Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6966/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Bosnić-Kovačić, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel MIkša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika INA-Industrija nafte d.d., kao pravne osobe i II okrivljenika MR, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 127. st. 1. podst. 4. i st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21) i čl. 37. st. 3. t. 3. i st. 4. Zakona o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika („Narodne novine“, broj 78/15, 50/20), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području energetike, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, od 18. travnja 2024., broj: Pp-3187/2023, u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području energetike i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje, u pobijanom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 eura, I okrivljenik i od 1.500,00 eura, II okrivljenik, zbog prekršaja iz čl. 127. st. 1. podst. 4. i st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu, činjenično opisanog u izreci pod točkom I.

2. Okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, svaki.

3. Istom presudom okrivljenici su na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, oslobođeni optužbe, da bi na način činjenično opisan u izreci te presude pod točkom IV. počinili prekršaj iz čl. 37. st. 3. t. 3. i st. 4. Zakona o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, s obrazloženjem da djelo kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj.

4. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, s tim da iz sadržaja žalbe proizlazi da se podnosi samo u odnosu na oslobađaju dio presude, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. U žalbi žalitelj u bitnom navodi da je inspekcijskim nadzorom u razdoblju od 26. do 27. kolovoza 2021. utvrđeno da su naftno-rudarski radovi na eksploatacijskom odobalnom objektu M, potpuno i trajno obustavljeni dana 6. prosinca 2020., odnosno na dan kada se dogodila velika nesreća predmetnog odobalnog objekta i prevrtanje istog na morsko dno, te da je temeljem čl. 15.a st. 2. Zakona o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika I okrivljenik bio dužan u roku od 180 dana od trenutka kada je na povezanoj infrastrukturi potpuno i trajno obustavljanje izvođenje naftno-rudarskih radova provesti sanaciju eksploatacijske bušotine IVANA D-1 DIR, sanirati povezanu infrastrukturu na kojoj je potpuno i trajno obustavljeno izvođenje naftno-rudarskih radova i u skladu s odredbom čl. 15.a st.1 istog Zakona ukloniti eksploatacijski objekt u roku od jedne godine od trenutka kad je na eksploatacijskom objektu potpuno i trajno obustavljeno izvođenje naftno-rudarskih radova odnosno ukloniti konstrukciju platforme eksploatacijskog objekta IVANA D. Temeljem utvrđenog doneseno je rješenje od 29. rujna 2021., koje je postalo izvršno 15. listopada 2021. i kojim je I okrivljeniku naloženo da provede sanaciju eksploatacijske bušotine IVANA D-1 DIR, sanira povezanu infrastrukturu na kojoj je potpuno i trajno obustavljeno izvođenje naftno-rudarskih radova i ukloni konstrukciju platforme eksploatacijskog odobalnog objekta IVANA D, te mu je ostavljen rok od godinu dana da postupi po predmetnom rješenju, odnosno do 15. listopada 2022., a da je inspekcijskim nadzorom kontrole izvršenja rješenja obavljenim od 15 svibnja do 20. lipnja 2023. utvrđeno da je I okrivljenik postupio po dijelu rješenja od 24. rujna 2021. i obavio naftno-rudarske radove sanacije kanala bušotine IVANA D-1 DIR i povezane infrastrukture na kojoj je trajno obustavljeno izvođenje naftno-rudarskih radova, ali da nije provelo sanaciju naftno-rudarskog odobalnog objekta IVANA D odnosno nije uklonio konstrukciju eksploatacijskog odobalnog objekta IVANA D s morskog dna, što nije u skladu s odredbom čl. 15.a st. 1. Zakona o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika. Tvrdi da je u optužnom prijedlogu jasno određen rok počinjenja prekršaja od 16. listopada 2022. do 20. lipnja 2023., te da je rok počinjenja prekršaja počeo teći od 16. listopada 2022. nakon isteka roka od godine dana koji je dat za izvršenje radnje u rješenje od 24. rujna 2021., s obzirom da nisu obavljeni naftno-rudarski radovi sanacije do 20. lipnja 2023 kada je inspekcijskim nadzorom kontrole izvršenja rješenja utvrđeno da I okrivljenik nije postupio po dijelu rješenja od 24. rujna 2021. i nije uklonio konstrukciju naftno-rudarskog odobalnog objekta M s morskog dna u skladu s odredbom čl. 15.a st. 1. Zakona o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika. Dalje navodi da I okrivljenik u cilju izbjegavanja obveze sanacije uklanjanja konstrukcije eksploatacijskog odobalnog objekta IVANA D s morskog dna čiji je postupak projektiran Glavnim rudarskim projektom plinskog polja Ivana osnovom kojeg je I okrivljeniku odobreno izvođenje naftno-rudarskih radova na eksploatacijskom polju „Sjeverni Jadran“, osnovom Ugovora o eksploataciji ugljikovodika na eksploatacijskom polju ugljikovodika „Sjeverni Jadran“, izvodi određene aktivnosti koje okrivljenici navode u pisanoj obrani, a koje nisu u skladu s odredbama Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika i Zakona o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika kojima se uređuje istraživanje i eksploatacija ugljikovodika.

6. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati i okrivljenike kazni u skladu s odredbama Zakona o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika.

7. Žalba nije osnovana.

8. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 18/18, 114/22) ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud imao valjane osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe za djelo pod točkom IV. izreke pobijane presude, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se okrivljenici optužuju na način činjenično opisani pod točkom IV. izreke, po propisu nije prekršaj, te da je za svoju odluku dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

.

9. Naime, okrivljenici su pod točkom IV. izreke oslobođeni od optužbe da bi počinili prekršaj iz članka čl. 37. st. 3. t. 3. i st. 4. Zakona o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, time što su postupili protivno odredbi čl. 15.a st. 1. Zakona o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika („Narodne novine“, broj 78/15, 50/20) i u razdoblju od 16.10.2022. do 20.6.2023. na eksploatacijskom polju ugljikovodika „Sjeverni Jadran“ koje se nalazi u epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske nisu obavili naftno-rudarske radove sanacije kojima bi uklonili konstrukciju platforme eksploatacijskog odobalnog objekta M što je utvrđeno zapisnikom o inspekcijskom nadzoru od 20.6.2023.

10. Odluku o oslobađanju okrivljenika od optužbe za navedeni prekršaj, prvostupanjski sud obrazlaže time da činjenični opis prekršaja, kako je koncipiran u optužnom prijedlogu i kako se okrivljenicima stavlja na teret, po propisu nije prekršaj, jer da iz činjeničnog opisa prekršaja nije razvidno vrijeme kada je trajno obustavljeno izvođenje naftno-rudarskih radova, a samim time da nije razvidan rok od jedne godine koji teče od trenutka kada su trajno obustavljeni naftno-rudarski radovi, a da iz činjeničnog opisa proizlazi da okrivljenici nisu u vremenu od 16.10.2022. do 20.6.2023. obavili radove sanacije kojima bi uklonili konstrukciju platforme. Zatim navodi da bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju, djelo prekršaja mora biti točno određeno na način da se jasno i konkretno navedu odlučne činjenice budući da je pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu optužnog akta pod zakonski opis prekršaja, odnosno pod biće djela prekršaja, a da iz iskaza svjedoka KR, višeg energetskog inspektora za naftno rudarstvo, proizlazi da je 6. prosinca 2020. nastupila potpuna i trajna obustava izvođenja naftno-rudarskih radova i da nakon toga isti nisu obavljali djelatnost, pa da iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je zakonski rok od godine dana za uklanjanje platforme sukladno čl. 15.a st. 1. Zakona o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika počeo teći od 7. prosinca 2020. pa do 7. prosinca 2021.

11. Nadalje, odredbom čl. 37. st. 3. t. 3. i st. 4. Zakona o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika („Narodne novine“, broj 78/15, 50/20) propisano je kažnjavanje za prekršaj investitora i odgovorne osobe investitora, „ako, sukladno čl. 15.a st. 1. ovoga Zakona, nije uklonio eksploatacijski objekt u propisanom roku“, s tim da je odredbom čl. 15.a st. 1. citiranog Zakona propisano: „Investitor je dužan ukloniti eksploatacijski objekt u roku od jedne godine od trenutka kada je na eksploatacijskom objektu potpuno i trajno obustavljeno izvođenje naftno-rudarskih radova u skladu s odredbama propisa kojima se uređuje istraživanje i eksploatacija ugljikovodika te uzimajući u obzir postojeće međunarodne smjernice i standarde“.

12. Iz prethodno citiranih zakonskih odredaba jasno proizlazi da je vrijeme počinjenja prekršaja bitno obilježje inkriminiranog djela pod točkom IV. izreke.

13. Uvidom u činjenični opis prekršaja pod točkom 1. optužnog prijedloga koji je dopunjen podneskom od 13. listopada 2023., koji činjenični opis je istovjetan navedenom činjeničnom opisu iz izreke pobijane presude pod točkom IV., utvrđeno je da nisu konkretizirane odlučne činjenice, odnosno nije navedeno kada je na eksploatacijskom objektu potpuno i trajno obustavljeno izvođenje naftno-rudarskih radova, od kojeg trenutka počinje teći rok od jedne godine za uklanjanje eksploatacijskog objekta, a koji rok predstavlja bitno obilježje predmetnog prekršaja pod točkom IV. izreke, pa takav činjenični opis djela ne sadrži bitna obilježje prekršaja iz citirane odredbe Zakona o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i o čemu je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

14. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

15. Iznesenim žalbenim navodima žalitelj, koji potvrđuje da su naftno-rudarski radovi na eksploatacijskom odobalnom objektu IVANA D potpuno i trajno obustavljeni 6. prosinca 2020., ali također ponavlja da je „rok počinjenja prekršaja počeo teći od 16. listopada 2022. nakon isteka roka od godine dana koji je dat za izvršenje radnje“, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke pod točkom IV. izreke, pri čemu se naglašava da su pod točkom I. izreke okrivljenici proglašeni krivima i kažnjeni što od 16. listopada 2022. do 20. lipnja 2023. nisu izvršili dio izvršnog rješenja Klasa: UP/I-310-09/21-10/4, Urbroj: 443-01-12-21-2, od 24.9.2021. višeg energetskog inspektora za naftno rudarstvo Državnog inspektorata i na eksploatacijskom polju ugljikovodika „Sjeverni Jadran“ koje se nalazi u epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske nisu obavili naftno-rudarske radove sanacije kojima bi uklonili konstrukciju platforme eksploatacijskog odobalnog objekta IVANA D, što je pravno kvalificirano kao prekršaj iz čl. 127. st. 1. podst. 4. i st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu.

16. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi, u pobijanom dijelu.

U Zagrebu 28. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Ivana Bosnić-Kovačić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.