Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-223/2019-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Tini Ružić Škrobonja kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivone Datković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RO zbog kaznenog djela iz čl. 155. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. – u daljnjem tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K-DO-145/19-VIII od 26. veljače 2019., nakon održane javne rasprave zaključene 25. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Rijeci, Jelene Tojaga Jović i okrivljenika RO, **.**.2024. izrekao je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik MO zvani " R", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i IO, rođen **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, umirovljenik, primatelj mirovine u iznosu od 490,00 eura, neoženjen, bez djece, nije vlasnik nekretnina ili vrjednijih pokretnina, sa vojnim činom stožernog narednika, odlikovan spomenicom Domovinskog rata, neosuđivan, na slobodi

k r i v  j e

što je

1) u vremenskom razdoblju od kolovoza 2018. do 24. siječnja 2019. u [adresa], u više navrata, u cilju zadovoljenja spolnog nagona, AO RO unatoč njegovu protivljenju rukama dirao po stražnjici i u predjelu bedara, te se rukom približavao njegovom spolovilu,

dakle, nad drugom osobom bez njezina pristanka izvršio bludnu radnju

2) u vrijeme i na mjestu opisanim kao pod točkom 1), koristeći okolnost da je NO osoba s lakom duševnom zaostalošću, da ima epilepsiju i svakodnevno troši lijekove, koristeći priliku kada su sami, istoga učestalo uznemiravao na način da mu je govorio da će se morati naviknuti da mu puši kurac jer da su mu tako pušili kurac i dečki iz Doma na Malom Lošinju, dok se tuširao promatrao ga kroz odškrinuta vrata, čime je povrijedio njegovo dostojanstvo

dakle, spolno uznemiravao drugu osobu koja je ranjiva zbog bolesti,

čime je pod točkom 1) počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - bludne radnje opisano u čl. 155. st. 1. u svezi čl. 152. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 155. st. 1 KZ/11, te pod točkom 2) počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - spolnim uznemiravanjem, opisano u čl. 156. st. 1. i 2., a kažnjivo po čl. 156. st. 1. KZ/11, a uz primjenu čl. 51. KZ/11.

Okrivljeniku MO se za gornja djela utvrđuju sljedeće kazne:

-za kazneno djelo bludnih radnji pod toč. 1.), na temelju čl. 155. st. 1. KZ/11, kazna zatvora od 1 (jedne) godine,

-za kazneno djelo spolnog uznemiravanja pod toč. 2.), na temelju čl. 156. st. 1. KZ/11, kazna zatvora od 1 (jedne) godine

pa se na temelju čl. 155. st. 1. i čl. 156. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenik MO

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci

II. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku MO se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja 01. veljače 2019., kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na temelju rješenja suca istrage Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kir-91/2019 od 02.veljače 2019., a od 02.veljače 2019. pa do 01. travnja 2019.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik MO dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 7. ZKP/08 i to trošak za svjedoka u iznosu od 62,26 eura (šezdeset dva eura dvadeset šest centi), paušalnu svotu u visini od 300,00 eura (tri stotine eura i nula centi) te nužne izdatke i nagradu branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Marka Vučinića u iznosu od 288,67 eura (dvije stotine osamdeset osam eura i šezdeset sedam centi), sve u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom, Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci tereti okrivljenika zbog učina kaznenih djela u svemu činjenično i pravno pobliže opisanim u izreci presude, s time da je sud sukladno rezultatu dokaznog postupka izmijenio činjenične opise inkriminacije navedene u toč. 1). i 2) izreke presude, iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku.

2. Pozvan da se očituje o optužbi okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim te je iznosio obranu.

3. Tijekom dokaznog postupka na raspravi održanoj 25. studenog 2024., saslušan je svjedok DO; pročitan je iskaz svjedokinje SO sa zapisnika od 21. veljače 2019. (list 112 spisa) i iskaz svjedoka AO (ranije Privileggi) sa zapisnika od 15. prosinca 2023. (list 222 spisa) te je reproducirana snimka ispitivanja AO od 15. prosinca 2023.; pročitana je materijalna dokumentacija koja prileži spisu u vidu medicinske dokumentacije na ime NO u vidu specijalističkog pregleda, hitnog pregleda, uputnice, otpusnice, nalaza i mišljenja, toksikološke pretrage, laboratorijske pretrage, otpusnice, otpusnog pisma KBC Rijeka (list 27-36 spisa), uvjerenje o završenoj školi (list 37 spisa), anamneza na ime LO (list 38-39 spisa, list 98 spisa); nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta na ime LO (list 43, 99-100 spisa), nalaz Opće bolnice Zadar (list 44 spisa), specijalistički nalaz MEDRI KBC Rijeka (list 45 spisa), otpusno pismo Doma zdravlja na ime SO (list 46-47 spisa),dokumentacijska lista hitnog slučaja na ime ROK s dopisima (list 48-51 spisa), dopis Centra za socijalnu skrb na ime NO (list 52 spisa), prekršajni nalog na ime MO (list 69 spisa), prekršajni nalog na ime LO (list 70 spisa), prekršajni nalog na ime EO (list 71 spisa), specijalistički nalazi na ime AO (list 101-103 spisa), otpusno pismo Klinike za dječje bolesti (list 104 spisa), mišljenje defektologa, psihologa i logopeda o LO (list 105-107 spisa).

4. Prije ispitivanja okrivljenika, na završetku dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za istog. Ujedno je reproducirana snimka prvog ispitivanja okrivljenik kod PP Mali Lošinj Ispostava Cres od 01. veljače 2019. (list 25 spisa), a s tim u vezi pročitan je i zapisnik od istog datuma (list 20-24 spisa) te je reproducirana snimka prvog ispitivanja okrivljenika pred ODO u Rijeci od 02. veljače 2019. (list 79 spisa), a s tim u vezi pročitan je i zapisnik o ispitivanju okrivljenika od istog datuma (list 76-78 spisa).

