Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-164/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Petru Baniću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice Erste & Steiermärkische Bank d.d., sa sjedištem u [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2844/2019-30 od 15. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2844/2019-30 od 15. prosinca 2023. pod točkama I.,

II., IV., V., VII., VIII., IX. i XI. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništava odredba t. 8. st. 2. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-51020073511, sklopljenog 09. kolovoza 2004. godine između tužiteljice ĆD i tuženice Erste & Steiermärkische Bank d.d., kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u dijelu koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“

II. Nalaže se tuženici čiji je naziv Erste & Steiermärkische Bank d.d. da tužiteljici ĆD isplati iznos od 966,66 eura (slovima: devetsto šezdeset šest eura i šezdeset šest centa), koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 7.282,93 HRK (slovima: sedam tisuća dvjesto osamdeset dvije kune i devedeset tri lipe), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 01. ožujka 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine teku po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi od 4,00% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 2,28 eura (17,21 HRK) od 01. ožujka 2008. godine do isplate - na iznos od 5,34 eura (40,26 HRK) od 01. travnja 2008. godine do isplate - na iznos od 19,56 eura (147,39 HRK) od 01. studenog 2008. godine do isplate

- na iznos od 4,13 eura (31,10 HRK) od 01. prosinca 2008. godine do isplate - na iznos od 20,44 eura (154,00 HRK) od 01. siječnja 2009. godine do isplate - na iznos od 20,52 eura (154,62 HRK) od 01. veljače 2009. godine do isplate - na iznos od 20,60 eura (155,25 HRK) od 01. ožujka 2009. godine do isplate - na iznos od 20,33 eura (153,20 HRK) od 01. travnja 2009. godine do isplate - na iznos od 30,24 eura (227,81 HRK) od 01. svibnja 2009. godine do isplate - na iznos od 26,29 eura (198,09 HRK) od 01. lipnja 2009. godine do isplate;

- na iznos od 21,67 eura (163,25 HRK) od 01. srpnja 2009. godine do isplate;

- na iznos od 23,57 eura (177,58 HRK) od 01. kolovoza 2009. godine do isplate

- na iznos od 26,92 eura (202,83 HRK) od 01. rujna 2009. godine do isplate;

- na iznos od 23,66 eura (178,26 HRK) od 01. listopada 2009. godine do isplate

- na iznos od 23,34 eura (175,86 HRK) od 01. studenog 2009. godine do isplate

- na iznos od 27,22 eura (205,07 HRK) od 01. prosinca 2009. godine do isplate

- na iznos od 30,33 eura (228,49 HRK) od 01. siječnja 2010. godine do isplate - na iznos od 33,42 eura (251,77 HRK kn) od 01. veljače 2010. godine do isplate

- na iznos od 33,29 eura (250,80 HRK) od 01. ožujka 2010. godine do isplate - na iznos od 27,26 eura (205,36 HRK) od 01. travnja 2010. godine do isplate - na iznos od 33,92 eura (255,55 HRK n) od 01. svibnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 34,10 eura (256,95 HRK) od 01. lipnja 2010. godine do isplate - na iznos od 36,31 eura (273,57 HRK) od 01. srpnja 2010. godine do isplate - na iznos od 35,80 eura (269,77 HRK) od 01. kolovoza 2010. godine do isplate

- na iznos od 37,60 eura (283,26 HRK) od 01. rujna 2010. godine do isplate - na iznos od 36,69 eura (276,41 HRK) od 01. listopada 2010. godine do isplate

- na iznos od 26,24 eura (197,70 HRK) od 01. studenog 2010. godine do isplate

- na iznos od 27,91 eura (210,29 HRK) od 01. prosinca 2010. godine do isplate

- na iznos od 28,76 eura (216,66 HRK) od 01. siječnja 2011. godine do isplate - na iznos od 28,10 eura (211,71 HRK) od 01. veljače 2011. godine do isplate - na iznos od 28,28 eura (213,10 HRK) od 01. ožujka 2011. godine do isplate - na iznos od 27,73 eura (208,94 HRK) od 01. travnja 2011. godine do isplate - na iznos od 27,78 eura (209,28 HRK) od 01. svibnja 2011. godine do isplate - na iznos od 16,55 eura (124,73 HRK) od 01. lipnja 2011. godine do isplate - na iznos od 16,70 eura (125,84 HRK) od 01. srpnja 2011. godine do isplate - na iznos od 17,78 eura (133,95 HRK) od 01. kolovoza 2011. godine do isplate

