Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1650/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku iz odvjetničkog društva Vuljak & Vuljak iz Koprivnice, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. rujna 2024., poslovni broj P-5212/2023-35, u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, dok se žalba tužitelja uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. rujna 2024., poslovni broj P-5212/2023-35:

a) potvrđuje u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev te u dijelu u kojem je utvrđeno da ne postoji potraživanje tuženika, kao i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (toč. I., II. i IV.),

b) preinačuje u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. III.) tako da se nalaže tuženiku da tužitelju pored dosuđenog parničnog troška u iznosu od 2.075,00 EUR-a, isplati i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR-a (ukupno 2.200,00 EUR-a) sa zakonskom zateznom kamatom od 26. rujna 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 EUR-a, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. [osobni identifikacijski broj] iz Zagreba, Radnička cesta 50, platiti tužitelju MĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 1.557,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 32,19 eura od 01. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 27,76 eura od 05. kolovoza 2010. godine do isplate,

- iznos od 42,52 eura od 07. rujna 2010. godine do isplate,

- iznos od 37,51 eura od 06. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 30,66 eura od 06. studenog 2010. godine do isplate,

- iznos od 44,34 eura od 07. prosinca 2010. godine do isplate te na

- iznos od 1.342,27 eura od 21. prosinca 2010. godine do isplate,

kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.075,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. rujna 2024. godine do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 01. srpnja 2010. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 214,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 2,27 eura od 30. travnja 2006. godine do isplate,

- iznos od 1,10 eura od 31. svibnja 2006. godine do isplate,

- iznos od 1,67 eura od 30. lipnja 2006. godine do isplate,

- iznos od 3,57 eura od 31. srpnja 2006. godine do isplate,

- iznos od 1,89 eura od 31. kolovoza 2006. godine do isplate,

- iznos od 1,65 eura od 30. rujna 2006. godine do isplate,

- iznos od 2,49 eura od 31. listopada 2006. godine do isplate,

- iznos od 2,60 eura od 30. studenog 2006. godine do isplate,

- iznos od 4,96 eura od 31. prosinca 2006. godine do isplate,

- iznos od 6,44 eura od 31. siječnja 2007. godine do isplate,

- iznos od 6,54 eura od 28. veljače 2007. godine do isplate,

- iznos od 5,95 eura od 31. ožujka 2007. godine do isplate,

- iznos od 8,47 eura od 30. travnja 2007. godine do isplate,

- iznos od 10,65 eura od 31. svibnja 2007. godine do isplate,

- iznos od 11,27 eura od 30. lipnja 2007. godine do isplate,

- iznos od 10,46 eura od 31. srpnja 2007. godine do isplate,

- iznos od 9,75 eura od 31. kolovoza 2007. godine do isplate,

- iznos od 13,30 eura od 30. rujna 2007. godine do isplate,

- iznos od 13,55 eura od 31. listopada 2007. godine do isplate,

- iznos od 10,76 eura od 30. studenog 2007. godine do isplate,

- iznos od 12,22 eura od 31. prosinca 2007.godine do isplate,

- iznos od 8,74 eura od 31. siječnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 6,17 eura od 29. veljače 2008. godine do isplate,

- iznos od 2,46 eura od 31. ožujka 2008. godine do isplate,

- iznos od 8,57 eura od 30. travnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 9,91 eura od 31. svibnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 7,92 eura od 30. lipnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 11,88 eura od 31. srpnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 11,65 eura od 31. kolovoza 2008. godine do isplate,

- iznos od 9,32 eura od 30. rujna 2008. godine do isplate te na

- iznos od 2,95 eura od 30. studenog 2008. godine do isplate.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u dijelu pod toč.

I., II. i IV. iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se preinači ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Ovu presudu u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. III.) pravovremeno podnesenom žalbom pobija i tužitelj iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači u skladu s žalbenim navodima.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenim žalbama, tako da nije osnovan žalbeni razlozi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos od 1.557,25 EUR-a na ime razlike u tečaju za valutu CHF sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvog slijedećeg dana nakon dana izvršenog plaćanja do isplate.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 17. ožujka 2006. radi kupnje osobnog automobila zaključen Ugovor o kreditu broj: 9011088680 kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 23.737,03 CHF u kunskoj protuvrijednosti te da je Ugovorom određeno da se kredit otplaćuje u jednakom mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

9. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

10. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama ZZP-a.

11. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

12. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14.) čl. 118. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) toga Zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitenik ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13.1. Polazeći od izloženog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a.

14. S pravom je stoga prvostupanjski sud naložio tuženiku da isplati iznos od 1.557,25 EUR-a na ime razlike do koje je došlo zbog promjene tečaja CHF, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svakomjesečno preplaćeni iznos od dana plaćanja do isplate (čl. 322. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 35/05, 48/08, 29/18. – dalje ZOO).

15. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom je tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, pa se ne može smatrati poštenim stjecateljem.

16. S pravom je prvostupanjski sud odbio i istaknuti prigovor zastare potraživanja istaknut po tuženiku u odnosu na zahtjev za isplatu razlike zbog promjene tečaja u valuti CHF.

16.1. Naime, prema objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF od 1. ožujka 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (Rev-2245/17 i pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

16.2. Od pravomoćnosti odluke pak koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 6. lipnja 2023., za potraživanje na ime razlike do koje je došlo zbog promjene tečaja CHF nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 255. ZOO-a).

17. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da su stranke pojedinačno pregovarale o valuti uz koju će tužitelj vezati svoj ugovor o kreditu.

17.1. Naime, saslušanjem tužitelja utvrđeno je da je tužitelj radi kupnje osobnog vozila došao kod tuženika i da su mu ponudili ugovor u CHF kojom mu je prilikom rečeno i da je to povoljnije za njega. Nadalje je utvrđeno i da tužitelj nije mogao utjecati na promjenu bilo kakvih ugovornih odredbi jer se radilo o tipskom ugovoru. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nije upozoren da bi moglo doći do velikog porasta tečaja i kamata, da mu je ponuđen CHF kredit jer je to „najpovoljniji kredit koji svi dižu“.

17.2. Dakle, iz rezultata dokaznog postupka može se zaključiti da se tužitelja kao korisnika kredita nije posebno informiralo o pojedinim odredbama ugovora, a niti ga se upozoravalo na rizike primjene odredbe o valutnoj klauzuli vezano za CHF, već ga se naprotiv poticalo da sklopi ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF.

18. U provedenom je dokaznom postupku na temelju iskaza tužitelja utvrđeno i da je tužitelj osobno vozilo koristio u privatne svrhe, da je u vrijeme potpisivanja i tijekom otplate bio zaposlen kao policijski službenik, što je i danas, da nije imao svoj obrt, niti je bio vlasnik trgovačkog društva, pa je jasno da je tužitelj kao fizička osoba - potrošač sklopio predmetni Ugovor o kreditu.

18.1. Stoga se žalbeni navodi tuženika da tužitelj nije sklopio predmetni ugovor kao potrošač ukazuju u cijelosti kao neosnovani i bez utjecaja na pravilnost, odnosno zakonitost pobijane prvostupanjske presude. Tuženik uostalom u tijeku postupka nije ponudio dokaze kojima bi osporio navedeno utvrđenje suda prvog stupnja.

19. Žalbeni pak navodi tuženika da je Ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen, ne dovode u sumnju zakonitost pobijane presude jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi ispunjenjem ugovora.

20. Suprotno navodima žalbe, tužitelj je postavljenim tužbenim zahtjevom uzeo u obzir po vještaku utvrđenu tzv. negativnu tečajnu razliku i to nakon izvršenog prijeboja, te je s tako postavljenim tužbenim zahtjevom uspio u cijelosti, pa se u cijelosti ukazuju kao neosnovani žalbeni navodi tuženika da prilikom donošenja prvostupanjske presude, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir istaknuti prigovor radi prebijanja.

21. Suprotno daljnjim žalbenim navodima tuženika, odluka o parničnim troškovima je zakonito ustanovljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a visina iste je valjano odmjerena prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; u daljnjem tekstu Tarifa).

22. Neosnovano i tužitelj, pobijajući odluku o troškovima postupka ističe da mu je prvostupanjski sud neosnovano odbio priznati trošak sastava podneska od 8. siječnja 2024., a kojim je tražio odobrenje za pismeno očitovanje na navode iz odgovora na tužbu, budući da i ovaj sud ocjenjuje da je takav podnesak bio nepotreban i usmjeren na povećanje troškova postupka sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

23. Također, s pravom je prvostupanjski sud, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, odbio tužitelju dosuditi trošak sastava podneska od 21. ožujka 2024. sukladno Tbr. 8. t. 4. Tarife, budući je istim tužitelj samo obavijestio sud da ne posjeduje predmetni Ugovor o kreditu i ponovio navode vezano za dostavljenu predmetnu dokumentaciju, te ponovio navode iz dotadašnjeg tijeka postupka.

24. Međutim, s pravom tužitelj u predmetnoj žalbi ističe da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke o troškovima postupka, kada je odbio zahtjev tužitelja kojeg je zastupao kvalificirani punomoćnik, dosuditi mu trošak zastupanja na ročištu radi objave presude od 26. rujna 2024. u iznosu od 125,00 EUR-a.

25. Naime, taj je trošak opravdan i u skladu je s odredbom čl. 155. ZPP-a, a naknada istog je jasno predviđena i Tbr. 9. t. 3. Tarife.

26. To stoga što se radi o ročištu na koje je tužitelj uredno pozvan i na kojem se strankama uručuje pisani otpravak presude od kada teče i propisani rok za izjavljivanje žalbe.

27. Kako je, dakle, iz predmetnog spisa razvidno da je kvalificirani punomoćnik tužitelja na navedeno ročište pristupio, to sukladno prethodno navedenom ima pravo na naknadu tog troška.

28. Stoga je djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja preinačena odluka o trošku postupka sadržana u presudi suda prvog stupnja, tako da je naloženo tuženiku da isplati tužitelju pored dosuđenog parničnog troška u iznosu od 2.075,00 EUR-a i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR-a (ukupno 2.200,00 EUR- a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

29. Tužitelju je dosuđen i trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura sukladno odredbama Tbr. 10. toč. 4. Tarife, pa je odlučeno kao u izreci temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a.

30. Dakle, s obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci (članak 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

Osijek, 28. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Katica Krajnović