Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-755/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sutkinje Nade Sambol kao predsjednice vijeća, sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Jarmilke Kučera-Slivar kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta br. 50, OIB:02535697732, zastupanog po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-254/2023-19 od 17. svibnja 2024., temeljem odredbe članka 44. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana žalba tuženika pa se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-254/2023-19 od 17. svibnja 2024.:

-potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnost osim u dijelu glave 1 Ugovora o kreditu broj 90054889 kojom se stavlja na raspolaganje iznos od 15.889,70 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita u kojem dijelu se tužba i tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

-potvrđuje pod točkom II izreke kojom se nalaže isplata iznosa od 187,08 € sa zateznim kamatama na pojedinačno naznačene iznose,

-preinačava rješenje o troškovima postupka pod točkom II izreke tako da se tuženiku nalaže platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 679,42 € u roku od 15 dana, a odbija kao neosnovan zahtjev za isplatu iznosa od 560,25 €.

II. Trošak žalbenog postupka se tuženiku ne dosuđuje.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom je odlučeno kako slijedi:

„I Utvrđuje se da je ništetna odredba glave 1 i glave 6 Ugovora o kreditu broj 90054889, koji je tužitelj ŠA, [adresa], zaključio sa tuženikom Privredna banka Zagreb, Radnička cesta 50, na dan 18.05.2005. koji glase: „1. IZNOS KREDITA Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 15.889,70 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. &.“. Kredit u iznosu od 15.889,70 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuje se u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora.“

II Nalaže se tuženiku, Privredna banka Zagreb d.d., Radnička 50, da tužitelju ŠA, [adresa], isplati iznos od 187,08 eura na ime stečenog bez osnove, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose od:

-za iznos od 12,98 EUR sa z.z. kamatom počevši od 06.06.2006.

-za iznos od 2,36 EUR sa z.z. kamatom počevši od 01.07.2006.

-za iznos od 2,36 EUR sa z.z. kamatom počevši od 02.08.2006.

-za iznos od 2,36 EUR sa z.z. kamatom počevši od 06.09.2006.

-za iznos od 2,36 EUR sa z.z. kamatom počevši od 03.10.2006.

-za iznos od 2,36 EUR sa z.z. kamatom počevši od 02.11.2005.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 07.12.2005.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 05.01.2006.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 02.02.2006.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 01.03.2006.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 04.04.2006.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 29.04.2006.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 30.05.2006.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 05.07.2006.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 04.09.2006.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 03.10.2006.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 07.11.2006.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 30.11.2006.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 02.01.2007.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 02.02.2007.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 02.03.2007.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 04.04.2007.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 27.04.2007.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 06.06.2007.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 11.07.2007.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 02.01.2007.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 02.02.2007.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 02.03.2007.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 04.04.2007.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 27.04.2007.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 06.06.2007.

-za iznos od 3,47 EUR sa z.z. kamatom počevši od 11.07.2007.

-za iznos od 0,11 EUR sa z.z. kamatom počevši od 01.08.2007.

-za iznos od 0,11 EUR sa z.z. kamatom počevši od 05.09.2007.

-za iznos od 0,11 EUR sa z.z. kamatom počevši od 02.10.2007.

-za iznos od 0,11 EUR sa z.z. kamatom počevši od 08.11.2007.

-za iznos od 0,11 EUR sa z.z. kamatom počevši od 11.12.2007.

-za iznos od 0,11 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.01.2008.

-za iznos od 0,49 EUR sa z.z. kamatom počevši od 07.11.2008.

-za iznos od 10,45 EUR sa z.z. kamatom počevši od 29.01.2009.

-za iznos od 48,27 EUR sa z.z. kamatom počevši od 02.03.2009.

-za iznos od 5,14 EUR sa z.z. kamatom počevši od 21.04.2009.

-za iznos od 5,14 EUR sa z.z. kamatom počevši od 08.05.2009.

-za iznos od 9,87 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.06.2009.

-za iznos od 9,87 EUR sa z.z. kamatom počevši od 01.07.2009.