- na iznos od 17,61 eura (132,70 HRK) od 01. rujna 2011. godine do isplate - na iznos od 16,75 eura (126,19 HRK) od 01. listopada 2011. godine do isplate

- na iznos od 1,60 eura (12,02 HRK) od 01. studenog 2011. godine do isplate - na iznos od 1,59 eura (11,96 HRK) od 01. prosinca 2011. godine do isplate - na iznos od 1,61 eura (12,09 HRK) od 01. siječnja 2012. godine do isplate - na iznos od 1,63 eura (12,25 HRK) od 01. veljače 2012. godine do isplate - na iznos od 1,62 eura (12,22 HRK) od 01. ožujka 2012. godine do isplate - na iznos od 1,60 eura (12,09 HRK) od 01. travnja 2012. godine do isplate - na iznos od 1,61 eura (12,10 HRK) od 01. svibnja 2012. godine do isplate - na iznos od 1,61 eura (12,10 HRK) od 01. lipnja 2012. godine do isplate - na iznos od 1,60 eura (12,06 HRK) od 01. srpnja 2012. godine do isplate - na iznos od 1,60 eura (12,06 HRK) od 01. kolovoza 2012. godine do isplate - na iznos od 1,59 eura (11,95 HRK) od 01. rujna 2012. godine do isplate;

- na iznos od 1,57 eura (11,80 HRK) od 01. listopada 2012. godine do isplate - na iznos od 1,58 eura (11,93 HRK) od 01. studenog 2012. godine do isplate - na iznos od 1,58 eura (11,93 HRK) od 01. prosinca 2012. godine do isplate - na iznos od 1,56 eura (11,72 HRK) od 01. veljače 2013. godine do isplate - na iznos od 1,54 eura (11,62 HRK) od 01. ožujka 2013. godine do isplate - na iznos od 1,56 eura (11,72 HRK) od 01. travnja 2013. godine do isplate - na iznos od 1,55 eura (11,68 HRK) od 01. svibnja 2013. godine do isplate - na iznos od 1,53 eura (11,49 HRK) od 01. lipnja 2013. godine do isplate te - na iznos od 1,51 eura (11,34 HRK) od 01. srpnja 2013. godine do isplate,

u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. II., a do zatraženog iznosa od 1.200,27 eura, koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 9.043,46 HRK, s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija.

IV. Utvrđuje se da je ništava odredba t. 7. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-51020073511, sklopljenog 09. kolovoza 2004. godine između tužiteljice ĆD i tuženice Erste & Steiermärkische Bank d.d., kojom su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak u dijelu koji glasi: „VALUTNA KLUZULA: Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalima uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja“.

