Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-180/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina,
predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice C. G. W. OIB: …, iz B., R. A., koju zastupa punomoćnik A. A., odvjetnik u S., protiv tuženika I. K. OIB: …, iz K., koga zastupaju punomoćnici M. A. i I. A., odvjetnici u V., radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5319/2019 od 23. rujna 2022., u sjednici održanoj 19. prosinca 2023.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika I. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5319/2019 od 23. rujna 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku I. K., OIB …., u roku od 15 dana I pod prijetnjom ovrhe, predati tužiteljici C. G. W., OIB …, u posjed, slobodan od osoba i stvari, dijelove čest. zem. 1243/1 Z.U. 1834 K.O. K., i to dio koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B. od 28. studenog 2021. i zaprimljenog u predmetu Općinskog suda u Splitu broj P-5319/19 dana 16. prosinca 2021., označen točkama ,,H,D,E,F,H” i žutom bojom, prolaz, stvarne površine 7 m2 te dio koji je u navedenom vještvu označen točkama ,,A,B,H,F,G,A” i žutom bojom, dvorište sa gustirnom i dimnjakom privješenim uz sjevernu fasadu čest. zgr. 1152/1 (kuća tuženika), stvarne površine 15 m2.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 21.713,50 kn/2.881,88 eur.“

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i

Poslovni broj: 13 Gž-180/2023-2 2

pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana
presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe
kako u spisu prileže dva vještačenja na koja su stranke imale primjedbe, slijedom
čega je sud prvog stupnja morao provesti postupak usklađenja nalaza vještaka, a u
slučaju nemogućnosti provesti i dodatno vještačenje po trećem vještaku, a posebno imajući u vidu tvrdnju vještaka da je potrebno izraditi odgovarajući geodetski elaborat, na koju nitko nije dao nikakav protivan odgovor ili protutvrdnju. Nadalje, vještak izrijekom potvrđuje tvrdnju tuženika kako stanje na licu mjesta i u katastarskom elaboratu nije usklađeno, na što je tuženik višekratno upozoravao. Stoga da postoji očigledna suprotnost između dokaza i isprava priležećih spisu i odluke, te obrazloženja pobijane odluke. Navodi kako je sud prvog stupnja vezan službenom evidencijom, posebno jer ga i vještak upućuje na zakonom propisani postupak, u kojem se ta službena evidencija mijenja i u kojemu se evidentiraju promjene, a to nije predmetni parnični postupak, jer se radi o vlasničkoj parnici za koju nije provedeno uređenje knjižnog katastarskog stanja. Nadalje, u predmetu nije proveden nikakav dokaz na okolnosti bilo kakvih "neovlaštenih građevinskih zahvata", o čemu sud prvog stupnja u obrazloženju izvodi zaključke, a što može biti predmetom nekog drugog postupka, a ne ovog sudskog postupka, u kojem nije proveden (niti predložen) dokaz građevinskim vještačenjem. Sud prvog stupnja samo djelomično cijeni dokaz povijesti promjena na katastarskim česticama od 17. ožujka 2020. S prilozima te iz istog iščitava isključivo adresu posjednice J. R., dok u cijelosti izostavlja druge činjenice, među ostalim činjenicu da je sve do 2007. prijepor bio u suposjedu A. K., V. K. i F. R., svakog za po 1/3 dijela, koje činjenice propušta cijeniti. Također, nije valjano ocijenio iskaze svjedoka J. F., D. R. i P. K. niti iste dovodi u vezu drugim izvedenim dokazima. Isticao je, a i drugi provedeni dokazi na to ukazuju, da je sve zahvate na prijeporu radio uz znanje tužiteljice, koja je bila i svjedok i sudionik tih zahvata bez ikakvih primjedbi. Osporava i odluku o troškovima postupka, s obzirom da je tužitelj višekratno mijenjao tužbeni zahtjev tako da konačno presuđeni nema nikakve veze pa ni sličnosti s prvotno postavljenim pa bi sav parnični trošak tuženiku do konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 4. siječnja 2022. tužiteljica morala naknaditi njemu. Osporava i odluku suda da se dopusti takvo mijenjanje tužbenog zahtjeva tužiteljice, jer se ne radi o jednostavnom usklađenju sa vještačkim nalazom.

