Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-680/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košić Skračić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Misti gradnja d.o.o., Hrvatski Leskovac, Zastavnice 20c, OIB 76547337883, kojeg zastupa punomoćnik Matija Dorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Erdec, odvjetnica u Malom Lošinju, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj: Povrv- 821/2019-20 od 12. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. studenoga 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Misti gradnja d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj: Povrv-821/2019-20 od 12. svibnja 2022.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Misti gradnja d.o.o. za nadoknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom presudio:
“I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Markovića iz Malog Lošinja, poslovni broj Ovrv-87/19 od 23.listopada 2019., te se odbija tužbeni zahtjev, kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.750,00 kn (tritisućesedamstopedeset kuna), u roku od 15 (petnaest) dana.”
2. Protiv navedene presude tužitelj izjavljuje pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53//91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da drugostupanjski sud prihvati tužbeni zahtjev uz nadoknadu parničnog troška tužitelja, podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj zahtjeva trošak sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu te postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se poziva u žalbi tužitelj jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi dugovanja s osnova neplaćenog računa – otpremnica broj: 1/1/5 od 22. studenog 2018. u iznosu od 1.426,77 eura/10.750,00 kuna, uz pripadajuće zatezne kamate i troškove postupka.
8. Nesporno je među strankama da je tuženik od tužitelja kupio vozilo Volkswagen 7Jo transporter, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2005., boja bijela.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je temeljem prijedloga ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-87/19 od 23. listopada 2019. kojim je naloženo ovršeniku, ovdje tuženiku, u roku od osam dana od dostave rješenja namiri tražbinu iz prijedloga za ovrhu, uz troškove postupka, protiv kojeg rješenja je tuženik izjavio prigovor pa je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv-821/19 od 6. studenoga 2019. stavljeno izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su sve provedene ovršne radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,
- da se račun – otpremnica, izdana od tužitelja pod brojem: 1/1/5 od 22. studenog 2018., odnosi na vozilo marke Volkswagen 7Jo transporter, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2005., boja bijela, na kojem računu je označena cijena u visini od 1.141,42 eura/8.600,00 kuna uz PDV po stopi od 25% ili ukupno 1.426,77 eura/10.750,00 kuna, a navedeno vozilo je u vlasništvu tužitelja,
- da navedeni račun – otpremnicu ima značenje ugovora o kupoprodaji s obzirom da je u konkretnom slučaju u ovom postupku nesporno kako je tuženik kao kupac od tužitelja kao prodavatelja pravne osobe kupio predmetno vozilo,
- da je tuženik predmetno vozilo vidio i preuzeo od GG, direktora i zakonskog zastupnika tužitelja, a kupoprodajnu cijenu da su stranke ugovorile u iznosu od oko 4.000,00 eura, tadašnjih oko 30.000,00 kuna, i tuženik da je kod preuzimanja vozila isplatio na ruke tužitelju vrijednost od 3.000,00 eura u kunskim i euro novčanica te po isplati preuzeo vozilo,
- da je kod pregleda vozila tuženik uočio na vozilu oštećenje cijevi turbine zraka, na što mu je GG odgovorio da će mu pribaviti novu cijev turbine zraka, i poslati mu je. Vozilo je u trenutku preuzimanja bilo u voznom stanju, a račun je tuženik zaprimio nakon nekoliko dana,
- da je temeljem predmetnog računa-otpremnice tuženik prenio vozilo na sebe, a GG je kontaktirao tuženika radi podmirenja predmetnog računa, no tuženik je odgovorio da je kvar puno veći od računa, da je za popravak navedenog oštećenja potrošio daljnjih 1.990,84 eura/15.000,00 kuna i da je voljan podmiriti pola tog računa kako bi mirnim putem riješili odnose, na što GG nije pristao, niti mu je ikada poslao novu cijev turbine zraka, koju se obvezao poslati tuženiku.
