Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7564/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog VĆ zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog VĆ zastupanog po branitelju ŽĆ odvjetniku iz [adresa], podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 21. lipnja 2024., broj Pp-1731/2021, u sjednici održanoj dana 28. studenoga 2024.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba okrivljeneog VĆ i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni VĆ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1.Presudom Općinskog suda u Zadru od 21. lipnja 2024., broj Pp-1731/2021, okrivljeni VĆ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura, koju je kaznu dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova postupka u paušalnom iznosu od 14,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni ĆĆ je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žalitelj u bitnom, ne precizirajući svaki žalbeni razlog, ističe kako ga je trebalo osloboditi od kazne jer je postupao u krajnjoj nuždi, ponavljajući navode da je upravljao nedozvoljenom brzinom jer je supruga koja je bila trudna imala bolove zbog kojih im je liječnica preporučila odlazak u Opću bolnicu u Zadru.
6. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju nije dokazano da je okrivljenik postupao u krajnjoj nuždi, unatoč tome što se radilo o uznemirenosti i opravdanom strahu okrivljenika i njegove supruge.
6.1. Žalitelj zapravo ne ističe kako ga se zbog postupanja u krajnjoj nuždi treba osloboditi optužbe, nego smatra da ga treba osloboditi od kazne za počinjeni prekršaj jer je postupao radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo jednako onom koje je prijetilo.
6.2. Međutim kada se jasno navedu elementi krajnje nužde propisane člankom 19. Prekršajnog zakona jasno je da se u ponašanju okrivljenika navedene zgode ne nazire nijedan od traženih elementa postupanja u krajnjoj nuždi. To što je okrivljenik ocijenio da se radi o krajnjoj nuždi je njegova subjektivna procjena, a ne jedino moguće postupanje u izravno predstojećoj neskrivljenoj opasnosti koja se na drugi način nije mogla otkloniti.
6.3. Slijedom navedenoga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se ponašanje okrivljenika ne može opisati kao postupanje u krajnjoj nuždi i ocjeni suda da je okrivljenik kriv za inkriminirani prekršaj jer se nije radilo o takvoj opasnosti koja se nije mogla otkloniti na drugi način.
7. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, olakotnim mu je cijenio priznanje i okolnosti počinjenja prekršaja dok mu je otegotnim cijenio dosadašnju kažnjavanost za prometne prekršaja te mu je unatoč kažnjavanosti izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu, pravilno mu primijenivši novi Zakon o sigurnosti o prometu na cestama (Narodne novine 114/22.) držeći ju primjerenom težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Kako se otegotne okolnosti nisu ogledale u visini izrečene kazne, unatoč toče što je okrivljenik ponovno počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja koji predstavlja veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu to i ovaj sud smatra da nisu ostvareni nikakvi uvjeti za ublažavanje kazne, jer nisu i utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi to opravdavale. Okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost ako u navedenom roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrati će se plaćenom u cijelosti.
7.1. Neosnovani su stoga svi žalbeni navodi okrivljenika da ga je trebalo osloboditi kazne jer za to nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 38. Prekršajnog zakona naročito stoga što prvostupanjski sud za ovako težak prekršaj, okrivljeniku, koji je recidivist u činjenju najtežih prometnih prekršaja, nije izrekao i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako okrivljenik ima redovna mjesečna primanja , to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 30,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
9. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 28. studenoga 2024.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović
Davorko Kučan
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.