5. Na raspravi održanoj 25. studenog 2024. okrivljenik je iznosio obranu na način da je u cijelosti ustrajao kod obrana koje je dao u prethodnom postupku. Naveo je da se "zaledio" kada je čuo iskaz svjedoka LO jer da je to sve laž. Dodatno je istaknuo da su njemu BO i LO uništili život, a on da je njega uzeo kao svog posinka. Sve ovo da je laž, a on da je njima sve pružio.

6. Ispitan u prostorijama PP Mali Lošinj Ispostava Cres 01. veljače 2019. okrivljenik je iskazao samo kako je to sve laž, dalje nije želio iznositi obranu niti odgovarati na pitanja.

7. Ispitan pred ODO u Rijeci 02. veljače 2019. okrivljenik je u bitnom iskazao kako je sve što je NO (sada LO) iznio laž. On da je 13. rujna 2018. došao u Kaštele kada su napravili papir da su u izvanbračnoj zajednici; on se u Kninu upoznao sa NO i materom koja je udovica iz Domovinskog rata. Dok su se dopisivali rekao je da će pomoći koliko može i došao je dole da se upoznaju. Prije toga su se oni dopisivali preko mobitela, ali se nisu vidjeli i dok su se tako dopisivali NO da je njemu govorio kako je on njegov ćale. U Kaštelima je boravio 1 dan, dok su otišli kod javnog bilježnika i odmah idući dan se vratio na [adresa]. Zajedno su došli on i NO; to da je bilo 13. rujna 2018. Od tada pa cijelo vrijeme dalje NO da je živio u njegovoj kući koju je on dobio na korištenje od grada, a mjesec dana nakon došla je Dinina majka BO. Cijelo vrijeme su bili tamo. U kući je s njima živio i njegov prijatelj DO koji se trebao iseliti kad su došli NO i mater. Dok ona nije došla, on i NO da su spavali na kutnoj garnituri, svatko na svom kraju, a onda mu je DO rekao da to nije u redu da tako spavaju pa je kupio još dodatni krevet za NO. Ništa da nije točno što je NO rekao, on ga je cijenio kao sina, hranio je njega i majku. Znao je da ima epilepsiju jer mu je to rekla Dinina majka da pije lijekove, znao je da je osoba s posebnim potrebama, ali on da se normalno kretao, normalno išao van i trenirao. Da ima epilepsiju znao je i stoga što je od svoje doktorice tražio uputnice da bi odveo AO na pregled mozga. Sa Dininom majkom da se više puta posvađao i to oko sexa jer je imao dugove struje, radio je na građevini i bio umoran od posla pa nije imao volje. Na zna zašto bi ga NO i majka teretili; ne zna zašto je NO uzeo njegovo prezime, on ih je čitavo vrijeme financirao.

8. Svjedok LO (ranije Privileggi) ispitan na raspravi održanoj 15. prosinca 2023. naveo je da ustraje u cijelosti kod iskaza kojeg je dao na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Rijeci od 21. veljače 2019., a nakon što mu je uz suglasnost stranaka isti pročitan.

8.1.Ispitan pred sucem istrage Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kir-107/2019 od **.**.2019. LO (ranije Privileggi) iskazao je kako mu okrivljenik nije u rodu; on da je samo uzeo njegovo prezime kada je bilo razgovora o tome da bi išao u vojsku jer mu je CO rekao da ako želi ići u vojsku da mora promijeniti prezime i uzeti njegovo, što je i učinio te je bio sačinio i dokumentaciju sa tim novim prezimenom, ali sada da je u tijeku postupak da vrati svoje staro prezime. On da je okrivljenika upoznao preko svoje majke, ona ga je upoznala u Kninu, došao je u Kaštel Stari, a kako njega nije gazda plaćao, okrivljenik mu je rekao kako će mu naći posao na Lošinju na baušteli i on je s njim otputovao u [adresa] u 8 mjesecu 2018. godine. Tamo je živio kod okrivljenika na adresi [adresa]; radilo se o prostoru koji je u vlasništvu grada. U nekoliko navrata se dogodilo da ga je CO dirao po stražnjici i on bi mu svaki puta govorio da ga ne dira, dirao ga je u predjelu bedara i rukom je bio jako blizu njegova spolovila. CO da mu je znao govoriti o tome da su kod njega dolazili dečki iz Odgojnog doma i govorio mu je kako su mu oni "pušili" te je tražio od njega da mu "puši" i govorio mu je da mu on treba „pušiti“ da se navikne. On da mu je svaki puta govorio da se to niti slučajno neće desiti i da ga pusti na miru. Prije dolaska njegove majke da je bio jedan događaj kada ga je okrivljenik dirao po bedrima iako ga je upozoravao da to ne čini jer da će ga lupiti, a nakon što ga je lupio, okrivljenik da je pozvao policiju i obojica su odvedeni u policijsku postaju gdje da je saznao kako je CO pedofil i da je ranije imao nekih problema. U dva navrata da se dogodilo da bi mu CO ulazio u kupaonu dok se on tuširao i to jedne prilike dok se brisao, iskoristio je to i dodao mu ručnik, a druge prilike je primijetio kako viri kroz vrata kupaone u kojoj se on nalazio, a to da se dogodilo kad je njegova majka već doputovala u Lošinj. Teško mu je precizirati u koliko ga je navrata CO dirao po stražnjici, ali zna da bi se bio probudio i da bi vidio kako su mu gaće koje je imao na sebi spuštene; to je radio kada njegove majke nije bilo blizu. U više navrata da bi ga CO znao dirati po bedrima i rukom se približavati njegovom spolovilu, znao ga je lupiti po bedru i dok je majka bila blizu, a on je uvijek govorio neka ga ne dira. U tom objektu je živio i DO koji je prije bio u Domu i tu ga je doveo okrivljenik. On (svjedok) da je u toj prostoriji neko vrijeme spavao sa okrivljenikom na bračnom krevetu, a kasnije da je imao svoj ležaj. Kada je majka došla na [adresa] ona i okrivljenik su spavali na tom bračnom krevetu, a on je spavao na svom ležaju i okrivljenik da bi uvijek bio na toj strani blizu njega. U tom prostoru stanovali su samo oni, a na katu zgrade stanovao je Josipov brat ĐO.

