REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3502/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, protiv tuženika ANIĆ HOLDING PLUS d.o.o., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 1, OIB 61238079664, radi isplate iznosa od 7.453,71 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-158/23-6 od 23. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2024.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-158/23-6 od 23. svibnja 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-158/23-6 od 23. svibnja 2023. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Valerije Pernar, Zagreb, Savska cesta 9, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-3/2022 (Općinski građanski sud u Zagrebu, Ovrv-162/2022) od 2. ožujka 2022. te je u tom dijelu, kao i u dijelu kojim se potražuje naknada troškova parničnog postupka, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
2. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to odredbe čl. 35. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske s prijedlogom da je ovaj sud preinači i prihvati tužbeni zahtjev ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da naplaćivanje naknade za postavljanje reklame na nekretnini u vlasništvu treće osobe predstavlja ograničavanje slobode obavljanja djelatnosti reklamiranja, oglašavanja i promidžbe, budući da je predmetni ugovor sklopljen voljom ugovornih stranaka, te se postavljanjem reklamnog panoa na nekretnini treće osobe postiže svrha reklamiranja, oglašavanja i promidžbe, a da to što tužitelj za postavljanje istog potražuje naknadu, nikako ne ograničava tuženikovu slobodu oglašavanja. Ističe da sud u konkretnoj pravnoj stvari ne može ocijeniti ništavim predmetni ugovor o plaćanju naknade jer je isti donesen na temelju Odluke o komunalnom redu koja je zakonita budući da je o zakonitosti Odluke o komunalnom redu već riješeno pred nadležnim organom, Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, na način da je odbačen zahtjev za ocjenu zakonitosti Odluke o komunalnom redu odnosno odredbe kojom je propisana obveza plaćanja naknade (rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-150/12). Nadalje, navodi da je o zakonitosti predmetnog općeg akta temeljem kojeg je zaključen Ugovor o naknadi odlučio nadležni upravni organ, pa sud nije ovlašten ispitivati zakonitost donošenja gore navedenih odluka tužitelja, dok činjenica da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, rješenjem poslovni broj Revd-2054/2020-2 od 15. rujna 2020. dopustio reviziju u istovrsnoj pravnoj stvari zbog pravnog pitanja „Je li jedinica lokalne samouprave – u konkretnom slučaju Grad Zagreb, ovlaštena naplaćivati mjesečnu naknadu u okviru ovlasti iz čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (ZKG/95) poduzetniku za držanje reklamnog panoa na nekretnini u privatnom vlasništvu, za što poduzetnik plaća zakupninu vlasniku zemljišta, a ovaj komunalni doprinos jedinici lokalne samouprave?“ nije od značenja budući da do dana donošenja pobijane presude nije odlučeno o navedenoj reviziji. Ukoliko je sud smatrao da je odredba čl. 39. Odluke o komunalnom redu nezakonita i neustavna tada je mogao Ustavnom sudu podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom, a da je navedeno učinjeno ne proizlazi iz pobijane presude. Iz svega gore navedenog tužitelj smatra da je njegov tužbeni zahtjev osnovan, budući je predmetni Ugovor sklopljen na temelju čl. 39. Odluke o komunalnom redu, u odnosu na koju nije kroz sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti utvrđeno da bi bila nezakonita. U prilog iznesenih tvrdnji se poziva na odluke ovog suda poslovni broj Pž-2344/2017 od 26. studenog 2019., Pž-7157/2015 od 25. listopada 2017. i Pž-2778/2016 od 12. ožujka 2019.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Tužiteljeva žalba je osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan budući da je utemeljen na Ugovoru o plaćanju naknade za postavljanje reklame od 4. kolovoza 2011. koji je ništetan, jer se temelji na Odlukama o komunalnom redu (koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja i tijekom trajanja ugovora) koje su protivne Ustavu Republike Hrvatske. Smatra da je naplaćivanje naknade na mjesečnoj razini za postavljanje reklama na reklamnim panoima na nekretninama koje nisu u javnom vlasništvu, već su u vlasništvu privatnih osoba za koje korištenje vlasnici reklamnih panoa već plaćaju zakupninu ili drugu naknadu vlasnicima nekretnina, ograničava slobodu obavljanja djelatnosti reklamiranja, oglašavanja i promidžbe, a koje ograničenje u konkretnom slučaju niti je propisano zakonom niti je opravdano zaštitom interesa i sigurnosti, slijedom čega takvo ograničenje nije dopustivo niti opravdano s ustavnopravnog stajališta, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj smatra nepravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame ništetan, te u žalbi iznosi razloge osporavanja takvog zaključka.
8. Točno je da prema odredbi čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti.
9. Prema podacima u spisu, prvostupanjski sud nije pružio mogućnost tužitelju da se očituje o eventualnoj ništetnosti ugovora budući da je to shvaćanju izneseno tek u pobijanoj presudi, pa stoga tužitelj svoje pravno shvaćanje i razloge zbog kojih smatra nepravilnim takvo utvrđenje prvostupanjskog suda prvi put iznosi u žalbi.
10. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 219. st. 2. ZPP-a do zaključenja prethodnog postupka, budući da je to bilo svrsishodno za rješenje spora, bio dužan upozoriti stranke na svoje zauzeto shvaćanje o eventualnoj ništetnosti ugovora na temelju kojeg se zahtijeva isplata naknade. To je prvostupanjski sud trebao učiniti i s obzirom na načelo otvorenog pravosuđenja iz odredbe čl. 288.a st. 2. ZPP-a. Naime, načelo otvorenog pravosuđenja predstavlja značajan alat i instrument upravljanja sudskim postupkom čiji je jedan od aspekata da stranke budu upoznate sa stajalištem suda o predmetu spora, kako bi mogle odgovarajuće usmjeriti svoje procesne radnje, u svrhu za njih pozitivnog okončanja spora, trebao primijeniti. Prvostupanjski sud je dakle, trebao iznijeti strankama svoje viđenje glede eventualne ništetnosti ugovora, ne bi li se tako izbjegla presuda iznenađenja (čl. 5. ZPP-a).
11. Kako iz podataka u spisu proizlazi da prvostupanjski sud nije postupio na navedeni način, budući da iz zapisnika o održanom pripremnom ročištu 17. listopada 2023. (list 86. - 87. spisa) proizlazi da na pripremnom ročištu nije iznio svoje shvaćanje o eventualnoj ništetnosti ugovora, već je zaključen prethodni postupak i odmah održana glavna rasprava na kojoj je izveden dokaz uvidom u isprave u spisu, zaključena je glavna rasprava te je nakon toga donesena pobijana presuda.
12. Zbog navedenog ovaj sud smatra da je navedeni propust prvostupanjskog suda imao utjecaj na donošenje pravilne i zakonite odluke zbog čega se ne može ispitati je li pobijana odluka donesena pravilnom primjenom materijalnog prava.
13. Stoga je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
14. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će odrediti novo pripremno ročište na kojem će postupiti sukladno navedenim odredbama, te će nakon provedenog postupka donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku. U toj odluci će odlučiti i o žalbenom trošku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 28. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Mirta Matić
