REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-5462/2022.

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Renate Popović predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Zlatka Hasića, kao zapisničara u vijeću, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice PD, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15., 108/17. i 70/19.), rješavajući o žalbi okrivljenice PD, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 06. travnja 2022. godine, broj: Pp 13321/2021., na sjednici vijeća održanoj dana 28. studenog 2024. godine

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se žalba okrivljenice PD kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona okrivljenica PD je obvezna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,0 EUR (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenica PD proglašena je krivom i kažnjena primjenom instituta ublažavanja novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna zbog djela prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nadalje, okrivljenica je temeljem članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 kuna.

2. Protiv te prvostupanjske presude pravodobno je podnijela žalbu okrivljenica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o novčanoj kazni, navodeći da je dostavila tražene podatke i da nije kriva za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Smatra da je prestrogo kažnjena.

3. Žalba nije osnovana.

4. Vijeće Visokog prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10., jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Nadalje, vijeće ovog suda smatra da je sudac prvostupanjskog suda u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, proveo dokazni postupak u kojem je nakon ispitivanja okrivljenice koja je okolnosno priznala počinjenje prekršaja, izvršio uvid u materijalne dokaze prije svega obavijest o počinjenom prekršaju – obrazac podaci o vozaču i pripadajuću dostavnicu o primitku, izviješće o počinjenom prekršaju i prekršajnu evidenciju, te okrivljenicu pravilno i zakonito proglasio krivim za počinjenje navedenog prekršaja.

Iz ovako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je prihvatio okolnosno priznanje okrivljenice koja je sama navela da je dostavila podatak za dva vozača i navedene materijalne dokaze, te je po mišljenju vijeća ovog suda izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenice zbog prekršaja za koji je proglašena krivom, a takovu svoju odluku isti sud je valjano i argumentirano obrazložio, te žalbeni navodi nepotkrijepljeni nikakvim novim činjenicama, ne dovode u sumnju pravilnost takove odluke prvostupanjskog suda, te se daljnje izvođenje dokaza po ocjeni ovog suda ukazuje nepotrebnim. Naime sukladno odredbi članka 229. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dostava podataka za više osoba vozača ne smatra se vjerodostojnim podatkom.

6. Ispitujući odluku o kazni ovaj sud smatra da izrečena novčana kazna primjerene težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za visinu kazne.

U svezi s tim valja istaći da je za predmetni prekršaj propisana kazna znatno stroža (od 5.000,00 do 15.000,00 kuna) od one koju je prvostupanjski sud primjenom instituta ublažavanja kazne izrekao, te je isti sud prilikom određivanja kazne maksimalno vrednovao i uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žaliteljice, te ovaj sud smatra da u svojim žalbenim navodima okrivljenica nije navela dodatnu okolnost koja bi opravdavala daljnje ublažavanje kazne, niti je daljnje ublažavanje novčane kazne opravdano obzirom na težinu počinjenog prekršaja.

7. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezana na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

8. Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. studenog 2024.

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Zlatko Hasić, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu 3 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.