10. Prvostupanjski sud zaključuje da je pravno valjan usmeni sporazum o cijeni, iako je u pisanom ugovoru o kupoprodaji označena druga cijena. U konkretnom slučaju između ovdje stranaka očito je jedno dogovoreno, a drugo naznačeno u ugovoru, s time da tužitelj nije podnio tužbeni zahtjev kojim zahtijeva da mu tuženik isplati razliku stvarno ugovorene cijene, već se poziva isključivo na predmetni račun-otpremnicu, pri tom ne osporavajući da je prilikom preuzimanja vozila tuženik isplatio GG iznos od 3.000,00 eura u kunskim i euro novčanicama pa je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik ispunio svoju obvezu iz ugovora, računa-otpremnice i stoga je pobijanom odlukom ukinut platni nalog u cijelosti, a tužitelju naloženo platiti tuženiku trošak parničnog postupka.
11. Pravilno se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; dalje ZOO) kojom je propisano da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu pa je pravilno i daljnje pozivanje prvostupanjskog suda na odredbu članka 438. stavak 1. ZOO kojom je propisano da je kupac dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru.
12. Pravilan je i daljnji stav prvostupanjskog suda kada navodi da se predmetno rješenje o ovrsi temelji na navedenom računu – otpremnici 1/1/5 iz kojeg proizlazi potraživanje tužitelja za iznos od 1.141,42 eura/8.600,00 kuna, s PDV 1.426,77 eura/10.750,00 kuna.
13. Međutim, u konkretnom slučaju, između stranaka je jedno dogovoreno, a drugo naznačeno u ugovoru – računu-otpremnici, a prema stanju spisa proizlazi da tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev kojim zahtijeva da mu tuženik isplati razliku stvarno ugovorene cijene, već se poziva isključivo na predmetni račun-otpremnicu, a da pri tom nije osporio iskaz tuženika da je prilikom preuzimanja vozila tuženik isplatio zakonskom zastupniku tužitelja iznos od 3.000,00 eura u kunskim i euro novčanicama.
13.1. Pogrešan je zaključak tužitelja kojeg navodi u žalbi da prvostupanjski sud zaključuje “da je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti” jer navedeno ne proizlazi iz stanja spisa s obzirom da u konkretnom slučaju nije utvrđeno je li utužena razlika stvarno ugovorene cijene ili je utužena ugovorena cijena.
14. Stoga se na temelju provedenih dokaza sa sigurnošću ne može tvrditi koja je cijena u svezi kupoprodaje predmetnog vozila bila dogovorena između stranaka. Prema pravilima o teretu dokazivanja iz odredbe članka 219. stavak 1. ZPP svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a tužitelj u ovom konkretnom slučaju na naprijed navedene okolnosti nije predložio nikakve dokaze, osim uvida u konkretan račun-otpremnicu. Kako tužitelj odlučnu činjenicu nije uspio dokazati, to po pravilima o teretu dokazivanja tužitelj nije dokazao navode iz tužbe.
15. Nadalje, pogrešan je stav tužitelja kojeg iznosi u žalbi da se tužitelj nije odrekao svog saslušanja, jer upravo suprotno proizlazi iz sadržaja zapisnika od 7. svibnja 2021. (stranica 35 spisa), na sadržaj kojega tužitelj po punomoćniku, koji je pristupio ročištu, nije izjavio prigovor, što također proizlazi iz stanja spisa pa su stoga i u tom dijelu žalbeni navodi tužitelja neosnovani.
15.1. Stoga i žalbeni prigovor tužitelja da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije obrazložio iz kojih razloga je odbijen prijedlog tužitelja za zamolbenim saslušanjem zakonskog zastupnika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane oduke.
16. Prvostupanjski sud je pobijanom odlukom pravilno zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan, no međutim iz razloga navedenih u ovoj odluci jer tužitelj prema pravilima o teretu dokazivanja nije uspio dokazati navode iz tužbe.
17. Kako navodi žalbe u odnosu na telefonske poruke (sms poruke) koje su razmjenjivale stranke u svezi spornog dugovanja nisu također doveli u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke pa tako niti preostali žalbeni navodi tužitelja, to je radi svega navedenoga žalba tužitelja odbijena kao neosnovana te je uz primjenu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.
18. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, njegov zahtjev za nadoknadom žalbenog troška je odbijen kao neosnovan, sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, u svezi sa člankom 166. stavak 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
Sisak, 28. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Stipčić
