Broj: Ppž-10190/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog MK zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1., 2. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog MK zastupanog po branitelju VK odvjetniku iz [adresa], podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 11. srpnja 2023., broj Pp-214/2020, u sjednici održanoj dana 28. studenoga 2024.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba okrivljeneog MK i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni MK je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku 60 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1.Presudom Općinskog suda u Rijeci od 11. srpnja 2023., broj Pp-214/2020, okrivljeni AK je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1., 2. i 3. i članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.980,00 eura, u koju mu je kaznu uračunato vrijeme koje je proveo u zadržavanju od 12. prosinca 2020. do 13. prosinca 2020. kao dva dana zatvora odnosno 79,64 eura koju je kaznu dužan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova postupka u paušalnom iznosu od 130,62 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni MK je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žalitelj predlaže da se protiv okrivljenikana temelju članka 161. stavka 5. odbije optužba odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žalitelj u bitnom, ističe kako je navedene zgode postupao u krajnjoj nuždi jer da je bio jedini koji je ocu, kojem je pozlilo, mogao otići po lijekove.
6. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako obrana okrivljenika da je u konkretnom slučaju postupao u krajnjoj nuždi nije osnovana, a sama činjenica da je ocu pozlilo jer nije imao redovnu terapiju i da je nesporno dokazana, ne bi bila razlogom da okrivljenik upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje i još uz prisutnost alkohola od 1.47 g/kg.
6.1. Do ovakvog, po ocjeni ovog suda pravilnog zaključka o krivnji okrivljenika, prvostupanjski sud je došao nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je ispitao okrivljenika, kao svjedoka ĆK policijskog službenika i izvršio je čitanje dokumentacije spisa te je ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno donio pravilnu odluku koju je valjano obrazložio.
6.2. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnoj situaciji okrivljenik nije smio upravljati vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, da opisana situacija nije i postupanje u krajnjoj nuždi sukladno članku 19. Prekršajnog zakona i da mu je valjano utvrđena koncentracija alkohola. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je i obrana kojom osporava utvrđenu koncentraciju alkohola neosnovana i neuvjerljiva jer je iskaz policajca koji je proveo ispitivanje potvrđeno i navodima u zapisniku o ispitivanju prisustva alkohola iz kojeg proizlazi da je okrivljenik ispitivanje prihvatio, da rezultate nije poricao i nije tražio liječnički pregled vađenjem krvi i urina te je zapisnik vlastoručno, bez primjedaba potpisao.
6.3. Neosnovani su i žalbeni navodi kako navedene zgode nije postupao s namjerom jer se za prekršaje odgovara zbog nehaja.
6.4. Neosnovano žalitelj ističe kako su ostale neutvrđene činjenice koje pokazuju da je postupao u krajnjoj nuždi jer se svi predloženi dokazi svode na utvrđivanje kako je okrivljenik ocu spasio život time što mu je dostavljena redovna medikamentna terapija, a što evidentno ne ukazuje na životnu ugroženost, a naročito ne na nužnost da baš okrivljenik upravlja motornim vozilom.
6.5. Slijedom navedenoga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik kriv za inkriminirani prekršaj.
7. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, olakotnim mu je cijenio priznanje i okolnosti počinjenja prekršaja dok mu je otegotnim cijenio dosadašnju kažnjavanost za prometne prekršaje za koju kažnjavanost je u međuvremenu nastupila rehabilitacija ali se ta činjenica ni na koji način nije ogledala u utvrđenim novčanim kaznama za svaki prekršaj te da je ukupna novčana kazna primjerena težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Kako se otegotne okolnosti nisu utjecale na visinu izrečene kazne, unatoč što je okrivljenik ponovno počinio neke od najtežih prometnih prekršaja koji predstavljaju veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu to i ovaj sud smatra da nisu ostvareni uvjeti za ublažavanje kazne, jer nisu i utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi to opravdavale. Okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost ako u navedenom roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna će se smatrati plaćenom u cijelosti.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako okrivljenik ima redovna mjesečna primanja , to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 30,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
9. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 28. studenoga 2024.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović,v.r.
Davorko Kučan,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka : za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