9. Svjedok DO ispitan u svojstvu svjedoka na raspravi održanoj 25. studenog 2024. naveo je kako nije previše upoznat s predmetnom situacijom, osim da je bio prisutan u dva navrata kada je LO imao epileptični napadaj, pa ga je on u jednom navratu vodio do helikoptera kako bi mu se pružila medicinska pomoć, a drugi puta je bio s njime dok nije došla hitna pomoć. On da se vodio da živi na toj adresi, ali da je zapravo stanovao kod djevojke na adresi [adresa], a iselio se sa te adrese [adresa] u trenutku kada je okrivljenik doveo svoju izvanbračnu suprugu i tog AO. U inkriminiranom periodu da je znao dolaziti radi svojih pasa, najviše tjedan dana, svaki puta kada bi došao da je zatekao njih troje u kući, okrivljenika, njegovu suprugu i AO, te više o tome ne zna ništa reći.

10. Iz iskaza svjedokinje SO ispitane pred sucem istrage Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kir-107/2019 od 21. veljače 2019. proizlazi kako je svjedokinja iskazivala da je došla na [adresa] u rujnu 2018. te se nastanila na adresi [adresa] što je adresa gradskog objekta u kojem je živio okrivljenik; tu da je još živio i DO, a na katu objekta Josipov brat ĐO. Ona da je okrivljenika upoznala tri godine unatrag, u danima proslave Oluje u Kninu, te je s njim nastavila kontakt putem Facebooka. Ne zna kako je došlo do toga da je njezin sin LO odlučio otići u [adresa], to naprosto ne zna objasniti. Okrivljenik da je samo jednom došao u Kaštel Stari gdje je ona živjela sa LO i nakon toga da je njezin sin odlučio otići na Lošinj, zna da je govorio kako će mu okrivljenik naći posao. LO da je star 21 godinu te se radi o osobi sa posebnim potrebama. LO da je otputovao na Lošinj negdje u kolovozu 2018., za vrijeme dok je bio u Kaštelu Starom da je rekao kako će promijeniti prezime u Privileggi, a ona je nakon svih ovih događaja sada pokrenula postupak u Matičnom uredu radi promjene prezimena da se LO vrati na svoje ranije prezime LO. Što se tiče života po dolasku na [adresa] da su živjeli na adresi [adresa] u prostoru koji je koristio okrivljenik. Za spavanje su koristili trosjed, a LO je imao svoj ležaj, dok je okrivljenik uvijek spavao na strani prema LO. Radi se o jednoj prostoriji gdje je i kuhinja i WC i spavaća soba. U odnosu na ponašanje okrivljenika, ona da je ustvari doputovala u [adresa] iz razloga što je LO zajedno sa okrivljenikom završio na policiji i tada je prvi puta čula da je okrivljenik pedofil, bila je upozoravana da čuva svoje dijete i u nekoliko navrata da je od ljudi koji tamo žive čula za okrivljenika da je pedofil i da je bio u zatvoru. U odnosu na ponašanje okrivljenika prema LO u njezinoj nazočnosti, ona da je u nekoliko navrata vidjela kako okrivljenik dira AO po nogama. Pokušavao je ući i u kupaonu kada se LO tuširao. Vidjela je da se okrivljenik nekako čudno ponaša pa ga je čak i pitala da li je on zaljubljen u njezina sina, a on je sve to negirao. Ona da je došla u situaciju da je završila u bolnici u [adresa] gdje je bila zadržana 6 dana, a po njoj je osnovni uzrok svemu tome bilo stalno svađanje i prepirka sa okrivljenikom jer mu je stalno prigovarala kako se ponaša prema njezinom djetetu, a dok je bila u bolnici LO da je dolazio k njoj i tražio može li spavati kod nje u bolnici. Kad je ona shvatila što se ustvari događa, tražila je od okrivljenikova brata FO da razgovara sa LO i da pokuša utvrditi da li je okrivljenik nešto učinio LO. U nazočnosti FO, LO je rekao da ga je okrivljenik dirao po stražnjici, spolovilu, da ga je okrivljenik ljubio u obraz. Ona da je znala okrivljenika direktno pitati je li nešto napravio njezinom djetetu, ali on da je to negirao, ona da je osjetila da nešto nije u redu u okrivljenikovom ponašanju i zato ga je pitala je li zaljubljen u AO. Nakon njezina izlaska u bolnice došlo je do toga da je LO imao napad epilepsije koji nije imao od 2009. i prebačen je u bolnicu u Rijeku. Kasnije se LO zdravlje pogoršalo i doktorica je rekla da je imao živčani slom te je bio je smješten na Psihijatriji na zatvorenom odjelu.

11. Uvidom u dokumentaciju KBC Rijeka Klinike za neurologiju u vidu specijalističkog pregleda, hitnog pregleda, uputnice, nalaza i mišljenja, toksikološke pretrage i laboratorijske pretrage proizlazi kako je **.**.2019. NO dovezen kolima HMP sa Lošinja zbog epilepsijskog napadaja, sa postavljenom dijagnozom simptomatske epilepsije i epilepsijskog sindroma s kompleksnim parcijalnim napadajima te je otpušten kući. Uvidom u dokumentaciju KBC Rijeka Klinike za psihijatriju u vidu otpusnice i otpusnog pisma od 30. siječnja 2019. iz istih proizlazi kako je NO bio hospitaliziran od 24. siječnja 2019. kada je dovezen helikopterom radi suspektnog epileptičkog napadaja, a psihijatrijski pregled je indicirala specijalistica neurologije s obzirom da su prema semiologiji napadaji suspektno psihogeni. Postavljen je zaključak kako su napadi pseudoepileptički, a mogu se shvatiti unutar akutne reakcije na stres uz postavljene dijagnoze duševnog poremećaja, simptomatske epilepsije i epilepsijskog sindroma s kompleksnim parcijalnim napadajima, lake duševne zaostalosti i akutne reakcije na stres. Također, iz uvida u dokumentacijsku listu hitnog slučaja na ime ROK s listovima A razvidno je da je Hitna medicina PGŽ intervenirala 22. siječnja 2019. i 24. siječnja 2019. zbog epileptičnih napadaja oštećenika te da je oba puta prevezen u KBC Rijeka.

12. Iz uvjerenja Centra za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači Split od 26. listopada 2018. proizlazi kako je LO završio program Niže strukovne škole. Iz pročitane anamneze koja čini sastavni dio nalaza Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 19. svibnja 2016. za AO razvidna je dijagnoza epilepsije te smetnje u ponašanju dok iz samog nalaza i mišljenja o težini i vrsti invaliditeta proizlazi kako kod AO postoji kronična bolest te intelektualne teškoće, postojanje tjelesnog i intelektualnog oštećenja, postojanje teškog invaliditeta te trajne promjene u zdravstvenom stanju. Iz specijalističkih nalaza KBC Split Klinike za psihijatriju iz 2014. i 2015. godine te Klinike za dječje bolesti Split u vidu otpusnog pisma od 18. travnja 2014. razvidno je kako je LO u više navrata bio hospitaliziran radi epileptičkih napadaja te mu je ordinirana terapija dok iz nalaza i mišljenja psihologa i defektologa Centra za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači Split od 29. rujna 2015. proizlazi zaključak da se radi o osobi sniženog intelektualnog kapaciteta.

13. Iz otpusnog pisma i otpusnice Doma zdravlja Mali Lošinj od 22. siječnja 2019. za BO proizlazi kako je ista boravila u općem stacionaru od 17. siječnja 2019. do 22. siječnja 2019. zbog bolova u prsima.

14. Iz prekršajnih naloga PU PG PP Mali Lošinj od 08. listopada 2018. koji su izdani CO, DO i LO razvidno je kako su isti izdani temeljem Zakona o prebivalištu iz razloga što LO i DO nisu prijavili prebivalište, a MO što je dao stan na korištenje HO dok da nadležnom tijelu nije dostavio podatke o toj osobi.

15. Na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno, ali i sve dokaze u svojoj ukupnosti, ovaj sud smatra u cijelosti dokazanim da je okrivljenik ponašanjem inkriminiranim u izreci presude ostvario sve elemente bića kaznenog djela bludnih radnji iz čl. 155. st. 1. u svezi čl. 152. st. 1. KZ/11 te kaznenog djela spolnog uznemiravanja iz čl. 156. st. 1. i 2. KZ/11, na način i u vrijeme kako je opisano u izreci presude, te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost, zbog čega ga je za ista valjalo oglasiti krivim i osuditi po zakonu.

16. Naime, iz provedenih dokaza u ovom postupku nije sporno : da je LO okrivljenika upoznao preko svoje majke SO i da je LO došao na [adresa] kod okrivljenika kako bi mu ovaj našao posao te sa njime živio na adresi [adresa]. Nije sporno niti to da je nakon AO, živjeti s njima došla i njegova majka, SO. Nije sporno da su u kući, okrivljenik i LO spavali na istom krevetu odnosno kauču, a da je nakon dolaska SO, LO spavao u zasebnom ležaju. Konačno, nije sporno da je okrivljenik znao da je LO osoba s posebnim potrebama i osoba koja boluje od epilepsije (jer mu je to rekla Dinina majka i od svoje doktorice je tražio uputnice da bi odveo AO na pregled mozga).

17. Sporne su pak odlučne činjenice kojima se ostvaruju obilježja kaznenih djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret, budući da okrivljenik negira učin oba djela. Naime, okrivljenik se u bitnom branio da je to sve laž; da su LO i njegova majka njemu uništili život; da se u Kninu upoznao s LO i njegovom majkom; da je došao u Kaštele da bi im pomogao; odmah idući dan da se iz Kaštela vratio u [adresa] zajedno sa LO i to da je bilo 13. rujna 2018., a ne u kolovozu. LO da je živio s njim u kući zajedno sa njegovim prijateljem DO, a dok nije došla Dinina majka BO on i LO da su spavali na kutnoj garnituri, no svatko na svom kraju, a onda mu je DO rekao da to nije u redu da tako spavaju pa je kupio još dodatni krevet za LO. Ništa da nije točno što je LO rekao i ne zna zašto bi ga LO i njegova majka teretili.

18. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj negira inkriminirano postupanje budući da je ista obeskrijepljena rezultatima provedenog dokaznog postupka, te je istu ocijenio neistinitom, neuvjerljivom i usmjerenom isključivo u pravcu otklanjanja njegove kaznene odgovornosti.