V. Nalaže se tuženici čiji je naziv Erste & Steiermärkische Bank d.d. da tužiteljici ĆD isplati iznos od 14.651,64 eura (slovima: četrnaest tisuća šesto pedeset jedan euro i šezdeset četiri centa), koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 110.393,12 HRK (slovima: sto deset tisuća tristo devedeset tri kune i dvanaest lipa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 14. listopada 2004. godine do 31. prosinca 2007. godine teku po kamatnoj stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi od 4,00% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 2,56 eura (19,27 HRK) od 14. listopada 2004. godine do isplate - na iznos od 6,17 eura (46,51 HRK) od 15. studenog 2004. godine do isplate - na iznos od 11,45 eura (86,30 HRK) od 14. prosinca 2004. godine do isplate - na iznos od 9,36 eura (70,56 HRK) od 13. siječnja 2005. godine do isplate - na iznos od 4,82 eura (36,32 HRK) od 15. veljače 2005. godine do isplate - na iznos od 3,62 eura (27,25 HRK) od 14. ožujka 2005. godine do isplate - na iznos od 0,49 eura (3,70 HRK) od 15. travnja 2005. godine do isplate - na iznos od 0,72 eura (5,42 HRK) od 14. prosinca 2005. godine do isplate - na iznos od 4,13 eura (31,10 HRK) od 01. prosinca 2008. godine do isplate - na iznos od 1,96 eura (14,80 HRK) od 01. siječnja 2009. godine do isplate - na iznos od 3,04 eura (22,90 HRK) od 01. veljače 2009. godine do isplate - na iznos od 4,13 eura (31,08 HRK) od 01. ožujka 2009. godine do isplate - na iznos od 0,91 eura (6,86 HRK) od 01. travnja 2009. godine do isplate - na iznos od 0,98 eura (7,35 HRK) od 01. veljače 2010. godine do isplate - na iznos od 0,12 eura (0,91 HRK) od 01. ožujka 2010. godine do isplate - na iznos od 4,97 eura (37,45 HRK) od 01. svibnja 2010. godine do isplate - na iznos od 6,45 eura (48,56 HRK) od 01. lipnja 2010. godine do isplate - na iznos od 18,07 eura (136,15 HRK) od 01. srpnja 2010. godine do isplate - na iznos od 19,24 eura (144,95 HRK) od 01. kolovoza 2010. godine do isplate

- na iznos od 32,52 eura (244,99 HRK) od 01. rujna 2010. godine do isplate - na iznos od 25,99 eura (195,85 HRK) od 01. listopada 2010. godine do isplate

- na iznos od 23,03 eura (173,54 HRK) od 01. studenog 2010. godine do isplate

- na iznos od 40,28 eura (303,49 HRK) od 01. prosinca 2010. godine do isplate

- na iznos od 49,08 eura 8369,83 HRK) od 01. siječnja 2011. godine do isplate - na iznos od 42,52 eura (320,38 HRK) od 01. veljače 2011. godine do isplate - na iznos od 44,56 eura (335,76 HRK) od 01. ožujka 2011. godine do isplate - na iznos od 37,26 eura (280,75 HRK) od 01. travnja 2011. godine do isplate - na iznos od 24,86 eura (187,29 HRK) od 01. svibnja 2011. godine do isplate - na iznos od 61,01 eura (459,66 HRK) od 01. lipnja 2011. godine do isplate - na iznos od 63,95 eura (481,81 HRK) od 01. srpnja 2011. godine do isplate - na iznos od 84,11 eura (633,73 HRK) od 01. kolovoza 2011. godine do isplate

- na iznos od 81,27 eura (612,35 HRK) od 01. rujna 2011. godine do isplate - na iznos od 65,46 eura (493,23 HRK) od 01. listopada 2011. godine do isplate

- na iznos od 69,78 eura (525,79 HRK) od 01. studeni 2011. godine do isplate - na iznos od 68,66 eura (517,33 HRK) od 01. prosinca 2011. godine do isplate

- na iznos od 72,82 eura (548,68 HRK) od 01. siječnja 2012. godine do isplate - na iznos od 77,47 eura (583,67 HRK) od 01. veljače 2012. godine do isplate - na iznos od 77,58 eura (584,51 HRK) od 01. ožujka 2012. godine do isplate - na iznos od 55,01 eura (414,45 HRK) od 01. travnja 2012. godine do isplate - na iznos od 56,77 eura (427,75 HRK) od 01. svibnja 2012. godine do isplate - na iznos od 115,55 eura (870,61 HRK) od 01. lipnja 2012. godine do isplate - na iznos od 75,73 eura (570,60 HRK) od 01. srpnja 2012. godine do isplate - na iznos od 75,86 eura (571,59 HRK) od 01. kolovoza 2012. godine do isplate

