REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž-202/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Dolores Peruško, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽV, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, od 14. veljače 2024., broj 14 K-201/2021-102, u sjednici održanoj 28. studenog 2024., u prisutnosti u javnom dijelu zz branitelja optuženika Tamare Posavec, odvjetnice iz Varaždina,

p r e s u d i o  j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog ŽV kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, proglašen je krivim optuženik ŽV, zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teška tjelesna ozljeda iz članka 118. stavka 1. KZ/11, pa je na je temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava šest mjeseci, a dio kazne zatvora od osam mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od dvije godine, koje počinje teći nakon izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, ne počini novo kazneno djelo. 1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 147/13, 152/14, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenik CV je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnici.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, optuženi ŽV oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP/08 te plaćanja troškova i nagrade branitelja po službenoj dužnosti, o kojima će se odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv ove presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i optuženik ŽV po branitelju Rajku Rudničkom, odvjetniku iz Varaždina.

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. u vezi s članka 471. stavka 1. ZKP/08), s prijedlogom „da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora, bez izricanja djelomične uvjetne osude.“

2.2. Optuženik ŽV žali se zbog bitne povrede zakona o kaznenom postupku, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da „nadležni Županijski sud ovu žalbu usvoji, presudu ukine te predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskome sudu, a podredno da presudu preinači u odluci o kazni na način da istu ublaži.“

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik ŽV po branitelju Rajku Rudnički s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 147/13, 152/14, 126/19, 80/22 i 36/24 – koji se sada primjenjuje ; dalje u tekstu ZKP), izviješteni su optuženi i njegov branitelj koji su to zahtijevali. Državni odvjetnik i optuženik, iako su uredno pozvani, nisu pristupili u sjednicu vijeća, pa je ista održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 3. ZKP-a, a u prisutnosti zz branitelja optuženika Tamare Posavec, odvjetnice iz Varaždina.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, optuženik navodi da se ta presuda ne može ispitati jer da presuda „nema valjanih i pravno prihvatljivih razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koje sud daje suprotni su sadržaju dokaza na koje se poziva.“, pri čemu iz daljnjeg obrazloženja žalbenih razloga proizlazi da se ne slaže s činjeničnim utvrđenjima u pobijanoj presudi, dakle, da obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a na te navode odgovoreno je u nastavku ove odluke. Pobijana presuda je ispitana i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da nije počinjena niti koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP-a.

7. Pobijajući pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, i to prvenstveno utvrđenja da je optuženik inkriminiranu ozljedu oštećeniku IV zadao s dva udarca, optuženi ŽV u žalbi ističe da nije utvrđeno da bi on tom oštećeniku zadao dva udarca, pogotovo ne da ga je udario šakom u nos u kojem slučaju bi takvim udarcem oštećenik pretrpio znatno teže ozljede od onih koje je opisao sudskomedicinski vještak, nego da ga je samo jednom pljusnuo u lice nakon čega je otišao s mjesta događaja u sobu sugerirajući na taj način da tako zadanim udarcem oštećeniku IV nije mogao uzrokovati ozljedu u vidu luksacije lijevog ramena.

7.1. Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne okolnosti predmetnog događaja, valjano proanaliziravši sve provedene dokaze, svakoga pojedinačno i u vezi s ostalima, a posebnu je pozornost posvetio upravo ocjeni iskaza oštećeniku IV i dokaza koji proturječe pojedinim dijelovima njegovog iskaza.

7.2. Ono što žalitelj zanemaruje je činjenica da je pobijanom presudom osuđen jer je oštećenika IV udario dva puta zatvorenom šakom desne ruke u glavu, uslijed čega je ovaj udario glavom u zid te pao na stepenicu uzrokujući mu tako ozljedu teške naravi u vidu luksacije lijevog ramena, pa je kraj izostanka drugih ozljeda koje je kritične prigode oštećenik zadobio, a utvrđene su na temelju medicinske dokumentacije i sudskomedicinskog vještačenja, ali nisu opisane u činjeničnom dijelu izreke pobijane presude, jedino je bitno je li oštećenik od udarca u glavu, neovisno o tome radi li se o jednom ili dva udarca, udario glavom u zid te pao na stepenicu uslijed čega mu je uzrokovana inkriminirana ozljeda.

7.3. Međutim, unatoč problematiziranju žalbe o broju udaraca koje je optuženik ŽV zadao oštećeniku IV, prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio kako je kritične prigode optuženik s dva odvojena udarca šakom kontaktirao oštećenika i kako je upravo zbog takvog njegovog djelovanja oštećeniku uzrokovana inkriminirana ozljeda teške naravi upravo onim mehanizmom opisanim u izreci pobijane presude.

7.4. Na takav slijed događaja prije svega ukazuje sam oštećenik CV koji je u svom iskazu naveo kako je optuženik, a nakon što mu je rekao da nema cigareta, u sekundi planuo te je vidio kako ga je rukom udario točno u nos uslijed čega mu se zamaglilo te je pao na stepenice pri čemu je moguće prethodno glavom udario u zid. Izričito je naveo kako se sigurno sjeća udarca u nos koji je bio jak obzirom da je optuženik fizički jači od njega te da ne zna koliko mu optuženik udaraca zadao jer je od tog udarca u nos pao u nesvijest, ali su mu drugi rekli da ga je optuženik udario dva puta.

7.5. Ovaj iskaz oštećenika je sud prvog stupnja s pravom ocijenio kao vjerodostojan jer oštećenik iskazuje dosljedno i neproturječno, a njegov iskaz korespondira s materijalnim tragovima, tj. tjelesnim ozljedama koje je zadobio kritične zgode, mišljenjem sudskomedicinske vještakinje o načinu nastanka tjelesnih ozljeda oštećenika, pa i one inkriminirane, a koja je na temelju vjerodostojne medicinske dokumentacije utvrdila da je optuženik kritične zgode, s obzirom na utvrđene ozljede u vidu natučenja glave, prijeloma vrška nosa s manjim pomakom, krvnog podljeva lijevog oka, oguljotine kože lijeve strane lica, krvnog podljeva donje usne lijevo te iščašenje lijevog ramenog zgloba, zadobio dva udarca lakog do srednjeg intenziteta nekog tupotvrdog predmeta, a što može biti i udarac šakom, time da potonja ozljeda teške naravi najčešće nastaje prilikom pada na ispruženu ruku, te iskazom svjedoka RV koji je potvrdio da je vidio kako se u jednom trenutku optuženik ŽV zaletio prema oštećeniku IV, a potom da „ide ruka“, te oštećenika IV koji je već bio na podu. Uz to i iskaz svjedoka SV potvrđuje kako je kritične zgode optuženik ŽV rukom udario oštećenika IV po ramenu uslijed čega je ovaj pao na pod.

7.6. Prema tome, obrazloženje suda prvog stupnja je toliko argumentirano i uvjerljivo da se žalbom ono ni u najmanjoj mjeri ne dovodi u sumnju. Uopće nema nikakve sumnje da je optuženik kritične zgode uz upotrebu fizičke sile uzrokovao oštećeniku inkriminiranu ozljedu teške naravi koja zasigurno nije mogla nastati jednom „pljuskom“ u lice kako se to žalbom sugerira optuženik.

7.7. Iz naprijed navedenih razloga slijedi da nisu osnovani žalbeni prigovori u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu članka 118. stavka 1. KZ/11 jer su u postupanju optuženika ostvarena subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede.

9. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik smatra da su olakotne okolnosti precijenjene, dok je veći značaj trebalo dati utvrđenoj otegotnoj okolnosti obzirom da je optuženik višestruko osuđivan, između ostaloga i zbog kaznenog djela tjelesne ozljede, te da ranije izrečene kazne očito nisu postigle svoju svrhu, već je optuženik nastavio s protupravnim ponašanjem.

9.1. Nasuprot tome optuženik ističe da prvostupanjski sud nije na odgovarajući način vrednovao utvrđene olakotne okolnosti, dok je precijenio značaj utvrđene otegotne okolnosti obzirom da nije nikada osuđivan zbog kaznenog djela s elementima nasilja, odnosno protiv života i tijela.

9.2. Razmotrivši odluku o kaznenoj sankciji po ocjeni ovog drugostupanjskog suda osuda na kaznu zatvora u trajanju u trajanju od jedne godine i dva mjeseca s izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom kojom je određeno da se od kazne zatvora na koju je optuženik osuđen izvršava šest mjeseci, a dio kazne zatvora od osam mjeseci da se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo primjerena je svim onim okolnostima o kojima ovisi mjera i vrsta kazne. Naime, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne optuženiku olakotnim cijenio da je lošeg socijalnog i ekonomskog statusa jer je primatelj socijalne pomoći, da je djelomično lišen poslovne sposobnosti i staratelj mu je službena osoba Zavoda za socijalni rad, da je osoba koja ima shizofreniju i opijatsku ovisnost što je utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja vještaka Nenada Horvata, što je prilikom prvog ispitivanja priznao počinjenje kaznenog djela, dok mu je kao otegotna okolnost cijenjena višestruka osuđivanost te da je kazneno djelo počinio izravnom namjerom. Premda je u pravu državni odvjetnik kako otegotnim treba vrednovati činjenicu da je optuženik osuđivan i zbog kaznenog djela tjelesne ozljede što je nasuprot tvrdnji optuženika točno jer je presudom austrijskog suda broj LG F. STRAFS. GRATZ 22HV 164/2007W od 27. prosinca 2007., pravomoćna 1. siječnja 2008., osuđen i zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 83. stavak 1. ÖStGB, pa nema mjesta blažem kažnjavanju kako predlaže optuženik, prevladavajući značaj olakotnih okolnosti ne opravdava ni izricanje strože kazne, tim prije ima li se u vidu protek vremena od počinjenog djela i činjenicu da optuženik ni nakon počinjenog predmetnog kaznenog djela nije počinio novo kazneno djelo kao i da je od zadnje osude optuženika proteklo već sedam godina. Stoga se i po ocjeni ovog suda kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca s izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom kojom je određeno da se od kazne zatvora na koju je optuženik osuđen izvršava šest mjeseci, a dio kazne zatvora od osam mjeseci da se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, ukazuje dostatnom kaznenopravnom sankcijom koja ima takav pravni potencijal da će ostvariti kako individualnu tako i generalnu prevenciju te odražavati načelo pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela

10. S obzirom na sve navedeno, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP-a.

Pula-Pola 28. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Biljana Bojanić