Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1308/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Ronića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Domagoju Dumančiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika MKK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Cetini, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2705/2020-26 od 14. travnja 2023., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 28. studenoga 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2705/2020-26 od 14. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«I Odbija se tužbeni zahtjev I. tužiteljice MK i II. tužitelja KK, oboje iz [adresa] koji glasi:
"Utvrđuje se da su tužitelji MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekli pravo vlasništva dosjelošću, svaki u 1/2 suvlasničkog dijela na nekretnini zk.č.br. 7578/16, kuća broj 25 (78m2) i dvorište (22m2), [adresa], površine 100m2, zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišno knjižni odjel Zagreb, što je tuženik KKK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva koje je bilo upisno u korist tuženika u istodobni upis prava vlasništva u korist tužitelja svakoga u 1/2 dijela, u roku od 15 dana.",
u cijelosti kao neosnovan.
II Nalaže se I. tužiteljici MK i II. tužitelju KK, oboje iz [adresa] da nadoknade tuženiku AKK iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.493,13 eura1 / 11.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 14. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.174,59 eura / 8.850,00 kuna odbija se kao neosnovan.»
2. Protiv presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlažu da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Tužitelji su protiv tuženika podnijeli tužbu radi utvrđenja da su dosjelošću stekli vlasništvo predmetne nekretnine koja je u naravi kuća sa okućnicom ukupne površine 100 m2.
6.1. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su tužitelji posjednici predmetne nekretnine
- da je kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi uknjižen tuženik
- da su tužitelji predmetnu nekretninu 2004. godine kupili od AK rođ. CK i GK rođ. CK (dalje: prodavateljice)
- da su im prodavateljice prije sklapanja Ugovora o prodaji predočile rješenje o nasljeđivanju iza svoje majke, pok. CK iz kojeg je proizlazilo da su prodavateljice naslijedile predmetnu nekretninu kao vanknjižno vlasništvo
- da su prodavateljice prilikom sklapanja Ugovora o prodaji upoznale tužitelje sa činjenicom da se radi o vanknjižnom vlasništvu
- da je pravni prednik tuženika, njegov otac NK, 2006. godine protiv tužitelja podnio tužbu radi predaje u posjed predmetne nekretnine tvrdeći u tužbi da je on vlasnik iste i da se tuženici, a u ovom predmetu tužitelji, bez ikakvog pravnog osnova nalaze u posjedu. Taj parnični postupak je prekinut zbog smrti NK i nalazi se u prekidu jer nije nastavljen.
6.2. Prvostupanjski sud je na temelju tih činjenica, a poglavito na temelju činjenice da je prednik tuženika, a raniji vlasnik predmetne nekretnine, NK, protiv tužitelja podnio tužbu radi predaje u posjed predmetne nekretnine, zaključio da tužitelji nisu u smislu članka 159. stavak 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst; dalje: ZV) pošteni posjednici predmetne nekretnine te stoga na njihovoj strani nisu ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zbog čega je njihov tužbeni zahtjev odbijen.
6.3. Tužitelji se žale navodeći u žalbi u bitnom to da su prodavateljice i njihovi pravni prednici dugi niz godina bili u posjedu predmetne nekretnine i da ih u tom posjedu nitko nije smetao niti ga je osporavao.
6.4. Člankom 159. stavak 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, stavkom 2. je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a stavkom 3. je propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.
6.5. Dakle, da bi se dosjelošću steklo pravo vlasništva nekretnine, potrebno je da je posjednik barem pošten.
6.6. Člankom 18. stavak 3. ZV-a je propisano da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
6.7. Obzirom da su tužitelji prije sklapanja Ugovora o prodaji predmetne nekretnine bili upoznati sa činjenicom da su prodavateljice vanknjižne vlasnice, da nisu kao vlasnice upisane u zemljišnoj knjizi, tužitelji su već i prije sklapanja Ugovora o prodaji imali dovoljno razloga posumnjati da prodavateljice nisu vlasnice i da im ne pripada pravo na posjed. Nakon što je 2006. prednik tuženika protiv tužitelja podnio tužbu radi predaje u posjed, tužitelji su imali i daljnji razlog posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Stoga ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelji nisu bili pošteni posjednici predmetne nekretnine te da stoga nisu mogli steći vlasništvo iste dosjelošću u smislu članka 159. stavak 2. i 3. ZV-a.
6.8. Tužitelji se žale i zbog toga što je prvostupanjski sud odluku o trošku postupka donio na temelju Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa), računajući vrijednost boda u iznosu od 15,00 kuna. Tužitelji smatraju da je tuženiku za radnje poduzete 24. ožujka 2021. i 7. rujna 2021. trebalo obračunati trošak na temelju tada važeće vrijednosti boda od 10,00 kuna. Međutim, kako je u Tbr. 48.3. Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je primjenom Tarife računao vrijednost boda u iznosu od 15,00 kuna pa stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.
6.9. Proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na njega pravilno primijenio materijalno pravo te je zbog tog razloga žalba tužitelja odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Koprivnica, 28. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
