Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2911/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Marini Cvitko Tomić, odvjetnici u Labinu, protiv tuženica pod 1.) GM, BMGZ, B, nepoznata boravišta, pod 2.) LM, G, nepoznata boravišta, pod 3.) IM, G, nepoznata boravišta i pod 4.) VM, G, nepoznata boravišta, sve tuženice zastupane po privremenom zastupniku EM, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: P-1116/2023-22 od 23. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. studenoga 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: P-1116/2023-22 od 23. srpnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu i rješenje poslovni broj: P-1116/2023-22 od 23. srpnja 2024. kojom je u izreci presude odlučio kako slijedi:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Utvrđuje se da je tužiteljica, BM, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnica u 1/1 dijela k. č. [katastarska čestica] zgr., k. č. [katastarska čestica] zgr., k. č. [katastarska čestica] zgr., k. č. [katastarska čestica], kč. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], [katastarska čestica] k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], [katastarska čestica] [katastarska čestica] k. č. [katastarska čestica] sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Po pravomoćnosti ove presude, a na prijedlog tužiteljice, BM, OIB [osobni identifikacijski broj], Općinski sud u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Pazin, izvršit će uknjižbu prava vlasništva na nekretninama iz točke I. izreke ove presude, kako slijedi:

- na k. č. [katastarska čestica] zgr., k. č. [katastarska čestica] zgr., k. č. [katastarska čestica] zgr., k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], [katastarska čestica] k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], [katastarska čestica] [katastarska čestica] k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] k. č. [katastarska čestica] sve 3 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s imena i suvlasništva tuženika kako slijedi:

[adresa] 72/640

[adresa] u 72/640 dijela

[adresa] IM fu L u 72/640 dijela

[adresa] I u 32/640,

na svoje ime i vlasništvo, u ukupno 238/640 dijela tako da će po provedbi tog upisa prava vlasništva tužiteljica, BM, OIB [osobni identifikacijski broj], sa već prethodno upisanih 392/640 dijela biti upisana kao vlasnik u 640/640 dijela, odnosno 1/1 dijela k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]." U točki I. izreke označenog rješenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužba u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina] povučena. U točki II. izreke prvostupanjski je sud odlučio o trošku na način da je tužiteljici BM naložio da privremenom zastupniku EM, odvjetniku u [adresa], isplati iznos od 200,00 EUR, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Privremeni zastupnik tuženika nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva na nekretninama navedenim u izreci prvostupanjske presude i ovlast za uknjižbu.

6. Tužbeni zahtjev koji je kao neosnovan odbijen prvostupanjskom presudom zasniva se na tvrdnji tužiteljice da je zajedno sa svojim pravnim prednicima (ocem i djedom) u kvalificiranom posjedu predmetnih nekretnina od 1887. do danas slijedom čega smatra da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7. Prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev uz zaključak da tužiteljica nije dokazala savjesnost/poštenje posjeda predmetnih nekretnina.

8. Tužiteljica u žalbi, pored ostalog ističe, kako prvostupanjski sud, zaključak o nepoštenju tužiteljice, temelji na pogrešnom tumačenju presumpcije poštenosti posjeda.

9. Odredbom članka 18. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP) propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

10. Dakle, posjed se predmnjeva poštenim do trenutka kad posjednik primi vlasnikovu tužbu. Na vlasniku je teret dokazivanja da je posjed nepošten, s tim da bi mogao dokazivati nepoštenje posjeda i prije podnošenja tužbe. Nadalje, sukladno odredbi članka 18. stavak 3. ZVDSP-a, posjednik je unatoč svom nezakonitom posjedovanju pošten, ako ne zna da mu ne pripada pravo na posjed, a to je njegovo neznanje ispričivo.

11. Slijedom navedenog, u predmetnom postupku, poštenje tužiteljice se predmnjeva na temelju odredbe članka 18. stavak 3. ZVDSP-a. Kod takvog stanja stvari teret dokazivanja nepoštenja tužiteljice je na tuženiku, a sukladno pravilu o teretu dokaza (članak 7. stavak 1., članak 219. stavak 1., članak 221.a i članak 220. stavak 2. ZPP-a). Na temelju pravila o teretu dokaza, kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari). Privremeni zastupnik tuženica u odgovoru na tužbu osporio je poštenje tužiteljice, ali tijekom postupka tu svoju tvrdnju nije dokazao niti jednim dokazom.

12. Pravilno tužiteljica u žalbi navodi kako poznavanje zemljišnoknjižnog stanja ne utječe na poštenje njezinog posjeda predmetnih nekretnina.

Odredbom članka 8. stavak 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24., dalje: ZZK) izvatci, ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige javne su isprave. Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

Odredbom članka 230. stavak 1. ZPP-a propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Stavkom 2. istog članka propisano je da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

Odredbom članka 187. stavak 1. i 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

13. Dakle, izvadak iz zemljišne knjige je javna isprava te se smatra da istinito i potpuno odražava stvarno stanje. Međutim, dopušteno je dokazivati da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju. Stoga osoba koja je vlasnik nekretnine u pogledu koje je nesređeno zemljišnoknjižno stanje, odnosno u pogledu koje zemljišna knjiga ne odgovara stvarnom stanju, ima pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje prava vlasništva. Rok za podnošenje takve tužbe nije propisan. Stoga takva osoba tužbu za utvrđenje prava vlasništva može podignuti odmah po saznanju za nesređeno zemljišnoknjižno stanje ili kad to bude u prilici s obzirom na financijske prilike i volju za sređivanjem zemljišnoknjižnog stanja.

Presumpcija poštenja posjeda na temelju odredbe članka 18. stavak 3. ZVDSP-a vrijedi dok god se ne nedvojbeno ne dokaže nepoštenje. Dakle, presumpcija poštenja posjeda osobe koja tvrdi da je izvanknjižni vlasnik nekretnine, ne ovisi o trenutku podnošenja tužbe za utvrđenje prava vlasništva ili trenutku pokretanja bilo kojeg drugog postupka u svrhu sređivanja zemljišnoknjižnog stanja.

14. Nadalje, odredbom članka 226. stavak 2. t. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., dalje ZN) propisano je da rješenje o nasljeđivanju, između ostalog, sadrži oznaku nekretnina s podacima iz zemljišnih knjiga potrebnima za upis, kao i oznaku pokretnih stvari i drugih prava za koja je sud utvrdio da ulaze u ostavinu.

Slijedom navedenog ako je pravni prednik tužiteljice bio uknjižen kao suvlasnik nekretnine, ne može se u rješenje o nasljeđivanju unijeti više prava od onog što je imao uknjiženo na sebe. Činjenica da se u rješenju o nasljeđivanju kao ostavina navode nekretnine onako kako su upisane zemljišnoj knjizi na pravnog prednika ne utječe na presumpciju poštenja posjeda propisanu odredbom članka 18. stavak 3. ZVDSP-a.

15. Posebno je za istaknuti kako je stjecanje prava vlasništva dosjelošću, stjecanje na temelju zakona.

Odredbom čl. 130. st. 1. ZVDSP-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću stjecatelj vlasništvo stječe na temelju zakona (originarno), dok na temelju zakona prestaje vlasništvo upisanih zk vlasnika. Stjecatelj svoje pravo vlasništva ne izvodi iz prava vlasništva svog prednika već to pravo izvodi iz zakona slijedom čega je stjecanje na temelju dosjelosti stjecanje na temelju zakona - ex lege. Stoga je u slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću stjecatelj ovlašten u zemljišnoj knjizi upisati tako stečeno pravo vlasništva. Upis tako stečenog prava vlasništva je deklaratoran, ne konstitutivan. Smisao deklaratornog upisa prava vlasništva u zemljišnu knjigu je da izvanknjižni vlasnik publicira svoje pravo vlasništva i time se zaštiti od mogućnosti da treći steknu pravo vlasništva te nekretnine na temelju povjerenja u zemljišnu knjigu.

Dakle, činjenica se da izvanknjižni vlasnik nekretnine godinama nije uknjižio kao vlasnik u zemljišnoj knjizi ima za posljedicu samo izlaganje mogućnosti da mu treće osobe steknu njegovu nekretninu na temelju povjerenja u zemljišnu knjigu. Međutim, to nikako niti utječe niti može utjecati na njegovo poštenje u posjedovanju. Za obaranje presumpcije poštenja posjeda, bitno je, kako je to već objašnjeno, da ona osoba koja posjedniku osporava poštenje posjeda nedvojbeno dokaže tu svoju tvrdnju.

16. Konačno je za pojasniti i to da je odredbom članka 7. stavak 1. ZZK-a propisana predmnjeva o poznavanju zemljišnoknjižnog stanja. Naime, navedenom odredbom je propisano da je zemljišna knjiga javna i da se može zahtijevati uvid u zemljišnu knjigu. Iz pravila da je zemljišna knjiga javna i da svatko može, bez ikakvih ograničenja ostvariti uvid u zemljišnu knjigu, proizlazi dužnost svake zainteresirane osobe, svakog sudionika u pravnom prometu nekretnina, da se obavijesti o zemljišnoknjižnom stanju nekretnine. Nepoznavanje zemljišnoknjižnog stanja nikoga ne ispričava, a poznavanje zemljišnoknjižnog stanja za svakoga se i uvijek pretpostavlja. Neoborivo se predmnijeva (presumptio iuris et de iure) da je svakome poznato zemljišnoknjižno stanje nekretnina, odnosno da nikome zemljišnoknjižno stanje nije moglo ostati nepoznato. Nitko se ne može pozvati na to da mu zemljišnoknjižno stanje nije bilo ili nije moglo biti poznato niti to može dokazivati. Sve ono što je glede pravnog stanja nekretnine upisano u zemljišnoj knjizi vezivat će svakog stjecatelja knjižnog prava neovisno o tome je li se on prethodno upoznao sa zemljišnoknjižnim stanjem nekretnine ili je to propustio učiniti, kao i neovisno o razlozima zbog kojih je propustio ostvariti uvid u zemljišnu knjigu.

Slijedom navedenog za reći je kako, bez obzira kad su tužiteljica i njezini pravni prednici doista izvršili uvid u zemljišnu knjigu radi utvrđenja zemljišnoknjižnog stanja, na temelju odredbe članka 8. stavak 1. ZZK, vrijedi neoboriva presumpcija da im je stanje zemljišne knjige bilo poznato bez obzira jesu li izvršili uvid u zemljišnu knjigu ili ne.

Kod takvog stanja stvari, dakle, neoborive presumpcije o poznavanju stanja zemljišne knjige, pravilno tužiteljica u žalbi ističe kako stav prvostupanjskog suda da znanje za nesređeno zemljišnoknjižno stanje pukim automatizmom dovodi do nepoštenja posjeda negira institut dosjelosti čineći ga bespredmetnim i nemogućim.

17. Slijedom svega navedenog pravilno tužiteljica prigovora da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer zbog pogrešnog pravnog pristupa da su tužiteljica i njezini pravni prednici nepošteni posjednici zbog saznanja o nesređenom zemljišnoknjižnom stanju predmetnih nekretnina, presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama.

18. Pravilno tužiteljica navodi kako su zaključci prvostupanjskog suda pogrešni i proturječni. Naime, u odlomku 25. obrazloženja presude, prvostupanjski sud zaključuje da je iskaz tužiteljice u protivnosti sa iskazima saslušanih svjedoka ŠM i TM. Iskazi tužiteljice i svjedoka ŠM i TM navode se u odlomcima 15., 17. i 18. obrazloženja prvostupanjske presude. Usporedbom njihovih iskaza proizlazi da su iskazi podudarni, jer su svi iskazali kako su se sporne nekretnine koristile prije i kako se koriste danas. Za navesti je i to kako prvostupanjski sud nije valjano obrazložio u kojim bi dijelovima iskaz tužiteljice bio proturječan u odnosu na iskaze svjedoka ŠM i TM.

Nadalje je za reći kako se za sada ne može prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su tuženice srodnice tužiteljice i kao takve poznate njoj i njezinim pravnim prednicima. Naime, iz niti jednog materijalnog dokaza priloženog u spis ne proizlazi srodstvo i poznanstvo tužiteljice s tuženicima. Isto prezime nužno ne znači srodstvo. U parničnom postupku je sve činjenice potrebno nedvojbeno dokazati. Stoga pravilno u žalbi tužiteljica ističe da je priloženim rješenjem o nasljeđivanju i darovnicama ukazala na rodoslovlje i da se posjed predmetnih nekretnina prenosio muškom linijom od njezinog pradjeda UM koji je umro **.**.1929. na njezinog djeda UM koji je umro **.**.1944., potom na njezinog oca ČM (rođenog **.**.1906., a umrlog **.**.1964.), a potom na tužiteljicu ZM rođ. VM pok. ČM, jer ČM nije imao muških nasljednika.

19. Konačno je za napomenuti da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bitan stvarni, aktivni posjed, ne tabularni. Tabularni posjed je posjed upisan u katastarski operat. Stvarni posjed sud mora utvrditi putem iskaza stranaka, svjedoka ili putem drugih odgovarajućih dokaza.

20. Slijedom navedenog trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

21. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te će iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje ukazuje ovaj drugostupanjski sud, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221.a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 28. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović