Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ob-267/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Nikoli Žganecu, odvjetniku u Čakovcu protiv tuženika KŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Saši Kačeru, odvjetniku iz Čakovca, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P Ob-117/2021 od 3. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:
"I. Tuženik KŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] dužan je za uzdržavanje bivše supruge KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] doprinositi iznos od 100,00 eura mjesečno počev od 7.1.2020. do 7.4.2020., te iznos od 100,00 eura mjesečno počev od 1.7.2020. do 31.3.2021., time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, zajedno sa zateznim kamatama, od 31. siječnja 2020. godine, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
II. Tužiteljica se s viškom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog odbija.
III. Svaka strana snosi svoje troškove."
2. Žali se tužiteljica i pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu, zbog "svih žalbenih razloga", sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.
3. Žali se tuženik i pobija prvostupanjsku odluku u obvezujućem dijelu, također zbog "svih žalbenih razloga", sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Predmet ovog postupka je uzdržavanje bračnog druga – članak 295. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje u tekstu: ObZ).
7. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:
- da su parnične stranke bile u braku od 26. rujna 2014. do 16. rujna 2019.,
- da tužiteljica boluje od psihotičnog poremećaja i prije zaključenja braka,
- da tužiteljica živi s majkom u kući koja je u suvlasništvu tužiteljice, njene majke i dvije sestre,
- da prema nalazu i mišljenju vještaka od 8. svibnja 2023. psihijatrijski se tužiteljica liječi od 2005. i to zbog depresivnog poremećaja i da ima smanjenu radnu sposobnost, odnosno da se može smatrati sposobnom za lakše i jednostavnije poslove tipa pomoćnih poslova uz nadzor i to samo u fazama remisije bolesti, tako da je tužiteljica nesposobna za rad i privređivanje u dužem vremenskom periodu,
- da prema dopuni vještva (list 283-285 spisa) navodi se da je kod tužiteljice u velikoj mjeri smanjena radna sposobnost, da se tužiteljica može smatrati opće nesposobnom za rad i privređivanje jer su poslovi na kojima bi mogla radno funkcionirati vrlo rijetki, a za obavljanje takvih poslova uvjet je stabilna kontrola osnovne bolesti. Vještak smatra da u vremenskom periodu od 16.rujna 2019. do 16.rujna 2020. tužiteljica nije bila sposobna za rad i privređivanje na većini poslova na kojima je do tada radila, a primjeri poslova na kojima bi tužiteljica mogla funkcionirati i to povremeno i privremeno su radovi na jednostavnijim poslovima u poljoprivredi, održavanju zelenih površina, obavljanju jednostavnijih radnih zadataka rukama, npr. izrada umjetnog cvijeća, slaganja rublja u praonici i sl. uz nadzor i kontrolu nadležne osobe,
- da se tužiteljica po podacima HZMO zaposlila 11. ožujka 2005., te je radila do 25. kolovoza 2005., nakon čega je do 2017. radila povremeno u trajanju od nekoliko mjeseci, te nije bila zaposlena od 23. veljače 2017. do 26. ožujka 2020. kada je radila do 30. travnja 2020., dakle za vrijeme trajanja bračne zajednice ista je bila povremeno zaposlena, te je radila od 5. lipnja 2015. do 14. rujna 2015.; od 8. rujna 2015. do 13. svibnja 2016.; 12. listopada 2016. do 23. srpnja 2017. Od 23. srpnja 2017. do 26. ožujka 2020. nije bila zaposlena,
- da je tužiteljica ostvarivala prihode i to 2020. u ukupnom iznosu od 5.236,64 kuna radom u Vajdi d.d., te je za travanj 2020. primila plaću u iznosu od 4.380,93 kuna, a za svibanj primila je plaću u iznosu od 735,41 kuna, dok 2021., 2022. i 2023. nije ostvarivala dohodak, već je ostvarivala i to 2021., a 2022. i 2023. socijalnu potporu,
- da je tuženik sklopio novi brak **.**.2020. sa HŠ koja boluje od povratno depresivnog poremećaja, koju tuženik uzdržava kao i njenu punoljetnu kćer, koja ima intelektualna i mentalna oštećenja,
- da je tuženik tijekom 2001. ostvario prosječnu mjesečnu plaću od 4.900,00 kuna, 2022. mjesečnu plaću od 3.884,00 Eur, s time da u navedene iznose nisu uračunati putni troškovi koji su iznosili 499,00 kuna mjesečno, kao i naknada za odvojeni život, a koja visina je varirala iz mjeseca u mjesec.
8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica ima smanjenu radnu sposobnost, koja joj se eventualno može realizirati na idealnom radnom mjestu i u idealnim uvjetima faze remisije osnovne bolesti, te da je nesposobna za rad i privređivanje u duljem vremenskom periodu, da ne može ostvarivati nikakve prihode iz svoje imovine, te da iz naknada koje dobiva ne može osigurati dovoljno sredstava za život, a radi čega ista ostvaruje pravo na uzdržavanje od tuženika.
9. Ujedno smatra da kako se radi o trajnosti baka od 5 godina, obveza je uzdržavanje tužiteljice, ali u određenom vremenskom periodu kako je navedeno u izreci pobijane prvostupanjske odluke.
10. Odredbom članka 295. ObZ-a određeno je da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti.
11. Odredbom članka 298. ObZ-a određeno je da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život, time da je u stavku 2. istog članka navedeno da sud može produljiti obvezu uzdržavanja u opravdanim slučajevima.
12. Žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja nije utvrdio financijske mogućnosti majke tužiteljice, mogućnosti iznajmljivanja dijela kuće tj. dvije sobe, te njegovo zdravstveno stanje i financijske mogućnosti ne utječu na zakonitu odluku suda prvog stupnja.
13. Iz činjeničnog stanja u spisu proizlazi: očitovanje majke tužiteljice o financijskim mogućnostima i potrebi za tužiteljicu, zatim razlog nemogućnosti iznajmljivanja dvije sobe, kada iste ne omogućavaju izdvojenu cjelinu sa sanitarnim čvorom, te zdravstveno stanje i financijske mogućnosti tuženika, koji nije u zakonskoj obvezi uzdržavati punoljetno dijete njegove sadašnje supruga.
14. Prema stanju u spisu sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica samoinicijativno bez konzultacije sa liječnikom, zaposlila se s namjerom i željom da ostvaruje vlastite prihode, međutim da uslijed njenog zdravstvenog stanja ista nije bila u mogućnosti zadržati posao i da je ista podmirila troškove svoga uzdržavanja na taj način za svibanj i lipanj 2020., a dok je u preostalom dijelu sud utvrdio uzimajući u obzir i zajamčenu minimalnu naknadu, opravdanost zakonske obveze uzdržavanja u dosuđenom iznosu.
15. Žalbeni navodi tužiteljice glede uzdržavanja u dužem vremenskom razdoblju ne opravdavaju takvu odluku, a s obzirom na naprijed navedeno.
16. Stoga odlučne činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja u potpunosti prihvaća žalbeni sud i kako se radi o trajnosti braka od 5 godina, i svako uzdržavanje dulje od godinu dana predstavljalo bi nepravdu za tuženika, a s obzirom na njegovo obiteljsko stanje, to je prema mišljenju ovog suda, odluka suda prvog stupnja zakonita i valjalo je odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).
17. Žalbeni navodi tuženika glede odluke o troškovima postupka također nisu osnovani, s obzirom na odredbu članka 154. stavak 3. ZPP-a, a koja ukazuje na približno jednak uspjeh stranaka u postupku tim više što treba postići pravičnu ravnotežu da plaćanje za stranku ne predstavlja prekomjeran teret, jer u protivnom dolazi do povrede prava na pristup sudu s aspekta prava na pošteno suđenje – članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
18. Stoga je i u ovom dijelu odlučeno kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu, 28. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Dragica Samardžić
