Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-597/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj tužitelja M. T. iz B., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz B., protiv tuženice R. H., OIB:.., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u P., radi utvrđenja prava vlasništva, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-394/2022-6 od 24. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se žalba tužitelja, preinačuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-394/2022-6 od 24. studenog 2022. i sudi:

- Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine pod oznakom čkbr. 1389/7 upisanoj u zk. ul. 2441 k.o. B, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude upiše u zemljišne knjige.

- Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 398,17 EURA u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 199,08 EURA u roku do 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik nekretnine koja je predmet ovog postupka te da je tuženica dužna to priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 2.000,00 kn/265,45 EURA, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te dosudi tužitelju zatraženi trošak uvećan za troškove sastava žalbe.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbene navode.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud navodi da među strankama nije sporno da tuženica dolazi upisana kao vlasnica predmetne čestice broj 1389/7 k.o. B., a da je sporno je su li na strani tužitelja odnosno njegovog pravnog prednika ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju rješenja o komasaciji.

6. Polazeći od utvrđenja da među strankama nije sporno da je tužiteljevom ocu dodijeljena predmetna nekretnina na temelju rješenja o komasaciji posjeda od 23. lipnja 1960. u postupku komasacije, te da iz rješenja o nasljeđivanju broj O-982/21 od 22. rujna 2021. proizlazi da je tužitelj proglašen jedinim nasljednikom iza majke A. T., a da je njegov otac M. T. preminuo prije svoje supruge, prvostupanjski sud navodeći da je rješenje od komasaciji od 23. lipnja 1960. zaprimljeno u zemljišnim knjigama pod brojem Z-911/68, dok je rješenjem Skupštine B. od 6. travnja 1966. ista dala suglasnost za uknjižbu nekretnina šumskih područja u društvenom vlasništvu na nosioca prava korištenja šumskom gospodarstvu B. –Š. B., između ostalih i u odnosu na predmetnu nekretninu koji upis je proveden pod brojem Z-488/66, utvrđuje da kada je zemljišnoknjižni sud zaprimio rješenje o komasaciji, da je u zemljišnoj knjizi već bilo provedeno navedeno rješenje Skupštine B. od 6. travnja 1966. kojim je predmetna nekretnina dodijeljena Š. B..

7. Smatrajući da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) temeljem Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travna 1941. („Narodne novine“ broj 73/91) i na osnovu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09), a pozivajući se na paragraf 431. OGZ-a u svezi s paragrafom 440. istih pravila, sud zaključuje da je upis za korist Š. B. proveden prije nego što je predmetno rješenje o komasaciji zaprimljeno u zemljišnoj knjizi, pa da nije bilo moguće provesti navedeni upis iz rješenja o komasaciji u odnosu na čkbr. 1389/7 k.o. B., s obrazloženjem da u slučaju višestrukog prijenosa prava vlasništva različnim osobama stvar pripada onoj osobi koja je ranije zatražila uknjižbu.

8. U žalbi tužitelj ukazuje da nisu provedeni dokazi radi utvrđivanja posjedovanja nekretnine saslušanjem stranaka i uviđajem na licu mjesta, obrazlažući da prednik tužitelja nikada nije podnio prijedlog za uknjižbu jer su rješenja o komasaciji dostavljena po službenoj dužnosti u zemljišnu knjigu pa da je otac tužitelja smatrao da je tuženica postupila kako je trebalo i nije ni provjeravao upis, te je nekretninu koristio. Pojašnjava da je R. H. upisana kao vlasnik u zemljišnim knjigama temeljem Zakona o šumama a da je tuženica predniku tužitelja uzela u postupku komasacije vrijednu zemlju da bi je namirila s predmetnom parcelom, dok da je Š. samo šumoposjednik, odnosno onaj koji šumom upravlja i nema vlasničkih ovlaštenja.

9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19– dalje: ZPP), obzirom da tužitelj ni sadržajno ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud je utvrdio da ista nije opterećena nijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Nadalje, cijeneći nesporne činjenice ranije istaknute u ovoj odluci, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. Naime, iako pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja valja procjenjivati kroz primjenu pravnih pravila OGZ-a i to paragrafa 440., valja istaći da je sudska praksa prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima korigirala institut iz navedenog paragrafa OGZ-a primjenom načela savjesnosti i poštenja i načela zabrane zlouporabe prava (čl. 12. i 13. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 ZOO-a), pa se ima smatrati da podnositelj zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva stječe vlasništvo samo ako je u dobroj vjeri podnio zahtjev za uknjižbu.

12. Kako nije sporno da je predniku tužitelja temeljem rješenja o komasaciji dodijeljena u vlasništvo predmetna nekretnina koja je nakon toga još jedanput odlukom Skupštine Općine B. dodijeljena na korištenje Š. B., o jačem pravu valja odlučiti primjenom načela morala, savjesnosti i poštenja i načela zloupotrebe prava, a pri tome valja voditi računa i o činjenici upisa u zemljišne knjige a i predaje u posjed otuđene nekretnine.

13. Imajući u vidu da tuženica tijekom postupka nije osporavala da je rješenje o komasaciji provedeno u odnosu na prednika tužitelja, kome je prema navodima tužitelja oduzeta njegova imovina da bi mu bila dodijeljena sporna nekretnina, koju je nakon toga posjedovao, a tuženica očito nije bila savjesna i u dobroj vjeri kod upisa u zemljišne knjige jer je znala i morala znati da je predmetna nekretnina već dodijeljena u vlasništvo i posjed predniku tužitelja prije donošenja odluke Skupštine Općine B. od 6. travnja 1966., pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da jače pravo ima tuženica jer se prije upisala u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetne nekretnine (isti stav proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Rev 1261/10-2 od 18. travnja 2012. i iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/2020 od 7. rujna 2022.), slijedom čega je valjalo primjenom odredbe čl. 373.a toč. 2. i 3. ZPP-a usvajanjem žalbe tužitelja preinačiti prvostupanjsku presudu tako da se tužbeni zahtjev tužitelja usvaja kao osnovan.

14. Kako je sud preinačio prvostupanjsku odluku, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a odlučiti i o troškovima postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

15. Polazeći od činjenice da je tužitelj zatražio na ime troška iznos od 3.000,00 kn/398,17 EURA i to na ime zahtjeva za mirno rješenje spora temeljem Tbr. 29. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 dalje: Tarifa), na ime troška sastava tužbe temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife i na ime troška zastupanja na ročištu od 11. listopada 2022. sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za svaku radnju po 1.000,00 kn, dok nije zatražio trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a usvajanjem žalbe tužitelja preinačiti točke II. i III. izreke i dosuditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 398,17 EURA.

16. Kako je tužitelj uspio u cijelosti sa žalbom, valjalo mu je dosuditi i trošak iste primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 2. ZPP-a sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj:142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) u zatraženom iznosu od 199,08 EURA, dok mu nije dosuđen trošak sudske pristojbe na žalbu jer isti zahtjev tužitelj nije zatražio sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a.

U Varaždinu 28. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun. v.r.