REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2797/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BRAT IVAN d.o.o., Dugi Rat, Mile Gojsalić 8, OIB 92330122984, kojeg zastupa punomoćnik Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Budimir & partneri d.o.o. Split, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-405/2021-45 od 4. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-405/2021-45 od 4. svibnja 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-405/2021-45 od 4. svibnja 2023. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik na ime naknade štete plati iznos od 43.884,00 kuna / 5.824,41 eura sa zateznim kamatama od 7. ožujka 2019. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose i naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.492,50 eura / 11.245,24 kuna sa zateznim kamatama od 4. svibnja 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, dok je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 310,94 eura / 2.342,78 kuna.

2. Tužitelj je protiv te presude pravovremeno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga. U žalbi najprije navodi da nije riječ o sporu male vrijednosti budući da je tužitelj smanjio prvobitno postavljeni zahtjev koji je glasio na isplatu iznosa od 7.000,00 eura, ali se tuženik protivio takvom djelomičnom povlačenju tužbe, pa prvostupanjski sud nije mogao odlučivati samo o smanjenom tužbenom zahtjevu, a k tome nijednom riječju nije obrazložio takvo postupanje čime je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Dalje u žalbi navodi kako je u ovoj pravnoj stvari na tužitelju teret dokaza nastanka osiguranog slučaja i visine štete, što je tužitelj dokazao, a na tuženiku kao osiguravatelju je teret dokaza za isključenje iz osiguranja što tuženik nije dokazao, zatim da je pogrešno cijenjen nalaz i mišljenje vještaka glede težine tendera, zaliha goriva i opreme, kao i mogućnosti njegovog podizanja iz mora na krmene sohe ili palubu, posebno uzevši u obzir težinu i veličinu tendera, dotrajalost soha i veličinu samog broda, s tim da je brod osiguran upravo s takvom opremom. U odnosu na vremenske prilike žalitelj tvrdi kako se zaključak suda o tome da je već na početku plovidbe nastupilo nevrijeme ne može valjano zasnivati samo na konstataciji kako je ta informacija zasigurno bila objavljena, bez konkretnog dokaza, a s druge strane iz izjava svjedoka jasno proizlazi da su članovi posade provjerili vremensku prognozu prije plovidbe i da je bilo najavljeno mirno vrijeme. S druge strane, žalitelj posebno ističe da su podaci Državnog hidrometereološkog zavoda naknadno učitani s mjernih postaja i nisu podaci koji su mogli biti poznati unaprijed, pa slijedom toga smatra da tuženik nije dokazao da je bilo najavljeno loše vrijeme, upaljen crveni alarm, izdano upozorenje nautičarima da je u najavi orkanska bura ili nešto slično tome u kojem slučaju bi se moglo govoriti o krajnjoj nepažnji kao razlogu za isključenje iz osiguranja. Tvrdi da su zaključci prvostupanjskog suda pogrešni i dijametralno suprotni izvedenim dokazima i činjeničnom stanju i predlaže preinačiti pobijanu presudu ili ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je naveo da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio da je tužitelj postupao s krajnjom nepažnjom, te potom navodi i druge razloge, koje nije iznio u prvostupanjskom postupku, a na njih ukazuje u odgovoru na žalbu zato što nema pravnog interesa za podnošenje žalbe i tvrdi da je i zbog tih razloga trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu. Riječ je o Pravilima za statutarnu certifikaciju putničkih brodova u nacionalnoj plovidbi („Narodne novine“ broj 8/20) iz kojih po mišljenju tuženika proizlazi kako je tender po svojoj definiciji plovilo koje se prevozi na brodu. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 356. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine na temelju ugovora o kasko osiguranju tužiteljevog plovila „Andi Star“ zbog gubitka gumenog čamca s vanbrodskim motorom čije je osiguranje bilo posebno ugovoreno kao dodatna oprema plovila.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u isprave koje su stranke priložile, saslušanjem svjedoka i vještačenjem po sudskom vještaku za strojarstvo i brodostrojarstvo, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj mogao tegliti gumeni čamac zavezan za jahtu prilikom plovidbe, jer nije služio u svrhu spašavanja, a samo plovilo koje služi u svrhu spašavanja treba biti smješteno pod sohama ili na palubi za vrijeme svake plovidbe, neovisno o uvjetima plovidbe. Time je prvostupanjski sud otklonio prigovore tuženika o tome da osigurani slučaj u vidu potpunog gubitka gumenog čamca ne bi nastao, da je tužitelj postupao s njim, kao sredstvom za spašavanje, na propisani način. Međutim, prvostupanjski sud smatra da tužitelj nije mogao tegliti gumeni čamac prilikom svake plovidbe, te da je posada tužiteljevog broda krenula u plovidbu ili bez pomnog pregledavanja vremenske prognoze ili bez obzira na vremensku prognozu s gumenim čamcem u moru zavezanom za konop, pa iz toga izvodi zaključak da je predmetne prigode tužitelj postupao s krajnjom nepažnjom što prema članku 5. općih uvjeta osiguranja predstavlja razlog zbog kojeg tuženik nije dužan naknaditi štetu koju je tužitelj pretrpio gubitkom te dodatne opreme.

