Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog

44000 Sisak

K-157/2019-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu tog suda Domagoju Lovrić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Tatjane Štulić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐŽ zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 -dalje: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-565/2018 od 18. rujna 2018. godine, činjenično izmijenjene na raspravi 25. studenog 2024. godine, nakon rasprave održane 25. studenog 2024. godine u prisutnosti zamjenice ODO Sisak ĐŽA i okrivljenog ĐŽ, javno je na ročištu za objavu presude održanom 28. studenog 2024. godine u prisutnosti okrivljenika i njegovog izabranog branitelja odvjetnika Tomislava Hotka iz Zagreba, istoga dana na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 , 36/24 , 80/22 i 36/24- dalje: ZKP/08) objavio i

p r e s u d i o  j e

I/ Okrivljeni ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i SŽ, djevojački S, rođen **.**.1995. u [adresa] s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom školom, po zanimanju elektroinstalater, samozaposlen sa zaradom od 2.000 KM, državljanin Bosne i Hercegovine, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta u dobi od 2,5 godine, nema vojni čin, nije odlikovan, bez imovine, nije osuđivan

k r i v  j e

što je,

dana 16. rujna 2018. oko 02,00 sati, u Slabinji, postupajući zajedno i po prethodnom dogovoru sa ĆŽ, a zajedno i po prethodnom dogovorom sa nepoznatom osobom i u nakani da se okoriste za unaprijed dogovorenu novčanu naknadu od 10.000,00 EUR-a, a nakon što je prethodno nepoznata osoba na teritoriju Bosne i Hercegovine s dvadesetoricom državljana Iraka dogovorila da će im za neutvrđeni novčani iznos omogućiti ilegalni odlazak u Republiku Hrvatsku i druge države Europske unije te ih dana 16. rujna 2018. oko 01,30 sati nezakonito čamcem preko rijeke Une prevezla preko državne granice iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku i dovela do mjesta Slabinja kod kbr. 70, općina Hrvatska Dubica, iz navedene skupine ilegalnih migranata izdvojio dvije državljanke Iraka- SŽA i ŠŽ, znajući da su iste ilegalno ušle u Republiku Hrvatsku i da nemaju dokumente za kretanje po Republici Hrvatskoj, te ih je, u cilju da se okoristi za novčanu naknadu od 600,00 EUR-a, uveo i prevozio u osobnom vozilu marke „Škoda Octavia“, srebrne boje, registarske oznake [registarska oznaka], s ciljem da ih preveze u Rijeku, kako bi nastavile ilegalni odlazak u Republiku Njemačku, pri čemu je zaustavljen po policijskim službenicima Postaje granične policije Hrvatska Kostajnica,

II/ dakle, iz koristoljublja pomogao i omogućio drugoj osobi nedozvoljeno ući, boraviti i kretati se u Republici Hrvatskoj,

III/ čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu KZ/11),

IV/ te se na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11 okrivljeni ĐŽ

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (jedne) GODINE

V/ a na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku se,

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VI/ Na temelju članka 40. stavak 2. i 5. KZ/11, u vezi članka 42. stavak 1. i 5. KZ/11, okrivljeniku se kao sporedna kazna

i z r i č e

novčana kazna od 90 (devedeset) dnevnih iznosa od po 15,00 eura (petnaesteura) što ukupno iznosi 1.350,00 eura (tisućutristopedeseteura).

Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11 okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude. Ukoliko u navedenom roku okrivljenik ne plati novčanu kaznu, ista će se na temelju članka 43. stavak 6. KZ/11 zamijeniti kaznom zatvora.

VII/ Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24- dalje: ZKP/08) okrivljenik je dužan platiti troškove postupka koji se odnose na paušalnu svotu suda u iznosu od 100,00 eura.

Obrazloženje

1. Optužnicom K-DO-565/2018 od 18. rujna 2018. godine, koja je činjenično izmijenjena na raspravi 25. studenog 2024. godine Općinsko državno odvjetništvo u Sisku tereti 1.okrivljenog ĐŽ i 2. okrivljenog ĆŽ za počinjenje kaznenog djela javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem ili boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11.

