Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P Ob-138/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, po sucu toga suda Tatjani Škorić Radaković, u pravnoj stvari tužiteljice GM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ani Srok Lopar, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika RM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prigovorima nenadležnosti ovog suda, izvan ročišta, 28. studenog 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda u ovoj pravnoj stvari.

II. Ovaj sud oglašava se stvarno nenadležnim za odlučivanje o točkama II., III., IV. i V. tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari te će se po pravomoćnosti ovog rješenja izdvojiti tužba s navedenim zahtjevima i predmet ustupiti nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci na daljnje postupanje.

Obrazloženje

1. Tužitelj GM je putem punomoćnika podnio pred ovim sudom 17. travnja 2023. tužbu u kojoj ističe zahtjev radi utvrđenja bračne stečevine protiv tuženice RM te zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovora koja se odnosi na tuženike RM i VM.

2. Sud je sukladno odredbi članka 313 stavak 3 Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) razdvojio postupak po tužbi radi utvrđenja ništetnosti ugovora te odlučio da se o istoj odvojeno raspravlja, jer se radi o zahtjevima koji su upravljeni protiv različitih tuženika te proizlaze iz različite činjenične i pravne osnove o kojima nije nužno raspravljati u istom postupku.

3. Predmet tužbe predstavlja zahtjev za utvrđenje bračne stečevine na nekretnini, koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću s dvorištem na Kozali (točka I. tužbenog zahtjeva) i na poslovnim udjelima u ustanovi Poliklinici za urologiju, internu medicinu, dermatologiju i venerologiju dr. Marwan uz upis promjene u knjizi poslovnih udjela društva te imovini ustanove koja se sastoji od pokretnina, uz zahtjev za isplatu dobiti u poslovanju te ustanove (točke II., III., IV. i V. tužbenog zahtjeva).

4. Tuženik RM je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda, a smatrajući da u ovom sporu nije nadležan hrvatski sud, već Šerijatski sud Sweileh Hašemitskle Kraljevine Jordan, koji je i presudio o međusobnim pravima i obvezama koje se odnose na bračnu stečevinu. Ukoliko sud ne prihvati ovaj prigovor, istaknuo je i prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda, jer se radi o zahtjevu s osnove bračne stečevine, koji se odnosi na raspolaganje članstvom i članskim pravima u ustanovi kao pravnoj osobi.

4.1. Tužiteljica osporava navedene prigovore u bitnome navodeći da je u ovoj pravnoj stvari nadležan hrvatski sud jer su obje stranke hrvatski državljani te je mjerodavno hrvatsko pravo, a da bračnim ugovorom na kojeg se poziva tuženik, stranke nisu regulirale svoje imovinske odnose za vrijeme trajanja braka.

5. Sud je uvidom u dokumentaciju priloženu spisu utvrdio slijedeće činjenice:

5.1. Brak stranaka zaključen je 26. siječnja 1986. u Kraljevini Jordan sklapanjem bračnog ugovora (list 75 spisa) iz čijeg sadržaja proizlazi da su istim pristale stupiti u brak uz obvezu plaćanja miraza tužiteljice tuženiku i kojim je ugovoreno vraćanje miraza za slučaj smrti ili razvoda braka.

5.2. Tužiteljica je nakon razvoda braka u Kraljevini Jordan ishodila pravomoćnu i ovršnu presudu Šerijatskog suda Swalleh od 24. rujna 2023. kojom je tuženiku naloženo vraćanje miraza.

5.3. Predmetna nekretnina stečena je za vrijeme trajanja braka stranaka temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u svrhu izgradnje obiteljske stambene zgrade G **.**.1990. te je temeljem Ugovora o prijenosu prava vlasništva izgrađenog stambenog objekta i prava korištenja zemljišta G od 11. studenog 1993. tuženik upisan kao isključivi vlasnik ove nekretnine u zemljišnoj knjizi 1994.

5.4. Tužitelj je u vrijeme stjecanja ove nekretnine, a mjerodavno je vrijeme upisa u zemljišne knjige, imao hrvatsko državljanstvo, dok ga je tužiteljica stekla 1995.

5.5. Stranke nisu zaključile ugovor kojim bi uredile svoje imovinsko pravne odnose za vrijeme trajanja braka glede imovine u Republici Hrvatskoj ili Kraljevini Jordan, obzirom da takav ugovor nije dostavljen u spis.

