REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4540/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja MŽ, vlasnika obrta [obrt], obrt za opremu, montažu i servis plinskih i elektrouređaja i trgovinu, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao pravni slijednik OŽ, vlasnika obrta [obrt] za opremu, montažu i servis plinskih i elektrouređaja i trgovinu, Presečno 38A, Presečno, Novi Marof, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice, odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dina Galić i Janica Plantak u Varaždinu, Tome Blažeka 3, protiv tuženika POŽGAJ d.o.o. u stečaju, Veliki Bukovec, Dravska 24, OIB 97022429963, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Kozjak i Miroslav Rendić u Varaždinu, Franjevački trg 11, radi isplate iznosa od 2.043,93 EUR (15.400,00 kn), odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-60/2018-8 od 18. ožujka 2019., 28. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-60/2018-8 od 18. ožujka 2019. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom je presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ iz Varaždina, Tome Blažeka 3 poslovni broj Ovrv-773/17 od 20. rujna 2017. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.043,93 EUR (15.400,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je jednaka referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena tekućom na iznos od 1.761,90 EUR (13.275,00 kn) od 8. siječnja 2017. do isplate, a na iznos od 282,04 EUR (2.125,00 kn) od 8. lipnja 2017. do isplate te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi ovršni trošak u iznosu od 259,47 EUR (1.955,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi 20. rujna 2017. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve u roku od 8 dana. U točki II. izreke ukinut je navedeni platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu 129,40 EUR (975,00 kn) i u tom je dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. U točki III. izreke naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 564,60 EUR (4.254,00 kn) u roku od 8 dana.
2. Prvostupanjski je sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio iz isprava u spisu i očitovanja Ministarstva financija Porezna uprava, Područni ured Varaždin, Ispostava Ludbreg od 8. studenog 2018. iz kojeg proizlazi da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računu broj 504/1/1 od 23. prosinca 2016. na ukupan iznos od 61.125,00 kn i po računu broj 247/1/1 od 23. svibnja 2017. na ukupan iznos od 2.125,00 kn, primjenom odredbe članka 221.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Odluka o trošku postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.
3. Protiv navedene presude u točkama I. i III. njene izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući žalbu, tuženik u bitnome navodi da je pogrešno prvostupanjski sud odluku utemeljio na zaključku da je tužitelj izvršio usluge pravilno i u količini koju je obračunao samo na temelju računa, koji je tužiteljeva jednostrana isprava. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud preinači ili ukine pobijanu presudu.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je ista pravilna i osnovana na zakonu.
7. U ovom je predmetu postupak u dva navrata prekinut zbog otvaranja predstečajnog, a kasnije i stečajnog postupka nad tuženikom i nastavljen rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-60/2018-28 od 4. listopada 2024. budući da je stečajna upraviteljica u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu poslovni broj St-197/2022 osporila potraživanje tužitelja radi kojeg se vodi ovaj parnični postupak. Rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-197/2022 od 1. ožujka 2023. tužitelj je upućen na pokretanje, odnosno na nastavak započete parnice i u otvorenom roku predložio nastavak ovog parničnog postupka.
8. U pravomoćnom rješenju o nastavku postupka kao tužitelj je naveden MŽ, vlasnik obrta [obrt], obrt za opremu, montažu i servis plinskih i elektrouređaja i trgovinu, Presečno 38A, Novi Marof, OIB [osobni identifikacijski broj], kao pravni slijednik OŽ, ranijeg vlasnika obrta [obrt], obrt za opremu, montažu i servis plinskih i elektrouređaja i trgovinu, Presečno 38A, Novi Marof, OIB [osobni identifikacijski broj], na temelju članka 37. stavaka 1. i 2. Zakona o obrtu („Narodne novine“ broj: 143/13, 127/19 i 41/20; dalje: ZO), a na temelju upisa u obrtni registar od 1. siječnja 2019. (str. 154.-158. spisa).
9. U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke, niti u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud za odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva dao jasne i razumljive razloge, zasnovane na činjenicama utvrđenim nakon provedenog dokaznog postupka koje prihvaća i ovaj sud. Prema mišljenju ovog suda prvostupanjski je sud utvrdio relevantno činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbu članka 221.b ZPP-a te članaka 219. i 221.a ZPP-a.
10. Tuženik u žalbi indirektno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što ne navodi izričito kao žalbeni razlog. U konkretnom slučaju radi se o postupku pred trgovačkim sudom u sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na novčano potraživanje koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR (50.000,00 kn) kako propisuje članak 502. stavak 1. ZPP-a. Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten razlog u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Zato navodi o pogrešno utvrđenim činjenicama nisu razmatrani, a osnovanost žalbe je cijenjena polazeći od činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda i podataka u spisu.
11. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osnovu i visinu tuženikove obveze primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.b ZPP-a, kojom je propisano da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno (stavak 1.). Sud može po službenoj dužnosti zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbinu iz stavka 1. ovoga članka (stavak 2.).
12. U odnosu na obaranje zakonske presumpcije iz odredbe članka 221.b ZPP-a ističe se da se utvrđenje o odbitku pretporeza i posljedičnoj neosnovanosti tražbine, treba dokazivati na isti način na koji se ta tražbina smatra utvrđenom, što tuženik nije dokazao.
13. Predmet tužbenog zahtjeva je tražbina tužitelja prema računima broj 504/1/1 od 23. prosinca 2016. i broj 247/1/1 od 23. svibnja 2017. u ukupnom iznosu od 15.400,00 kn. Prema računu broj 504/1/1 tužitelj je fakturirao tuženiku tražbinu s osnova usluge instalacije grijanja što ukupno iznosi 48.900,00 kn odnosno s PDV-om 61.125,00 kn, od čega je podmireno 47.850,00 kn, pa preostaje iznos od 13.275,00 kn. Po računu broj 247/1/1 tužitelj je fakturirao tuženiku uslugu odčepljivanja odvoda u ukupnom iznosu od 1.700,00 kn odnosno s PDV-om 2.125,00 kn i taj račun nije plaćen.
14. Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda nema mjesta primjeni odredbe članka 240. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) prema kojoj se dug može priznati izjavom vjerovniku, ali i na posredan način kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje osiguranja. Međutim, djelomično plaćanje računa ne smatra priznajem duga u odnosu na sveukupni iznos računa, već samo u odnosu na plaćeni dio, a u konkretnom slučaju plaćeni iznos nije predmet ovog postupka.
15. Tužitelj, na kome je teret dokaza, tražbinu je dokazivao računom broj 504/1/1 i ponudom broj 77-2016 od 27. srpnja 2016. te računom broj 247/1/1. U odnosu na navedene račune Porezna uprava, Područni ured Varaždin, Ispostava Ludbreg dostavila je potvrdu da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza prema utuženim računima i to na njihove cjelokupne iznose (str. 72.-76. spisa).
16. Uzimajući u obzir činjenicu djelomičnog plaćanja računa broj 504/1/1 kao i činjenicu korištenja prava na odbitak pretporeza proizlazi nespornim postojanje poslovnog odnosa pa su neosnovani žalbeni navodi da tuženik nije naručio od tužitelja radove navedene u predmetnim računima i ponudi i da nije sklopljen ugovor o djelu (članak 590. ZOO-a). Tuženik nije dokazao da bi pravovremeno obavijestio tužitelja na nedostatke radova po računima (članak 604. ZOO-a). U slučaju kada je sporna osnovanost određene tražbine utvrđena primjenom odredbe članka 221.b ZPP-a, nije dostatno samo navođenje i predlaganje dokaza o neosnovanosti tražbine sadržane u računima na temelju kojih je korišteno pravo na odbitak pretporeza.
17. Stoga su neosnovani tuženikovi žalbeni navodi o ostvarenju kojeg od dopuštenih žalbenih razloga. Na većinu žalbenih navoda prvostupanjski je sud dao pravilne odgovore u obrazloženju pobijane presude pa iznesenim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.
18. U odnosu na odluku o trošku postupka sadržanu u pobijanoj točki III. izreke prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 154. stavka 1. u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a u odnosu na osnovanost dosuđenog troška, a u odnosu na visinu dosuđenog troška žalitelj ne iznosi konkretne navode.
19. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Zagreb, 28. studenoga 2024.
Sudac
Mirna Maržić
