Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10028/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog UŠ, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 17. listopada 2023., broj:27. Pp-503/2023, u sjednici vijeća održanoj 28. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. UŠ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. UŠ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 560,00 eura, koju je dužan platiti u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti odluke.

1.1.Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 27,00 eura.

2.Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu kako to iz sadržaja proizlazi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

2.1.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3.Žalba je neosnovana.

4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5.Razmatrajući navode žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

5.1.Naime, žalitelj se očitovao krivim i u postupku pred sudom izrijekom priznao počinjenje djela stavljenog mu na teret, navodeći da nije dostavio podatke jer da je na to zaboravio, pa je prvostupanjski sud ispravno zaključio činjenično stanje dovoljno razjašnjenim za donošenje zakonite odluke.

5.2.Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6.Razmatrajući odluku o kazni ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona i nije prestrogo odmjerena. To stoga, jer je prvostupanjski sud sukladno odredbe članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona u predmetnom slučaju već pravilno primijenio blaži zakon prema okrivljeniku koji je stupio na snagu nakon počinjenja prekršaja, te je u dovoljnoj mjeri cijeneći sve okolnosti od utjecaja na kaznu, njegovu neosuđivanost kao i lošije materijalne prilike, izrekao kaznu uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u dostatnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane minimalne kazne za predmetno djelo. Tako odmjerenu kaznu i ovaj sud smatra primjerenom prirodi i težini počinjenog prekršaja te stupnju odgovornosti okrivljenika, u svemu pogodnom da se ostvari svrha kažnjavanja i utječe da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da se postigne svrha specijalne i generalne prevencije. Protivno iznesenom, žalitelj ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke daljnjim ublažavanjem kazne.

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

8.Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. studenoga 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvete u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.