6. Glede prethodno utvrđenog činjeničnog stanja, sud je odlučujući o prigovoru apsolutne nenadležnosti ovog suda istaknutog od strane tuženika, ocijenio da isti neosnovan.

7. S obzirom na vrijeme sklapanja braka 1986. godine, na međusobne odnose bračnih drugova potrebno je primijeniti odredbe Zakona o preuzimanju Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja (Službeni list SFRJ br. 43/82, 72/82, Narodne Novine br. 53/91, dalje: ZRSZ). Naime apsolutna nadležnost ovog suda temelji se na odredbi članka 46. stavka 1. i 3. ZRSZ-a obzirom su stranke hrvatski državljani, obje imaju prebivalište u [adresa] te se utužena imovina nalazi u Republici Hrvatskoj iz koje činjenice proizlazi i isključiva nadležnost hrvatskog suda sukladno odredbi članka 56 ZRSZ-a.

7.1. Glede primjene mjerodavnog prava, ističe se da se na odnose stranaka ima primijeniti hrvatsko pravo sukladno odredbama članka 36. st. 1. i 38. ZRSZ-a, koje propisuju da je za osobne i zakonske imovinske odnose bračnih drugova mjerodavno pravo države čiji su oni državljani i u slučaju ako je brak stranaka prestao, što je konkretno slučaj.

7.2. Tuženik se neosnovano poziva na primjenu odredbe članka 37 stavka 1 ZRSZ-a, jer se ista primjenjuje na ugovorne imovinske odnose bračnih drugova, što konkretno nije slučaj, jer se u ovoj pravnoj stvari raspravlja o imovini stečenoj u braku stranaka na temelju zakona, a ne temeljem ugovora, jer je utvrđeno da stranke kao bračni drugovi nisu zaključile bračni ugovor, odnosno ugovor kojim bi regulirale svoje imovinske odnose tijekom trajanja braka.

7.3. Iako su stranke prilikom sklapanja braka 26. siječnja1986. godine sklopile bračni ugovor br. 22/1986 pred Šerijatskim sudom Vlade u Dubaiju, istim nisu obuhvatile svoje imovinske odnose tijekom trajanja braka. Predmetnim bračnim ugovorom stranke su ugovorile sklapanje braka uz davanje miraza u visini od 50.000,00 UAE dirhama s odgodom te da u slučaju razvoda braka ili smrti, tužiteljica ima pravo na vraćanje miraza od supruga, odnosno odgovarajuću protuvrijednost tog iznosa u drugoj valuti. Stoga, navedeni bračni ugovor sukladno svojim odredbama predstavlja ugovor o sklapanju braka, a ne ugovor kojim su stranke regulirale svoje imovinske odnose za trajanja braka te je tužiteljica pravomoćnom i ovršnom odlukom Šerijatskog suda Swalleh od 24. rujna 2023. ostvarila svoje pravo na vraćanje miraza, koje je predviđeno ovim ugovorom.

8. Glede prigovora stvarne nenadležnosti ovog suda u odnosu na točke II., III., IV., i V. tužbenog zahtjeva ističe se da je isti osnovan, obzirom da tužiteljica u navedenim točkama zahtijeva utvrđenje da poslovni udjeli na ustanovi, odnosno imovina ustanove i dobit u poslovanju ustanove predstavlja bračnu stečevinu, čime se zadire u prava i obveze članova ustanove. O zahtjevima za raspolaganje članstvom i članskim pravima u ustanovi kao pravnoj osobi, na čiju se djelatnost primjenjuju na odgovarajući način propisi o djelatnosti trgovačkih društava sukladno čl. 32. Zakona o ustanovama, nadležan je odlučivati trgovački sud (ujedno stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Gr1 526/14 od 08. prosinca 2014.), slijedom čega je primjenom odredbe članka 17. stavka 2. u svezi s odredbom članka 34.b stavka 1 točke 3 ZPP-a, prihvaćen ovaj prigovor.

9. Slijedom iznijetih činjeničnih i pravnih utvrđenja, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 28. studenog 2024.

Sudac:

Tatjana Škorić Radaković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od njegova primitka. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. stranaka