Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-91/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Jarmilki Kučera-Slivar, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr- 137/2018-54 od 29. svibnja 2024, dana 28. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-137/2018-54 od 29. svibnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi: "I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužiteljici GĐ isplati bruto iznos 346,16 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 10,54 EUR od 16.07.2016. do isplate;

- na iznos 13,56 EUR od 16.08.2016. do isplate;

- na iznos 13,56 EUR od 16.09.2016. do isplate;

- na iznos 13,56 EUR od 16.10.2016. do isplate;

- na iznos 13,56 EUR od 16.11.2016. do isplate;

- na iznos 13,56 EUR od 16.12.2016. do isplate;

- na iznos 13,56 EUR od 16.01.2017. do isplate;

- na iznos 13,83 EUR od 16.02.2017. do isplate;

- na iznos 13,83 EUR od 16.03.2017. do isplate;

- na iznos 13,83 EUR od 16.04.2017. do isplate;

- na iznos 13,83 EUR od 16.05.2017. do isplate;

- na iznos 13,83 EUR od 16.06.2017. do isplate;

- na iznos 13,83 EUR od 16.07.2017. do isplate;

- na iznos 13,83 EUR od 16.08.2017. do isplate;

- na iznos 14,11 EUR od 16.09.2017. do isplate;

- na iznos 14,11 EUR od 16.10.2017. do isplate;

- na iznos 14,11 EUR od 16.11.2017. do isplate;

- na iznos 14,39 EUR od 16.12.2017. do isplate;

- na iznos 14,39 EUR od 16.01.2018. do isplate;

- na iznos 14,39 EUR od 16.02.2018. do isplate;

- na iznos 14,39 EUR od 16.03.2018. do isplate;

- na iznos 14,39 EUR od 16.04.2018. do isplate;

- na iznos 14,39 EUR od 16.05.2018. do isplate;

- na iznos 14,39 EUR od 16.06.2018. do isplate;

- na iznos 14,39 EUR od 16.07.2018. do isplate,

i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u svakom pojedinom mjesečnom bruto iznosu, u roku 15 dana.

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužiteljici GĐ naknadi troškove parničnog postupka, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici GĐ da tuženici Republici Hrvatskoj naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu 725,00 EUR, u roku 15 dana."

2. Protiv ove presude pravovremeno je izjavila žalbu tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i odluke o troškovima. Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužiteljice i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da preinači prvostupanjsku presudu i usvoji žalbu te potražuje trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Kako se ovdje s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je vodio računa o odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a, koja propisuje da se presuda, odnosno rješenje kojim se dovršava spor u postupku u ovakvoj vrsti spora, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka zakona osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. istog Zakona. Stoga ovaj sud nije razmatrao žalbene navode kojima tužitelj osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja jer u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno iznositi ni žalbene razloge iz članka 355. ZPP-a.

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. Tužiteljica navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, međutim izreka prvostupanjske presude je razumljiva te se može ispitati, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se tužitelj neosnovano poziva.

7. Predmet postupka je isplata iznosa 346,16 EUR sa zateznom kamatom s osnove posebnog dodatka za vojnu službu koji se određivao u postotku od osnovice za obračun plaće i to u iznosu od 10% za razdoblje od lipnja 2016. do lipnja 2018., budući tuženik tvrdi da tužiteljici pripada pravo na isplatu posebnog dodatka na vojnu službu u iznosu od 8 %, a koji je tuženik tužiteljici uz plaću isplaćivao u navedenom razdoblju.

8. Prvostupanjski sud pobijanom presudom odbija tužbeni zahtjev tužiteljice, nakon što je po provedenom postupku utvrdio:

- da tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 13. veljače 2024. traži isplatu dodatka za vojnu službu i da je tužbenim zahtjevom obuhvaćeno razdoblje od 25. 6. 2016. do 30. 5. 2018.,

- da se tužiteljica prije pokretanja parnice obratila nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, pa je ispunjena procesna pretpostavka iz članka 186. a ZPP-a za vođenje ove parnice,

- da nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala status djelatne vojne osobe, da je bila raspoređena u Bojnu za opću logističku potporu i da joj je tužena isplaćivala dodatak za vojnu službu od 8%,

- da je sporno je li tužena tužiteljici bila dužna isplaćivati dodatak za vojnu službu od 10%, a ne 8%, kako joj je isplaćivano,

- da iz odluke od 25. 6. 2016., je vidljivo da je tužiteljica sa danom 25. 6. 2016. raspoređena u Zapovjedništvo za potporu, Bojnu za opću logističku potporu, Satniju za usluge, vod za opskrbu vodom, na ustrojbeno mjesto zapovjednika voda sa ustrojbenim činom poručnika, s time da je u točki II. te odluke naznačeno da ima pravo na dodatak na plaću u iznosu od 8%,

- da su po članku 4. i članku 6. stavak 1., alineja 7. i 8. Pravilnika o dodacima na plaću djelanih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18), koji je važio u utuženom razdoblju, djelatne vojne osobe imale pravo na poseban dodatak za vojnu službu koji se određivao u postotku od osnovice za obračun plaće, s time da je taj dodatak iznosio 8% za dočasnike i časnike na zapovjednim ili voditeljskim dužnostima u Oružanim snagama, Glavnom stožeru oružanih snaga, Ministarstvu obrane, te časnike i dočasnike na brodovima pomoćne namjene te vojne pilote na zapovjednim ili voditeljskim dužnostima u oružanim snagama, glavnom stožeru oružanih snaga i Ministarstvu obrane, a 10% za ostale dočasnike i časnike raspoređene na brodove borbene namjene, postaje obavljenog motrenja, radarske postaje, operativna središta, zapovjedništvo specijalnih snaga, instruktori za obuku, časnike i dočasnike tehničke službe raspoređene u postrojbe za tehničko održavanje u II. i III. stupnju tehničkog održavanja – pomorske baze, Bojnu za opću logističku potporu i Remontni zavod,

- da tužiteljica u konkretnom slučaju nije dokazala da je u utuženom razdoblju imala pravo na dodatak za vojnu službu od 10%, da nije sporno da tužiteljica nije raspoređena u smislu članka 6. stavak 1. alineja 7. Pravilnika o dodacima na plaću na brodove borbene namjene, Postaje obalnog motrenja radarske postaje Operativna središta, ni zapovjedništvo specijalnih snaga, kao i da nije bila instruktor za obuku,

- da je tužiteljica bila raspoređena u Bojnu za opću logističku potporu (Satnija za usluge, vod za opskrbu vodom), međutim po članku 6. stavak 1. alineja 7. Pravilnika o dodacima na plaću, dodatak od 10%, se nije odnosio na sve djelatne vojne osobe raspoređene u Bojnu za opću logističku podršku, nego samo na časnike i dočasnike tehničke službe, raspoređene u postrojbe za tehničko održavanje u II. i III. stupnju tehničkog održavanja,

- da iz odluke od 26. 6. 2016. proizlazi da je unutar Bojne za opću logističku potporu tužiteljica bila raspoređena u satniju za usluge, vod za opskrbu vodom, ali se ne može utvrditi da je tužiteljica bila dio tehničke službe i da je bila raspoređena u postrojbu za tehničko održavanje u II. i III. stupnju tehničkog održavanja, pa da sud ne može utvrditi da bi tužiteljica imala pravo na dodatak od 10%, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja sud utvrdio da tužiteljica nije dokazala da bi imala pravo na isplatu dodatka od 10% i tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen,

- da sud nije proveo dokaz saslušanje tužiteljice kao stranke, jer je na ročištu od 22.

5. 2024. navela da nema daljnjih navoda ni prijedloga, te je predložila zaključenje glavne rasprave, čime je odustala od tog dokaznog prijedloga, pa u svakom slučaju iskaz tužiteljice sam za sebe ne bi bio dovoljan za utvrđenje je li tužiteljica u okviru bojne za opću logističku potporu bila raspoređena u postrojbu za tehničko održavanje u II. i III. stupnju tehničkog održavanja.

9. Dakle, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, smatrajući da tužiteljica nije dokazala da je bila raspoređena u Bojnu za opću logističku podršku, kao dio tehničke službe.

10. Tužiteljica u žalbi u bitnome navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te da je sud učinio nespornim da je tužiteljica zaposlena kod Ministarstva obrane Republike Hrvatske i da je u utuženom razdoblju na snazi bio Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN br. 73/13), Odluka o rasporedu radnog vremena na snazi od 1. 6. 2014. (NN br. 66/14), te Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, te ističe da je tužiteljica bila časnica hrvatske vojske raspoređena u zapovjedništvo za potporu, Bojnu za opću logističku potporu, Satnija za usluge, vod za opskrbu vodom na mjestu zapovjednika voda, da joj je tuženik isplaćivao dodatak za vojnu službu u iznosu od 8%, iako je sukladno članku 6. stavak 1. al. 7 Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, trebao isplaćivati dodatak za vojnu službu od 10%, te da potpuno neosnovano sud donosi zaključak da se po članku 6. stavaka 1. al. 7. Pravilnika o dodacima na plaću dodatak od 10% ne odnosi na sve djelatne vojne osobe raspoređene u Bojnu za opću logističku podršku, nego samo na časnike i dočasnike tehničke službe raspoređene u postrojbe za tehničko održavanje u II. i III. stupnju tehničkog održavanja. Tužitelj ističe da je stava da je sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokaza kada je utvrdio da tužiteljica nije dokazala da joj kao zapovjedniku raspoređenom u Bojnu za logističku potporu ne pripada dodatak za vojnu službu od 10%, jer tužiteljica je dostavila Odluku o rasporedu iz koje je razvidan njen vojni raspored i ne postoji drugi materijalni dokaz, a samo njeno saslušanje prema stavu suda ne bi bilo dovoljno za utvrđenje je li tužitelj u okviru Bojne za potporu imao pravo na vojni dodat 10%, a obzirom da je tuženik glede tužbenog zahtjeva isticao protuzahtjev tužitelj smatra da je samim time teret dokazivanja preuzeo tuženik, pa obzirom da je u pobijanoj presudi izostala bilo kakva ocjena dokaza u odnosu na tužbeni zahtjev koji je odbijen, jer je sud prihvatio tvrdnje tuženika da tužiteljici ne pripada vojni dodatak od 10%, već 8%, tužitelj smatra da nisu postojale procesne pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokaza.

11. Dakle, predmet postupka je isplata iznosa 346,16 EUR sa zateznom kamatom s osnove posebnog dodatka za vojnu službu koji se određivao u postotku od osnovice za obračun plaće i to u iznosu od 10%, budući je tuženik tužiteljici uz plaću isplaćivao poseban dodatak za vojnu službu u iznosu od 8 % za razdoblje od lipnja 2016. do lipnja 2018.

12. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika i da je imala status djelatne vojne osobe, da je bila raspoređena u Bojnu za opću logističku potporu, da je tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivao plaću i dodatak za vojnu službu u iznosu od 8%.

13. Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbenoj fazi postupka sporno je ima li tužiteljica pravo na isplatu dodatka za vojnu službu u iznosu od 10 %, a temeljem odredbe članka 6. stavak 1. alineja 7. Pravilnika o dodacima na plaću djelanih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18).

14. Odredbom članka 4. i članka 6. stavak 1., alineja 7. i 8. Pravilnika o dodacima na plaću djelanih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, dalje Pravilnik), koji se primjenjjivao u utuženom razdoblju, propisano je da su djelatne vojne osobe imale pravo na poseban dodatak za vojnu službu koji se određivao u postotku od osnovice za obračun plaće, s time da je taj dodatak iznosio 8% za dočasnike i časnike na zapovjednim ili voditeljskim dužnostima u Oružanim snagama, Glavnom stožeru oružanih snaga, Ministarstvu obrane, te časnike i dočasnike na brodovima pomoćne namjene te vojne pilote na zapovjednim ili voditeljskim dužnostima u oružanim snagama, glavnom stožeru oružanih snaga i Ministarstvu obrane, a 10% za ostale dočasnike i časnike raspoređene na brodove borbene namjene, postaje obavljenog motrenja, radarske postaje, operativna središta, zapovjedništvo specijalnih snaga, instruktori za obuku, časnike i dočasnike tehničke službe raspoređene u postrojbe za tehničko održavanje u II. i III. stupnju tehničkog održavanja – pomorske baze, Bojnu za opću logističku potporu i Remontni zavod.

15. Nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica bila raspoređena u Bojnu za opću logističku potporu (Satnija za usluge, vod za opskrbu vodom) i to temeljem Odluke Ministarstva obrane Republike Hrvatske Glavni stožer OS-RH Urbroj: 3502-0501-16- 1236 od 25. 06. 2016 (list broj 8-9). Iz sadržaja navedene odluke proizlazi da je tužiteljica sa danom 25. 6. 2016. raspoređena u Zapovjedništvo za potporu, Bojnu za opću logističku potporu, Satniju za usluge, vod za opskrbu vodom, na ustrojbeno mjesto zapovjednika voda sa ustrojbenim činom poručnika, s time da je u točki II. te odluke izričito naznačeno da tužiteljica ima pravo na dodatak na plaću u iznosu od 8%.