-za iznos od 3,23 EUR sa z.z. kamatom počevši od 20.08.2009.

-za iznos od 3,23 EUR sa z.z. kamatom počevši od 08.09.2009.

sve do isplate i to do 31.srpnja 2015. po stopi određenoj u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015.godine, do 31.srpnja 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, te da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.239,67 eura sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2.Rješenjem je odlučeno kako slijedi:

„Ne dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva u odnosu na isticanje drugog tužbenog zahtjeva uz postojeći, odnosno u odnosu na traženje da se utvrdi ništetnom odredba članka 12.3. ugovora i u odnosu na povećanje tužbenog zahtjeva koje se odnosi na zahtjev za isplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,50% i naknade za osiguranje u visini 2%, u iznosu od ukupno 310,30 eura.“

3. Tuženik pravovremeno i dopuštenom žalbom po izabranoj punomoćnici pobija citiranu presudu pod točkom I i II izreke i to iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti te tuženiku dosuditi troškove postupka sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate ili ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 78,12 € i sudske pristojba na žalbu u iznosu od 13,27 €.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovano tuženik kao žalitelj ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Presuda je jasna i razumljiva, utemeljena na ponuđenim i izvedenim dokazima, o odlučnim činjenicama ima valjane razloge i može se ispitati.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da tužitelj u tužbi podnesenoj protiv tuženika navodi da je sa tuženikom 18.svibnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 901197481 kojim je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.889,70 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita prema tečajnoj listi kreditora za valutu CHF, da je tužitelj pristao na uvjete tuženika bez da je sa istima zaista upoznat i da ih je razumio, da nije bio upoznat sa parametrima bitnim za donošenje valjane odluke na temelju potpune obavijesti te da je tuženik sklapanjem ugovora povrijedio prava i interese tužitelja kao potrošača, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u smislu članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) odnosno članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/08., 125/07., 75/09., 89/09., 133/09.), a što da je utvrđeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3.rujna 2019. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu vezano uz švicarski franak pa traži da se utvrdi ništetnom odredba glave 1 Ugovora o stavljanju na raspolaganje iznosa u kunama koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 15.889,70 CHF po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita i odredba glave 6 Ugovora o plaćanju mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste kreditora na dan plaćanja te traži isplatu stečenog bez osnove u iznosu od 267,18 eura sa pripadajućom zateznom kamatom,

-da tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu zahtjeva, stavlja prigovor zastare, da povreda interesa tužitelja ne proizlazi iz utvrđenja po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pa se tužitelj neosnovano poziva na učinke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17, prigovara da je kredit zatvoren 19.listopada 2009. pa nema povreda koje se treba otkloniti, prigovara da je valutna klauzula dopuštena prema odredbi članka 22. Zakona o obveznim odnosima, da je odredba o valutnoj klauzuli ugovora jasna i razumljiva, poriče da bi došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, slijedom čega predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev,

-da nije sporno da su stranke 18.svibnja 2005. sklopile ugovor o kreditu kako tvrdi tužitelj radi kupnje vozila, da tužitelj ima svojstvo potrošača u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača pa da se u odnosu na ovaj slučaj imaju primijeniti učinci iz presude po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/2018-11 kojom je utvrđeno da su banke povrijedile prava i interese potrošača korisnika kredita koristeći nepoštene i ništetne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da se o tome nije posebno pregovaralo kao i da tuženik na okolnost da se o tome pregovaralo sa tužiteljem i da su mu valjano objašnjeni odlučni parametri, nije predložio izvođenje dokaza, slijedom čega se primjenjuje odredba članka 502.c ZPP-a o vezanosti i utvrđenjima iz donesene presude po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, Pž-6632/17,

-da je provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Sandi Marinac utvrđeno da je tužitelj 12.listopada 2009. prijevremeno otplatio kredit uplatom iznosa od 33.760,89 kuna, da je tužitelj zbog tečajne razlike platio više iznos od 1.409,58 kuna/187,08 €, a zbog nižeg tečaja da je manje platio 1.343,27 kuna/178,28 €, sve iskazano u mjesečnim iznosima u prikazanim tablicama,