1.1. Sud je zakazao raspravu za 25. studenog 2024. godine na koju je pozvao 1. okrivljenog ĐŽ, ODO Sisak i 2. okrivljenog ĆŽ, te njegovu braniteljicu po službenoj dužnosti Kseniju Somić Kaurić. Na istoj raspravi je utvrđeno da je protiv 2. okrivljenog ĆŽ rješenjem ovog suda broj Kv-70/2021 od 22. rujna 2021. godine određen istražni zatvor te je dana 28. listopada 2021. godine raspisana i tjeralica, a potom dana 13. listopada 2022. godine i Europski uhidbeni nalog. Raspravi je pristupila braniteljica po službenoj dužnosti koja je navela da nema saznanja o boravištu odnosno prebivalištu 2. okrivljenika, niti da s istim ima bilo kakav kontakt. Obzirom je 1. okrivljeni ĐŽ na raspravi iskazao kako želi da se ovaj postupak provede i okonča, a zamjenica ODO Sisak predložila da se postupak u odnosu na 1. okrivljenog ĐŽ razdvoji s čime se složila i braniteljica 2. okrivljenika, to je sud raspravnim rješenjem od 25. studenog 2024. godine na temelju članka 26. stavak 2. ZKP/08 razdvojio kazneni postupak u odnosu na 1. okrivljenika ĐŽ od postupka prema 2. okrivljenom ĆŽ te donio odluku da će se postupak u odnosu na 2. okrivljenog ĆŽ posebno dovršiti pod drugim poslovnim brojem.

2. Zauzimajući stav o optužbi okrivljeni ĐŽ iskazao je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao materijalne dokaze dostavljene uz optužnicu i to Izvješće o uhićenju i dovođenju ĐŽ u pritvorsku policijsku jedinicu Policijske uprave sisačko-moslavačke od 16.09.2018., izvješće o uhićenju i dovođenju ĆŽ u pritvorsku policijsku jedinicu Policijske uprave sisačko-moslavačke od 16.09.2018., izvješće Postaje granične policije Hrvatska Kostajnica o uočavanju i postupanju od 16. rujna 2018., izvješće o postupanju Postaje granične policije Hrvatska Kostajnica od 16. rujna 2018., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Postaje granične policije Hrvatska Kostajnica od 16. rujna 2018.,zapisnike o privremenom oduzimanju predmeta Postaje granične policije Hrvatska Kostajnica od 16. rujna 2018., zapisnik o ispitivanju 1. okrivljenika od 16. rujna 2018. sa pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom, zapisnik o prvom ispitivanju 1.okrivljenika od 17. rujna 2018. sa pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom, zapisnik o ispitivanju svjedokinje SŽA, zapisnik o ispitivanju svjedokinje BŽ, zapisnik o pretrazi pokretne stvari bankovnog sefa od 17. rujna 2018. te izvršio reprodukciju pripadajućeg DVD medija, okrivljenik je ispitan na kraju dokaznog postupka, te zbog suglasnosti stranaka nije vršena reprodukcija njegovog prvog ispitivanja, a na kraju je izvršen uvid u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

4. U svojoj obrani okrivljenik je iskazao kako je u vrijeme ovog događaja bio zaposlen u Zagrebu, a taj vikend je došao kući u [adresa] (BiH) službenim vozilom gdje je sreo svog susjeda ĆŽ ovdje 2. okrivljenog koji ga je zamolio da odvezu njemu dvije poznate osobe do Zagreba, što on nije htio učiniti sa službenim vozilom pa mu je ĆŽ dao da vozi njegovo vozilo za koje je kasnije saznao da je zapravo bilo iznajmljeno. ĆŽ mu je za ovaj prijevoz obećao 50 eura odnosno 100 KM, a trebali su te osobe prevesti negdje s područja Siska ili Sunje, ne može se točno sjetiti pa do Zagreba. Navodi kako su njih dvojica vozilom iz [adresa] krenuli oko ponoći, na granici su bili oko 01.00 sat ujutro, a išli su na granični prijelaz Dubica s time da on nikada nije išao na prijelaz Dubica, to mu je bio prvi put da ide. Kad su prešli granicu nakon par kilometara ĆŽ mu je rekao da se zaustavi na 50 metara od bijele krpe koja se nalazila na kolniku pokraj jedne bijele kuće. Navodi da nije znao tu lokaciju već je sve navodio ĆŽ, telefon je koristio kao navigaciju te je on imao SIM karticu, a ĆŽ je cijelo vrijeme vožnje i razgovarao sa osobom koja je organizirala taj prijevoz i primao poruke putem svog telefona, dok je njegov mobitel koristio samo kao navigaciju. Nakon što se zaustavio vozilom, ĆŽ mu je rekao da se okrene vozilom i zaustavi kod te krpe, rekao mu je i da sačeka i tada su u vozilo ušle dvije ženske osobe, on nije pitao tko je to, a ĆŽ mu je rekao da šuti i vozi. Kazuje kako je u pozadini pored puta vidio sigurno još 20-ak ljudi. Nastavio je vožnju i nakon nekoliko kilometara zaustavila ih je policija. Navodi da ne zna kako su te žene izgledale, u trenutku kad su ušle u vozilo on je samo nastavio vožnju i nije ih pogledavao, jednom tijekom vožnje okrenuo se i vidio ih i tada je rekao ĆŽ da što to radi, zašto i da to nije bio njihov dogovor jer je shvatio da se ne radi o lokalnim osobama već o ilegalcima. Navodi da se zaustavio na svjetlosne signale policije te su nakon toga uhićeni. Kasnije je nakon što su pušteni na slobodu razgovarao sa ĆŽ o svemu, pitao ga zašto je to napravio i on mu je odgovorio da je znao da nitko drugi ne bi pristao na to osim njega. Kazuje da samo želi da se ovaj postupak završi jer dok je radio u Sloveniji kada bi išao kući znali su ga zadržavati na granici i provjeravati, a u interesu mu je da može normalno funkcionirati, raditi, kretati se, ima dijete sa zdravstvenim tegobama zbog čega više ne radi u Sloveniji, te se vratio raditi u BiH.

