o postojanju namjere optuženog VC i optuženog ĆC da počine kazneno djelo iz članka 119. stavka 1. u vezi članka 118. stavka 1. KZ., opisano pod toč.1. izreke, ali niti u odnosu na njihovo zajedničko i dogovorno djelovanje, a niti razloge o postojanju krivnje na strani optuženog SC, time je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/11.

10. Svi ostali prigovori optuženih koji su navedeni u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka prigovori su utvrđenom činjeničnom stanju. Naime, kada žalitelji tvrde da je presuda nerazumljiva navode nedostatke koji se odnose na utvrđenje činjenica jer tvrde da se presuda temelji na pogrešnoj ocjeni dokaza u pravcu da ih prvostupanjski sud ocjenjuje samo na način koji tereti optuženike, dok druge dokaze, prvenstveno iskaz svjedoka OC, zanemaruje ili ih pogrešno interpretira.

11. Slijedom svega izloženog proizlazi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavka 2. ZKP-a, pa je prihvaćanjem žalbi optuženog VC, optuženog TC i optuženog SC, a povodom njihovih žalbi i po službenoj dužnosti pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a budući da su te povrede utjecala i da činjenično stanje ostane pogrešno utvrđeno te da su optuženici istovremeno podnijeli žalbu i iz te žalbene osnove, potrebno je, sukladno članku 487. stavku 4. ZKP-a, u nastavku ove odluke osvrnuti se i na tu žalbenu osnovu.

12. Ponajprije, čini se da su u pravu optuženici VC i ĆC kada tvrde da radi utvrđenja pravilnog činjeničnog stanja treba ispitati oštećenika EC koji je već u svom iskazu kojeg je dao pred državnim odvjetnikom ukazao da je spreman „prijaviti policiji“ ukoliko se sjeti „nekih detalja samog događaja“, uz predočenje snimki video nadzora te u prisutnosti vještaka sudske medicine, a sve kako bi se razjasnile tvrdnje optužbe iz činjeničnog opisa kako su optuženi VC i optuženi ĆC u odnosu na oštećenika djelovali zajednički i dogovorno, obzirom da je iz dinamike događaja koji je fiksiran video zapisom nadzornih kamera ta činjenica za sada dvojbena, pa je moguća i drugačija pravna ocjena njihovih radnji, potom kako je zbog djelovanja optuženog TC udarcem zatvorenom desnom šakom u glavu oštećenika ovaj izgubio svijest, jer o toj činjeničnoj tvrdnji optužbe sud nema stručna znanja (kako je to navedeno pod točkom 14. obrazloženja pobijane presude), a niti je vještak sudske medicine o toj činjenici izložio svoje mišljenje. U vezi s time ispitat će se ponovno vještak sudske medicine koji će nakon razgledavanja video snimke inkriminiranog događaja vidljiv na DVD mediju oznake A_04…65412 („3 do kam 4“), radi davanja stručnog mišljenja je li zbog udarca koji je oštećenom zatvorenom desnom šakom u glavu zadao optuženi TC ovaj pao u nesvijest, posebno obzirom na izostanak objektivnih manifestacija na glavi oštećenika, i u tom stanju ostao ležati nakon pada na tlo, ili je u stanje nesvijesti došao nakon udarca glavom u tlo, ukoliko je vještak mišljenja da predmetna snimka dokazuje udarac glave oštećenika u tlo, a posebno radi davanja mišljenja o tome je li udarac koji je prema tvrdnji optužbe oštećeniku nogom zadao optuženi VC uzrokovao bilo kakve ozljede na glavi oštećenika te u tom kontekstu, u slučaju izostanka ozljeda uzrokovanih djelovanjem noge tog optuženika, i je li moguće da ga ovaj nogom uopće nije ni kontaktirao.

12.1. Prvostupanjski sud svakako treba voditi računa o tome da ispitivanje optuženih na raspravi provede uz predočavanje im snimki video nadzora kojima je fiksiran inkriminirani događaj radi razjašnjavanja uloge u tom događaju svakog od njih te da u tom kontekstu, a svakako povezano i s drugim dokazima, razmotri i pitanje je li optuženi ĆC djelovao u stanju nužne obrane (radi odbijanja napada na optuženog VC) ili je pak prekoračio granice nužne obrane, obzirom da iz činjeničnog opisa djela proizlazi kako je oštećenik EC pokušao šakom udariti optuženog VC, što je i vidljivo na video snimci nadzorne kamere, u čemu nije uspio jer je taj udarac ovaj optuženik blokirao (što inače nije opisano u činjeničnom opisu optužbe).

12.2. Analizirajući daljnje žalbene razloge sve trojice optuženika u pogledu činjeničnih utvrđenja suda, čini se da su pravu optuženici kada dovode u pitanje i subjektivnu stranu inkriminiranih im kaznenih djela, a posebno djela za koje se terete optuženici VC i ĆC, jer za sada nije sasvim isključena mogućnost da optuženik ĆC nije htio, a niti pristao na teško tjelesno ozljeđivanje oštećenika EC, a pogotovo na osobito teško tjelesno ozljeđivanje, kako u situaciji ako je do osobito teške tjelesne ozljede došlo uslijed pada oštećenika, tako pogotovo ukoliko je do iste došlo nakon što je optuženi VC prema navodima optužbe oštećenika udario nogom u glavu.

11.3. Čini se da su u pravu optuženici ĆC i SC kada tvrde da radi utvrđenja pravilnog činjeničnog stanja treba, između ostalog, razmotriti značaj rješenja Općinskog državnog odvjetništva broj Kis-DO – 37/2022 od 12. prosinca 2022., kojim je obustavljen postupak protiv optuženog VC zbog kaznenog djela iz članka 123. stavka 2. KZ/11, za koje se tereti optuženi ĆC, odnosno iz članka 123. stavka 1. KZ/11, za koje se tereti optuženi SC.

13. Stoga će, u ponovljenom postupku, sud prvog stupnja, imajući u vidu propuste na koje mu je ovim rješenjem ukazano, otkloniti uočene nedostatke, ponovno će izvesti sve do sada izvedene dokaze te dokaze na koje mu je sada ukazano, a po potrebi i druge dokaze te ih nakon toga ocijeniti pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na taj način utvrditi pravno relevantno činjenično stanje na kojem će temeljiti novu i na zakonu osnovanu presudu, koju će potom valjano i obrazložiti.

14. Na temelju svega izloženog, trebalo je, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Puli – Pola 28. studenog 2024.

Predsjednik vijeća:

Miroslav Ružić