REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9901/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ŽN, zbog prekršaja iz čl. 289. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23; dalje: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenice podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka od 2. studenog 2024., broj: 211-07/24-1/14898, u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljene ŽN kao neosnovan te se u pobijanom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljena ŽN je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 15 EUR (petnaest eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašena je krivom okrivljena ŽN da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 289. st. 1. kažnjiv po čl. 289. st. 4. ZSPC-a za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljena ŽN je pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, zbog čega se u smislu čl. 238. st. 11. PZ-a, prigovor prihvaća žalbom.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da je povrijeđeno materijalno pravo na štetu okrivljenice niti da postoje bitne povrede postupka na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenica u prigovoru u bitnome ističe da je bila zaustavljena na povratku iz bolnice gdje je morala voziti susjedu TN koja boluje od teškog oblika bolesti kostiju i oduzeta je na lijevoj strani zbog čega ne može sama voziti, zato ju je ona po hitnoći morala odvesti. Navodi da ima plaću od 740,00 eura zbog čega joj je izrečena novčana kazna previsoka. Predlaže da joj se izrekne opomena ili ublaži novčana kazna.

6. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. U odnosu na okolnosti koje se ističu u prigovoru, okrivljenici se napominje da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, a što okrivljenica nije učinila pa su navodi prigovora, u tom smislu, ostali na razini paušalnog isticanja. Također treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, u postupanju okrivljenice ne nalazi naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne.

7. Osim toga, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 EUR do 2.650,00 EUR ili do 60 dana zatvora, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR predstavlja prije svega blažu vrstu kazne u visini zakonskog minimuma. Cijeneći da u konkretnom predmetu nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

8. U odnosu na prijedlog okrivljenice da se primijeni mjera upozorenja opomena, treba navesti da u konkretnom slučaju za to nema zakonske osnove. Naime, pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenica je proglašena krivom za prekršaj za koji je ZSPC-om propisana novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora. Prema odredbi čl. 43. st. 1. PZ-a opomena se može primijeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Dakle, osnovni zakonski uvjet za primjenu opomene je da se radi o prekršaju „za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura“, a što u ovom konkretnom slučaju nije ostvareno.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne može se nedvojbeno utvrditi da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja ili nesposobna za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15,00 EUR, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 28. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, II. policijskoj postaji Rijeka u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenicu.