Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-1563/2022-2
Osijek, Europska avenija 7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednice vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1114/19-35 od 30. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e
I. Žalba se uvažava, ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1114/19-35 od 30. lipnja 2022. u dosuđujućem dijelu pod toč. I. i II. izreke, te u dosuđujućem dijelu odluke o trošku (toč. III. izreke) i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Trošak žalbe ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora [broj kredita], sklopljenog 15.10.2007. između tužitelja i tuženika, potvrđenog 16.10.2007. po javnom bilježniku IH iz [adresa] pod brojem OV-34438/07, koja glasi:
- u čl. 2. st. 1. „…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“;
- u čl. 7. st. 1. ”….u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, da tužitelju LH, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 31.402,34 kn (tridesetjednutisućučetristodvijekuneitridesetčetirilipe), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:
5,27 kn od 16.12.2007.,
24,74 kn od 16.01.2008.,
16,63 kn od 16.02.2008.,
44,99 kn od 16.03.2008.,
60,55 kn od 16.04.2008.,
87,28 kn od 16.05.2008.,
46,82 kn od 16.06.2008.,
31,58 kn od 16.07.2008.,
50,47 kn od 16.08.2008.,
21,52 kn od 16.09.2008.,
26,37 kn od 16.10.2008.,
40,05 kn od 16.11.2008.,
41,23 kn od 16.12.2008.,
87,08 kn od 16.01.2009.,
192,05 kn od 16.02.2009.,
187,99 kn od 16.03.2009.,
216,59 kn od 16.04.2009.,
195,53 kn od 16.05.2009.,
198,68 kn od 16.06.2009.,
164,34 kn od 16.07.2009.,
142,66 kn od 16.08.2009.,
148,38 kn od 16.09.2009.,
159,34 kn od 16.10.2009.,
158,54 kn od 16.11.2009.,
145,61 kn od 16.12.2009.,
169,76 kn od 16.01.2010.,
187,66 kn od 16.02.2010.,
214,78 kn od 16.03.2010.,
208,29 kn od 16.04.2010.,
244,43 kn od 16.05.2010.,
238,43 kn od 16.06.2010.,
251,95 kn od 16.07.2010.,
368,24 kn od 16.08.2010.,
322,47 kn od 16.09.2010.,
419,47 kn od 16.10.2010.,
395,37 kn od 16.11.2010.,
452,63 kn od 16.12.2010.,
25.434,57 kn od 16.01.2011. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 14.469,00 kn (četrnaesttisućačetristošezdesetdevetgodina) sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 30. lipnja 2022. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za troškovima postupka u iznosu od 2.187,50 kn o d b i j a."
2. Ovu presudu u dosuđujućem dijelu pod toč. I. i II. izreke, te u dosuđujućem dijelu odluke o trošku (toč. III. izreke), pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u tom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz dosudu troškova sastava žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 528-50-4455020 15. srpnja 2007., da je tuženik odobrio tužitelju kredit za kupnju vozila Opel u iznosu od 23.958,57 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseca, da je u čl. 2. st. 1. Ugovora ugovorena redovna kamata od 6,45% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te da je tužitelj otplatio kredit.
5. Tužitelj se u tužbenoj osnovi pozvao da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa nepoštene i ništetne i svoje tvrdnje utemeljio na direktnom učinku parnica za zaštitu kolektivnih prava i interesa (čl. 502.a i čl. 502.c ZPP-a), a prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u čl. 2. st. 1. (promjenjiva kamatna stopa), čl. 7. st. 1. (valutna klauzula) na zaključku da parnica pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. (promjenjiva kamatna stopa), te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 16. lipnja 2018. (valutna klauzula) imaju po odredbama čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/09., dalje: ZZP) te sukladno i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. direktan učinak u individualnoj parnici potrošača, te iz tog razloga odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem javnog bilježnika IH i djelatnika tuženika TH na okolnost da se o rizicima ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne tope pojedinačno pregovaralo.
6. Tuženik u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud nezakonito odbio izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja i djelatnika banke na okolnost da se između stranaka pojedinačno pregovaralo o rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope i ugovaranja valutne klauzule, te da je prvostupanjski sud nezakonito utvrdio nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o kreditu samo pozivanjem na direktni učinak parnice po tužbi za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača (čl. 502.a i čl. 502.c ZPP-a), te da je time onemogućio tuženika na dokazivanje činjenica da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo.
7. Nakon donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III- 5458/21 od 30. lipnja 2022. sudska praksa odstupila je od pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2142/18 od 19. ožujka 2019. i zauzela pravno shvaćanje: Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na banci teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povreda potrošača na obaviještenost kao odlučnoj činjenici za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima temeljila na pravnoj presumpciji koja u nijednom sudskom postupku nije utvrđena, kada se na tu okolnost nije proveo dokaz saslušanjem djelatnika banke (čl. 81. st. 4. ZZP/03) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu.
8. Slijedom iznijetog, valjalo je uvažiti žalbu tuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu pod toč. I. i II. izreke, te i odluku o troškovima parničnog postupka jer odluka o troškovima ovisi o konačnom uspjehu stranaka u parnici i to zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. U nastavku postupka prvostupanjski sud će provesti dokaz saslušanjem tužitelja i djelatnika banke i potom ocijeniti sve dokaze po odredbi čl. 8. ZPP-a i potom donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja.
10. Temeljem čl. 370. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.
11. Odluka o trošku u nepobijanom odbijajućem dijelu ostaje neizmijenjena (toč. III. izreke).
Osijek, 28. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Snježana Androš
