REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6152/2021

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠN, zbog prekršaja iz čl. 76.a t. 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20, 134/20), odlučujući o žalbi okrivljenika ŠN podnesenoj putem branitelja Nikše Radišića, odvjetnika iz Pule, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Slunju, broj: 30. Pp-421/2021, od 7. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2024.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ŠN i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje PZ), okrivljenik ŠN je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeseteura), u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 4.500,00 kuna, zbog prekršaja iz čl. 76.a t. 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 250,00 kuna.

3. Protiv navedene presude okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, te da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

7. Naime, na temelju obrane okrivljenika i provedenih dokaza prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da je okrivljenik počinio inkriminirani prekršaj, za koji je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen, o čemu je prvostupanjski sud, suprotno tvrdnji žalitelja, dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima da nije znao da mu je određena samoizolacija, da nije dokazana nijedna činjenica inkriminirana činjeničnim opisom vezano da se isti nalazi u režimu samoizolacije, da nije imao svijest o protupravnosti iz razloga jer se isti nalazio u tranzitu kao strani državljanin i postupao je u okviru „samoizolacije“, odmorio je u automobilu, ne dolazeći u kontakt s drugim ljudima i čim su se stekli uvjeti da je nastavio putovanje u tranzitu ne dolazeći na području Republike Hrvatske u kontakt s drugim osobama, da je takoreći poštivao i pravila o samoizolaciju na teritoriju Republike Hrvatske, te da sud pogrešno smatra kako automobil ne predstavlja drugi prikladni prostor za samoizolaciju, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Nadalje, u vrijeme počinjenja prekršaja postojanje pandemije COVID-19 općepoznata je činjenica, koja je zahtijevala posebno odgovorno postupanje građana u vezi zaštite pučanstva od zaraznih bolesti, što znači i s posebnom pažnjom utvrđivanje uvjeta ulaska u Republiku Hrvatsku i tranzitiranja kroz istu, sukladno Odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o privremenoj zabrani i ograničavanju prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske (NN 3/21, 4/21), koja je bila na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, te poštivanje tih uvjeta, a u skladu s čime se okrivljenik koji je tranzitirao kroz Republiku Hrvatsku, nije ponašao i nije se pridržavao sigurnosne mjere samoizolacije koja mu je određena zbog prekoračenja dozvoljenog roka za tranzit preko Republike Hrvatske od 12 sati. Upravljajući osobnim automobilom 18. siječnja 2021. u 18,08 sati na Graničnom prijelazu Maljevac, iako mu je istog dana iza 15,46 sati određena mjera samoizolacije do 28. siječnja 2021., okrivljenik je kršio mjeru samoizloacije, koju bez obzira na razloge zbog koji je prekoračio vrijeme tranzita nije smio kršiti, a neosnovano je pozivanje okrivljenika na krajnu nuždu zbog zdravstvenih razloga, s obzirom da je priložio medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljiva terapija lijekovima koje koristi, ali niti tvrdi niti dokazuje da je zbog zdravstvenog stanja tada zatražio liječničku pomoć.

9. Okrivljenik je na glavnoj raspravi iznosio obranu i protivno tvrdnji žalitelja, omogućeno mu je da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u koristi i da se očituje o provedenim dokazima na kojima se temelji presuda, a i po ocjeni ovog suda provođenje daljnjih dokaza je bilo nepotrebno, pa neosnovano žalitelj tvrdi da mu je povrijeđeno pravo obrane i time počinjena bitna povreda iz čl. 195. st. 2. u svezi s čl. 85. st. 2. PZ.

10. Neosnovano žalitelj tvrdi da prekršajna evidencija, koja je pročitana u dokaznom postupku, predstavlja nezakoniti dokaz, a pobijana presuda se ne temelji na službenoj bilješci policije, pa su žalbeni navodi istaknuti u tom pravcu također neosnovani.

11. Izrečena kazna okrivljeniku u granicama je zakona, valjano je obrazložena i nije prestroga, tim više što je prvostupanjski sud primjenom čl. 37. PZ istu ublažio ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (od 8.000,00 do 15.000,00 kuna, fizičkoj osobi), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenim težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

12. Slijedom navedenog ovaj sud nije našao uvjeta za preinačenje odluke o kazni i daljnje ublažavanje već znatno ublažene kazne, niti primjenu instituta beznačajnog djela iz čl. 24.a PZ, kako to neosnovano u žalbi predlaže žalitelj.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

14. Iz navedenih razloga trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 28. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.