-da tužite nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje te je uskladio tužbeni zahtjev podneskom od 7.veljače 2024.,

-da tuženik ne prigovara matematičkom izračunu, no predlaže dopunu vještačenjem radi usporedbe sa kreditima u drugoj valuti, a ako se uzima kunski iznos da se izračuna plaćanjem prema uvjetima za kunske kredite,

-da je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za dopunu vještačenja jer je dostavljeni nalaz i mišljenje izrađen prema zadatku suda i po pravilima koja se primjenjuju u ovom slučaju, a stručan je i objektivan,

-da nije osnovan prigovor zastare potraživanja jer tražbine s naslova stečenog bez osnove zastarijevaju u roku od pet godina u smislu odredbe članka 225. ZZO-a, a računa se od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018., a tužba je podnesena 6.lipnja 2023., unutar roka od pet godina.

7. Iz naprijed navedenih razloga prvostupanjski sud zaključuje da je ništetna odredba glave 1 i 6.2. Ugovora o kreditu primjenom odredbe članka 3., 4., 6., 29., 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,) članka 49., 54, 117 i 138 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15) te članka 3 i 5 Direktive vijeća 93/13 EEZ i sudi kao pod točkom I izreke pobijane presude. U odnosu na zahtjev za isplatu primjenom odredbe članka 1111. i članka 1115. ZOO-a nalaže isplatu stečenog bez osnove, kao pod točkom II izreke presude.

8. Rješenjem koje nije pobijano nije dopuštena preinaka tužbe podnošenjem novog zahtjeva za utvrđenje ništetnom odredbe glave 12.stavak 3. Ugovora o naplati naknade za obradu kreditnog zahtjeva i isplate iznosa od 477,00 CHF odnosno iznosa od 310,30 €.

9. Djelomično osnovano tuženik prigovara utvrđenju ništetnim odredbe ugovora o kreditu u glavi 1 Ugovora koji su sklopile stranke jer je među strankama ugovoreno da se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.889,70 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, a što je prema stanju spisa kreditor isplatio tužitelju. Dakle, nije sporno da je tuženik postupio po ugovorenom u glavi 1 Ugovora pa ta odredba nije ništetna. Radi navedenog se u tom dijelu žalba tuženika prihvaća i preinačava pobijana presuda u dijelu točke I izreke te odbija tužba i tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnom odredbe glave 1 Ugovora.

10. Neosnovano tuženik prigovara utvrđenju ništetnom odredbe glave 6.2. Ugovora o obvezi vraćanja kredita vezanjem uz valutu CHF po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja prema otplatnom planu. Pravilno je prvostupanjski sud kraj činjenice da u ovoj parnici tuženik nije dokazao da bi tužitelju na valjan način objasnio potrebne parametre za donošenje odluke kod ugovaranja kredita uz valutu CHF, utvrđena ništetnom odredba glave 6.2. Ugovora jer se na tuženika odnose učinci iz presude donesene po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Naime, pravilno je primjenom odredbe članka 502.c ZPP-a, odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) te članka 3. i 5. Direktive Vijeća 93/13 EEZ te članka 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o vraćanju kredita vezanjem uz valutu CHF. Ništetnost odredbe o vezanju kunskog iznosa kredita uz valutu CHF je utvrđena i u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14.lipnja 2018. koja presuda se odnosi i na tuženika.

