REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3040/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MORE NAUTIKA d.o.o. Šibenik, Obala Jerka Šižgorića 1, OIB 65723100883, kojeg zastupaju punomoćnici Nikolina Crnogaća Grubišić i Ivica Crnogaća, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-183/2022 od 12. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-183/2022 od 12. svibnja 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-183/2022 od 12. svibnja 2023. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik plati iznos od 61.537,50 kuna sa zateznim kamatama od 25. kolovoza 2022. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora i naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 995,00 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose u roku petnaest dana.

2. Tužitelj je protiv te presude pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva pozivajući se na odredbu članka 964. Zakona o obveznim odnosima, iako je pravna osnova tužbenog zahtjeva ugovorna subrogacija tužitelja i treće osobe, kao oštećenika iz njihovog ugovornog odnosa. U vezi s tim tvrdi kako je prvostupanjski sud propustio cijeniti ispravu koju je tužitelj priložio u spis iz koje jasno proizlazi da treća osoba svoja prava u vezi naknade štete ustupa tužitelju, pa pobijana presuda nema razloga o odlučnoj činjenici da je tužitelj stupio u pravni položaj oštećenika. Smatra da je na pravni odnos između stranaka trebalo primijeniti odredbu članka 90. Zakona o obveznim odnosima. Odluku o troškovima postupka pobija zbog odluke o glavnoj stvari, kao i zbog toga što su tuženiku priznati troškovi za sastavljanja odgovora na tužbu u većem iznosu od onoga koji je propisan Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlaže da ovaj žalbeni sud preinači pobijanu presudu tako da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 356. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine na temelju ugovora o osiguranju od ugovorne (profesionalne) odgovornosti za štete koje tužitelj prouzroči trećim osobama prilikom obavljanja povjerenih poslova. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu istaknuvši prigovor nedostatka aktivne legitimacije, te tvrdnjama da tužitelj nije dokazao postojanje i sadržaj ugovornog odnosa s vlasnikom plovila, kao ni da je osigurani slučaj nastupio kao posljedica djelovanja tužitelja odnosno ako je šteta nastala onako kako to tvrdi tužitelj da su ostvareni uvjeti za isključenje iz osiguranja, te je osporio i visinu štete.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u isprave koje su stranke priložile, prvostupanjski sud je utvrdio da je osnovan prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije s obrazloženjem kako iz članka 4. Dopunskih uvjeta za osiguranje jasno proizlazi da se oštećenom osobom smatraju isključivo osobe u ugovornom odnosu s osiguranikom, kojima je uslijed neispunjenja, manjkavog ispunjenja ili zakašnjenja u ispunjenju obveze osiguranika nastupila šteta, a neovisno o njihovom pravu po pravilima izvanugovorne odgovornosti za štetu, kao i da je člankom 4. stavkom 1. točkom 2. Dopunskih uvjeta za osiguranje izričito propisano da se oštećenom osobom ne smatra ugovaratelj osiguranja i osiguranik. Stoga je pozivom na odredbe članaka 664. (vjerojatno je riječ o članku 964. čiji je sadržaj naveden u obrazloženju presude) i 965. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Osnovano žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud uopće nije cijenio kao dokaz izjavu kojom je vlasnik plovila m/y Adventure one, tip Nuvari 63, ustupio tužitelju svoja prava prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je nastala na njegovom plovilu (str. 33. spisa) i u obrazloženju presude nije naveo razloge za to. Štoviše, u dijelu obrazloženja presude u kojem sud navodi isprave u koje je izvršio uvid, ta isprava nije navedena. Stoga se u odnosu na činjenice koje proizlaze iz te izjave prvostupanjska presuda uopće ne može ispitati.

9. Na pravni odnos među strankama nastao sklapanjem ugovora o osiguranju od profesionalne odgovornosti, pogrešno su primijenjene odredbe članaka 964. i 965. ZOO-a, prije svega zato što je riječ o pomorskom osiguranju na koje se ne primjenjuju odredbe odsjeka 27. tog zakona o ugovorima o osiguranju (članak 923. stavak 1. ZOO-a). Prema odredbi članka 684. stavka 1. točke 3. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) odredbe Glave IV. tog Zakonika o ugovorima o pomorskom osiguranju primjenjuju se (…) na osiguranje od odgovornosti za štete na brodu primljenom na popravak.

10. Dalje, prema odredbi članka 743. stavka 1. Pomorskog zakonika, pri osiguranju odgovornosti osiguranika za štete nanesene trećim osobama iz osiguranja se nadoknađuju svote koje je osiguranik obvezan platiti tim osobama u vezi sa svojom odgovornošću pokrivenom osiguranjem te troškovi potrebni za utvrđivanje visine njegove obveze, a prema stavku 2. kada je to posebno propisano, kao i u slučaju odgovornosti za smrt i tjelesnu ozljedu člana posade broda i narušavanje zdravlja člana posade, oštećenik može zahtijevati neposredno od osiguravatelja naknadu štete koju je pretrpio događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osiguravateljeve obveze.

11. Ugovorom o osiguranju odgovornosti osiguratelj se obvezuje da će osiguraniku, u granicama osigurane svote, naknaditi iznose koje je platio ili je obvezan platiti trećim osobama u vezi sa svojom odgovornošću pokrivenom osiguranjem, a osiguranik se obvezuje platiti premiju osiguranja. Suprotno onome što smatra prvostupanjski sud, nigdje nije propisano, pa ni u tužiteljevim dopunskim uvjetima za osiguranje, da osiguranik nema pravo od osiguratelja tražiti isplatu osigurane svote, nego da to pravo ima samo oštećena osoba. Takvo stajalište je suprotno samoj naravi ugovora o osiguranju. Odredbe općih uvjeta, kao sastavnih dijelova ugovora o osiguranju, govore samo o tome tko se smatra odnosno ne smatra trećom osobom kojoj je nastala šteta djelovanjem osiguranika. Ni odredbe članaka 964. i 965. ZOO-a, na koje se poziva prvostupanjski sud, ne propisuju da je samo treća osoba ovlaštena tražiti naknadu štete od osiguratelja, nego propisuju njeno pravo (u zakonskom tekstu koristi se izraz „može zahtijevati“) na neposredan zahtjev za naknadu štete prema osiguratelju. S druge strane, ako nije riječ o odgovornosti za smrt i tjelesnu ozljedu člana posade broda i narušavanje zdravlja člana posade, pravo treće osobe da može i neposredno od osiguravatelja zahtijevati naknadu štete koju je pretrpio događajem za koji odgovara osiguranik, treba biti propisano (članak 743. stavak 2. Pomorskog zakonika). Takvo pravo trećih osoba propisano je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), a nije propisano kod osiguranja od odgovornosti za štete na brodu primljenom na popravak.

12. Dakle, nastanak štete i zahtjev oštećene osobe za otklanjanje štete pretpostavke su za postojanje obveze osiguratelja za isplatu štete nastale osiguranim slučajem. Takav zahtjev oštećena osoba je uvijek ovlaštena postaviti osiguraniku, kao štetniku, a osiguranik ima pravo zahtijevati od osiguratelja naknadu štete koju je platio ili je dužan platiti trećoj osobi. Prema tome, tuženik svoj prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije zasniva na pogrešnom pravnom stajalištu da pravo zahtijevati naknadu štete od osiguratelja na temelju ugovora o osiguranju od odgovornosti, ima samo oštećena osoba. Prihvaćanjem takvog prigovora kao osnovanog, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i donio nepravilnu i nezakonitu odluku.

13. U odnosu na žalbene navode valja dodati kako iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je treća osoba pretrpjela štetu kao posljedicu propusta tuženika prilikom obavljanja popravka broda, te da je tu štetu otklonio tužitelj o svom trošku. Stoga po stajalištu ovoga suda izjava oštećene osobe o tome da svoje pravo na naknadu štete ustupa tužitelju, može predstavljati samo dokaz da je tužitelj nadoknadio štetu koja je nastala trećoj osobi u vezi s njegovom djelatnošću i time stekao pravo zahtijevati od tuženika, kao osiguratelja od odgovornosti, da mu nadoknadi ono što je tužitelj platio na ime naknade štete na temelju ugovora o osiguranju, koji je pravna osnova takvog zahtjeva. To ne dovodi u pitanje pravo tuženika da tužitelju ističe sve prigovore koji se tiču osnovanosti i visine štete koju je ovaj nadoknadio oštećenoj trećoj osobi ili ju je dužan nadoknaditi.

14. Zbog pogrešnog pravnog stajališta o tome da samo treća osoba (oštećenik) ima pravo tražiti naknadu štete, prvostupanjski sud nije utvrđivao ostale sporne činjenice potrebne za odluku o osnovanosti tuženog zahtjeva.

15. Navedeno predstavlja takve nedostatke zbog kojih se presuda ne može ispitati, pa je njenim donošenjem učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju s pravom ukazuje žalitelj, navodeći sadržaj te zakonske odredbe.

16. Zato je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, tako da će izvesti dokaze koje su stranke predložile, a za koje ocijeni da su bitni radi utvrđenja odlučnih činjenica i navesti razloge eventualnog odbijanja predloženih dokaza, te nakon pravilne ocjene izvedenih dokaza utvrditi sporne činjenice i na temelju tih činjenica ponovo odlučiti je li nastupio osigurani slučaj, te ovisno o tome izvesti dokaze koje su stranke predložile radi utvrđivanja visine štete. Nakon toga će pravilnom primjenom odredba Pomorskog zakonika o ugovorima o pomorskom osiguranju na pravilno i potpuno utvrđene činjenice, donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu. U toj odluci prvostupanjski sud će ponovo odlučiti i o troškovima žalbenog postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

Zagreb, 28. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Kristina Saganić