8. Osnovano tužitelj ističe da prvostupanjski sud nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva za koji je tužba povučena, pa se ne može raditi o sporu male vrijednosti u smislu članka 464. stavka 2. ZPP-a. S obzirom na to da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev tijekom postupka, a tuženik se tome protivio, prvostupanjski sud je bio dužan odlučiti o prvobitnom tužbenom zahtjevu, jer protivljenje povlačenju tužbe, pa makar bilo i djelomično, sprječava nastupanje učinaka te parnične radnje (članak 191. ZPP- a). Međutim, to ne utječe na pravilnost i zakonitost presude budući da tuženik nije podnio žalbu zbog toga što prvostupanjski sud nije odlučio o tome dijelu tužbenog zahtjeva, pa se smatra da je tužba u tome dijelu povučena (članak 339. stavak 2. ZPP-a), ali tek nakon isteka roka za žalbu i roka za podnošenje prijedloga za donošenje dopunske presude.

9. Pravilno je stajalište žalitelja da je u sporu koji potječe iz ugovora o osiguranju, osiguranik dužan dokazati da je nastupio osigurani slučaj, nastanak štete i njenu visinu, a da je osiguratelj dužan dokazati postojanje onih okolnosti koje su unaprijed dogovorene za isključenje iz osiguranja. U tome smislu tužitelj jest dokazao da je pretrpio štetu potpunim gubitkom gumenog čamca koji je bio osiguran kod tuženika, i o toj odlučnoj činjenici pobijana presuda sadrži valjane razloge.

10. U odnosu na one činjenice koje je trebao dokazati tuženik, prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Prije svega nije jasno je li tuženik tvrdio da predmetno plovilo ima status sredstva za spašavanje ili ne, jer je točka 32. obrazloženja, u kojoj sud pokušava objasniti kako se kod tuženika radilo samo o dvojbi o tome pitanju, nejasna i proturječna. Iako, dakle ta činjenica nije utvrđena uvidom u podatke iz registra brodova, prvostupanjski sud je zaključio da je plovilo bilo dodatna oprema kako su stranke odredile u ugovoru o osiguranju.

11. Razlozi presude o tome da je tužitelj bio dužan zbog vremenskih prilika koje su nastale u tijeku plovidbe, osigurati predmetno plovilo tako da ga ne tegli, već da ga smjesti na sigurno, pod krmene sohe ili na palubu, se za sada ne mogu ispitati, budući da je za takav zaključak bilo potrebno utvrditi je li takva radnja bila moguća s obzirom na težinu plovila i stanje soha, kao i na veličinu samog broda „Andi Star“ u odnosu na veličinu gumenog plovila. Iako je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio neke od tih bitnih činjenica prvostupanjski sud ih nije cijenio na način propisan člankom 8. ZPP-a.

