Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1079/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Ronića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Mičin, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 8857/2019-42 od 2. svibnja 2023., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 28. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

Tužiteljeva žalba se odbija kao neosnovana, a tuženikova žalba djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8857/2019-42 od 2. svibnja 2023.:

- potvrđuje u točki III. izreke kojom je odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 2.491,05 EUR sa zateznim kamatama

- potvrđuje u točki IV. izreke kojom je tuženikov prigovor radi prebijanja odbijen kao neosnovan

- ukida u točkama I., II., V. i VI. izreke i u tom ukinutom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.184,37 EUR / 23.992,60 kn sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 19,47 EUR / 146,72 kn od dana 04.09.2007. do isplate,

- na iznos od 19,23 EUR / 144,91 kn od dana 04.10.2007. do isplate,

- na iznos od 19,52 EUR / 147,10 kn od dana 11.11.2007. do isplate,

- na iznos od 19,49 EUR / 146,85 kn od dana 06.12.2007. do isplate,

- na iznos od 19,62 EUR / 147,79 kn od dana 06.01.2008. do isplate,

- na iznos od 19,74 EUR / 148,74 kn od dana 05.02.2008. do isplate,

- na iznos od 35,16 EUR / 264,89 kn od dana 04.03.2008. do isplate,

- na iznos od 35,24 EUR / 265,55 kn od dana 08.04.2008. do isplate,

- na iznos od 34,59 EUR / 260,64 kn od dana 03.05.2008. do isplate,

- na iznos od 34,38 EUR / 259,03 kn od dana 10.06.2008. do isplate,

- na iznos od 34,70 EUR / 261,42 kn od dana 01.07.2008. do isplate,

- na iznos od 33,94 EUR / 255,74 kn od dana 02.08.2008. do isplate,

- na iznos od 34,22 EUR / 257,85 kn od dana 06.09.2008. do isplate,

- na iznos od 34,47 EUR / 259,70 kn od dana 01.10.2008. do isplate,

- na iznos od 36,14 EUR / 272,32 kn od dana 20.11.2008. do isplate,

- na iznos od 35,37 EUR / 266,51 kn od dana 10.12.2008. do isplate,

- na iznos od 37,79 EUR / 284,72 kn od dana 11.02.2009. do isplate,

- na iznos od 40,52 EUR / 305,30 kn od dana 25.02.2009. do isplate,

- na iznos od 40,70 EUR / 306,64 kn od dana 14.03.2009. do isplate,

- na iznos od 39,49 EUR / 297,52 kn od dana 08.04.2009. do isplate,

- na iznos od 39,56 EUR / 298,03 kn od dana 16.05.2009. do isplate,

- na iznos od 39,07 EUR / 294,37 kn od dana 08.07.2009. do isplate,

- na iznos od 39,32 EUR / 296,26 kn od dana 14.07.2009. do isplate,

- na iznos od 38,83 EUR / 292,56 kn od dana 14.08.2009. do isplate,

- na iznos od 39,04 EUR / 294,16 kn od dana 26.09.2009. do isplate,

- na iznos od 38,66 EUR / 291,32 kn od dana 28.10.2009. do isplate,

- na iznos od 39,41 EUR / 296,93 kn od dana 22.12.2009. do isplate,

- na iznos od 40,08 EUR / 301,95 kn od dana 22.01.2010. do isplate,

- na iznos od 40,36 EUR / 304,09 kn od dana 26.02.2010. do isplate,

- na iznos od 41,09 EUR / 309,56 kn od dana 25.03.2010. do isplate,

- na iznos od 41,04 EUR / 309,22 kn od dana 23.04.2010. do isplate,

- na iznos od 83,22 EUR / 627,02 kn od dana 05.06.2010. do isplate,

- na iznos od 43,64 EUR / 328,84 kn od dana 14.07.2010. do isplate,

- na iznos od 44,14 EUR / 332,54 kn od dana 21.08.2010. do isplate,

- na iznos od 44,21 EUR / 333,09 kn od dana 21.09.2010. do isplate,

- na iznos od 91,34 EUR / 688,18 kn od dana 11.02.2011. do isplate,

- na iznos od 46,98 EUR / 353,95 kn od dana 04.03.2011. do isplate,

- na iznos od 46,12 EUR / 347,51 kn od dana 19.04.2011. do isplate,

- na iznos od 47,29 EUR / 356,32 kn od dana 13.05.2011. do isplate,

- na iznos od 49,47 EUR / 372,72 kn od dana 25.06.2011. do isplate,

- na iznos od 149,06 EUR / 1.123,11 kn od dana 23.09.2011. do isplate,

- na iznos od 49,08 EUR / 369,78 kn od dana 23.11.2011. do isplate,

- na iznos od 51,75 EUR / 389,93 kn od dana 09.02.2012. do isplate,

- na iznos od 156,18 EUR / 1.176,75 kn od dana 25.02.2012. do isplate,

- na iznos od 1.222,57 EUR / 9.211,47 kn od dana 28.02.2012. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 11.862,82 EUR / 89.380,43 kn sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 15,71 EUR / 118,33 kn od dana 11.02.2009. do isplate,

- na iznos od 22,03 EUR / 165,96 kn od dana 25.02.2009. do isplate,

- na iznos od 23,73 EUR / 178,78 kn od dana 14.03.2009. do isplate,

- na iznos od 12,18 EUR / 91,74 kn od dana 08.04.2009. do isplate,

- na iznos od 12,82 EUR / 96,60 kn od dana 16.05.2009. do isplate,

- na iznos od 8,18 EUR / 61,64 kn od dana 08.07.2009. do isplate,

- na iznos od 10,57 EUR / 79,66 kn od dana 14.07.2009. do isplate,

- na iznos od 5,89 EUR / 44,36 kn od dana 14.08.2009. do isplate,

- na iznos od 7,91 EUR / 59,62 kn od dana 26.09.2009. do isplate,

- na iznos od 4,32 EUR / 32,52 kn od dana 28.10.2009. do isplate,

- na iznos od 11,42 EUR / 86,08 kn od dana 22.12.2009. do isplate,

- na iznos od 17,78 EUR / 133,96 kn od dana 22.01.2010. do isplate,

- na iznos od 20,49 EUR / 154,41 kn od dana 26.02.2010. do isplate,

- na iznos od 27,43 EUR / 206,64 kn od dana 25.03.2010. do isplate,

- na iznos od 26,99 EUR / 203,34 kn od dana 23.04.2010. do isplate,

- na iznos od 64,86 EUR / 488,70 kn od dana 05.06.2010. do isplate,

- na iznos od 51,85 EUR / 390,69 kn od dana 14.07.2010. do isplate,

- na iznos od 56,53 EUR / 425,96 kn od dana 21.08.2010. do isplate,

- na iznos od 57,23 EUR / 431,20 kn od dana 21.09.2010. do isplate,

- na iznos od 142,33 EUR / 1.072,38 kn od dana 11.02.2011. do isplate,

- na iznos od 83,65 EUR / 630,27 kn od dana 04.03.2011. do isplate,

- na iznos od 75,50 EUR / 568,87 kn od dana 19.04.2011. do isplate,

- na iznos od 86,66 EUR / 652,93 kn od dana 13.05.2011. do isplate,

- na iznos od 107,44 EUR / 809,49 kn od dana 25.06.2011. do isplate,

- na iznos od 328,58 EUR / 2.475,69 kn od dana 23.09.2011. do isplate,

- na iznos od 103,71 EUR / 781,37 kn od dana 23.11.2011. do isplate,

- na iznos od 120,37 EUR / 906,90 kn od dana 09.02.2012. do isplate,

- na iznos od 364,75 EUR / 2.748,18 kn od dana 25.02.2012. do isplate,

- na iznos od 10.158,17 EUR / 76.536,74 kn od dana 28.02.2012. do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja MĆ u dijelu zahtjeva za isplatu uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli za iznos od 18.786,82 kn / 2.491,05 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

IV. Odbija se kao neosnovan prigovor radi prijeboja kojim tuženik Privredna banka Zagreb d.d., predlaže utvrditi postojanje njegove tražbine prema tužitelju MĆ u iznosu 3.695,47 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 38,86 kn od 31.03.2006 do namirenja