19. Naime, obrana okrivljenika u cijelosti je suprotna iskazu žrtve AO ispitanog u svojstvu svjedoka, koji je detaljno i okolnosno opisao okrivljenikovo inkriminirano postupanje od njegova dolaska na [adresa] koje je bilo u kolovozu 2018. radi zaposlenja koje mu je obećao okrivljenik i gdje je živio sa okrivljenikom u dijelu kuće na adresi [adresa] odnosno u jednoj prostoriji, zaključno do 24. siječnja 2019. Svjedok je opisao inkriminirano postupanje okrivljenika gdje ga je ovaj u nekoliko navrata dirao po stražnjici, dirao ga je i u predjelu bedara i rukom je bio jako blizu njegova spolovila. On bi mu svaki puta kada ga je okrivljenik dirao po stražnjici govorio da ga ne dira. Prije dolaska njegove majke da je bio događaj kada ga je okrivljenik dirao po bedrima iako ga je upozoravao da to ne čini. Nije mogao precizirati u koliko ga je navrata okrivljenik dirao po stražnjici, ali zna da bi se bio probudio i da bi vidio kako su mu gaće koje je imao na sebi spuštene, a to je radio kada njegove majke nije bilo blizu. U više navrata da bi ga okrivljenik znao dirati po bedrima i rukom se približavati njegovom spolovilu, znao ga je lupiti po bedru i dok je majka bila blizu, a on je uvijek govorio neka ga ne dira. U prostoriji gdje su spavali on da je neko vrijeme spavao sa okrivljenikom na bračnom krevetu, a kasnije da je imao svoj ležaj i to je bilo kada je njegova majka došla na [adresa] pa su ona i okrivljenik spavali na tom bračnom krevetu, a on (svjedok) je spavao na svom ležaju, no okrivljenik da bi uvijek bio na strani kreveta blizu njega. Također, okrivljenik da mu je znao govoriti o tome da su kod njega dolazili dečki iz Odgojnog doma i govorio mu je kako su mu oni "pušili" te je tražio od njega da mu "puši" i govorio mu je da mu on treba „pušiti“ da se navikne. On da mu je svaki puta govorio da se to niti slučajno neće desiti i da ga pusti na miru. Ujedno, u dva navrata dogodilo se da bi mu okrivljenik ulazio u kupaonu dok se on tuširao i to jedne prilike dok se brisao, iskoristio je to i dodao mu ručnik, a druge prilike je primijetio kako okrivljenik viri kroz vrata kupaone u kojoj se on nalazio, a to da se dogodilo kad je njegova majka već doputovala u Lošinj.

20. Navedeni iskaz žrtve ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao uvjerljiv i vjerodostojan, nemajući razloga sumnjati da bi isti lažno iskazivao. Žrtva je detaljno i okolnosno opisala inkriminirana postupanja okrivljenika kroz dulje vremensko razdoblje, a prilikom ispitivanja pred sudom ustrajala je kod danog iskaza prilikom njegova prvog ispitivanja.

20.1. Također, navedeni iskaz žrtve, svjedoka AO doveden je u svezu sa iskazom njegove majke, SO koja je suglasno iskazivala glede njegova dolaska na [adresa] u kolovozu 2018. gdje je došao zajedno sa okrivljenikom jer mu je isti govorio kako će mu na Lošinju naći posao te je od dolaska stanovao s njime u dijelu kuće na adresi [adresa], dok da je ona došla mjesec dana nakon. U prostoru koji je koristio okrivljenik nakon njezina dolaska za spavanje ona i on su koristili trosjed, a LO je imao svoj ležaj, dok je okrivljenik uvijek spavao na strani prema LO. Radilo se o jednoj prostoriji gdje je i kuhinja i WC i spavaća soba. U odnosu na ponašanje okrivljenika prema LO u njezinoj nazočnosti, ona je u nekoliko navrata vidjela kako okrivljenik dira AO po nogama, kao i da je pokušavao ući u kupaonu kada se LO tuširao. U nazočnosti okrivljenikova brata FO, LO je rekao kako ga je okrivljenik dirao po stražnjici, spolovilu, da ga je ljubio u obraz. Kada bi pitala okrivljenika je li nešto napravio njezinom djetetu, on je to negirao, no ona je osjetila kako nešto nije u redu u okrivljenikovom ponašanju. Nakon njezina izlaska u bolnice 21. siječnja 2019. došlo je do toga da je LO imao napad epilepsije, a potom je bio smješten na Psihijatriji u Rijeci.

20.2 Navedeni iskaz svjedokinje SO sud je ocijenio kao vjerodostojan jer je svjedokinja iskazivala o događajima kojima je bila neposredno nazočna, odlasku svog sina na [adresa] zajedno sa okrivljenikom zbog mogućeg zaposlenja u kolovozu 2018. te potom o ponašanju okrivljenika nakon što je i ona došla na istu adresu gdje je vidjela kako okrivljenik dira AO po nogama, kao i da je pokušavao ući u kupaonu kada se LO tuširao, a i o svom osjećaju kako nešto nije u redu. Ujedno, njezin iskaz je u potpunosti suglasan s navodima žrtve, pa iako je ona njegova majka, ovaj sud smatra kako je ista iskazivala objektivno i nepristrano, jasno opisujući situacije kroz inkriminirano razdoblje.

20.3. U odnosu na žrtvinu bolest koja se odnosi na dijagnozu epilepsije, iako niti sam okrivljenik ne osporava da je znao za njegovu bolest, ista je razvidna i iz medicinske dokumentacije KBC Rijeka Klinike za neurologiju iz koje je vidljivo da je **.**.2019. NO imao epileptični napadaj zbog čega je dovezen u Rijeku, da bi potom ponovno 24. siječnja 2019. bio zaprimljen na hitnom traktu, a potom i hospitaliziran od 24. siječnja 2019. do 30. siječnja 2019. radi suspektnog epileptičkog napadaja na Klinici za psihijatriju obzirom su prema mišljenju liječnika napadaji suspektno psihogeni i pseudoepileptički, a mogu se shvatiti unutar akutne reakcije na stres. Iz otpusnog pisma razvidne su dijagnoze žrtve u vidu duševnog poremećaja, simptomatske epilepsije i epilepsijski sindroma s kompleksnim parcijalnim napadajima, lake duševne zaostalosti i akutne reakcije na stres. Takva dijagnoza u skladu je i sa ranije postavljanim dijagnozama žrtve po KBC Split tijekom 2014. i 2015. odnosno nalazu i mišljenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 19. svibnja 2016. sa dijagnozom epilepsije, smetnji u ponašanju, postojanju kronične bolesti te intelektualnih teškoća.

