R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: P-184/2020-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužiteljice-protutuženice NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Ivi Žuvanić Štambuk, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice-protutužiteljice LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Tatjani Pracny- Novak, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 14. listopada 2024., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Ive Žuvanić Štambuk, odvjetnice, i punomoćnice tuženice Tatjane Pracny-Novak, odvjetnice, nakon javne objave presude, 28. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Po tužbi

I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Darovni ugovor od 9.11.2009. zaključen između MĆ kao darovatelja i tužene LĆ kao obdarenika, na kojem ugovoru je ovjeren potpis darovatelja MĆ pod br.Ov-2364/12 od 17.2.2012.

II. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između MĆ kao primatelja uzdržavanja i tužene LĆ kao davatelja uzdržavanja dana 20.1.2010. pod br.R2-31/10 kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu.

Alternativno

Utvrđuje se kako je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između MĆ kao primatelja uzdržavanja i tužene LĆ kao davatelja uzdržavanja dana 20.1.2010. pod br.R2-31/10 kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu.

III. Utvrđuje se da ostavinsku imovinu pok. MĆ predstavljaju sljedeće pokretnine: ormar staklenac, koji se sastoji od donjeg dijela dimenzija 130x63x82 i gornjeg dijela dimenzija 120x47x106, figurica lava od slonove kosti, stalak za cijeće i jedna stara stolica, slike slikara HĆ ''Motiv iz Slavonskog Kobaša'' tuš 1981.g. dim 55, 3x44,8 cm, pejzaž bez naziva 1981.g. br.789, akvarel dim 56,7x47,3 cm, pejzaž bez naziva 1981. g. br. 753, akvarel, 56,7x45m2 cm, poplavljena polja, ulje na platnu, 1981.g. br. 1651, dim 65,3x52,4cm, ulje na platnu bez naziva (motiv zelenog jezera) 1978.g. br. 1077, dim 55x41 cm, Poslije kiše, ulje na platnu 1973. br.404, dim 81x60, Rukavac zimi II, ulje na platnu 1985.g. br. 1526 dim.47,9x37,1 cm, Grm u cvatu, akvarel, 1986. g. dim 40x30 cm, Autoportret, ulje na lesonitu, 1970.g. br. 269 cim 55x46 cm, Moj otac I, ulje na lesonitu 1965.g.br. 29, dim. 45x66 cm, Moja baka I, ulje na platnu, 1964.g. br. 23, dim. 33x46 cm, Portret strica Franje, ulje na platnu 1971.g., br. 379, dim 46x62 cm, Portret Jankeca 1978.g. br.277, dim 38x44 cm."

Po protutužbi

II. Odbija se tuženica s protutužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da ostavinsku imovinu pok. FĆ, umrlog 1.2.13.g., predstavljaju slijedeće pokretnine-slike slikara ŽĆ :

- Teglenica ( br. 2) tuš, 1981.g. oznaka 33

- Pejzaž 2 ( br. 3) akvarel, 1981.g. oznaka 79

- Pejzaž 4 ( br. 6) ulje, 1986.g. oznaka p.IBR 1593

- Portet mlade žene ( br. 10), ulje, 1967.g. oznaka 174

- Na stanici, akvarel(br. 11) 1975.g, ounaka 19

- Portret Čič N(br. 12) ulje, 1978.g. oznaka 272

- Pejzaž jeseni(br. 13), ulje, 2005.g. bez oznake

- Močvara, akvarel(br. 14) 1986.g. oznaka 58

- Portret prijatelja(br. 16) ulje, 1972.g. oznaka 383

- Jesen nad močvarom(br,.17) ulje, 1974.g. oznaka 534

- Oronuli zidovi(br. 18) ulje, 1982.g.,oznaka 1396

- Večernji ugođaj(br. 19) ulje,1982.g. oznaka 1384

- Autoportret I ( br. 21) ulje,1964.g. oznaka 22

- Moj otac ( br. 22) ulje, 1970.g. oznaka 378

- Krajolik u jesen ( br. 25) ulje, 1980.g. oznaka 1282

- Majmun ( br. 26) tuš,1980.g. bez oznake

- Galeb ( br. 27, tuš,1980.g. bez oznake

- Vaza sa cvijećem(br. 28) akvarel 1986.g. bez oznake

- Portret oca ( br. 29) ulje na lesonitu, 1970.g.oznaka 290

- Mrtva priroda fenjer ( br. 32) ulje,1966.g. oznaka 100

- Zima u rijeci ( br. 35) ulje,1980.g. oznaka 1257

- Moj otac I ( br. 36) ugljen 1975.g. bez oznake

- Selo ( br. 37) ulje, 1958.g. oznaka 4A

- Dvorište ( br. 38) ulje, 1958.g. oznaka 3A

- Motiv na moru ( br. 39) ulje, 1956.g. bez oznake

te je tužiteljica-protutužena NĆ dužna navedeno priznati, a što će u suprotnom zamijeniti ova presuda.