4.1.Na pitanje zamjenice ODO Sisak odgovara da je pristao na taj prijevoz jer je smatrao da pomaže prijatelju, te nije preispitivao niti mu je bilo što sumnjivo da oni iz [adresa] idu preko granice prevoziti neke ljude sa područja Siska do Zagreba, jer je vjerovao ĆŽ. Navodi da ĆŽ nije imao svoje vozilo, a da je nastavio vožnju nakon ulaska tih ženskih osoba u vozilo jer su se odmah po njihovom ulasku iza njih upalila svjetla, kasnije je saznao da je to bilo policijsko vozilo pa je krenuo voziti međutim vrlo brzo su ga zaustavili.

5. Iako se okrivljenik brani da nije kriv za kazneno djela za koje ga se tereti u optužnici, u svojem iskazu u bitnome priznao sva obilježja bića kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11. Tako je nesporno da je ĆŽ, inače prijatelj okrivljenika ponudio da za novčani iznos obavi prijevoz ljudi na području RH, iako su se oni nalazili u BiH, a niti jedan od njih se nije inače bavio uslugama prijevoza. Iako okrivljeni indirektno upire da bi bio u zabludi oko protupravnosti svojeg postupanja i da je bio doveden u zabludu od strane prijatelja ĆŽ kojem je vjerovao i u kojega nije sumnjao da bi ga doveo u nevolju, pa da bi njegova naivnost i lakovjernost bili isključivi razlog počinjenja kaznenog djela za koje ga se tereti, sud nije prihvati ove tvrdnje obrane zbog svih nespornih okolnosti u kojima se odvijalo počinjenje kaznenog djela. Naime, okrivljenik je činio radnje po ranijem dogovoru u kasnim noćnim satima u blizini državne granice RH sa BiH, okrivljenik je primijetio skupinu od 20-ak ljudi koji stoje uz cestu, a u trenutku kad su dvije ženske osobe ušle u vozilo kojim je upravljao, čak i da je bio doveden u zabludu, tada je morao postati u potpunosti svjestan kako se radi o ilegalnom prijevozu ljudi, odnosno da čini nešto protuzakonito jer sve spomenute okolnosti događaja životno i logično upućuju da se radi o protuzakonitom postupanju. Okrivljenik je upravljao vozilom i imao kontrolu nad vožnjom i imao je izbor, te da je doista bio doveden u zabludu od strane ĆŽ, okrivljenik je u svakom trenutku mogao prestati činiti, odnosno zaustaviti vozilo, međutim on je nastavio sa vožnjom. Da je okrivljenik zajedno sa ĆŽ postupao na način opisan u optužnici proizlazi i iz materijalnih dokaza koje je sud cijenio u postupku, osobito iz izvješća policije, zapisnika o ispitivanju osoba koje je prevozio, inače državljanki Iraka saslušane na dokaznom ročištu pred sucem istrage, te sadržaja pretrage telefona okrivljenika koje se nalaze na DVD mediju, a iz kojih poruka i komunikacije između okrivljenika i ĆŽ jasno proizlazi da su postupali zajednički i dogovorno. Činjenica da u vrijeme postupanja okrivljenika je u tijeku općepoznate migrantska kriza i nezakonitih kretanja migranata u ovom dijelu Europe, pa i u BiH također govore da je okrivljenik morao znati d postupa protupravno, odnosno da prevozi ilegalne migrante.

9. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, analizom svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, sud je bez ikakve sumnje utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje ga optužba tereti, jer njegovo postupanje objektivno odgovara svim bitnim obilježjima kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11 kaznom zatvora od 1 do 8 godina.

10. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela sud je utvrdio da je okrivljenik u trenutku počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv jer njegova ubrojivost nije osporavana niti je dovedena u pitanje. Prema stajalištu suda okrivljeni je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, jer iz provedenog postupka proizlazi da je iskorištavajući položaj i želju osoba koje se žele domoći zemalja Europske unije, iako nemaju uvjete za ulazak u te zemlje, a motiviran koristoljubljem bio svjestan, svih obilježja navedenog kaznenog djela te je htio njegovo počinjenje. Kako je ranije spomenuto, okrivljenik je morao biti svjestan protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdala njegovo postupanje i upućivala na zaključak da nije znao da je to protupravno postupanje.

11. Pri odlučivanju o vrsti i mjeri kazne koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti okrivljenika, sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na izbor kazne.

11.1.Tako je sud okrivljeniku kao olakotno cijenio činjenicu što okrivljenik prema kaznenoj evidenciji nije od ranije kažnjavana osoba, što odazivao na sve pozive suda i dolazio na ročišta, te korektno držanje pred sudom. Sud je uvažio i životne okolnosti okrivljenoga, odnosno da je sada obiteljski čovjek, oženjen i ima dijete starosti 2 i pol godine za koje skrbi, da je zaposlen i nastoji uredno živjeti. Kako je okrivljenik na prijevoz primio 2 osobe, a radilo se o manjem iznosu obećane novčane naknade za prijevoz, sud je ove okolnosti cijenio kao manju kriminalnu količinu. Zato je sud smatra da je ovo kazneno djelo svojevrsni „incident“ u životu okrivljenika koji inače uredno živi i drži se zakonskih normi.

11.2. Od otegotnih okolnosti sud nije pronašao niti jednu okolnost koju valja istaknuti.

12. Na temelju ovako provedenog postupka i utvrđenih okolnosti sud je okrivljenika proglasio krivim i osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine koja se na temelju članka 56. KZ/11 neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 5 godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da je izrečena kazna primjerena svim okolnostima ovog slučaja, postupanju okrivljenika, osobito manjoj kriminalnoj količini, dugotrajnosti ovog postupka obzirom se radi o djelu iz 2018. godine, a dugotrajnost je isključiva posljedica postupanja ĆŽ koji je u bijegu i za kojim je raspisana tjeralica i Europski uhidbeni nalog, dok se okrivljenik cijelo vrijeme uredno odazivao na pozive pravosudnih tijela. Zato sud smatra da će uvjetna kazna djelovati odvraćajuće na okrivljenika da se suzdrži od počinjenja sličnih kaznenih djela u budućnosti i uskladi svoje ponašanje sa društvenim normama.

12.1. Sud je uz uvjetnu kaznu zatvora izrekao na temelju članka 40. stavak 2. i 5. KZ/11 uvezi članka 42. stavak 1. i 5. KZ/11 sporednu novčanu kaznu od 90 dnevnih iznosa od po 15,00 eura što ukupno iznosi 1.350,00 eura, obzirom se radi o kaznenom djelu počinjenom iz koristoljublja. Ovako izrečena kazna uvjetnog zatvora u kombinaciji sa sporednom novčanom kaznom, izražava društvenu osudu za ovakva kaznena djela protuzakonitog prijevoza ilegalnih migranata na područje RH, time i šengenskog prostora, te valja podsjetiti da se radi o ozbiljnim kaznenim djelima koja su u posljednje vrijeme u velikom porastu, a kojima se ugrožava sigurnost, opstojnost granica i cjelokupnog funkcioniranja društva ne samo RH, već i zemalja Europske Unije u okolnostima velike migrantske krize, te djeluje opće preventivno prema svim ostalim građanima i daje poruku da se ovakva kaznena djela ne isplati činiti.

13. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. KZ/11, sud je okrivljenika obvezao na plaćanje troškova postupka i to samo na paušalnu svotu od 100,00 eura, obzirom ostalih troškova nije bilo, a uvažavajući složenost predmeta i trajanje postupka.

U Sisku, 28. studenog 2024.

Sudac

Domagoj Lovrić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda na Županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO SISAK, na broj K-DO-565/2018

2. Okrivljeni ĐŽ

3. Branitelj okrivljenika Tomislav Hotko