20.4. I svjedok DO prilikom saslušavanja pred sudom iskazao je kako je bio prisutan u dva navrata kada je žrtva imala epileptične napadaje te je intervenirala hitna pomoć, dok drugih posrednih saznanja o spornim činjenicama nije imao, stoga sud nije posebno ocjenjivao njegov iskaz.

21. Iako su iskazi žrtve i svjedokinje SO u suprotnosti sa obranom okrivljenika, sud je njihove iskaze prihvatio u cijelosti kao istinite iz razloga što se predmetni iskazi nadopunjuju; oboje su iskazivali jasno i određeno te su opisivali inkriminirani period postupanja okrivljenika, odnosno postupanje okrivljenika iz kojeg nesumnjivo proizlazi kako se radi o bludnoj radnji počinjenoj na štetu žrtve odnosno spolnom uznemiravanju žrtve koja je posebno ranjiva zbog svoje bolesti, epilepsije i intelektualnih teškoća, a čega je okrivljenik nedvojbeno bio svjestan.

22. Odlučne činjenice ovaj sud temelji na iskazu žrtve AO, prvenstveno u dijelu koji je istovjetan obrani okrivljenika, a iz kojeg proizlazi kako je LO došao na [adresa] kod okrivljenika na adresu [adresa] pri čemu ovaj sud utvrđuje da je to bilo u 8 mjesecu 2019., jer su tako suglasno iskazali i LO i SO, a da su spavali u istom krevetu odnosno kauču okrivljenik i LO, potvrdili su i LO i SO. Da je okrivljenik bio svjestan da se radi o osobi koja je posebno ranjiva zbog svoje bolesti proizlazi iz same obrane okrivljenika pri čemu isti ne spori da je znao da LO boluje od epilepsije, da pije lijekove te ga je i sam vodio kod svoje liječnice obiteljske medicine, a za vrijeme dok je LO živio sa okrivljenikom, isti je pretrpio dva epileptična napadaja zbog čega je hitno prevezen u KBC Rijeka, a drugi put i hospitaliziran na Klinici za psihijatriju, što nedvojbeno proizlazi iz medicinske dokumentacije kao javne isprave koju sud prihvaća kao objektivnu i istinitu te u čiju vjerodostojnost sud nema razloga sumnjati. Ujedno da se radi o osobi s lakom duševnom zaostalošću proizlazi iz medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje koji također ovaj sud prihvaća kao istinit i vjerodostojan, a sam okrivljenik u svojoj obrani ističe kako je znao da je oštećenik osoba s posebnim potrebama.

23. Nadalje, osim činjenice da je okrivljenik bio svjestan da se radi o žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine bolesti, iz provedenih dokaza proizlazi i utvrđenje da je okrivljenik na njegovu štetu počinio kazneno djelo bludne radnje. Iako okrivljenik u svojoj obrani navodi kako je sa žrtvom u vremenu dok na Lošinj nije došla SO spavao u istoj prostoriji na kutnoj garnituri gdje su svaki spavali na svom kraju, navedeno je suprotno iskazu žrtve AO koji je decidirano naveo kako su on i okrivljenik spavali zajedno na kauču na razvlačenje, sve do dolaska njegove majke kada je on dobio svoj krevet, a na kauču su tada zajedno spavali njegova majka i okrivljenik. Isto proizlazi i iz iskaza svjedokinje SO koja je navela kako je od svog dolaska sa okrivljenikom za spavanje koristila trosjed, a LO je imao svoj ležaj, dok je okrivljenik uvijek spavao na strani prema LO. Nadalje, da je okrivljenik doista počinio kazneno djelo bludne radnje proizlazi iz dijela iskaza žrtve u kojem jasno navodi da ga je okrivljenik u nekoliko navrata dirao po stražnjici, u predjelu bedara i rukom da je bio jako blizu njegova spolovila, dok mu je on svaki puta govorio da ga ne dira. Dakle, okrivljenik je u više navrata dirao žrtvu po bedrima, stražnjici i rukom se približavao njegovom spolovilu, dok se je on tome protivio. Da je okrivljenik dirao žrtvu potkrijepljuje i iskaz svjedokinje SO koja je iskazala kako je ona osobno u nekoliko navrata vidjela da okrivljenik dira AO po nogama, a i kada je posumnjala u ponašanje okrivljenika, LO da je u nazočnosti brata okrivljenika, rekao da ga je okrivljenik dirao po stražnjici, spolovilu i da ga je ljubio u obraz.

23. 1. Dakle, iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik počinio bludnu radnju nad žrtvom LO bez njegova pristanka odnosno unatoč činjenici što je žrtva okrivljeniku jasno davala do znanja da ne želi takvo ponašanje; protivio se istom, sve kako je to i sam iskazao, no u kojem ponašanju je okrivljenik ustrajao i bludne radnje činio u više navrata u vremenskom razdoblju od kolovoza 2018. do 24. siječnja 2019., sve u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona na način kako je to navedeno u toč. 1) izreke presude.