- na iznos od 74,23 eura (559,31 HRK) od 01. rujna 2012. godine do isplate

- na iznos od 70,95 eura (534,61 HRK) od 01. listopada 2012., godine do isplate

- na iznos od 74,79 eura (563,53 HRK) od 01. studenog 2012. godine do isplate

- na iznos od 55,92 eura (421,33 HRK) od 01. prosinca 2012. godine do isplate

- na iznos od 71,51 eura (538,82 HRK) od 01. veljače 2013. godine do isplate - na iznos od 69,50 eura (523,66 HRK) od 01. ožujka 2013. godine do isplate - na iznos od 75,35 eura (567,71 HRK) od 01. travnja 2013. godine do isplate - na iznos od 72,27 eura (544,49 HRK) od 01. svibnja 2013. godine do isplate - na iznos od 68,01 eura (512,39 HRK) od 01. lipnja 2013. godine do isplate - na iznos od 64,56 eura (486,46 HRK) od 01. srpnja 2013. godine do isplate - na iznos od 71,62 eura (539,65 HRK) od 21. rujan 2013. godine do isplate - na iznos od 157,06 eura (1.183,37 HRK) od 10. listopada 2013. pa do isplate - na iznos od 73,79 eura (555,95 HRK) od 07. studenog 2013. godine do isplate

- na iznos od 77,90 eura (586,97 HRK) od 18. prosinca 2013. godine do isplate te

- na iznos od 12.049,86 eura (90.789,79 HRK) od 26. veljače 2014. godine do isplate, u roku od 15 dana.

VI. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. V., a do zatraženog iznosa od 14.950,37 eura, koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 112.643,53 HRK, s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija.

VII. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženice, čiji je naziv Erste & Steiermärkische Bank d.d., prema tužiteljici ĆD, u iznosu od 349,70 eura, koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 2.634,00 HRK, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 02. svibnja 2005. godine do 31. prosinca 2007. godine teku po kamatnoj stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi od 4,00% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,25 eura (1,90 HRK) od 02. svibnja 2005. godine do isplate - na iznos od 2,58 eura (19,47 HRK) od 02. lipnja 2005. godine do isplate - na iznos od 4,34 eura (32,67 HRK) od 02. srpnja 2005. godine do isplate - na iznos od 6,17 eura (46,49 HRK) od 02. kolovoza 2005. godine do isplate - na iznos od 0,37 eura (2,82 HRK) od 02. rujna 2005. godine do isplate - na iznos od 0,78 eura (5,89 HRK) od 02. listopada 2005. godine do isplate - na iznos od 0,67 eura (5,07 HRK) od 02. studenog 2005. godine do isplate - na iznos od 0,83 eura (6,29 HRK) od 02. siječnja 2006. godine do isplate - na iznos od 3,10 eura (23,35 HRK) od 02. veljače 2006. godine do isplate - na iznos od 6,01 eura (45,26 HRK) od 02. ožujka 2006. godine do isplate - na iznos od 8,06 eura (60,70 HRK) od 02. travnja 2006. godine do isplate - na iznos od 8,06 eura (60,70 HRK) od 02. svibnja 2006. godine do isplate - na iznos od 8,48 eura (63,90 HRK) od 02. lipnja 2006. godine do isplate - na iznos od 9,05 eura (68,22 HRK) od 02. srpnja 2006. godine do isplate - na iznos od 7,18 eura (54,08 HRK) od 02. kolovoza 2006. godine do isplate - na iznos od 5,82 eura (43,85 HRK) od 02. rujna 2006. godine do isplate - na iznos od 7,94 eura (59,83 HRK) od 02. listopada 2006. godine do isplate - na iznos od 8,85 eura (66,65 HRK) od 02. studenog 2006. godine do isplate - na iznos od 11,70 eura (88,15 HRK) od 02. prosinca 2006. godine do isplate - na iznos od 12,71 eura (95,80 HRK) od 02. siječnja 2007. godine do isplate - na iznos od 12,02 eura (90,54 HRK) od 02. veljače 2007. godine do isplate - na iznos od 12,55 eura (94,56 HRK) od 02. ožujka 2007. godine do isplate - na iznos od 16,49 eura (124,21 HRK) od 02. travnja 2007. godine do isplate - na iznos od 19,17 eura (144,44 HRK) od 02. svibnja 2007. godine do isplate - na iznos od 31,42 eura (236,71 HRK) od 02. lipnja 2007. godine do isplate - na iznos od 47,04 eura (354,39 HRK) od 02. srpnja 2007. godine do isplate - na iznos od 20,48 eura (154,28 HRK) od 02. kolovoza 2007. godine do isplate