11. Bez uspjeha se prigovara da se na ugovorne odnose koji su prestali ne može tražiti zaštita zbog ništetne odredbe ugovora te da je sud primjenom odredbe članka 326. stavak 1. ZOO-a trebao odbiti tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti. Tužitelj ima pravo i interes ishoditi odluku o ništetnosti odredbe ugovora koji je prestao jer to utvrđenje ima za posljedicu vraćanje stečenog bez osnove, odnosno daje pravo na obeštećenje. Razloge ništetnosti je prvostupanjski sud iznio u svojoj odluci, a na to upućuje i pozivanje na pravomoćnu presudu Pž-6632/17-10 od 14.lipnja 2018. Činjenica da je tuženik ponudio tužitelju kredit uz valutnu klauzulu uz švicarski franak i u situaciji kada je prema poslovnoj politici banke tražena niža kamatna stopa sasvim sigurno ukazuje na postojanje razloga za privlačenje klijenata na ovu vrstu kredita jer je tuženik kao bankarska institucija sasvim sigurno imao saznanja o mogućim kretanjima tečaja švicarskog franka kao i činjenici da država ne štiti tečaj te valute, a što obični i financijski neuki građani nisu znali. Posebno i neosnovano se prigovara da nije utvrđena značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu potrošača jer je utvrđeno da je tužitelj neosnovano platio više nego što bi bio dužan da odredba ugovora nije ništetna. Neosnovano se tuženik poziva na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju jer u ovom slučaju nije došlo do konverzije već je tužitelj prijevremeno otplatio kredit 12.listopada 2009.

12. Tuženik bez osnova ustraje na prigovoru zastare koji je prvostupanjski sud pravilno otklonio kao neosnovan. Pravilno je primjenom odredbe članka 225. ZOO-a utvrđeno da zastara iznosi pet godina i računa se od pravomoćnosti presude Visokog trovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14.lipnja 2018., a taj rok do podnošenja tužbe 6.lipnja 2023. nije protekao.

13. Na temelju gore utvrđenih činjenica pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 323. stavak 1., članka 1111. i članka 1115. ZOO-a nalaže isplatu iznosa kao pod točkom II. izreke pobijane presude. Kamatu dosuđuje od dana izvršenih preplata jer je tuženik nesavjestan stjecatelj, a plaćanje kamate određuje pozivom na odredbu članka 29. stavak 2. ZOO-a.

14. Odluka o troškovima postupka nije donesena pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a kada je tužitelju dosuđen parnični trošak koji je bio potreban i nužan u iznosu od 1.239,67 €. Posebno i osnovano se prigovara da je trebalo primijeniti kod izračuna 25, a ne 75 bodova. Tužitelj je naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 267,18 €/2.013,06 kuna, prvostupanjski sud nije utvrdio drugačiju vrijednost predmeta spora tako da je za obračun nagrade za zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika mjerodavna Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) na temelju 25 bodova. Prema Tbr 54 Tarife i vrijednosti boda od 2,00 €, uvećano za porez na dodanu vrijednost, tužitelju za sastav tužbe pripada nagrada u iznosu od 62,50 € po Tbr 7 točka 1 Tarife, nagrada za sastav jednog obrazloženog podneska u iznosu od 62,50 € po Tbr 8 točka 1 Tarife te nagrada za zastupanje na dva ročišta po Tbr 9 točka 1 Tarife u iznosu od 62,50 € po ročištu kao i nagrada za pristup ročištu za objavu presude po Tbr 9 točka 3 Tarife u iznosu od 31,25 € odnosno ukupno na ime nagrade radi zastupanja po punomoćniku iznos od 281,25 €. Posebno se i neosnovano prigovara dosuđenoj nagradi za pristup ročištu za objavu presude koji je pravilno dosuđen primjenom Tbr. 9 točka 3 Tarife. Uz navedeni trošak tužitelju pripada i trošak vještačenja u iznosu od 398,17 € slijedom čega je pravilno tužitelju dosuditi trošak postupka u iznosu od 679,42 €. Radi navedenoga se djelomično prihvaća žalba tuženika u odnosu na rješenje o troškovima postupka pod točkom II izreke presude i tužitelju dosuđuje iznos od 679,42 e, a zahtjev za iznos od 560,25 € (razlika do dosuđenih u prvom stupnju 1.239,67 €) odbija kao neosnovan.

15. Tuženiku koji je sa žalbom uspio u neznatnom dijelu se trošak žalbenog postupka ne dosuđuje primjenom odredbe članka 154. stavak 5. i članka 166. stavak 1. i 2. ZPP-a.

16. Iz naprijed iznesenih razloga se potvrđuje odnosno preinačava pobijana presuda primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a, kao u izreci.

Bjelovar, 28. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Nada Sambol