REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kž–217/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća te suca Zdravka Garića i Dolores Peruško, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZC, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. u vezi stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, od 8. ožujka 2024., broj: K-19/2022-20, u sjednici održanoj 28. studenog 2024., u prisutnosti u javnom dijelu optuženog ZC i njegovog branitelja Ivana Jukića, odvjetnika iz Osijeka,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se žalba optuženog ZC, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, pa se optuženi ZC za kazneno djelo iz članka 227. stavka 1. u vezi stavka 3. KZ/11., za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavka 3. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, od 8. ožujka 2024., broj:
K-19/2022-20, optuženik ZC proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. u vezi stavka 3. KZ/11., te je na temelju članka 227. stavka 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20 i 80/22; nadalje: ZKP/08). u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. nalaže se optuženom ZC da podmiri troškove kaznenog postupka i to trošak Policijske postaje Našice u iznosu od 152,63 €, trošak za svjedoke u iznosu od 19,64 €, trošak toksikološkog vještačenja na ime optuženog ZC u iznosu od 54,42 €, trošak analize alkohola u krvi i urinu na ime optuženog ZC u iznosu od 99,54 €, trošak analize alkohola u krvi i urinu na ime oštećene LC u iznosu od 99,54 €, trošak analize alkohola u krvi i urinu na ime MC u iznosu od 99,54 €, trošak sudkomedicinskog vještačenja u iznosu od 132,72 € i trošak paušalne svote u iznosu od 150,00 €, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude
2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik ZC putem branitelja Ivana Jukića, odvjetnika iz Osijeka, zbog odluke o kazni. Predlaže da „da žalbeni sud usvoji žalbu okrivljenika i preinači okrivljeniku pobijanu prvostupanjsku presudu na način da prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije primjeni odredbu iz čl. 57 odnosno da okrivljeniku izrekne djelomičnu uvjetnu osudu.“ U žalbi je zatraženo da se optuženika i branitelja izvijesti o vremenu održavanja sjednice na kojoj će se odlučivati o podnesenoj žalbi, čemu je udovoljeno.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.
5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog ZC i njegovog branitelja Ivana Jukića, odvjetnika iz Osijeka, a u odsutnosti državnog odvjetnika, koji nije pristupio iako je uredno izvješten o sjednici vijeća.
6. Žalba nije osnovana.
7. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik navodi da mu je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne kao olakotnu okolnost cijenio samo priznanje počinjenja kaznenog djela, dok mu je olakotnim propustio cijeniti sve okolnosti koje je naveo u svojoj obrani, a posebno njegov odnos prema oštećenici i njezin stav u odnosu na kazneno djelo i optuženika. Navodi i da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mlađe životne dobi kao i da je aktualno zaposlen i pred zasnivanjem bračne zajednice što je sve valjalo cijeniti olakotnim okolnostima koje bi onda u svojoj ukupnosti dovele do blaže osude. Uz to navodi i da je prvostupanjski sud potpuno pogrešno kao otegotnu okolnost naveo da je optuženik za vrijeme kaznenog postupka počinio novi prometni prekršaj, obzirom da je prometni prekršaj optuženik počinio prije inkriminirane prometne nesreće, odnosno 1. listopada 2020., za koji je pravomoćno osuđen tek 16. prosinca 2021., kada je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske presudom broj Pž-5183/2020, odbio njegov prigovor protiv prekršajnog naloga. Optuženik nadalje u žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir odredbe članka 48. stavka 3. i članka 57 KZ/11, koje propisuju „sporazum o kaznenopravnoj sankciji iako u konkretnom stranke nisu sačinile i potpisale sporazum međutim prvostupanjski je morao uzeti u obzir i činjenicu da je zamjenik Općinskog državnog odvjetnika na ročištu za glavnu raspravu i ranije i tijekom završnog govora predložio da se okrivljeniku izrekne djelomična uvjetna osuda budući jer egzistiraju zakonski razlozi iz čl. 57. KZ, i to odgovara prešutnom usuglašavanju oko kaznenopravne sankcije.“
8. U pravu je optuženik ZC kada tvrdi da mu je s obzirom na pravilno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti trebalo izreći blažu kaznu.
8.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.
8.2. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenih djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
8.3. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne optuženiku pravilno uzeo u obzir da je priznao počinjenja kaznenog djela čime je očito pridonio lakšem utvrđivanju relevantnih činjenica, a time omogućio brže i ekonomičnije rješavanje kaznenog predmeta. Time je ujedno pokazao i da je svjestan kako je njegovo ponašanje društveno neprihvatljivo, a osim te okolnosti i da prije i poslije počinjenja predmetnog kaznenog djela nije bio kazneno osuđivan. Međutim, prvostupanjski sud propustio je kao olakotno cijeniti da je ovo optuženiku prvi sukob s kaznenim zakonom, njegovu mlađu životnu dob te da je kroz komunikaciju s oštećenicom izrazio kajanje koje svoje puno i pravo značenje ima s obzirom na činjenicu da je priznao počinjenje djela, i to neovisno o tome što u konačnici oštećenica to nije prihvatila kao iskreno. S druge strane, pored pravilno utvrđene otegotne okolnosti u vidu veće pogibeljnosti načina izvršenja kaznenog djela, obzirom da je optuženik prekršio čak dva prometna propisa i da je oštećenica u prometnoj nesreći zadobila osobito teške ozljede uslijed kojih joj je uzrokovana trajna invalidnost, pogrešno je prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost cijenio da je kazneno djelo počinio za vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije jer ta okolnost nije utvrđena iz dokaznog materijala, dok je zaštitna mjera izrečena mu na temelju prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko - baranjske, Policijske postaje Našice od 1. listopada 2020., broj: 511-07- 29/05-3-536-1/2020, koja je postala pravomoćna 16. prosinca 2021., optuženiku izrečena nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela. U odnosu na teške posljedice za žrtvu, koja je kao otegotna okolnost cijenjena optuženiku, treba naglasiti da su temeljem odredbe članka 47. stavka 1. KZ/11., propisane koje će okolnosti sud cijeniti pri izboru vrste i mjere kazne, među kojima se navode i skrivljeni učinci kaznenog djela, pa je okolnost da je u prometnoj nesreći nastradala zdrava mlada osoba koja je u vrijeme nesreće imala svega 23 godine i koja je zbog ozljeda koje je zadobila ostala trajno nepokretna zbog čega će cijeli svoj život provesti u invalidskim kolicima i ovisiti o tuđoj pomoći i njezi, već uzeta u obzir kod ocjene o pogibeljnosti djela, dok se samostalno ne može cijeniti jer se ne može pripisati u optuženikovu krivnju (skrivljeni učinci kaznenog djela).
8.4. Stoga je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni, pa je optuženiku kao primjerenu, izrekao kaznu zatvora u trajanju jedne godina i šest mjeseci, a koju kaznu drugostupanjski sud smatra primjerenom kako kaznenom djelu tako i ličnosti počinitelja te pogodnom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, te izražavanje društvene osuda zbog počinjenog kaznenog djela. Ovaj sud smatra da će se tom kaznom zatvora utjecati na počinitelja kao i na sve druge da ne čine kaznena djela i utjecati na jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja te omogućiti počinitelju ponovo uključivanje u društvo.
9. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom iz osnova iz koje se pobija.
10. Ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24; koji se ada primjenjuje - nadalje: ZKP), nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Stoga je primjenom članka 486. ZKP-a, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
U Puli – Pola 28. studenog 2024.
Predsjednica vijeća:
M
Biljana Bojanić