24. U odnosu na kazneno djelo spolnog uznemiravanja, da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo na štetu žrtve također proizlazi iz provedenih dokaza, njegova (žrtvina) iskaza u dijelu u kojem je isti iskazao kako mu je okrivljenik znao govoriti o tome da su kod njega dolazili dečki iz Odgojnog doma i govorio mu je kako su mu oni "pušili" te je tražio od njega da mu "puši" i govorio mu je da mu on treba „pušiti“ da se navikne, te da se u dva navrata dogodilo da bi mu okrivljenik ulazio u kupaonu dok se on tuširao i to jedne prilike dok se brisao, a druge prilike je primijetio kako viri kroz vrata kupaone u kojoj se on nalazio. Dijelom je to potkrijepila svojim iskazom i svjedokinja SO koja je navela kako je vidjela okrivljenika da je pokušavao ući u kupaonu kada se LO tuširao. Dakle, okrivljenik premda svjestan da se radi o osobi koja boluje od epilepsije radi koje mora uzimati lijekove, kao i da se radi o osobi s lakom duševnom zaostalošću, učestalo je istog spolno uznemiravao govoreći mu kako mu mora pružati oralni seks, tražio od njega takvo postupanje te mu govorio kako će se na isto morati naviknuti te ga ujedno promatrao dok se isti tuširao, čime je povrijedio njegovo dostojanstvo.

25. Stoga su navodi obrane okrivljenika kako je cjelokupno postupanje lažna prijava žrtve potpuno nelogični, neistiniti i usmjereni na izbjegavanje krivnje i vlastite kaznene odgovornosti. Unatoč znanju da se radi o osobi koja boluje od epilepsije i blage duševne zaostalosti, okrivljenik je kroz dulje vremensko razdoblje od šest mjeseci, unatoč kontinuiranom protivljenju žrtve, u više navrata i s ciljem zadovoljenja svog spolnog nagona, nad istim vršio bludne radnje kako je činjenično opisano pod točkom 1). izreke presude. Okrivljenik je svojim postupcima grubo zadirao u seksualni integritet žrtve čime je povrijedio njegov moral i dostojanstvo te kod njega izazvao osjećaj uznemirenosti u tolikoj mjeri da je žrtva doživjela dva epileptična napadaja od kojih je drugi s velikom vjerojatnošću bio akutna reakcija na stres i prilikom kojeg je žrtva izgubila svijest. Jednako tako, unatoč saznanjima o fizičkim i duševnim bolestima žrtve, okrivljenik ga kroz isto vremensko razdoblje u više navrata spolno uznemirava, navodeći ga na oralno zadovoljavanje te gledajući ga za vrijeme tuširanja, a kojim ponašanjem spolne naravi je učestalo uznemiravao i povrijedio dostojanstvo žrtve AO kako je činjenično opisano pod točkom 2). izreke presude.

26. Bludne radnje obuhvaćaju sve one radnje koje se sastoje u prekoračenju svih granica usvojenih u društveno-moralnim pojmovima i koje prelaze granice koje se toleriraju moralnim shvaćanjima, a što je nedvojbeno ponašanje i postupanje okrivljenika pa se u njegovom postupanju stječu sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 155. st. 1. u svezi čl. 152. st. 1. KZ/11 opisanog pod točkom 1). Spolno uznemiravanje pak obuhvaća svako neželjeno ponašanje spolne naravi, verbalno, neverbalno ili fizičko koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj između ostalog zbog bolesti, teške tjelesne ili duševne smetnje, a što je nedvojbeno ponašanje i postupanje okrivljenika, pa se u njegovom postupanju stječu i sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 156. st. 1. i 2. KZ/11 opisanog pod točkom 2).

27. U pogledu subjektivnih elemenata kaznenog djela, sud je utvrdio da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom kao svjesnim i voljnim oblikom krivnje budući je s obzirom na svoju životnu dobi i iskustvo bio svjestan zabranjenosti i protupravnosti svog postupanja, a sve kako bi zadovoljio svoju pohotu i spolni nagon. Okrivljenik je postupao s izravnom namjerom prvog stupnja, svjestan svih obilježja kaznenog djela i želeći njihovo ostvarenje. Ubrojivost okrivljenika i njegova svijest o protupravnosti nisu dovedeni u pitanje, a na strani okrivljenika ne postoje drugi ispričavajući razlozi.

28. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da su u ponašanju okrivljenika ostvareni svi bitni objektivni i subjektivni elementi kaznenog djela protiv spolne slobode, bludne radnje iz čl. 155. st. 1. u svezi čl. 152. st. 1. KZ/11 te spolnog uznemiravanja iz čl. 156. st. 1. i 2. KZ/11, a za koje kaznena djela je okrivljenik i oglašen krivim.

29. U odnosu na činjenični opis optuženog kaznenog djela kako je glasio u uvodno citiranoj optužnici pod točkom 1), sud je isti izmijenio uzimajući u obzir iskaz žrtve LO odnosno sadržaj njegova iskaza u kojem opisuje bludne radnje i činjenični opis je prilagodio tom rezultatu dokaznog postupka, dok je činjenični opis kaznenog djela kako je naveden pod točkom 2) sud izmijenio na način da je ispustio riječi „da bi mu stavio kurac i da će on njemu staviti“, sve s obzirom da tijekom dokaznog postupka isto nije nedvojbeno utvrđeno, odnosno navedeno ne proizlazi iz iskaza žrtve niti svjedoka. Takvim izmjenama se nije diralo u identitet optužbe.

30. U odnosu na primjenu materijalnog prava potrebno je još navesti sljedeće. U vrijeme počinjenja optuženog kaznenog djela na snazi je bio Kazneni zakon (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.) prema kojem je u čl. 155. st. 1. KZ/11 za učin predmetnog kaznenog djela pod uvjetima iz čl. 152. Zakona, kad nije počinjen ni pokušaj tih kaznenih djela, bila propisana kazna zatvora do 1 godine. Izmjenama Kaznenog zakona objavljenim u Narodnim novinama broj 126/19., koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020. izmijenjen je čl. 155. u cijelosti, time da čl. 155. st. 1. u svezi s čl. 152. KZ/11 sada ima pravni kontinuitet u čl. 155. st. 1. KZ/11 koji za učin kaznenog djela iz čl. 153. st. 1., 3. i 5. ovoga Zakona kad nije počinjen ni pokušaj tog kaznenog djela počini bludnu radnju, predviđa kaznu zatvora do dvije godine. Dakle, kako drugo navedeni Kazneni zakon, nije blaži po zapriječenoj kazni, te time povoljniji za okrivljenika, ovdje je primijenjen prvo navedeni Kazneni zakon odnosno čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. KZ/11 te je okrivljenik proglašen krivim za učin kaznenog djela bludnih radnji prema žrtvi bez njezina pristanka. S obzirom da se odredba čl. 155. st. 1. KZ/11 poziva na primjenu odredbe čl. 152. st. 1. KZ/11, koja je brisana odredbom čl. 13. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 126/19., koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020, to djelo nije dekriminalizirano jer ima pravni kontinuitet u čl. 153. st. 1. KZ/11-19. Isto tako, u pogledu primjene čl. 156. st. 1. KZ/11 valja reći da je Izmjenama Kaznenog zakona 126/19 povišena kazna zatvora koja se može se izreći i to sa jedne na dvije godine, pa je i u tom dijelu, primijenjen prvo navedeni Kazneni zakon, s obzirom da je kasnijim Izmjenama kazna povišena i dakle, Zakon u tom dijelu nije blaži.

31. Kako je sud utvrdio da je okrivljenik kriv za počinjenje kaznenih djela bludnih radnji te spolnog uznemiravanja, kaznio ga je prema Zakonu. Prilikom odluke o vrsti i visini kaznenopravne sankcije sud je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani okrivljenika, svrsi kažnjavanja te da se kaznom treba izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i utjecati na počinitelja da više ne čini kaznena djela u vidu specijalne prevencije, odnosno utjecati na ostale da ne čine kaznena djela u vidu generalne prevencije.

31.1. Tako je kao otegotne okolnosti na strani okrivljenika sud cijenio njegovu zrelu životnu dob uslijed koje je imao mogućnost racionalno prosuđivati, njegov stupanj krivnje koji je maksimalan jer je postupao s izravnom namjerom kao i posljedice počinjenja kaznenih djela na štetu osobe mlade životne dobi, oboljelom od epilepsije i blage duševne zaostalosti, dok mu je kao olakotno uzeo činjenicu neosuđivanosti.

31.2. Cijeneći jačinu ugrožavanja i društvenu opasnost počinjenih kaznenih djela, ocjenjujući stupanj krivnje okrivljenika, pobude iz kojih su djela počinjena, a koje su bile motivirane niskim strastima i s ciljem zadovoljenja spolnog nagona okrivljenika, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti pri čemu je kazneno djelo počinio na štetu bolesne osobe koju je kao svog posinka doveo u kuću pod krinkom pomoći glede pronalaska zaposlenja no koja namjera nije bila iskrena niti istinita, a žrtva zbog svojih tjelesnih i duševnih karakteristika spada u vrlo ranjivu skupinu društva koju je potrebno dodatno štititi, te uvažavajući prijašnji počiniteljev život pri čemu se u trenutku donošenja presude doista radi o kazneno neosuđivanoj osobi, ali koja je prema vlastitom iskazivanju osuđivan i to zbog kaznenog djela ubojstva na višegodišnju zatvorsku kaznu koju je izdržao te zbog istovrsnog kaznenog djela bludnih radnji na uvjetnu osudu, iz navedenog nedvojbeno proizlazi da se radi o osobi krimogene prošlosti, očito sklone činjenju kaznenih djela, posebice onih na štetu spolne slobode drugih osoba, i na koje dosada izrečene kazne nisu ostvarile nikakav učinak u smislu odvraćanja od kriminalne aktivnosti, sud je okrivljeniku utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po jedne godine za kazneno djelo iz čl. 155. st. 1. KZ/11 i za kazneno djelo iz čl. 156. st. 1. i 2. KZ/11, te ga primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, vodeći računa o pravilima za odmjeravanje kazne za djela počinjena u stjecaju, gdje se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora.

31.3. Sud je stava kako naprijed utvrđene okolnosti, uz vrstu i težinu počinjenih kaznenih djela te jačinu ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra upućuju na potrebu izricanja stroge kaznene sankcije odnosno bezuvjetne kazne zatvora koja je u konkretnom slučaju podobna za ostvarenje svrhe kako specijalne tako i generalne prevencije, odnosno sud smatra kako je takva sankcija individualizirana osuda zbog konkretnih kaznenih djela te da ista izražava društvenu osudu i moralni prijekor za zlo koje je okrivljenik počinjenjem djela nanio žrtvi kao osobi posebno ranjivoj zbog svoje bolesti, ali i društvu u cjelini, te da će tako izrečena kazna utjecati na okrivljenika i na ostale građane da ubuduće ne čine kaznena djela te ukazati da je kažnjavanje počinitelja pravedno, a činjenje kaznenih djela pogibeljno.

32. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora valjalo uračunati vrijeme uhićenja 01. veljače 2019., kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na temelju rješenja suca istrage Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kir-91/2019 od 02.veljače 2019., a od 02.veljače 2019. do 01. travnja 2019.

33. Obzirom da je okrivljenik oglašen krivim za počinjenje optuženih kaznenih djela valjalo ga je sukladno čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezati na snašanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1., 6., 7. i 8. ZKP/08 i to troška za svjedoka u iznosu od 62,26 eura, paušalne svote u visini od 300,00 eura te nužne izdatke i nagradu branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Marka Vučinića u iznosu od 288,67 eura, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

34. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

Rijeka, 28. studenog 2024.

Sutkinja

Tina Ružić Škrobonja, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci uz zapisnik od 25.11. 2024.

- okrivljenik MO