- na iznos od 20,55 eura (154,82 HRK) od 02. rujna 2007. godine do isplate - na iznos od 18,49 eura (139,31 HRK) od 02. listopada 2007. godine do isplate

- na iznos od 18,72 eura (141,01 HRK) od 02. studenog 2007. godine do isplate

- na iznos od 0,81 eura (6,12 HRK) od 02. prosinca 2007. godine do isplate - na iznos od 1,83 eura (13,80 HRK) od 02. siječnja 2008. godine do isplate - na iznos od 3,83 eura (28,82 HRK) od 02. veljače 2008. godine do isplate - na iznos od 1,65 eura (12,41 HRK) od 02. svibnja 2008. godine do isplate - na iznos od 5,99 eura (45,10 HRK) od 02. lipnja 2008. godine do isplate

- na iznos od 5,01 eura (37,75 HRK) od 02. srpnja 2008. godine do isplate te - na iznos od 0,73 eura (5,47 HRK) od 02. kolovoza 2008. godine do isplate.

VIII. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženice, čiji je naziv Erste & Steiermärkische Bank d.d., prema tužiteljici ĆD, u iznosu od 126,78 eura, koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 955,21 HRK, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 02. veljače 2014. godine do 30. srpnja 2015. godine teku po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi od 4,00% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 86,31 CHF (71,67 eura/539,96 HRK) od 02. veljače 2014. godine do isplate te

- na iznos od 66,09 CHF (55,11 eura/415,25 HRK) od 25. veljače 2014. godine do isplate.

IX. Nalaže se tuženici čiji je naziv Erste & Steiermärkische Bank d.d. da tužiteljici ČD naknadi troškove postupka, u iznosu od 4.658,77 eura (slovima: četiri tisuće šesto pedeset osam eura i sedamdeset sedam centa), koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 35.101,50 HRK (slovima: trideset pet tisuća sto jednu kunu i pedeset lipa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 15. prosinca 2023. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 4,00% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

X. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. IX., a do zatraženog iznosa od 4.861,40 eura, koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 36.628,22 HRK, s pripadajućim kamatama, zahtjev tužiteljice ĆD za naknadu troškova postupka odbija se.

XI. Odbija se zahtjev tuženice Erste & Steiermärkische Bank d.d. za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 4.354,96 eura, koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 32.812,50 HRK."

2. Protiv navedene presude pod točkama I., II., IV., V., VII., VIII., IX. i XI. izreke pravovremeno je podnijela žalbu tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Na žalbene navode kojima tuženica „skreće pozornost drugostupanjskom sudu“ na opširna elaboriranja u žalbi o subjektivnoj i objektivnoj nepristranosti suda valja odgovoriti da se iz njih jedino može zaključiti da se radi o općenito i uvjetno (eventualno) podnesenom zahtjevu (zapravo prigovoru) za izuzeće sudaca ovog drugostupanjskog suda koji nije pravno obvezujući jer ZPP ne predviđa uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće, odnosno može se jedino s osnovnom zaključiti da se ne radi o zahtjevu za izuzeće sudaca koji sude u ovom postupku. No, tuženici neovisno o naprijed navedenom valja odgovoriti da suci ovog drugostupanjskog vijeća ne smatraju da postoje okolnosti koje bi mogle dovesti u sumnju njihovu nepristranost (članak 71. stavak 7. ZPP), a suprotno tome tuženica niti tvrdi, a niti dokazuje.

7. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 338. stavka 3. ZPP jer je prvostupanjski sud izrekom pobijane presude odlučio i o postojanju, odnosno nepostojanju svih potraživanja tuženice istaknutih radi prebijanja kako ih je to tuženica (konačno) istaknula u podnesku od 14. srpnja 2023. (strane 420 do 422 spisa).

1 0

8. Predmet zahtjeva je utvrđenje ništavosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu kako su to označene u izreci pobijane presude pod točkama I. i IV. nesporno sklopljenog između stranaka 9. kolovoza 2004., i to tuženice, kao kreditora i tužiteljice, za iznos kredita od 72.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženice na dan puštanja kredita u tečaj (dalje: ugovor o kreditu) te isplata preplaćenih kamata na temelju otplaćenog kredita budući da je odredbom članka 8. ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa u visini od 4,990% godišnje, promjenjiva u skladu s važećim odlukama kreditora zbog čega je ugovorena kamata višekratno mijenjana, kao i isplata razlike u tečaju valute CHF, jer se prema stavu tužiteljice radilo o ništavim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu.

9. Tuženica je u odgovoru na tužbu iznijela prigovor radi prebijanja u kojem je navela ukoliko sud ocijeni kako tužiteljica ima potraživanja prema tuženici, onda da tuženica ističe kako i ona ima potraživanja prema tužiteljici, uslijed čega je istaknula prigovor radi prebijanja potraživanja konačno postavljen kao u podnesku od 14. srpnja 2023. (strane 420 do 422 spisa).

10. Ocjenjujući osnovanim zahtjev za utvrđenje ništavosti odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope prvostupanjski sud je prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatu te je utvrdio da ne postoje potraživanja tuženice iz istaknutih prigovora radi prebijanja.

11. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u donošenju prvostupanjske presude u pobijanom dijelu zato jer ona nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženica u žalbi. Presuda u pobijanom dijelu ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude.

12. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu i istaknutim prigovorima radi prebijanja te je ocijenio izvedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice, a obrazloženje pobijane odluke sastavljeno je sukladno odredbi članka 338. stavka 4. ZPP. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8., 220. i 338. stavka 4. ZPP na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženica.

13. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje: ZZP/03) koji je u članku 81. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Navedena materija jednako je regulirana u odredbama članka 96. i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP/07).

1 1

14. Nije sporno da je ugovor o kreditu sklopila tužiteljica kao fizička osoba za kupnju stana, a što proizlazi i iz sadržaja predmetnog ugovora pročitanog kao dokaz tijekom prvostupanjskog postupka. Iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužiteljica ugovor o kreditu sklopila u svrhu dobivanja novčanih sredstava radi djelovanja na tržištu u svrhe namijenjene njenoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, a ne u svrhu svojih privatnih potrošačkih potreba tako da tužiteljica imala status potrošača u smislu ZZP/03. Tuženica nije dokazala da tužiteljica ne bi bila potrošač, a teret dokaza toga je na tuženici, a niti ukazivanje tuženice na presudu Suda EU broj C-26/13 ne ukazuje na suprotno.

15. Na žalbene navode tuženice valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i ZZP/07 u članku 138.a. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

16. Nadalje, u predmetnom postupku kao pojedinačnom, nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak radi utvrđenja ništavosti ugovornih odredbi predmet tužbenog zahtjeva i zbog kojih tužiteljica zahtijeva isplatu, a što je pravno shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Navedeno stoga što sukladno odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP, propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP, te nije bilo niti potrebe ponovo provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi to bilo i u suprotnosti s odredbama ZPP i Zakona o zaštiti

1 2

potrošača. Konačno i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. izrazio pravno shvaćanje da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost (ništavost) i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

17. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.), presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., a istovjetno stajalište iskazao je i Sud EU u presudi broj C 26/2013 od 30. travnja 2014., vezano za tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. U konkretnom slučaju posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništavost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 349. stavka 2. i članka 352. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO/91), odnosno članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO/05), a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je neodređena i neodrediva te nije razumljiva.

18. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da je i tuženica u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

19. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženice iz kojih bi proizlazilo da nije postupala na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, upućujući na teret dokazivanja koji da je na tužiteljici i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništavosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi neosnovano ukazujući pri tome da je propušteno pravilno primijeniti Direktivu Vijeća 93/13/EEZ i tumačenje prava EU koje je dao Sud Europske unije u odluci od 9. srpnja 2020. broj C-81/19, u odluci broj C-243/20 od 21. prosinca 2021. i odluci broj C-452/18, koje ujedno i interpretira u žalbi. Tuženica kao trgovac u ovom postupku nije dokazala da se o predmetnim pojedinim ugovornim odredbama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo kako to pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud.

1 3

20. Vezano za žalbene navode tuženice valja i odgovoriti da su posljedice svrhe zaštite prema Direktivi 93/13/EEZ te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije da se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Doseg zaštite potrošača je neobvezujući učinak nepoštene odredbe. Tako je u predmetu broj C-421/14 Banco Primus Sud EU protumačio odredbu članka 6. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koje proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

21. Zbog naprijed navedenih razloga u donošenju presude u pobijanom dijelu nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 502.c ZPP.

22. Predmetni ugovor o kreditu je nesporno u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništavim ugovornim odredbama, a ništavost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) prema odredbi članka 182. stavka 1. ZOO/91 (članka 323. stavak 1. ZOO/05), u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 210. stavaka 1. i 2. ZOO/91 (članak 1111. stavak 1. i 2. ZOO/05) propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

23. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF kao u ugovoru o kreditu na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju predmetnih ništavih odredbi koju je tuženica primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 210. ZOO/91 (članka 1111. ZOO/05) dužna vratiti tužiteljici jer je u smislu odredbe članka 155. ZOO/91 (članka 1046. ZOO/05) šteta i umanjenje nečije imovine.

24. Budući da je tuženica sastavila predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga ona predložila prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženica je nepošten stjecatelj, kakvim ju je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članaka 210. i 214. ZOO/91 (članaka 1111. i 1115. ZOO/05) mora vratiti ne samo ono što je stekla na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

25. Tuženica neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 214. ZOO/91 (članka 1115. ZOO/05) ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se

1 4

vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Visina zahtjeva tužiteljice za isplatom je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem, a zadatak vještačenja je pravilno određen obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev.

27. Prema odredbi članka 108. ZOO/91 ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništavog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništavosti (a istovjetno tome je propisano i odredbom članka 323. stavka 2. ZOO/05.).

28. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoje potraživanja tuženice iz istaknutih prigovora radi prebijanja i ocijenio ih neosnovanim. Naime, tuženica nema pravo na isplatu potraživanja radi kojih je istaknula prigovorima radi prijeboja jer za ta potraživanja sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi ne postoji pravni osnov i tuženica na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje predmetnog ugovora s predmetnim ništavim ugovornim odredbama ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužiteljice, a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

29. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare iako ne iz razloga koje navodi prvostupanjski sud. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ Tužiteljica predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplaćene kamate s osnova ništavosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. Budući da je tužba u ovom postupku podnesena 11. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina s osnova promjenjive kamatne stope. Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli, pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći od 14. lipnja 2018. Budući da je tužba za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule u ovom postupku podnesena 5. veljače 2021. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina.

1 5

30. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio da tuženica tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka jer u parnici nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega pravilno nije priznata nadoknada troškova postupka tuženici (članak 154. stavak 5. ZPP). Odluka o troškovima parničnog postupka dosuđenih tužiteljici donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br.138/23, dalje: Tarifa) navedenog u pobijanoj odluci, a koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima (Tbr. 52. stavak 3. Tarife koji propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka), pa tako i u odnosu na vrijednost boda, a sve u granicama postavljenog zahtjeva, dok suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

31. Radi iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.

32. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa joj niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njen zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).

33. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkama III., VI. i X. izreke jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.

U Sisku 28. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Marijanka Salopek