II. Tužiteljica- protutužena dužna je platiti troškove ovog parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužiteljici-protutuženici NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženici-protutužiteljici LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 10.373,66 eur (slovima: deset tisuća tristo sedamdeset tri eura i šezdeset šest centi), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je ostavinskim rješenjem Naslovljenog suda br. O- 935/2016 od 28.3.2018. prekinut ostavinski postupak iza pok. MĆ te je tužiteljica upućena da u roku od 30 dana od pravomoćnosti cit. rješenja pokrene parnični postupak radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi sastav ostavine. Sporna imovina ostavitelja je imovina obuhvaćena Ugovorom o doživotnom uzdržavanju kao i imovina koja je predmet Darovnog ugovora od **.**.2009. Pok. MĆ je otac stranaka, koji je preminuo dana **.**.2013. te je iza njegove smrti pokrenut ostavinski postupak pred javnim bilježnikom Mariom Lukačevićem kao povjerenikom Općinskog suda u Slavonskom Brodu te je ostavinski postupak nastavljen pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu. Sporan je opseg ostavinske imovine pok. MĆ. Stranke su sestre te tužiteljica, koja je održavala redovit i blizak odnos sa ocem nije imala nikakvih saznanja o postojanju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 20.1.2010. koji je sklopljen između MĆ kao primatelja uzdržavanja i tužene pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pod br.R2-31/10, niti o darovnom ugovoru od 9.11.2009. koji je sklopljen između MĆ kao darovatelja i tužene, sve do ostavinske rasprave iza pok. MĆ. Predmet Darovnog ugovora od 9.11.2009. su pokretnine navedene u čl. 1. ugovora i to: ormar staklenac, figurica lava od slonove kosti, stalak za cvijeće i jedna stara stolica, slike slikara HĆ. U čl.1. Darovnog ugovora od 9.11.2009. navedeno je kako ''Obdarenica odmah stupa u posjed darovanih nekretnina, te iste odvozi svojoj kući''. Navedeno nije točno, te tužena niti jednu od pokretnina koje su navedene u Darovnom ugovoru od 9.11.2009. (nekretnina kako stoji u samom ugovoru, ali se očito radi o pogrešci u pisanju) nije odnijela svojoj kući te tuženoj dana 9.11.2009. nije predana u posjed niti jedna od pokretnina navedenih u ugovoru. Naime, slike koje su bile navedene kao predmet Darovnog ugovora od 9.11.2009. ostale su u posjedu i vlasništvu ostavitelja MĆ, što je utvrđeno rješenjem Ministarstva kulture, Konzervatorski odjel u [adresa] od 21.3.2011. Cit rješenjem stavlja se pod preventivnu zaštitu Privatna zbirka umjetničkih slika akademskog slikara HĆ u vlasništvu MĆ iz [adresa]. Istim rješenjem utvrđeno je gdje se slike dijelom nalaze tj. kako se iste nalaze u stanu MĆ u [adresa] i dio u [adresa]. Dapače, stranke su zajednički u prisustvu oca, MĆ, početkom 2011. godine inicirale postupak stavljanja umjetničke zbirke akademskog slikara HĆ, u vlasništvu MĆ pod preventivnu zaštitu iz razloga što su slike počele nestajati iz stana MĆ, te upravo iz razloga da bi zaštitile imovinu oca stranke su zajednički popisale očeve slike te popis dostavile Ministarstvu kulture, konzervatorskom odjelu koji je kasnije donio rješenje o stavljaju zbirke pod zaštitu. Stoga, notorno je, a tuženoj dobro poznato, kako su slike do smrti bile u vlasništvu MĆ, te tužena nikada, posebice prilikom popisa 2011. godine nije spomenula da bi slike bile njoj ranije, tj. 2009. godine, darovane, a kamoli da su iste bile u njezinom posjedu. Odredbom čl.53.st.2. Zakona o javnom bilježništvu propisana je forma javnobilježničkog akta za pravnu valjanost darovnog ugovora bez predaje stvari u posjed, koja je izostala u konkretnom slučaju : Javnobilježnički akt potreban je osobito za pravnu valjanost: 2) darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca, Odredbom čl. 482. ZOO propisano je (2) Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Stoga je darovni ugovor od 9.11.2009. ništetan, budući je protivan zakonu i ne zadovoljava zakonom propisanu formu, jer nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, odnosno u formi solemnizirane isprave. Pored navedenog sporni Darovni ugovor od 9.11.2009. predstavlja krivotvorinu te nikada nije izvršen i fiktivan je, a slike koje su pobrojane u Darovnom ugovoru bile su u vlasništvu ostavitelja MĆ, sve do njegove smrti 1.2.2013, te iste predstavljaju ostavinu. Predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 20.1.2010. su nekretnine u [adresa] upisane u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Brodsko i to čkbr. [katastarska čestica] livada Karovica sa 474 čhv i čkbr. [katastarska čestica] livada Karlovica sa 476 čhv, a koje nekretnine u naravi predstavljaju kuću i zemljište u [adresa], te sve pokretnine ostavitelja koje se nalaze u navedenoj kući i nekretninama. Navedena odredba Ugovora o doživotnom uzdržavanju ''sve pokretnine ostavitelja koje se nalaze u navedenoj kući i nekretninama'' je ništetna. Ugovor o doživotnom je naplatni pravni posao koji je reguliran odredbama ZOO-a, te se na isti primjenjuju odredbe obveznog prava, koje nalažu da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena ili odrediva, temeljem odredbe čl. 269. ZOO-a: (1)Objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju., (2) Činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema tome, da je primatelj uzdržavanja doista ugovorom želio raspolagati sa pokretninama koje se nalaze u nekretninama koje su predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, morao ih je točno pobrojati i opisati po rodu, broju i vrsti, što nije uslijedilo, te sve pokretnine koje se nalaze na nekretninama ostavitelja. Nadalje se ističe kako je tužena kontradiktorna u svojim navodima u pogledu temelja stjecanja pokretnina, umjetničkih slika. Naime, tijekom ostavinskog postupka iza pok. MĆ tužena se pozivala i na darovni ugovor i na ugovor o doživotnom uzdržavanju, kao temelj stjecanja umjetničkih slika, što je nezakonito i nemoguće. Tužena je kao davataljica uzdržavanja preuzela obvezu brinuti se o primatelju uzdržavanja na način da će osigurati sve njegove potrebe i to tako da će brinuti o egzistencijalnim potrebama primatelja uzdržavanja, podmirivanju režijskih troškova njegova stanovanja, a u slučaju potrebe da će mu osigurati redovne obroke, brinuti o kućanstvu i redovnom održavanju istog, u slučaju da primatelj uzdržavanja ne može financijski podmirivati sve svoje potrebe i troškove obvezala se da će preuzeti podmirivanje nedostatnog dijela troška, a pored toga da će osigurati primatelju uzdržavanja eventualnu potrebnu liječničku skrb, brigu i liječenje kao i bilo koju njegu koja bi mu bila potrebna. Tužena nije izvršavala ugovorom preuzete obveze, te tužiteljica kao procesni sukcesor pok. MĆ ovom tužbom traži raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju od 20.1.2010. Naime, upravo je tužena svojim postupanjem, sakrivši i prešutivši imovinu koju je ostavitelj trebao steći iza smrti svog brata pok. HĆ, istog ostavila bez prihoda, a da pri tome nije ničime doprinosila za njegovo uzdržavanje. MĆ je jedini zakonski nasljednik iza svog pok. brata HĆ, koji je bio akademski slikar sa značajnim likovnim opusom, te iza čije smrti je na računu ostao priličan novčani iznos koji nije prijavljen u ostavinsku masu iza pok. HĆ, kojeg je naslijedio MĆ, već je suprug tužene iznose koji su ostali na računu pok. HĆ podigao i zadržao za sebe, iako su isti trebali pripasti MĆ. Radi se o veći iznosima, te je ČĆ, suprug tužene dana 16.2.2006. podigao sa računa pok. HĆ iznos od 16.500,00 Eura, kao i dana 10.2.2006. iznos od 1.000,00 Eura, kao i druge iznose u ranijem periodu. Navedene iznose trebao je kao jedini zakonski nasljednik pok. HĆ naslijediti njegov brat MĆ te je uz navedene iznose kao i zbirku slika, koja predstavlja imovinu znatne vrijednosti. Stoga, pored činjenice kako MĆ nije imao potrebe za uzdržavanjem, jer je primao uzdržavanje tužena nije izvršavala niti jednu od obveza navedenih u ugovoru o doživotnom uzdržavanju te nije osiguravala egzistencijalne potrebe MĆ, nije podmirivala režijske troškove, dapače iste potražuje od tužiteljice u parnici radi isplate koja se vodi pred Naslovljenim sudom pod br. P-252/18, nije donosila obroke MĆ, nije brinula o kućanstvu, niti osiguravala eventualnu liječničku skrb i brigu, što su sve bile izrijekom njezine ugovorom preuzete obveze. Stoga su se ispunili uvjeti iz odredbe članka 583. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO) kojim je propisano da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora, ako druga strana ne ispunjava svoje obveze, što je upravo slučaj u ovom predmetu. Pored navedenog MĆ bio je u teškom zdravstvenom stanju te nije bio sposoban shvatiti značaj svojih postupaka te su ugovor o darovanju i doživotnom uzdržavanju nevaljani pravni poslovi. Na temelju naprijed navedenog predlaže se, makar zbog ogluhe, donijeti presudu.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da je točno da je tužiteljica na ovaj postupak upućena temeljem pravomoćnog rješenja u ostavinskom postupku iza zajedničkog oca, dakle rješenjem ovog suda O-935/16 od 28.3.18.g., a radi utvrđivanja ostavinske imovine. Ovom tužbom tužiteljica želi utvrditi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužene kao davateljice uzdržavanja i oca FĆ, sklopljen kod ovog suda pod brojem R2-31/10 ništetan ili pobojan, te želi darovni ugovor za pokretnine od 9.11.09.g., također proglasiti ništetnim. Tvrdnje tužiteljice navedene u tužbi potpuno su bez osnove, a kako je tužena tvrdila tokom čitavog ostavinskog postupka koji se vodi pod brojem O-935/16. Uvidom u ostavinski postupak vidljivo je da je otac stranaka MĆ umro 1.2.13.g. u [adresa]. Ostavitelj je imao imovinu i to nekretnine u [adresa], stan u [adresa], te slike i pokretnine naslijeđene iza svoga brata slikara ŽĆ. Prethodno, ostavitelj je imao u vlasništvu i nekretninu u [adresa] u odnosu za koju vikendicu je sa tuženom sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju 20.1.10.g. Postavlja se dakle osnovno pitanje koji su razlozi ponukali ostavitelja da sa tuženom sklopi ugovor koji će se odnositi isključivo na mali dio njegove imovine, dakle na vikendicu u tzv. [adresa]. Odgovor je vrlo jednostavan. Odnos uzdržavanja između ostavitelja i tužene faktično je postojao dugi niz godina. Tužena i njena obitelj živjeli su u neposrednoj blizini ostavitelja u [adresa] (udaljenost između stana tužene i očevog stana je doslovno 50 metara), i tužena se zajedno sa svojim suprugom i djecom isključivo brinula o ostavitelju. Dakle, suprotno navodima tužbe, tužena i njena obitelj ispunjavala je sve svoje obaveze navedene u ugovoru. Tužena je osiguravala svom ocu sve obroke, od doručka ujutro, do večere. Najčešće, otac bi došao kod tužene u stan već ujutro, te bi boravio u stanu tužene sve do navečer. Tužena je brinula o plaćanju režijskih troškova za stan oca, vozila ga je i brinula s njim o kući u [adresa], te obavljala sve svakodnevne poslove peglanja za oca, pranja njegovog rublja i čišćenja njegovog stana. Tužena je naravno brinula i o zdravstvenom stanju oca, redovno ga vodila na sve potrebne liječničke kontrole, te ga je nakon njegov smrti, sahranila u skladu sa običajima. Prema tome, nema nikakve zakonske osnove za traženi raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, obzirom da se isti poštovao kako prije njegovog potpisivanja, tako i do konačne smrti oca tužene. Što se tiče alternativno postavljenog zahtjeva za ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, isti je također potpuno promašen, obzirom da je otac tužene bio potpuno suvisao, kako na dan sklapanja ugovora, tako do svoje smrti, a što je sa lakoćom utvrdio prvostupanjski sudac prilikom ovjere ugovora i potpisa istog. Naime, otac tužene želio je da kuća u [adresa] pripadne tuženoj iz osnovnog razloga što su upravo tužena i njen suprug navedenu nekretninu potpuno preuredili, doveli sve potrebne priključke i uložili znatna materijalna sredstva za vrijeme trajanja braka tužene i njenog supruga. Navedenu nekretninu su isključivo i koristili tužena i njena obitelj, kao i otac tužene kada bi išao s njima. Otac tužene je samo sagradio vanjski kostur kuće u [adresa] i tada, početkom rata odlazi u mirovinu. Tužena i njen suprug su nakon rata svojim sredstvima kuću dovršili, doveli struju, prilaznu cestu, ožbukali, sagradili terase, postavili stolariju, parkete i kupaonice. Tužiteljica je suprotno, isključivo koristila kuću u [adresa] sa svojom obitelji. Otac je dolazio u [adresa] samo kada bi ga tužena tamo odvela, a kada bi u [adresa] došla tužiteljica iz Zagreba. Iz navedenih razloga želja oca bila je da kuća u [adresa] pripadne tuženoj, a kuća u [adresa] tužiteljici. U svrhu sigurne realizacije ove njegove želje i životnih činjenica da se upravo tužena isključivo i brine o ocu, sklopljen je ugovor o doživotnom uzdržavanju koji se u cijelosti ispunjavao do smrti pok. FĆ. Ispričane insinuacije da je tužena, odnosno njen suprug dizali nekakve novce sa računa strica HĆ i to kao bez njegovog znanja i odobrenja, potpuno su neutemeljene i promašene. Točno je da je stric stranaka preko 10 godina davao tužiteljici po 1.000,00 tadašnjih DEM mjesečno za svo vrijeme njenog studiranja, a stric je za čitavog svog života u potpunosti vjerovao tuženoj i njenom suprugu. No sve navedeno je potpuno nerelevantno za odlučivanje u ovom postupku i predstavlja djelo klevete usmjereno prema tuženoj i njenoj obitelji. Konačno, da je tužena zaista željela obmanuti i svoga oca i tužiteljicu, tada bi sačinila ugovor o doživotnom uzdržavanju za svu imovinu svoga oca, prvenstveno za onu najvrjedniju, a to je njegov stan u centru [adresa]. Ugovor bi tada obuhvaćao i kuću u [adresa] i vikendicu u [adresa], kao i sve slike i pokretnine u navedenim nekretninama, a ne bi se sačinjavao samo ugovor za vikendicu u [adresa]. Odmah na početku ostavinskog postupka tužena je očekivala da će imovina i biti raspoređena na način kako je otac želio, no tužiteljica je navedeno odbila. Otac tužene želio je sklopljenim ugovorom o doživotnom uzdržavanju potpuno osigurati tuženu, da tužena bude sigurna da će nekretnina u [adresa] zaista pripasti njoj, a nakon što su od početka 90-tih godina tužena i njen suprug u istu uložili znatna materijalna sredstva i pretvorili kuću u potpuno novu vrijednost. Tokom ostavinskog postupka tužiteljica je odbila sve prijedloge tužene. Nije prihvatila nikakve razumne prijedloge u smislu da njoj u cijelosti pripadne nekretnina u [adresa], tuženoj [adresa], zajedno da prodaju stan u [adresa], a da slike podijele onako kako su i faktično podijeljene. Tužena je tokom više godina plaćala ne samo troškove stana u [adresa], već i kuće u [adresa]. Konačno, nakon što sa tužiteljicom nije postignut nikakav dogovor, tužena je pokrenula kod ovog suda diobu suvlasničkih nekretnina, a koji postupak se vodi pod brojem R1-82/18. U navedenom postupku tužiteljica čak nije prihvatila niti darovanje suvlasničkog dijela na kući u [adresa], tako da je tužena svoj dio poklonila Općini Oriovac. Kako tužiteljica ne pristaje niti na zajedničku prodaju stana, u navedenom predmetu se moraju provoditi vještačenja, kako bi stan išao u civilnu diobu. Isto tako, tužiteljica je tužila za navodne troškove održavanja kuće u [adresa] ( koju sama koristi sa svojom obitelji proteklih 20 godina) i taj postupak se vodi kod ovog suda pod brojem P-252/18. Tužbom u ovom predmetu tužiteljica želi proglasiti i ništavim darovni ugovor kojim je otac tužene njoj poklonio određene slike i nešto pokretnina. Tužiteljica tvrdi da navedene pokretnine nisu i predane u posjed tužene. Navedene tvrdnje također su neosnovane. Otac tužene još je 2009.g. godine odlučio koje slike svoga brata želi ostaviti tuženoj, a koje tužiteljici. Po njegovoj želji sastavljen je i darovni ugovor, no u to vrijeme tužena uistinu nije mogla preuzeti sve navedene slike, obzirom da je od prije imala više slika koje je njenoj obitelji poklonio HĆ, a prethodno je morala i krečiti, obzirom da je notorna činjenica da slike nakon više godina ostavljaju tragove na zidovima i prethodno novom rasporedu se stan tužene morao i ponovno okrečiti. Isto tako, otac tužene bio je žalostan što navedeni sporni kredenc u Sl. Kobašu propada na otvorenom, budući da je isti tužiteljica ostavila vani. Otac tužene je zajedno sa tuženom uzeo navedeni kredenc, kako bi ga tužena obnovila, na što je tuženoj tužiteljica još tada porukom zaprijetila, iako je otac tada još uvijek bio živ. Inače, brojne i puno vrijednije komade namještaja preuzela je tužiteljica, obzirom da su se nalazile u kući u [adresa], te brojne druge pokretnine i slike. Stoga je otac tužene odvezao kredenc kako bi ga tužena restaurirala. Dakle, kada su konačno sve predradnje za preuzimanje pokretnina bile spremne, tužena i njen otac su na dan ovjere darovnog ugovora i sve obuhvaćene pokretnine (slike, kredenc i dr. ) prenijeli u posjed tužene i postavili u njenom stanu. Otac je pomogao pri postavljanju svih slika. Kako je tužena opširno u svojim podnescima u ostavinskom spisu ponavljala, veći dio slika koje zaista predstavljaju ostavinsku imovinu, preuzela je tužiteljica. Nije točno da je otac tužene želio pokrenuti bilo kakvu zaštitu slika, to je učinjeno isključivo na inicijativu supruga tužiteljice. Suprug tužiteljice je došao u stan oca 2011.g. i rekao da slike popisuju radi zaštite. Navedeno rješenje o privremenoj zaštiti isteklo je 2014.g. i nema više nikakvu relevantnu vrijednost, obzirom da se temeljem izričite odredbe Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, privremena zaštita niti ne može produživati. No iz navedenog potpuno je jasno da je tužiteljica preuzela sve pokretnine-slike koje nisu obuhvaćene darovnim ugovorom i koje zaista predstavljaju ostavinsku imovinu. Dakle, obzirom da je otac tužene tuženoj darovao jedan dio svojih slika, sve ostale slike kojima nije raspolagao i koje je tužiteljica preuzela i drži u svom posjedu, predstavljaju ostavinsku imovinu pok. FĆ. Navedene slike su popisane i opisane i u ostavinskom spisu, podneskom tužene od 14.7.17.g. Stoga u odnosu na navedene slike tužena postavlja protutužbu i predlaže da sud u ovom postupku iste utvrdi ostavinskom imovinom ostavitelja FĆ. Što se tiče tužbenog zahtjeva tužiteljice, kako je već naprijed rečeno, isti je u potpunosti neosnovan, kako usmjeren za poništenje darovnog ugovora, tako i za poništenje ili raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju. Što se tiče tužbenog zahtjeva usmjerenog prema poništenju ili raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju, tužena smatra da tužiteljica za takav zahtjev nema niti pravni interes. Naime, rješenjem ostavinskog suda tužiteljica je upućena na utvrđenje o tome što predstavlja ostavinsku imovinu, a tužbeni zahtjev u tom dijelu nije niti postavljen. Zbog svega navedenog tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te postavlja protutužbeni zahtjev. 3. Tužiteljica u odgovoru na protutužbu ističe kako protutužba nije podobna za raspravljanje te da ne sadrži činjenični opis. Naime, tužena-protutužiteljica ničime ne dokazuje postojanje umjetničkih slika koje nabraja u protutužbenom zahtjevu. Tužiteljica-protutužena se protivi tako postavljenom protutužbenom zahtjevu te predlaže da Naslovljeni sud pozove tuženu-protutužiteljicu da dostavi dokaz o postojanju umjetničkih slika koje potražuje protutužbom. Tužiteljica-protutužena nema nikakvih saznanja o umjetničkim slikama koje su predmet protutužbenog zahtjeva te navodi kako tužena-protutužitljica tijekom čitavog ostavinskog postupka, koji je trajao 7 godina, nikada nije spomenula da bi postojale umjetničke slike koje sada potražuje te je protutužbeni zahtjev paušalan i neodređen, a slike koje su predmet protutužbenog zahtjeva ne postoje. Pored navedenog u protutužbi nije naznačen VPS te ista nije podobna za raspravljanje pa se predlaže istu odbaciti, odnosno odbiti, uz naknadu parničnog troška tužiteljici-protutuženoj.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Uputnicu za laboratorij (strana 10 spisa), Obrazac Doma zdravalja Slavonski Brod, patronaža (strana 11 spisa), Obrazac Hitne medicinske pomoći [adresa] (strana 12 spisa), Cjenik pogrebnih usluga Cvjećarne i pogrebnih usluga "Palma" (strana 12-13 spisa), fotografije (strana 14-20 i 45-136 spisa), Rješenje Ministarstva kulture, Konzervatorski odjel u Slavonskom Brodu od 21. ožujka 2011., Popis slika za zaštitu kao preventivno zaštićeno pokretno kulturno dobro (strana 139-143 spisa), Rješenje o nasljeđivanju iza umrlog HĆ O-411/06-4, Promet: Promet po računu od PBZ-a HĆ (strana 147 spisa), Povratnice (strana 149-154 spisa), Isplatnicu PBZ-a (strana 155-156 spisa), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĆĆ O-32/96-4, Zapisnik u premetu O- 32/96-3, Promet po tekućem računu PBZ-a (strana 163 spisa), Detaljan ispis usluga za pretplatnički broj (strana 164-171 spisa), Darovni ugovor od 9. studenog 2009. (strana 174-176 spisa), Potvrdu javnog bilježnika Nade Kemec OU-300/2022 (strana 179-182 spisa), Podrobni ispis korištenja Optima Telekom usluge (strana 183-189 spisa), Podatke PBZ-a (strana 198-200 spisa) koji su nečitljivi, Rješenje Carinarnice Osijek do 5. prosinca 1995. (strana 201-202 spisa), Kupoprodajni ugovor motornog vozila od 5. srpnja 1994. (strana 204-205 spisa), zatim uvid u predmete R2-31/10 odnosno u Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 20. siječnja 2010., O-935/16, O- 411/06 i O-32/96, zatim Podatke prometa po tekućem računu pok. MĆ (strana 264-276 spisa), Karton pacijenta MĆ (strana 277-281 spisa), Podatke po računima za pok. MĆ kod PBZ-a (strana 291-296 spisa), Očitovanje glede zdravstvenog kartona Doma zdravalja Slavonski Brod (strana 309 spisa), zatim su u ovom postupku saslušani svjedoci KĆ, ZĆ, UĆ, SĆ, BĆ, EĆ, NĆŠ, RĆ i stranke.