16. Prvostupanjski sud utvrđuje da temeljem odredbe članka 6. stavak 1. alineja 7. Pravilnika o dodacima na plaću, dodatak od 10%, se nije odnosio na sve djelatne vojne osobe raspoređene u Bojnu za opću logističku podršku, nego samo na časnike i dočasnike tehničke službe, raspoređene u postrojbe za tehničko održavanje u II. i III. stupnju tehničkog održavanja, te da iz odluke od 26. 6. 2016. proizlazi da je unutar bojne za opću logističku potporu tužiteljica bila raspoređena u satniju za usluge, vod za opskrbu vodom, ali se ne može utvrditi da je tužiteljica bila dio tehničke službe i da je bila raspoređena u postrojbu za tehničko održavanje u II. i III. stupnju tehničkog održavanja

17. Neosnovani su prigovori tužiteljice koje sadržajno iznosi, a vezani za to da je pogrešan zaključak suda da se dodatak od 10 % odnosi na sve djelatne vojne osobe raspoređene u Bojnu za opću logističku podršku a ne samo na časnike i dočasnike tehničke službe raspoređene u postrojbe za tehničko održavanje u II. i III. stupnju tehničkog održavanja i da je pogrešan stav suda o teretu dokaza kada je utvrdio da tužiteljica nije dokazala da joj kao zapovjedniku raspoređenom u Bojnu za logističku potporu ne pripada dodatak za vojnu službu od 10 % jer je tužiteljica dostavila Odluku o rasporedu iz koje je razvidan njen vojni raspored i ne postoji drugi materijalni dokaz jer obzirom je tuženik isticao protuzahtjev tužitelj smatra da je samim time da teret dokazivanja preuzeo tuženik.

18. Naime, točno je da je upravo tužiteljica u spis dostavila Odluku Ministarstva obrane Republike Hrvatske Glavni stožer OS-RH Urbroj: 3502-0501-16-1236 od 25.

06. 2016 (list broj 8-9) i iz navedene jasno i nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica sa danom 25. 6. 2016. raspoređena u Zapovjedništvo za potporu, Bojnu za opću logističku potporu, Satniju za usluge, Vod za opskrbu vodom, na ustrojbeno mjesto zapovjednika voda sa ustrojbenim činom poručnika, s time da je u točki II. te odluke naznačeno da ima pravo na dodatak na plaću u iznosu od 8%. Tužiteljica nije navodila niti je u tom smislu predlagala dokaze iz kojih bi proizlazilo da je navedenu odluku osporavala ili da je protiv iste podnosila pravne lijekove. Pogrešno tužiteljica navodi da je tuženik isticao protuzahtjev i da je samim time teret dokazivanja preuzeo tuženik, naprotiv sama tužiteljica je u spis dostavila Odluku iz koje proizlazi da joj pripada pravo na isplatu dodatka za vojnu službu u iznosu od 8 %, a tuženik je tvrdio da je u cijelosti postupio po propisima i tužiteljici u cijelosti isplatio sve dodatke za vojnu službu sukladno dostavljenoj odluci.

19. Slijedom svega navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja, da nije utvrđeno da su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 4. i članka 6. stavak 1. alineja 7. Pravilnika, a temeljem kojeg bi tužiteljica imala pravo na poseban dodatak za vojnu službu koji se određivao u postotku od osnovice za obračun plaće a koji bi iznosio 10 %, za koji zaključak je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude naveo jasne i određene razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

18. Slijedom svega navedenog na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tužitelja, potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao pod točkom I. u izreci presude.

17. U vezi odluke o troškovima postupka tužitelj sadržajno ne iznosi žalbene razloge pa kako drugostupanjski sud u tom dijelu prvostupanjske odluke ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu članka 365. stavak 2. ZPP- a, to je ovaj sud žalbu i u dijelu kojim se pobija odluka o troškovima ocijenio neosnovanom.

18. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom žalbenom postupku na temelju članka 166. stavak 1. ZPP-a nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (točka II. izreke).

Bjelovar, 28. studeni 2024.

Sutkinja:

Jarmilka Kučera-Slivar