3. Na žalbu nije odgovoreno

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi kada ističe da osporava odluku suda kojom dopušta višekratno
mijenjanje tužbenog zahtjeva tako da konačni nema nikakve veze niti sličnosti sa
prvotno postavljenim ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP),
koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i
dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22) koja, po ocjeni ovog
drugostupanjskog suda, nije počinjena pred sudom prvog stupnja, budući da je i
prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica tražila predaju u posjed čest.
zem. 1243/1 u smislu čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP), s tim da je kasnije

Poslovni broj: 13 Gž-180/2023-2 3

sukladno nalazu vještaka samo precizirala u odnosu na koji dio te nekretnine traži da
se izvrši predaja u posjed, dakle nije isticala drugi tužbeni zahtjev, promijenila
istovjetnost zahtjeva, niti povećala postojeći.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu
povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi
sadržajno ukazuje tuženik, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim
činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji
proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i
zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega
se ista može ispitati.

7. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski
sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku predati joj u posjed
slobodan od osoba i stvari dio čest. zem. 1243/1 k.o. K., koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B. označen točkama H,D,E,F,H i žutom bojom, u naravi prolaz površine 7m2, te dio iste nekretnine koju je u navedenom vještvu označen točkama A,B,H,F,G,A i žutom bojom, u naravi dvorište sa gusternom i dimnjakom privješenim uz sjevernu fasadu čest. zgr. 1152/1 (kuća tuženika), površine 15 m2.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio kako je čest. zem.
1243/1 isključivo vlasništvo tužiteljice upisano u zemljišnim knjigama, iz čega
proizlazi njezina aktivna legitimacija, da je tuženik u posjedu spornih dijelova
navedene nekretnine, a nedvojbeno je utvrdio kako taj posjed tuženika nije pošten u
smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZVDSP, slijedom čega nije mogao steći pravo vlasništva
na nekretnini dosjelošću u smislu odredbe iz čl. 159. navedenog Zakona, dakle, nije
dokazao da ima pravo na posjed navedene nekretnine, slijedom čega je pozivom na
odredbe čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZVDSP u cijelosti udovoljio postavljenom
tužbenom zahtjevu.

10. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

11. Odredbom čl. 162. st. 1. ZVDSP propisano je da bi u postupku pred sudom ili
drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu
stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je
stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

12. Tužiteljica zemljišnoknjižnim izvatkom dokazuje svoje vlasništvo na predmetnoj nekretnini u smislu čl. 162. st. 1. ZVDSP, a nasuprot tome tuženik tvrdi da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed), odnosno da je pravo vlasništva predmeta spora stekao od svog oca, a ovaj od M. K., kao isključive vlasnice, koja je njegovom ocu 50-ih godina prošlog stoljeća prepustila predmet spora, čime ističe prigovor iz čl. 163. st. 1. ZVDSP.

Poslovni broj: 13 Gž-180/2023-2 4

13. Iz stanja spisa proizlazi kako je tužiteljica upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica
čest. zem. 1243/1 k.o. K., koje vlasništvo je stekla temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog sa J. R., koja je pravomoćnom presudom istog prvostupanjskog suda donesenom pod poslovnim brojem P-1459/88 utvrdila svoje pravo vlasništva na navedenoj nekretnini u odnosu na tuženike među kojima je bila i M. K., za koju tuženik tvrdi da je pravna prednica njegovog oca time što mu je 50-ih godina prošlog stoljeća prepustila predmet spora.

14. U konkretnom slučaju među strankama je sporno i dio koje nekretnine je predmet spora, budući da vještak za geodeziju Z. B., određen za vještačenje u
predmetu, identificira predmet spora kao dio čest. zem. 1243/1 k.o. K., koja nekretnina je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tužiteljice i to dio u površini od 19 m2, te kao dio čest. zem. 1243/2 k.o. K., koja nekretnina je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika i to dio u površini od 13 m2, od čega je pod objektima 10 m2.

14.1. S obzirom da vještački nalaz i mišljenje vještaka B. odstupa od nalaza i mišljenja vještakinje geodetske struke K. Š. danog u predmetu istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-4253/10 od 24. kolovoza 2015. u kojem je
tužiteljica ustala protiv tuženika radi uspostave prijašnjeg stanja na čest. zem. 1243/1
i kojom odlukom je naloženo tuženiku ukloniti gustirnu, zidove gustirne i zatrpati taj
objekt položen na navedenoj nekretnini, odnosno na njezinoj sjevernoj međi izgraditi ožbukani zid od pune opeke te ukloniti dimnjak i otpadni materijal, te kako vještak B. u svom očitovanju nastale razlike svog vještačenja u odnosu na vještačenje vještakinje Š. nije obrazložio na način koji nakon toga ne bi ostavljao dvojbe, to je sud prvog stupnja proveo novi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju D. B.. Nalaz vještaka B. je u osnovi istovjetan nalazu vještakinje Š., a na njihovim skicama sjeverna granica 1243/1 proteže se dvorišnim prostorom u smjeru zapad-istok i u istočnom dijelu spaja se s crtom koja i fizički razdvaja prizemne objekte parničnih stranaka, odnosno, iz istih proizlazi kako se predmet spora nalazi unutar čest. zem. 1243/1.

15. U tom pravcu sud prvog stupnja pravilno cijeni iskaze saslušanih svjedoka J.
M., P. B., R. K., M. V., D. R., F. S., J. F. i P. K., iz čijih iskaza proizlazi kako je sporno dvorište pred više od deset godina betonirao tuženik, koji ga koristi za svoje potrebe, a njegova površina u sjevernom dijelu je bila fizički odvojena od nespornog dvorišnog prostora zidom od cigle, koji je srušio tuženik, što ukazuje na činjenicu da su čest. zem. 1243/1 i čest. zem. 1243/2 predstavljale odvojene cjeline s posebnim pristupima, a takvo stanje je samovlasno izmijenio tuženik rušenjem ogradnog zida I stvaranjem jedinstvenog nepregrađenog prostora, što je isti učinio bez suglasnosti tužiteljice i neometan od bilo koga, s obzirom na činjenicu da tužiteljica živi u inozemstvu i povremeno dolazi na predmetnu nekretninu. Pravilno je sud prvog stupnja cijenio i postojanje pravomoćne presude donesene pod poslovnim brojem P- 4253/10, kojom je sud pružio tužiteljici zaštitu od uznemiravanja i tuženiku naložio uspostavu ranijeg stanja.

15.1. Imajući u vidu navedeno ocjena je ovog drugostupanjskog suda kako je sud prvog stupnja pravilno prihvatio kao objektivan i dan u skladu s pravilima struke nalaz

Poslovni broj: 13 Gž-180/2023-2 5

vještaka B. kada je utvrdio da se predmet spora nalazi u cijelosti na nekretnini oznake čest. zem. 1243/1, u vlasništvu tužiteljice, da posjed tuženika nije pošten u
smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZVDSP, što znači da isti nije mogao steći pravo vlasništva na predmetu spora dosjelošću u smislu odredbi čl. 159. istoga Zakona, odnosno da nije dokazao da ima pravo na posjed bilo kojeg dijela čest. zem. 1243/1.

15.2. Naime, tužitelj, koji u postupku tvrdi da je vlasništvo predmeta spora stekao od oca, a ovaj od M. K., bio je dužan dokazati da je ista i bila isključiva vlasnica
predmeta spora, što i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda s uspjehom u ovom
postupku nije učinio.

16. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude, kao i odredbu čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

17. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Zadar, 19. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća

Igor Delin