Po tužbi

5. Sporno je među parničnim strankama da li je Ugovor o darovanju zaključen između pok. MĆ i tuženice ništetan.

5.1. Nadalje, sporno je da li Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između pok. MĆ i tuženice treba raskinuti zbog neizvršavanja obveza od strane ovdje tuženice. Također, sporno je među parničnim strankama da li je Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan.

6. Glede Darovnog ugovora utvrđeno je iz iskaza stranka i svjedoka njihovih muževa, KĆ i RĆ, da su stvari iz Ugovora o darovanju 2011. bile u posjedu oca stranka, darodavatelja.

7. Isto je utvrđeno i uvidom u Rješenje Ministarstva kulture, Konzervatorski odjel u Slavonskom Brodu od 21. ožujka 2011. Također, uvidom u Ugovor o darovanju vidljivo je da je isti zaključen 9. studenog 2009., te da nije zaključen u formi javnobilježničkog akta ili solemnizirane isprave.

7.1. Nadalje, uvidom u stranu 176. spisa vidljivo je da je javni bilježnik potvrdio u predmetu OV-2364/12 od 17 veljače 2012. da je potpis na ispravi Ugovora o darovanju MĆ istinit.

8. Iz iskaza svjedoka KĆ na okolnost zaključenja Ugovora o darovanju utvrđeno je da je isti zaključen 2009., a potpis je ovjeren kod javnog bilježnika 2012. Po njegovom iskazu, tada 2012. su se stekli uvjeti, zbog renoviranja stana tuženice, da tuženice slike iz Ugovora o darovanju prenese u svoj stan, te su od tada u posjedu tuženice. Također iz iskaza tuženice je utvrđeno, glede Ugovora o darovanju, da je zaključen 2009., a ovjeren 2012. kod javnog bilježnika. Od tada su sve stvari navedene u Darovnom ugovoru u posjedu tuženice.

8.1. Stoga je sud utvrdio da je Ugovor o darovanju sastavljen 2009., da je potpis MĆ na istom ovjeren kod javnog bilježnika 2012. Uobzirujući činjenicu da je potpis na Ugovoru o darovanju MĆ ovjeren 2012., te da su pokretnine iz Ugovora o darovanju od tada u posjedu tuženice, sud je utvrdio da je od ovjere potpisa MĆ na Ugovoru, Ugovor konzumiran i egzistira za stranke.

8.2. Stoga je sud utvrdio da je Ugovor o darovanju zaključen u pisanom obliku te da je po potvrdi javnog bilježnika da je potpis MĆ istinit izvršena predaja stvari iz Darovnog ugovora u posjed tuženice, te stoga Ugovor o darovanju nije ništetan po članku 482. ZOO-a.

9. Glede razloga za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju sud je utvrdio uvidom u isti da se davateljica uzdržavanja obvezala brinuti o svim egzistencijalnim potrebama primatelja uzdržavanja, podmirivanju režijskih troškova njegova stanovanja, u slučaju potrebe osigurati mu redovne obroke, brinuti o kućanstvu i redovnom uzdržavanju istoga. Nadalje, obvezala se davateljica uzdržavanja u slučaju da primatelj uzdržavanja ne može financijski podmirivati svoje potrebe i troškove, davatelj uzdržavanja će preuzeti i podmirivati nedostani dio troška. Također, davateljica uzdržavanja se obvezala osigurati primatelju uzdržavanju eventualno potrebnu liječničku skrb (brigu i liječenje) te bilo koju njegu koja bi mu bila potrebna, a u slučaju smrti primatelja uzdržavanja sahraniti ga u skladu s mjesnim običajima i podmiriti sve troškove pogreba.

10. Iz iskaza svjedoka KĆ, supruga tuženice, proizlazi da je otac stranaka zadnjih 6 mjeseci svoga života bio u lošem stanju, a do tada je bio u dobrom psihofizičkom stanju. Glede samog Ugovora o doživotnom uzdržavanju potvrdio je da je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju bio zemljište, odnosno vikendica u [adresa] i radi se o dvije čestice. U vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju postojala je sagrađena vikendica. Tuženica i svjedok su namjestili vikendicu i prije zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju. U vrijeme kada su preuzeli vikendicu, vikendica je bila pod krovom. Od zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju tuženica je u posjedu predmetne vikendice. Otac tuženice u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju živio je u svom stanu na adresi [adresa], a tuženica živi na adresi [adresa] u [adresa]. Tuženica je nakon zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju podmirivala režijske troškove oca, osiguravala mu redovan obrok, hranu, brinula o kućanstvu i održavanju stana kod oca. Otac tuženice je mogao podmirivati sve svoje troškove od svojih financija, imao je mirovinu. Od kolovoza 2012. kod oca tuženice je redovno dolazila patronažna sestra i pružala mu skrb, a to je osiguravala tuženica. Otac tuženice je umro **.**.2013., sahranjen u [adresa] na mjesnom groblju. Sahranu oca tuženice u organizacijskom i financijskom smislu su snosili tuženica i svjedok. Glede ulaganja tuženice u vikendicu koja je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju naveo je da je na kući postavljena stolarija, vodovod, provedena struja i voda, parketi, fasada, keramika, sve kompletno je tuženica ulagala. To je obavljeno 1995. godine. Vikendica u [adresa] dovedena je u funkciju zbog sigurnosnih razloga, radilo se o ranom stanju i smatrali su da je potrebno osigurati prostor za život izvan grada [adresa], a što je vikendica bila. Razmišljanje oca stranka je bilo, obzirom na ulaganje tuženice u vikendicu u [adresa], da vikendica u [adresa] pripadne tuženici, a nekretnina u [adresa] tužiteljici. Svjedok je bio punomoćnik za račun HĆ, strica stranaka, i sav novac koji je podignut s računa dan je ocu stranaka. Majka stranka je umrla 2001., a stan u kojem živi tuženica i svjedok udaljen je od stana oca svega 50-ak metara. Od 2001. tuženica je vodila brigu o ocu, u početku manje, a kasnije kada je ostario sve više. Otac stranka je 6 mjeseci prije smrti pao u krevet i brigu o njemu vodila je tuženica. U tih 6 mjeseci otac stranka je bio sve vrijeme priseban, ali za sve razne fiziološke i slične potrebe pomagala mu je tuženica, npr. kod odlaska na WC. Stan oca stranka je održavala i čistila tuženica, a to je znala obavljati i gospođa EĆ koju je angažirala tuženica. Glede dolaska tužiteljice kod oca svjedok je rekao u zadnjih nekoliko godina da je ona dolazila jednom u 6 mjeseci.

11. Iz iskaza svjedoka EĆ proizlazi da su se djeca tuženice i svjedokinje družila, a pomagala je tuženoj u kućanskim poslovima. Ne zna o ugovorima ništa, zna oca tuženice koji je živio u zgradi iza tuženice. Išla je kod oca tuženice sa tuženicom kada je nosila hranu i potrepštine. Tuženica je prala svog oca, prala je posteljinu i ostalo u stanu. Otac tuženice je u jutarnjim satima dolazio u stan tuženice i družio se s njenom djecom, a popodne ga je KĆ, suprug tuženice, vozio u brdo. 12. Iz iskaza svjedoka SĆ, susjede tuženice, proizlazi da je poznavala oca stranka. Ne zna za Ugovor o doživotnom uzdržavanju i iskazala je da je tuženica brinula o ocu. Otac stranaka je dolazio na ručak kod tuženice jer je živio u susjednoj zgradi. Otac stranka i tuženica su živjeli kao jedna obitelj, oni su mu kod tuženice prali veš i sl. Vidjela je kada je otac stranka bio bolestan da su tuženica i njen suprug služili njezinog oca. Tužiteljicu je vidjela na sahrani oca, inače ju nije viđala.

13. Iz iskaza svjedoka NĆŠ proizlazi da poznaje stranke, a s tuženicom radi od početka. Poznavala je oca stranka i poznato joj je da je isti zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju i Darovni ugovor s tuženicom. Poznavala je odnose u obitelji stranka i zna da je otac stranka svakodnevno bio u kući tuženice, a živio je u neposrednoj blizini u susjednoj zgradi. Tuženica je brinula o ocu. Svjedok radi zajedno s tuženicom i zna zbog toga da je ona svakodnevno odlazila s posla da bi davala objed ocu. Poznato joj je da je tuženica sa suprugom glede vikendice u [adresa] obavljala uvođenje struje, žbukanje itd. Sjeća se da je tuženica kupovala sanitarije za kuću u [adresa], a u zadnjih 10 godina života oca stranaka misli da je dva puta vidjela tužiteljicu. Zna da su obitelj tuženice i otac tuženice bili jako povezani.

14. Nadalje, iz iskaza svjedoka ŠĆ, kojemu je otac stranka bio tetak, utvrđeno je da zna da je suprug tuženice investirao u vikendicu u [adresa]. O ocu stranka najviše je brinula tuženica. Jednom prilikom je bio u stanu kod oca tuženice gdje je bio i otac tuženice koji je objedovao, svega je bilo na stolu. Svjedok mu je rekao da je lako tako živjeti, a on je odgovorio "šta bih ja da mi nije FĆ". Zadnjih 6 mjeseci otac stranka je bio nepokretan, u krevetu i vidio je da je svu brigu o njemu obavljala tuženica. Ona ga je znala premjestiti, okrenuti. U zadnjih 5 godina života stranaka ne može reći da je viđao tužiteljicu jer ona živi u [adresa].