- 47,83 kn od 30.04.2006 do namirenja

- 32,36 kn od 01.06.2006 do namirenja

- 40,01 kn od 30.06.2006 do namirenja

- 67,12 kn od 31.8.2006 do namirenja

- 66,32 kn od 04.10.2006 do namirenja

- 75,02 kn od 31.10.2006 do namirenja

- 76,46 kn od 30.11.2006 do namirenja

- 107,19 kn od 31.12.2006 do namirenja

- 126,43 kn od 31.01.2007 do namirenja

- 131,94 kn od 27.02.2007 do namirenja

- 120,61 kn od 04.04.2007 do namirenja

- 152,83 kn od 30.4.2007 do namirenja

- 181,12 kn od 31.05.2007 do namirenja

- 189,15 kn od 30.6.2007 do namirenja

- 169,20 kn od 01.8.2007 do namirenja

- 158,02 kn od 03.9.2007 do namirenja

- 189,95 kn od 3.10.2007 do namirenja

- 151,32 kn od 10.11.2007 do namirenja

- 155,64 kn od 05.12.2007 do namirenja

- 139,05 kn od 5.01.2008 do namirenja

- 123,16 kn od 04.02.2008 do namirenja

- 81,34 kn od 03.03.2008 do namirenja

- 74,68 kn od 07.04.2008 do namirenja

- 124,09 kn od 02.05.2008 do namirenja

- 140,29 kn od 09.06.2008 do namirenja

- 116,22 kn od 30.06.2008 do namirenja

- 173,41 kn od 01.08.2008 do namirenja

- 152,12 kn od 05.09.2008 do namirenja

- 133,51 kn od 30.09.2008 do namirenja

- 6,52 kn od 19.11.2008 do namirenja

- 64,97 kn od 09.12.2008 do namirenja.

V. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, naknaditi tužitelju MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.610,76 EUR / 19.670,77 kn, sa zateznim kamatama koje teku od 2. svibnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Privredna banka Zagreb d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.268,23 EUR / 24.624,48 kn.»

1.1. Prvostupanjski sud je u sklopu presude donio rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 13. ožujka 2023.

2. Protiv presude žale se obje stranke.

2.1. Tužitelj se žali protiv točke III. izreke presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženik se žali protiv točaka I., II., IV., V. i VI. izreke presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima obiju žalbi, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da među strankama nije sporno:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 25. siječnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu za iznos od 62.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita

- da su stranke ugovorile redovne kamate s promjenjivom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 7,73 % godišnje

- da su se stranke odredbom članka 4. Ugovora o kreditu suglasile da je redovna kamata promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom banke o kreditiranju građana

- da je tuženik povisivao kamatnu stopu iznad početno ugovorene

- da su stranke povrat kredita vezale uz srednji tečaj tuženika za CHF na dan dospijeća pojedinih anuiteta otplate kredita.

6. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio, pozivajući se na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., da je tuženik, sklapajući sa tužiteljem Ugovor o kreditu koji je sadržavao sporne ugovorne odredbe, postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03; dalje: ZZP) jer kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene te stoga ništetne temeljem članka 87. stavak. 1. toga zakona.

6.1. Tijekom postupka provedeno je financijsko vještačenje te je temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da je tužitelj, vraćajući kredit, zbog neosnovanog povišenja početno ugovorene kamate platio ukupno 3.184,37 eura više u odnosu na prvotno ugovorene uvjete kredita, a zbog tečajne razlike je platio ukupno 11.862,82 eura pa je prvostupanjski sud pobijanom presudom obvezao tuženika da navedene iznose tužitelju plati temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) sa zateznim kamatama i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.610,76 eura.

6.2. Tužitelj se žali zbog toga što je odbijen dio njegovog tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.491,05 eura sa zateznim kamatama, a koji se odnosi na preplatu povrata kredita uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Prvostupanjski sud je odbio taj dio tužbenog zahtjeva nakon što je utvrdio da je uplatom od 27. veljače 2012., za koju nije sporno da ju je izvršilo osiguravajuće društvo, kredit u potpunosti otplaćen i zatvoren. Nadalje je utvrđeno, i to na temelju iskaza samog tužitelja, da je nakon konačne otplate i zatvaranja kredita, tuženik protiv tužitelja pokrenuo ovršni postupak u kojem se je plijenila tužiteljeva plaća te su zaplijenjeni iznosi knjiženi na ime otplate predmetnih rata kredita. Financijski vještak je u odnosu na te iznose u svom nalazu i mišljenju naveo da je iz dostupne dokumentacije razvidno da su i nakon 27. veljače 2012. vršene uplate prema kreditoru za koje iz dostupne dokumentacije vještak ne može utvrditi po kojoj osnovi su ti iznosi naplaćeni te da li je za njih tuženik izvršio povrat tužitelju. Budući da je na temelju tužiteljevog iskaza utvrđeno da se ti iznosi odnose na ustege tužiteljeve plaće u ovrsi, prvostupanjski sud zaključuje da se tu radi o stjecanju bez osnova na strani tuženika jer je tuženik u ovrsi naplaćivao iznose na koje nije imao pravo budući da je kredit u vrijeme tih naplata bio u cijelosti otplaćen i zatvoren pa je tužitelj imao pravo tražiti povrat cjelokupnog neosnovano naplaćenog iznosa. Prvostupanjski sud smatra da se tu ne može raditi o uplatama s osnova otplate predmetnog kredita koji je u to vrijeme bio zatvoren pa stoga tužitelju ne pripada niti razlika plaćenog uslijed ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli.