12. Zaključak prvostupanjskog suda o postupanju tužitelja s krajnjom nepažnjom doista nema uporišta u činjenicama koje proizlaze iz izvedenih dokaza. Svoje stajalište o tome prvostupanjski sud zasniva na izvješću Državnog hidrometeorološkog zavoda od 3. lipnja 2022. u kojem je navedeno kakve su bile vremenske prilike na dan štetnog događaja prema podacima s glavne meteorološke postaje Makarska, a potom navodi što sve spada u djelatnost Državnog hidrometeorološkog zavoda i na koji način taj zavod izrađuje i objavljuje informacije o stanju i prognozi vremena. Međutim, kako to žalitelj s pravom tvrdi, podaci na koje se prvostupanjski sud poziva nisu vremenska prognoza koja je bila dostupna posadi broda prije početka plovidbe, da bi se moglo utvrđivati jesu li oni zanemarili upozorenja o predstojećim vremenskim neprilikama duž cijele plovidbene rute. Na konstataciji da je informacija o stanju i prognozi vremena, klime i stanja voda i mora zasigurno bila objavljena, a da se pri tome ne zna o kakvim točno informacijama je riječ, ne može se zasnivati pravilna i zakonita odluka suda.

13. Osnovano žalitelj tvrdi i da je prvostupanjski sud nepravilno cijenio dokaze saslušanjem svjedoka radi utvrđivanja činjenice kakve su bile vremenske prilike kada su započeli plovidbu i kakva je bila vremenska prognoza, posebno zato što je uzeo u obzir samo dio izjave svjedoka KŠ i tako joj potpuno izmijenio značenje prilagođavajući ga svom stajalištu da je posada broda postupala s krajnjom nepažnjom. S druge strane, izjave svjedoka ne mogu se ocijeniti neprihvatljivim samo zato što prvostupanjski sud pretpostavlja da su postojale takve informacije o stanju i prognozi vremena, na koje je i prosječan čovjek morao obratiti pozornost. U vezi s tim uopće nije jasno zašto se prvostupanjski sud poziva na izvješće Pomorskog meteorološkog centra Split Državnog hidrometeorološkog zavoda za 21. studenoga 2022., kada je osigurani slučaj nastao 27. lipnja 2018. i bila bi relevantna samo vremenska prognoza za taj dan ujutro, kada je posada broda „Andi Star“ započela plovidbu iz Slanog prema Podstrani.

14. Na temelju navedenog proizlazi kako je donošenjem pobijane presude učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju sadržajem svoje žalbe ukazuje žalitelj, kao i da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

15. Zaključno valja dodati kako prvostupanjski sud nije primijenio odredbe Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) o ugovorima o osiguranju brodova, nego je ispitujući postojanje aktivne legitimacije za vođenje ovoga postupka pogrešno primijenio odredbu članka 962. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), iako je riječ o pomorskom osiguranju na koje se ne primjenjuju odredbe Odsjeka 27. tog Zakona o ugovorima o osiguranju (članak 923. stavak 1. ZOO-a). Prema odredbi članka 684. stavka 1. točke 1. Pomorskog zakonika odredbe Glave IV. tog Zakonika o ugovorima o pomorskom osiguranju primjenjuju se na osiguranje broda, njegovih strojeva, uređaja, opreme i zaliha te robe i drugih stvari koje se prevoze brodom ili se na njemu nalaze.

16. Zato je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. i članka 370. ZPP-a valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će najprije, otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, tako da će pravilno cijeniti izvedene dokaze na način propisan člankom 8. ZPP-a, te pravilno i potpuno utvrditi sporne činjenice posebno one koje se odnose na mogućnost podizanja predmetnog plovila na brod „Andi Star“ prilikom plovidbe, kao i na vremensku prognozu prije početka plovidbe, te na temelju tih činjenica ponovo odlučiti o tome postoje li razlozi za isključenje iz osiguranja, s tim da je pri tome dužan voditi računa da je tuženik dužan dokazati činjenice na kojima zasniva svoje protivljenje tužbenom zahtjevu, te ovisno o tome odlučiti i o visini štete. Nakon toga će pravilnom primjenom odredaba Pomorskog zakonika o ugovorima o osiguranju brodova, na pravilno i potpuno utvrđene činjenice, donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu. U toj odluci prvostupanjski sud će ponovo odlučiti i o troškovima žalbenog postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

Zagreb, 28. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Kristina Saganić