15. Iz iskaza svjedoka RĆ, supruga tužiteljice, utvrđeno je da zna za Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a sadržaj tog Ugovora bio je briga o pok. MĆ koji je do smrti živio u svom stanu u [adresa] gdje je i umro. Pok. MĆ je sam plaćao svoje režije. Do 2012. otac stranaka je bio dobrog zdravstvenog stanja. Družio se sa ljudima ispred trgovine. Kada su posjetili pok. FĆ u kolovozu 2012. zatekli su ga u stanu, bio je u dosta zapuštenom stanju, neobrijan. U to vrijeme obitelj tuženice je bila na moru te je tužiteljica sa obitelji do sredine 9. mjeseca posjećivala pok. FĆ, kada se vratila i obitelj tuženice s mora. Tužiteljica ima dijete koje zahtjeva posebnu skrb i brigu zbog zdravstvenog stanja i nisu mogli posjećivati pok. FĆ. Nudili su mu da ide u Zagreb, ali on je to odbio. Otac stranaka je imao mirovnu i nije trošio puno novca. Govorio je da nekretnina u brdu ostane tuženici, a tužiteljici da ostane stan u [adresa]. Misli da je izostala skrb tuženice prema pok. ocu i u smislu brige o njegovom zdravlju, i u smislu brige o njemu i uzdržavanju. Tužiteljica je saznala od tuženice da njihov otac odbija izvaditi krv i nije želio konzumirati hranu. Otac stranka nije bio svjestan o postojanju bilo kakvog ugovora između stranka. Nakon kolovoza 2012. otac stranaka je razgovarao sa suprugom svjedoka, tužiteljicom, i on je stalno govorio da je on dobro. Također, svjedok je iskazao da nisu odnijeli slike u Zagreb.

16. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da tuženica nije izvršavala svoju obvezu iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju te se sjeća da joj se otac 2011. i 2012. govorio da ne zna gdje mu je mirovina. Ne zna tko je plaćao režije za stan gdje je otac živio, misli da je otac. Pretpostavlja da je tuženica donosila hranu ocu. Po njoj tijekom kolovoza 2012. otac je trebao drugačiju skrb i hranu, misli da nije smio jesti slatko, možda je imao šećer. Otac nije išao kod liječnika da bi se u tom smislu utvrđivalo zdravstveno stanje.

17. Iz iskaza tuženice proizlazi da su stanovi njenog oca i nje blizu. U vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju otac je bio dobrog zdravstvenog stanja i pokretan. Otac je osim s njom imao kontakte i s prijateljima i susjedima. Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen je 2010. godine i otac je u to vrijeme živio u svom stanu. U to vrijeme mogao se brinuti o sebi i pripremati si hranu. Režijske troškove je plaćala tuženica od mirovine oca. Tijekom dana otac bi obično ujutro otišao na tržnicu, tuženica bi mu pripremila objed, ručali bi u stanu tuženice, ostajao bi do Dnevnika i onda bi odlazio u svoj stan. Glede odnosa u obitelji navodi da su njena djeca stalno provodila vrijeme uz njenog oca, živjeli su kao jedna obitelj, a djeca tuženice su bila jako vezana za oca tuženice, kao i on za njih. Dok djeca nisu otišla na fakultet otac tuženice je provodio jako puno vremena s njenom djecom, a nakon toga otac je bio vezan uz tuženicu. Ovakvo stanje je bilo od 2001. kada je umrla majka tuženice. Do ljeta 2012. otac je dobro funkcionirao, a tada kada je obitelj tuženice bila na moru dogodilo se nešto neuobičajeno kada ju je otac zvao više puta u jednom danu. Shvatila je da nešto nije u redu i vratila se kući s mora. 2-3 mjeseca prije smrti otac nije izlazio iz stana. U to vrijeme pred smrt, par mjeseci, otac nije htio da ide kod liječnika, tuženica mu je dovodila obiteljsku liječnicu u kuću i medicinsku sestru koja mu je uspjela izvaditi krv, ali samo iz prsta jer on nije dao više. Dva puta je dolazila Hitna pomoć kada su ih zvali i u jednom trenutku djelatnici Hitne pomoći su ga htjeli voditi u bolnicu, ali je on to odbio. Doktorica je rekla tuženici da njenog oca ne mogu voditi u bolnicu protiv njegove volje. Tuženica je obavila sve procedure oko sahrane njenog oca. U vrijeme kada nije mogao izlaziti iz kuće tuženica mu je hranu donijela u stan. Obilazili su ga njegovi prijatelji i bratić, tužiteljica nije dolazila. Otac je govorio da slike koje nisu u Darovnom ugovoru pripadnu tužiteljici, i tuženica ne polaže pravo na druge slike. 2012. sve su slike bile kod oca i tuženica je uzela slike koje su bile u Darovnom ugovoru navedene, a ostale su ostale kod oca. Glede uređenja stana oca, higijene i ostalog, tuženica je to uredila na način da je osigurala ženu koja je to radila kao i njoj. Također, žena je peglala i tuženici i ocu. Otac je volio tu ženu i kada god je ona došla kod tuženice raditi, otac je bio po cijeli dan kod tuženice i razgovarao s tom ženom.

18. Dakle, iz iskaza svjedoka KĆ, EĆ, SĆ, NĆŠ i ŠĆ, te iskaza tuženice sud je utvrdio da je tuženica brinula o ocu o svakodnevnim potrebama, podmirivani su troškovi stanovanja, osiguravala mu je objede, brinula o stanu i o održavanju. Također je utvrđeno da je otac stranaka imao mirovinu i mogao je podmirivati svoje troškove. Nadalje, utvrđeno je da je tuženica brinula o zdravlju oca, vodila ga kod liječnika i da je njegovo zdravlje bilo dobro sve do par mjeseci prije smrti. Također, utvrđeno je iz iskaza tuženice i materijalnih dokaza u spisu (računi Palma cvjećara i pogrebne usluge) da je tuženica sahranila oca po mjesnim običajima i platila troškove sahrane, a isto je utvrđeno i iz iskaza svjedoka KĆ, supruga tuženice.

19. Tužiteljica nije dokazala svojim iskazom, kao i iskazom svoga supruga, da tuženica nije izvršavala svoje obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Svjedoci (svi osim KĆ) nisu bili zainteresirani za ishod ovog postupka, pa im je sud povjerovao, a o bitnom glede izvršenja obveze tuženice iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju suglasno su iskazivali.

20. U tom smislu sud vjeruje iskazu muža tuženice, te tuženice čiji iskaz je bio detaljan i uvjerljiv cijeneći materijalne dokaze u spisu, npr. o plaćanju troškova sahrane.

21. Ni iz iskaza tužiteljice niti njenog supruga RĆ nije utvrđeno da tuženica nije izvršavala obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

21.1. Naime, tužiteljica i njen suprug RĆ cijene da skrb tužiteljice nije bila adekvatna.

22. Uobzirujući vrijeme u kojem je tuženica adekvatno brinula o ocu, a od trenutka zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju 20. siječnja 2010. sud cijeni da kratki period na koji upire tužiteljica nije relevantan, posebno jer je sud utvrdio da je tuženica sve vrijeme postupala sukladno Ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

23. Stoga nisu ispunjeni uvjeti za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju po članku 583. stavak 3. ZOO-a.

24. Glede ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju sud je izvršio uvid u spis Rz-31/10, Zapisnik od 17. veljače 2010., na kojem su nazočne strane izjavile da sadržaj Ugovora odgovora njihovoj volji i interesima, razumjele su pravne posljedice koje proizlaze sklapanjem ovakve vrste ugovora, te ga u znak prihvaćanja vlastoručno potpisuju.

25. Obzirom da tužiteljica nije dokazala da otac stranaka u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bio sposoban shvatiti značaj svojih postupaka, ista nije dokazala da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva. Iz iskaza tuženice i njenog supruga KĆ utvrđeno je da je otac stranka u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa sve do pred smrt bio dobrog zdravstvenog stanja, družio se s obitelji i susjedima.

26. Obzirom da nije dokazano da su u kući u brdu koja je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju bile pokretnine, to je neosnovan zahtjev za ništetnost dijela Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji se odnosi na sve pokretnine ostavitelja koji se nalaze u navedenoj kući i nekretninama.

27. Stoga je odbijen i ovaj dio tužbenog zahtjeva glede ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju sukladno članku 322. ZOO-a.

28. Ostali svjedoci u ovom postupku, UĆ i ZĆ, nisu imali saznanja o bitnim stvarima glede ugovora, osim da je tuženica ulagala u nekretninu u brdu.

Po protutužbi

29. Glede protutužbenog zahtjeva, odnosno slika koje su navedene u protutužbi, sud je utvrdio iz iskaza tužiteljice i njenog supruga, svjedoka RĆ, da oni te slike nisu odnijeli u Zagreb. Također, iz iskaza tuženice nije utvrđeno da bi slike bile u posjedu tužiteljice te tuženica ovu činjenicu nije ni dokazala, a teret dokaza je bio na njoj. Stoga je protutužbeni zahtjev u cijelosti odbijen. Tuženica, dakle, nije dokazala da slike navedene u protutužbenom zahtjevu postoje niti u čijem su posjedu, a sve sukladno članku 5. Zakona o nasljeđivanju.

30. Sukladno članku 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) odlučeno je o troškovima postupka.

30.1. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak sukladno Odvjetničinoj tarifi, a sastoji se od tužbe 1.000,00 eur prema Tbr.7.točka 1.OT, odgovora na protutužbu 1.000,00 eur prema Tbr.8.točka 1.OT, sastav podnesaka 12. prosinca 2022., 15. prosinca 2022., 29. prosinca 2022. i 6. ožujka 2023. 4x1.000,00 eur sve prema Tbr.8.točka 1.OT, sastav podnesaka 15. veljače 2024., 12. ožujka 2024., 26. ožujka 2024. i 12. travnja 2024. 4x50,00 eur sve prema Tbr.8.točka 4.OT, sastav dva podneska 20. svibnja 2024. 200,00 eur prema Tbr.8.točka 3.OT, zastupanje na ročištima 15. prosinca 2022., 30. ožujka 2023., 30. listopada 2023., 20. prosinca 2023., 27. svibnja 2024. i 14. listopada 2024. 6x1.000,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT, zastupanje na ročištu 8. veljače 2024. 500,00 eur prema Tbr.9.točka 2.OT. Osnovica za PDV iznosi 12.900,00 eur, a PDV iznosi 3.225,00 eur. Stoga je tužiteljici dosuđen parnični trošak ukupno 16.125,00 eur.

30.2. Tuženici je dosuđen parnični trošak sukladno Odvjetničkoj tarifi, a sastoji se od odgovora na tužbu i protutužba 1.000,00 eur prema Tbr.7.točka 1.OT, sastav podnesaka 29. lipnja 2020., 21. kolovoza 2020. i 23. prosinca 2022. 3x50,00 eur sve prema Tbr.8.točka 4.OT, zastupanje na ročištu 9. ožujka 2023. 100,00 eur prema Tbr.9.točka 5.OT, zastupanje na ročištima 30. ožujka 2023., 30. listopada 2023. i 20. prosinca 2023. 3x1.000,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT, zastupanje na ročištu 8. veljače 2024. 500,00 eur prema Tbr.9.točka 2.OT, sastav podneska 28. veljače 2024. 1.000,00 eur prema Tbr.8.točka 1.OT, sastav podneska 18. ožujka 2024. 50,00 eur prema Tbr.8.točka 4.OT, sastav podneska 3. travnja 2024. 1.000,00 eur prema Tbr.8.točka 1.OT, sastav podneska 15. travnja 2024. 50,00 eur prema Tbr.8.točka 4.OT, zastupanje na ročištu 27. svibnja 2024. 1.000,00 eur prema Tbr.9.točka 1.OT, pristojba na protutužbu 86,27 eur, sastav podnesak 28. svibnja 2024. 1.000,00 eur prema Tbr.8.točka 1.OT, zastupanje na ročištu 14. listopada 2024. 1.000,00 eur prema Tbr.9.točka 1.OT. Osnovica za PDV iznosi 10.850,00 eur, a PDV iznosi 2.712,50 eur. Dakle, tuženici je ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu 13.648,77 eur.

30.3. Uobzirujući ukupno tužbeni i protutužbeni zahtjev, tužiteljica je uspjela sa 11%, a tuženica sa 89%.

30.4. Stoga tužiteljici prema dosuđenom parničnom trošku od 16.125,00 eur razmjeno uspjehu u ovom postupku od 11% pripada 1.773,75 eur.

30.5. Tuženici je dosuđen parnični trošak u iznosu 13.648,77 eur, razmjerno uspjehu u ovom postupku od 89% pripada joj parnični trošak u iznosu 12.147,41 eur. 30.6. Nakon prijeboja dosuđenih parničnih troškova tuženici od 12.147,41 eur i dosuđenih parničnih troškova tužiteljici od 1.773,75 eur, tužiteljica je dužna tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.373,66 eur.

31. Stoga je riješeno kao u izreci.

Slavonski Brod, 28. studenog 2024.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.