6.3. Takav stav prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Ukoliko je tuženik pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja radi naplate nekog neotplaćenog dijela predmetnog kredita, tuženik na te iznose nije imao pravo budući da je utvrđeno da je uplatom od 27. veljače 2012., koju je izvršilo osiguravajuće društvo, kredit u cijelosti konačno otplaćen i zatvoren. Stoga je tuženik u tom ovršnom postupku trebao podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i istaći žalbeni razlog da je tuženikova tražbina po osnovi povrata predmetnog kredita prestala ispunjenjem tužiteljeve obveze povrata kredita. Kako on to nije učinio, tuženik nije bez osnove stekao iznose koji su tužitelju u ovrsi ustezani nakon zatvaranja kredita te ne postoji pravna osnova po kojoj bi u ovom postupku tužitelju pripadalo pravo na povrat preplaćenog uslijed ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli. Zbog tih razloga tužiteljeva žalba nije osnovana te je odbijena na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđen je dio prvostupanjske presude pod točkom III. izreke.

6.4. Tuženik se žali zbog toga što je odbijen njegov prigovor radi prijeboja kojim je on predložio prijeboj njegove tražbine po osnovi tzv. negativnih razlika nastalih u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži od tečaja koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da za tu tražbinu tuženika ne postoji pravna osnova. Naime, odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa stoga tuženik, na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora, ne može ostvariti nikakvo pravo stoga što je u vrijeme plaćanja anuitet u CHF bio niži od tečaju u vrijeme plasmana kredita. Već iz tog razloga, a imajući u vidu predmet spora u kojem tužitelj traži da mu tuženik vrati stečeno na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, nema nikakve osnove umanjivati novčane iznose koje je tuženik stekao bez osnove za tzv. negativne razlike. Zbog tih razloga je taj dio tuženikove žalbe odbijen kao neosnovan na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđen je dio prvostupanjske presude pod točkom IV. izreke.

6.5. Tuženik se također žali zbog toga što je tužitelju dosuđena preplata iznosa povrata kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi u odnosu na promjenjive kamate i valutnu klauzulu u odnosu na iznos za koji je nesporno da ga je 27. veljače 2012. uplatilo osiguravajuće društvo te je na taj način kredit konačno u cijelosti otplaćen.

6.6. Niti jedna od stranaka u tijeku postupka nije navela na temelju kakvog ugovora o osiguranju je osiguravajuće društvo tuženiku platilo preostali neotplaćeni dio kredita.

6.7. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo da, u odnosu na navode tuženika da tužitelj nema pravo na isplatu preplaćenog iznosa u odnosu na uplate izvršene 27. veljače 2012. jer iste nije izvršio tužitelj nego osiguravajuće društvo, treba reći da su tužitelj i tuženik odredbom članka 8.6. predmetnog Ugovora o kreditu kao sredstvo osiguranja plaćanja tražbine ugovorili da će tužitelj sklopiti Ugovor o osiguranju života za slučaj smrti i doživljenja kojeg se obvezuje uručiti i vinkulirati u korist tuženika i policu osiguranja predati u zalog tuženiku koji je ovlašten da bez ikakve tužiteljeve daljnje suglasnosti može namiriti iz otkupne vrijednosti police osiguranja po dospijeću tražbina koje proizlaze iz predmetnog Ugovora o kreditu. Prvostupanjski sud zaključuje da su uplate izvršene 27. veljače 2012. zapravo naplaćene iz navedene police osiguranja koju je tužitelj imao zaključenu s Croatia osiguranjem d.d., a koja ja tuženiku dana u zalog. Radi se stoga o naplati tražbine tuženika iz založene stvari. Kako je založena stvar, u ovom slučaju polica osiguranja života, zapravo imovina tužitelja, te uplate izvršene 27. veljače 2012. predstavljaju namirenje iz založene stvari, pa prvostupanjski sud smatra da te uplate treba smatrati uplatama koje je izvršio tužitelj jer su iste naplaćene iz njegove imovine - tražbine koju ima prema osiguravajućem društvu temeljem police, odnosno ugovora o osiguranju. Zbog tih razloga prvostupanjski sud smatra neosnovanim navode tuženika da navedene uplate izvršene 27. veljače 2012. ne bi trebalo uzeti u obzir jer nisu izvršene od strane tužitelja. Prema mišljenju prvostupanjskog suda za odluku u ovoj pravnoj stvari nije bitan odnos između osiguratelja i osiguranika te prvostupanjski sud ne smatra da je ugovor prenesen na osiguravajuće društvo, kako to navodi tuženik. Naime, u konkretnom se slučaju ne radi o polici osiguranja, odnosno ugovoru o osiguranju koji bi bio sklopljen u svrhu osiguranja naplate tražbine po ugovoru o kreditu, a u kojem slučaju bi doista po aktivaciji police vjerovnikova prava (prava banke) prešla na osiguravajuće društvo. Prvostupanjski sud smatra, kako to i proizlazi iz sadržaja odredbe članka 8.6. Ugovora o kreditu, da se radi o polici osiguranja života koja je tuženiku dana u zalog pa se ne radi o istom pravnom odnosu. Nadalje, prvostupanjski sud poklanja vjeru tužiteljevom iskazu da je podmirio sva potraživanja prema osiguravajućem društvu. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj ima pravo na povrat preplaćenih iznosa i u odnosu na uplatu izvršenu po osiguravajućem društvu, a koja je izvršena 27. veljače 2012. te mu je ta preplata i dosuđena.

