Poslovni broj: Usž-3569/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LĆ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradiški, Gundulićeva 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi nepripadne isplate obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 UsI- 1272/2023-10 od 6. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 UsI-1272/2023-10 od 6. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-140-03/21-01/03305238539, urbroj: 341-99-05/3-21-003880 od 28. travnja 2022., te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, klasa: 140-03/20-01/03305238539, urbroj: 341-16-05/3-20-010883 od 27. siječnja 2021., kojim je u točki I. izreke utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. listopada 2015. do 28. veljače 2018. u iznosu od 104.124,56 kn, te je tužiteljica navedeni iznos nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja dužna uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka rješenja u korist žiro-računa državnog proračuna Republike Hrvatske (točka II. izreke).
3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. Ističe da pobijana presuda nije donesena sukladno odredbama članaka 102., 166. i 168. Zakona o mirovinskom osiguranju. Nadalje, navodi da je došlo do povrede članka 5. Zakona o upravnim sporovima, kao i članaka 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku. Mišljenja je da u postupku nije dokazano da joj je vršena nepripadna isplata starosne mirovine u spornom razdoblju. Navodi da se da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje 27. siječnja 2021., dok je pravo na obiteljsku mirovinu prestalo s danom 30. rujna 2015, pa da iz navedenog proizlazi da je tuženik isplaćivao obiteljsku mirovinu, premda je znao, odnosno morao je znati da ju nakon 30. rujna 2015. nije bio dužan isplaćivati. S tim u vezi poziva se na odredbu članka 1112. Zakona o obveznim odnosima, te smatra da tuženik nema pravo zahtijevati vraćanje kroz institut stjecanja bez osnove prema odredbama Zakona o obveznim odnosima. Također navodi da je prvostupanjsko tijelo 20. ožujka 2017. donijelo rješenje o jedinstvenoj svoti obiteljske mirovine počevši od 1. siječnja 2017., što je u očitoj koliziji s činjeničnim stanjem, odnosno materijalnim pravom, kao i samim rješenjima koja prileže spisu. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu uz zatraženi trošak, uključujući i sastav žalbe, odnosno podredno da isti predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje u cijelosti kod razloga navedenih tijekom postupka. Predlaže Sudu da žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS/10), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Člankom 166. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., do 84/21., dalje: ZOMO) propisano je da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. Prema stavku 2. istog članka obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovom Zakonu, kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće, te kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada. Odredbom stavka 3. ovog članka ZOMO-a propisano je da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovom članku.
8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici i ĐĆ, kao korisnicima obiteljske mirovine, udovici i pastorku pok. hrvatskog branitelja ABC, pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu od 26. siječnja 2021. utvrđen prestanak prava na obiteljsku mirovinu s danom 30. rujna 2015., te je obustavljena isplata s tim datumom. Žalba tužiteljice protiv tog rješenja odbijena je rješenjem tuženika od 27. travnja 2022. Drugostupanjsko rješenje potvrđeno je presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 UsI-628/2022-7 od 5. travnja 2023., protiv koje je odbijena žalba tužiteljice presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-1939/2023-2 od 5. srpnja 2023. U tom je postupku utvrđeno da je tužiteljica ostvarila pravo na obiteljsku mirovinu jer je obavljala roditeljske dužnosti prema djetetu, kojem je s 30. rujna 2015. prestalo redovno školovanje, te su se s tim datumom ispunili uvjeti za prestanak prava sukladno članku 67. i 70. ZOMO-a
9. Slijedom navedenog, imajući u vidu da je tužiteljici pravomoćnim rješenjem utvrđen prestanak prava na obiteljsku mirovinu, te obustavljena isplata mirovine s danom 30. rujna 2015., pravilno je u ovom postupku prvostupanjskim rješenjem od 27. siječnja 2021. utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. listopada 2015. do 28. veljače 2018. u svoti od 104.124,56 kn, u skladu s odredbom članka 166. ZOMO-a.
10. Suprotno navodima žaliteljice u postupcima nepripadne isplate primjenjuju odredbe ZOMO-a kao lex specialis, dok se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 150/05), primjenjuju ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ZOMO-a, te je pri tome relevantno postojanje nepripadne isplate u spornom razdoblju.
11. Pravilno prvostupanjski sud navodi da rješenje od 20. ožujka 2017. koje je doneseno po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 120/16), nije od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani, a u žalbi se ne mogu po prvi put iznositi prigovori koji nisu isticani ranije.
12. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a/10 koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da je žalba odbijena, nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
13. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i 79. stavka 4. ZUS- a/10, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 28. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
