Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1667/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željki Radoš Radičević, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Kallay & Partneri d.o.o. iz Zagreba, po odvjetniku Marko Kallay, radi utvrđenja ništetnosti / stjecanja bez osnove / naknade štete / isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-2154/2019-37 od 18. travnja 2024., 28. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-2154/2019-37 od 18. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I/. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528-50- 3884378 sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, i tužitelja AI iz [adresa]:, OIB: [osobni identifikacijski broj], dana **.**.2007. g. ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić Musa iz Osijeka pod brojem OU-56/07 dana 24.1.2007. g., a koja u čl. 1. glasi: „Kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“; u čl. 2. glasi: „.....promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“; u čl. 7.a glasi:“...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća...“; u čl.7.b glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća...“
II/. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.767,39 € ( slovima: tri tisuće sedamsto šezdeset sedam eura i trideset devet centi) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, i to na;
- iznos od 5.23 € s dospijećem dana 30.06.2008. godine pa do isplate;
- iznos od 4.37 € s dospijećem dana 31.07.2008. godine pa do isplate;
- iznos od 4.48 € s dospijećem dana 31.08.2008. godine pa do isplate;
- iznos od 5.85 € s dospijećem dana 30.09.2008. godine pa do isplate;
- iznos od 16.16 € s dospijećem dana 31.10.2008. godine pa do isplate;
- iznos od 9.25 € s dospijećem dana 30.11.2008. godine pa do isplate;
- iznos od 18.04 € s dospijećem dana 31.12.2008. godine pa do isplate;
- iznos od 19.39 € s dospijećem dana 31.01.2009. godine pa do isplate
- iznos od 20.00 € s dospijećem dana 28.02.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 23,57 € s dospijećem dana 31.03.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 23.90 € / s dospijećem dana 30.04.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 21.23 € s dospijećem dana 31.05.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 19.27 € s dospijećem dana 30.06.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 19.79 € s dospijećem dana 31.07.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 20.83 € s dospijećem dana 31.08.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 20.74 € s dospijećem dana 30.09.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 19.69 € s dospijećem dana 31.10.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 21.65 € s dospijećem dana 30.11.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 23.23 € s dospijećem dana 31.12.2009. godine pa do isplate;
- iznos od 25.47 € s dospijećem dana 31.01.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 24.96 € s dospijećem dana 28.02.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 28.00 € s dospijećem dana 31.03.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 27.42 s dospijećem dana 30.04.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 28.54 € s dospijećem dana 31.05.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 38.28 € s dospijećem dana 30.06.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 36.27 € s dospijećem dana 31.07.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 42.40 € s dospijećem dana 31.08.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 40.28 € s dospijećem dana 30.09.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 36.88 € dospijećem dana 31.10.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 44.06 € s dospijećem dana 30.11.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 53.19 € s dospijećem dana 31.12.2010. godine pa do isplate;
- iznos od 46.72 € s dospijećem dana 31.01.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 48.99 € s dospijećem dana 28.02.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 46.11 € s dospijećem dana 31.03.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 46.62 € s dospijećem dana 30.04.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 58.87 € s dospijećem dana 31.05.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 60.06 € s dospijećem dana 30.06.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 68.98 € s dospijećem dana 31.07.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 63.76 € s dospijećem dana 31.08.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 58.05 € s dospijećem dana 30.09.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 53.91 € s dospijećem dana 31.10.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 53.48 € s dospijećem dana 30.11.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 56.15 € s dospijećem dana 31.12.2011. godine pa do isplate;
