Poslovni broj: Usž-3427/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DB iz [adresa], koju zastupa odvjetnik Franjo Matković iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Matković i Igor Bezjak, Rijeka, Zagrebačka 5/1, protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, klasa: UP/II-943-06/20-01/07, urbroj: 514-04-02-01- 01/07-23-02 od 21. travnja 2023., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Rijeke, Rijeka, Korzo 16, radi stupanja u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1536/2023-17 od 5. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1536/2023-17 od 5. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-943-06/20-01/07, urbroj: 514-04-02-01- 01/07-23-02 od 21. travnja 2023., kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko- pravne poslove, klasa: UP/I-943-04/19-01/146, urbroj: 2170-05-02/8-19-9 od 14. studenoga 2019. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja odobrava se Gradu Rijeci stupanje u posjed nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] od 23 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], zk.tijelo I, k. o. [katastarska općina] prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju radi produženja GU XIV i spoj OU XXI (spoj ceste A) na lokaciji Bok-Drenova.
2. Tužiteljica u žalbi navodi da je nasuprot utvrđenju suda prvog stupnja iz obrazloženja pobijane presude, mišljenja da ipak nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 41. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade te da je pogrešno sud prvog stupnja utvrdio da je korisnik izvlaštenja isplatio naknadu na temelju procjembenog elaborata koji je bio osnova za pokretanje postupka. Ističe da ponavlja navode da je predmetom izvlaštenja dio okućnice obiteljske kuće u vlasništvu tužiteljice a koji dio je podijeljen na četiri zasebne nekretnine (uz navedenu kč. [katastarska čestica] i na kč. [katastarska čestica], kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica]) pa je radi navedenog korisnik izvlaštenja pokrenuo četiri zasebna postupka. Zbog toga je tužiteljica već u startu postupka izvlaštenja podnijela zahtjev da joj se osim stvarne vrijednosti oduzetog zemljišta isplati naknada i za posljedične gubitke (zagađenje zraka, svjetlosno onečišćenje, buka). Smatra da je od krucijalne važnosti utvrditi činjenicu da li sve četiri nekretnine predstavljaju zajedničku cjelinu na način da se ima voditi jedan postupak. Stoga je i predlagala da se provede dokaz uvidom u spis izvlaštenja ali je taj dokaz odbijen slijedom čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Posebno navodi da je dovoljno izvršiti uvid u rješenje Ministarstva pravosuđa od 15. siječnja 2020., kojim je usvojena žalba tužiteljice na rješenje o izvlaštenju u kojem to tijelo upućuje prvostupanjsko tijelo da mora voditi računa da vlasnica ni na koji način, protivno svojoj volji, ne smije izvlaštenjem biti stavljena u poziciju lošiju od one koju je imala prije izvlaštenja. Predlaže presudu poništiti i usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice te potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik i zainteresirana osoba nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, a sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da time što je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6. Naime, za ocjenu zakonitosti rješenja javnopravnih tijela odlučna je odredba članka 41. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine, broj 74/14., 69/17. - dalje: ZOI) kojom je u stavku 1. propisano da korisnik izvlaštenja koji dokaže postojanje pravnog i opravdanog interesa odnosno vjerojatnost nastupa znatne štete može, u tijeku postupka izvlaštenja, podnijeti zahtjev za stupanjem u posjed nekretnine za koju je podnesen prijedlog za izvlaštenje. Prema stavku 3. citiranog članka Zakona, uz zahtjev korisnik izvlaštenja mora dostaviti dokaz da je vlasniku odnosno prijašnjem vlasniku nekretnine isplaćena sporazumno utvrđena naknada ili naknada u visini utvrđenoj procjembenim elaboratom iz članka 25. stavka 2. ovog Zakona odnosno da je taj iznos naknade uplaćen na poseban račun koji će Ministarstvo odnosno nadležno tijelo, na zahtjev korisnika izvlaštenja, otvoriti kod Ministarstva odnosno nadležnog tijela koje vodi postupak. Prema stavku 7. citiranog članka Zakona, iznimno, korisnik izvlaštenja ne mora dokazivati postojanje pretpostavki iz stavka 1. ovog članka ako se radi o izgradnji građevine ili izvođenju radova javne infrastrukture (kao što su javne ceste, željeznička infrastruktura te vodnogospodarska infrastruktura).
7. Nadalje, odredbom članka 36. stavka 1. Zakona o cestama (Narodne novine, broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14. -dalje: ZC) propisano je da je građenje, rekonstrukcija i održavanje javnih cesta u interesu Republike Hrvatske. Prema odredbi članka 41. stavka 1. ZC-a ako pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar želi stupiti u posjed nekretnina prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, podnosi zahtjev za stupanje u posjed nadležnom uredu državne uprave u županiji. Prema stavku 2. citiranog članka Zakona, zahtjev iz stavka 1. ovoga članka odobrava se ako osoba ovlaštena graditi, rekonstruirati i održavati javnu cestu podnese dokaze da je prijašnjem vlasniku isplaćena naknada sukladno posebnim propisima o izvlaštenju, odnosno da mu je navedena naknada stavljena na raspolaganje, odnosno dokaz da je prijašnji vlasnik odbio primiti naknadu.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi, suprotno navodima tužiteljice da je tužiteljici naknada, zbog njenog odbijanja primitka naknade, uplaćena u iznosu od 13.988,08 kn, i to na poseban račun tog tijela koje provodi postupak zbog čega je imajući u vidu naprijed navedene odredbe ZOI i ZC-a pravilno zaključeno da je predmetni zahtjev utemeljen na zakonu.
9. Dakle, iz naprijed citiranih odredaba ZOI i ZC-a proizlazi da je u ovom postupku jedino pravno odlučno utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti propisani navedenim odredbama Zakona odnosno je li korisnik izvlaštenja prijašnjem vlasniku stavio na raspolaganje novčani iznos naknade određene u visini utvrđenoj procjembenim elaboratom, što je u konkretnom slučaju ispunjeno. Pri tome nije od utjecaja činjenica da je u međuvremenu poništeno rješenje o izvlaštenju jer je odredbom članka 43. stavka 1. ZOI propisano da ako je korisnik izvlaštenja stupio u posjed izvlaštenoj nekretnini u tijeku postupka izvlaštenja, a prijedlog za izvlaštenje bude odbijen, vlasnik nekretnine ima pravo na naknadu štete koju mu je korisnik izvlaštenja nanio stupanjem u posjed nekretnine. Takvo stajalište ovaj Sud je već izrazio u više presuda (npr. Usž-565/16 od 19. svibnja 2016., Usž-75/18 od 11. srpnja 2018.).
10. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu, 28. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
