Poslovni broj: Usž-3092/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽE, [adresa], protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, klasa: UP/II-363-03/22-04/105, urbroj: 531-07-01-02/03- 22-3 od 4. srpnja 2022., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tuženika i zainteresirane osobe, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 3306/2022-10 od 28. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe tužitelja i zainteresirane osobe te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3306/2022-10 od 28. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-363-03/22-04/105, urbroj: 531-07-01-02/03-22-3 od 4. srpnja 2022., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: UP/I-363-02/16-008/11830, urbroj: 251-10-32-1/018-22-6 od 4. ožujka 2022.
1.1. Točkom II. izreke pobijane presude poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: UP/I-363-02/16-008/11830, urbroj: 251-10-32-1/018-22-6 od 4. ožujka 2022. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja tužitelju je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu nezakonito rekonstruiranu stambenu zgradu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 23.301,76 kn. 2. Tuženik u žalbi navodi da je suprotno shvaćanju iz presude upravni postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa pokrenut za vrijeme "starog" Zakona o komunalnom gospodarstvu te upire na odredbu članka 40. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti na dan kad je prvostupanjsko tijelo zaprimilo podatke potrebne za obračun komunalnog doprinosa te da je prvostupanjsko tijelo zahtjev zaprimilo prije stupanja na snagu novog Zakona o komunalnom gospodarstvu. Ističe da je takvo shvaćanje već zauzeto u presudama ovog Suda, primjerice Usž-1746/23, Usž-2383/22, Usž-3668/23, Usž-3885/23 te predlaže presudu poništiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Zainteresirana osoba u žalbi ističe da je prvostupanjsko rješenje doneseno temeljem odredbe članka 32. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 26/03.-proč.tekst - 36/15) i članka 8. stavka 1. Odluke o komunalnom doprinosu (Sl.gl. grada Zagreba, 17/13. -proč.tekst i 22/14.). Smatra da sud pogrešno zaključuje da je nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa jer Zakonom o komunalnom gospodarstvu iz 1995. godine, nije bio propisan prekluzivni rok nakon kojeg se ne bi mogla utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Ističe da je takvo shvaćanje zauzeto u nizu odluka ovog Suda, npr. Us- 10425/09 i dr. Predlaže žalbu usvojiti, poništiti presudu prvostupanjskog suda te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbe.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima- Narodne novine, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Naime, prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12., 143/13.) podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koje je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Prema stavku 4. citiranog članka Zakona, nadležno upravno tijelo dužno je tijelima nadležnim za utvrđivanje komunalnog doprinosa i vodnog doprinosa dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa tog doprinosa u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja o izvedenom stanju.
8. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je Odjel za graditeljstvo prvostupanjskog tijela zatražio od nadležnog komunalnog odjela istog tijela dopisom, koji je zaprimljen u Odjelu za komunalne poslove dana 13. svibnja 2016., obračun komunalnog doprinosa, pri čemu je u prilogu dostavio snimku izvedenog stanja, presliku zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju kao i presliku rješenja o izvedenom stanju s pečatom pravomoćnosti. Iz navedenog dopisa Odjela za graditeljstvo prvostupanjskog tijela proizlazi da o toj radnji tužitelj nije obaviješten. 9. Stoga se u okolnostima konkretnog slučaja prva radnja u postupku ne može smatrati zaprimanje podataka potrebnih za obračun komunalnog doprinosa, koje podatke je dostavilo tijelo koje je donijelo rješenje o izvedenom stanju, budući da o toj radnji stranka, tužitelj, nije imao saznanja niti se na isto mogao očitovati pa je pravilno zaključio prvostupanjski sud da je u konkretnom slučaju postupak započet nakon stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18., 110/18., 32/20.) odnosno nakon 4. kolovoza 2018., zbog čega je trebalo primijeniti taj Zakon, a ne Zakon o komunalnom gospodarstvu iz 1995. godine. S obzirom na navedeno odluke suda na koje upiru žalitelji u konkretnom slučaju nisu primjenljive.
10. Budući da odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu iz 2018. godine, ne propisuju zastarne rokove za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnih doprinosa, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti Opći porezni zakon (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja tuženika, a temeljem kojeg pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarjeva za šest godina računajući od dana kad je zastara počela teći (članak 108. stavak 1.) s time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).
11. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 19. veljače 2015., postalo pravomoćno 18. ožujka 2015., te da je sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za utvrđenje komunalnog doprinosa relevantan trenutak kad je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno, slijedom čega proizlazi da je, sukladno odredbi članka 108. stavka 2. Općeg poreznog zakona zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2016., što ima za posljedicu da je do donošenja rješenja prvostupanjskog tijela 4. ožujka 2022. odnosno tuženika 4. srpnja 2022., protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona za utvrđenje te obveze.
12. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 28. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