- iznos od 58.47 € s dospijećem dana 31.01.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 58.79 € s dospijećem dana 28.02.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 57.18 € s dospijećem dana 31.03.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 58.26 € s dospijećem dana 30.04.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 59.01 € s dospijećem dana 31.05.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 57.75 € s dospijećem dana 30.06.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 58.08 € s dospijećem dana 31.07.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 57.15 € s dospijećem dana 31.08.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 55.12 € s dospijećem dana 30.09.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 57.28 € s dospijećem dana 31.10.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 58.32 € s dospijećem dana 30.11.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 57.59 € s dospijećem dana 31.12.2012. godine pa do isplate;
- iznos od 53.51 € s dospijećem dana 31.01.2013. godine pa do isplate;
- iznos od 56.98 € s dospijećem dana 28.02.2013. godine pa do isplate;
- iznos od 57.28 € s dospijećem dana 31.03.2013. godine pa do isplate;
- iznos od 55.92 € s dospijećem dana 30.04.2013. godine pa do isplate;
- iznos od 51.70 € s dospijećem dana 31.05.2013. godine pa do isplate;
- iznos od 51.59 € s dospijećem dana 30.06.2013. godine pa do isplate;
- iznos od 52.63 € s dospijećem dana 31.07.2013. godine pa do isplate;
- iznos od 54.29 € s dospijećem dana 31.08.2013. godine pa do isplate;
- iznos od 56.59 € s dospijećem dana 30.09.2013. godine pa do isplate;
- iznos od 55.41 € s dospijećem dana 31.10.2013. godine pa do isplate;
- iznos od 56.25 € s dospijećem dana 30.11.2013. godine pa do isplate;
- iznos od 57.20 € s dospijećem dana 31.12.2013. godine pa do isplate;
- iznos od 57.79 € s dospijećem dana 31.01.2014. godine pa do isplate;
- iznos od 952.99 € s dospijećem dana 31.01.2014. godine pa do isplate, po stopi u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011.od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.
III/. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.858,35 EUR ( slovima: tisuću osamsto pedeset osam eura i trideset pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 18.4.2024. godine pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv citirane presude pravovremeno se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., 70/19, 80/22, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući ovom sudu pobijanu odluku preinačiti sukladno žalbenim razlozima.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja spram tuženika na utvrđenje ništetnim dijela odredaba Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta klauzula u CHF i promjenjiva kamata stopa koju je tuženik ovlašten jednostavno mijenjati u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, odnosno zahtjev za isplatu sa tih osnova.
6. Nesporno je među strankama da su iste sklopile Ugovor o kreditu broj 528-50- 3884378 od 19.1.2007. kojim je tuženik, kao kreditor, odobrio tužitelju, korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.976,39 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, te da je tim ugovorom ugovorena za tužitelja obveza povrata iznosa kredita vezana uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja.
7. Sporna je ništetnost dijela odredbe članka 2. i 7.a i 7.b Ugovora o kreditu odnosno osnovanost i visina potraživanja, te pitanje zastare potraživanja.
8. Prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev sa zaključkom da pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07 75/09 79/09 89/09 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje ZZP/07), te članka 502.a i c ZPP-a.
8.1 Slijedom navedenog, sud je smatrao da je sukladno čl. 502.c ZPP-a, u odgovoru na sporno pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak i ugovaranjem promjenjive kamatne stope sukladno jednostranim odlukama tuženika, vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, a prema kojoj je između ostalih banaka i tuženik u razdoblju kada je bio zaključen predmetni Ugovor o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je kao ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (tako i VSRH u Rev- 3740/18-7 od 4.3.2020.) te zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorio promjenjivu kamatnu stopu sukladno jednostranim odlukama tuženika (tako i VSRH u Rev- 3142/18-2 od 19.3.2019.).
8.2 Dakle, kako odredba čl. 502.c ZPP-a da propisuje direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača ako se potrošač u takvom posebnom postupku pozove na utvrđenja iz pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi, a tužitelj se u ovoj parnici pozvao na utvrđenja iz navedene kolektivne tužbe, da je već iz ovog razloga temeljem čl. 502.c ZPP-a pa je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim zahtijeva utvrditi ništetnim:
- dijelove odredaba čl. 2. i čl. 7.a i 7.b Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, odnosno o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranim odlukama tuženika.
9. Budući da je tužitelj kao fizička osoba kupio osobno vozilo za osobne potrebe smatrao je da je sporni Ugovor zaključen u svojstvu potrošača, a da tuženik protivno odredbi članka 219. ZPP-a, ničim ne dokazuje da tužitelj ovaj Ugovor ne bi zaključio kao potrošač (tako i VSRH Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.)
10. Visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:
- da je uvidom Uvidom u Ugovor o kreditu, Otplatni plan i Prijepis iz knjigovodstvene kartice te poglavito iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Lidije Balog (koji nalaz je sud u cijelosti prihvatio jer je izrađen na jasan i razumljiv način te niti stranke nisu imale prigovora na matematički izračun iz nalaza) sud utvrdio da su tijekom otplate kredita radi promjena tečaja za CHF anuiteti plaćeni u iznosu većem od anuiteta koliko bi isti iznosili da nije bilo promjena tečaja u ukupnom iznosu od 2.837,70 EUR ( 21.380,55 HRK). Tijekom otplate kredita, a radi promjena kamatnih stopa, kamata je plaćena više u iznosu od 929,63 EUR ( 7.004,50 HRK ). Stoga je tužitelj tijekom otplate kredita radi promjena kamatnih stopa i promjena tečaja za CHF, anuitete platio u većem iznosu od anuiteta koliko bi isti iznosili da nije bilo promjena tečaja u ukupnom iznosu od 3.767,39 EUR (28.385,05 HRK);
- da je utvrđen nišetnim dio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci banke, pa da je tužitelj prema preostalom dijelu ugovora, koji nije ocijenjen ništetnim, bio dužan vraćati tuženiku kredit prema u Ugovoru o kreditu početno ugovorenoj stopi od 5,20 % godišnje;
- da je tuženik za trajanja kredita u više navrata jednostrano povisivao stopu ugovorne kamate s početnih 5,20% godišnje kroz cijelo razdoblje trajanje Ugovora o kreditu po pojedinačnim otplaćenim anuitetima preplatio tuženiku ukupni iznos od 2.837,70 eur te je time utvrđena visina duga po osnovi ništetne promjenjive ugovorne kamate;
- da tužitelju pored utvrđenog preplaćenog iznosa od 929,63 eur na ime ništetne valutne klauzule, temeljem čl. 1115. st. 1. u svezi čl. 323. st. 1. ZOO-a, pripada pravo i na zakonske zatezne kamate, i to počevši od dana kada je tuženik kao nepošteni stjecatelj primio svaku navedenu pojedinačnu uplatu (koje datume i iznose je sud također utvrdio iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije) pa do dana isplate (dana vraćanja preplaćenog tužitelju);
- da se tuženikov prigovor, kako je vještak prilikom izrade nalaza trebao uzeti u obzir i tzv. negativnu tečajnu razliku, neosnovan u cijelosti. Ovo stoga jer da nije bilo zakonske osnove da se tužitelju od ukupno utvrđenih preplaćenih iznosa temeljem utvrđenih ništetnih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu odbiju iznosi koje je on tijekom otplate kredita manje platio s osnova manjeg tečaja od tečaja utvrđenog u vrijeme isplate ugovora o kreditu. Naime, iz stanja spisa predmeta da ne proizlazi da je plaćanjem manjih iznosa mjesečnih anuiteta od strane tužitelja bilo koji dio imovine tuženika prešao u imovinu tužitelja pa stoga, u tim okolnostima, tužitelji nije niti u obvezi vratiti tuženiku iznose koje potražuje, a koji iznosi nisu niti ušli u imovinu tužitelja (tako i ŽS u Splitu u Gž-1058/2021-5 od 29.6.2022.);
11. Tuženikov prigovor zastare sud nije ocijenio osnovanim obzirom je predmet ovog postupka vraćanje temeljem stjecanja bez osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta u razdoblju prosinca 2007. do srpnja 2013. Naime, pitanje zastare zahtjeva za povrat preplaćenog temeljem ništetne odredbe ugovora da se prosuđuje prema pravilima o stjecanju bez osnove. Dakle, navedeno potraživanje sukladno čl. 225. ZOO-a zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, a rok zastarijevanja sukladno čl. 215. ZOO-a počinje teći tek od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ovaj stav o početku roka zastarijevanja odgovara i shvaćanju kojeg je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici svog Građanskog odjela održanoj 30.1.2020. (broj zapisnika Su-IV- 47/2020-2). Kako će u predmetu ovog spora o ništetnosti spornih odredaba Ugovora o kreditu biti pravomoćno odlučeno tek pravomoćnošću ove presude, to je razvidno da rok zastarijevanja tužiteljevog restitucijskog zahtjeva još nije ni počeo teći i da posljedično tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Podredno, sve kada bi se rok zastarijevanja i imao računati od pravomoćnosti odluke u tzv. kolektivnom sporu, prigovor zastare čak ni tada ne bi bio ocijenjen osnovanim. Ovo stoga jer je u odnosu na valutnu klauzulu spor po kolektivnoj tužbi pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018., a u odnosu na spornu ugovornu odredbu o jednostrano promjenjivoj stopi ugovorne kamate presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. pa kako je tužba kojom tužitelj zahtijeva povrat preplaćenog po ništetnoj odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u ovoj stvari podnesena sudu dana 11.6.2019., a podneskom od 16.09.2023 specificiran je tužbeni zahtjev sukladno vještvu.
12. Slijedom svega navedenog, sud je u cijelosti usvojio konačno postavljeni tužbeni zahtjev te je obzirom na utvrđenu ništetnost valutne klauzule naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od ………… s pripadajućim kamatama kao u toč. IV izreke ove presude, kao i obzirom na utvrđenu ništetnost klauzule o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi daljnji iznos od 3.767,39 eur s pripadajućim kamatama kao u toč. II izreke presude.
13. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF.
14. Gore navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja prihvaća u cijelosti i ovaj žalbeni sud.
15. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu koje su banke pa tako i tuženik sklapale se potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.
16. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632717-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da između ostalih tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
17. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj P-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
18. Te presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP-a, a temeljem odredbe članka 138.a istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
19. Prvostupanjski sud, polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323.
ZOO-a, te je prihvatio tužbeni zahtjev.
20. Valjano je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev, jer je suprotno od tuženikovih žalbenih navoda, na temelju tužiteljeva iskaza osnovano zaključio kako je tužitelj zaista potrošač, a u spisu nema niti jedne isprave niti postoji neki drugi dokaz koji bi upućivao da tužitelj nije potrošač. Kako hrvatsko procesno pravo ne stvara razliku u snazi izvedenih dokaza (osim predmnijeve o istinitosti javne isprave) to se i na iskazu stranke može izvesti činjenično pravni zaključak.
21. Odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, odnosno propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
22. Sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021. u predmetima u tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (konačno postavljeni tužbeni zahtjev naveden je u podnesku od 16.09.2023.)
23. Što se tiče žalbenog prigovora tuženika glede zastare u odnosu na kamatnu stopu i valutnu klauzulu, odgovoriti je kako je isti neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
24. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO/91). Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl.502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu – jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi počinje teći od 13. lipnja 2014. a o valutnoj klauzuli počinje teći od 14. lipnja 2018.
25. Prema navedenom, a kako je tužbu u ovom postupku tužitelj podnio 11. lipnja 2019. utužena tražbina s osnova preplate temeljem ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije u zastari jer je glede tog dijela tražbine zastara, u skladu sa naprijed izloženim, započela teći od 13.lipnja 2014. (kamata), odnosno od 14. lipnja 2018. (valuta), pa rok od pet godina nije istekao do pokretanja predmetne parnice. Ovdje je imati u vidu i kako tužba nakon provedenog vještačenja nije preinačena budući je tužbeni zahtjev smanjen, što je sve ranije detaljnije obrazloženo.
26. Ujedno je tuženiku odgovoriti kako je pravilnom primjenom navedenog materijalnog prava prvostupanjski sud obvezao tuženika isplatiti tužitelju i kamate na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od izvršenih uplata do isplate (čl. 1115. ZOO), jer to proizlazi iz priloženog otplatnog plana i vještačenja.
27. Ni žalbeni navodi tuženika glede prvostupanjske odluke o troškovima postupka nemaju utemeljenja budući je sud pravilno i zakonito odmjerio troškove postupka tužiteljici po odredbama čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a u svezi sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22, 126/22 dalje: OT), Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18,51/23 dalje ZSP).
25. Radi svega navedenog kako nisu ostvareni žalbeni navodi a sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka za koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Splitu 28. studenog 2024.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dragica Samardžić