6.8. Međutim, takvo zaključivanje prvostupanjskog suda se za sada ne može prihvatiti. Prvostupanjski sud je na taj način utvrdio činjenicu koju niti jedna od stranaka u tijeku ovog postupka nije iznijela, a ta je da je tužitelj sa osiguravajućim društvom sklopio ugovor o osiguranju života za slučaj smrti i doživljenja te daljnju činjenicu da je osiguravajuće društvo, vršeći 27. veljače 2012. uplatu preostalog iznos kredita ispunilo svoju obvezu plaćanja osigurnine iz tog ugovora o osiguranju. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele. Nadalje, osiguravajuće društvo je, vršeći 27. veljače 2012. uplatu preostalog iznosa kredita, izvršilo svoju obvezu iz nekog ugovora o osiguranju. U slučaju da je osiguravajuće društvo izvršilo svoju obvezu iz ugovora o osiguranju života za slučaj smrti i doživljenja, tada ne bi postojala nikakva osnova da osiguravajuće društvo od tužitelja traži povrat tog iznosa. Međutim, tužitelj u svom iskazu tvrdi, a prvostupanjski sud to tako i utvrđuje, da je tužitelj podmirio sva potraživanja prema osiguravajućem društvu budući da je tužitelj u svom iskazu naveo da nakon što je saznao da je banka aktivirala osiguranje, on je kontaktirao Croatia osiguranje d.d. i kroz nekih par mjeseci im je podmirio cjelokupan iznos koji su oni platili tuženiku. Kako je već rečeno, ukoliko je osiguravajuće društvo uplate od 27. veljače 2012. izvršilo ispunjavajući na zahtjev tuženika, na kojeg je bila vinkulirana polica osiguranja, svoju obvezu iz ugovora o osiguranju, tada to osiguravajuće društvo sasvim sigurno od tužitelja ne bi tražilo povrat plaćenih iznosa. Osiguravajuće društvo bi imalo pravnu osnovu za traženje povrata uplaćenih iznosa jedino ukoliko je sa tuženikom sklopilo ugovor o osiguranju predmetnog Ugovora o kreditu te je tuženik, nakon što je tužitelj prestao otplaćivati kredit, od osiguravajućeg društva na temelju tog ugovora o osiguranju zatražio otplatu preostalog neotplaćenog iznosa kredita i svoju tražbinu nakon što je osiguravajuće društvo izvršilo uplatu, cediralo osiguravajućem društvu pa je stoga osiguravajuće društvo steklo pravnu osnovu da od tužitelja traži povrat iznosa kojeg je uplatilo tuženiku, a što je tužitelj prema vlastitim navodima i učinio.

6.9. Zbog tih razloga se činjenično stanje u odnosu na uplate izvršene 27. veljače 2012. od strane osiguravajućeg društva ne može smatrati pravilno i potpuno utvrđenim te je tuženikova žalba u odnosu na dio prvostupanjske presude pod točkama I., II., V. i VI. izreke ukinuta na temelju članka 370. ZPP-a i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će iznova razmotriti da li se iz činjenica koje su stranke iznijele tijekom postupka, kao i dokaza, može utvrditi na temelju kakve pravne osnove je osiguravajuće društvo izvršilo uplate izvršene 27. veljače 2012. te da li postoji kakva pravna osnova koja bi tužitelja ovlašćivala da od tuženika traži povrat preplaćenog i u odnosu na uplate izvršene 27. veljače 2012. iako tužitelj te uplate nije izvršio.

Koprivnica, 28. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić