REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-317/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. H. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe braniteljice optuženika K. S., odvjetnice u O., podnesene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 7. listopada 2024. br. K-533/2024, u sjednici vijeća održanoj dana 28. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog E. H. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu pod brojem K-533/2024 od 7. listopada 2024. optuženi E. H. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11, pa je optuženik na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, u koju kaznu mu je, temeljem članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme od uhićenja 15. travnja 2024. u 03,10 sati, pa nadalje.

2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog E. H. trajno je oduzet mobilni uređaj marke "S.", crne boje, a koji je od optuženika privremeno oduzet temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU …, serijskog broja … od 15. travnja 2024.

3. Sukladno članku 148. stavku 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i nužnih izdataka i nagrade branitelja po službenoj dužnosti.

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi E. H. po braniteljici, odvjetnici K. S. iz O. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni sa prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi krivnje za terećeno kazneno djelo, a ukoliko drugostupanjski sud potvrdi osporavanu presudu, da se kazna zatvora za utuženo kazneno djelo uz primjenu "sredstava" ublažavanja zamijeni uvjetnom osudom uz ukidanje istražnog zatvora, podredno da se predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

5. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinskog državno odvjetništvo u Karlovcu sa prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu braniteljice optuženika E. H. kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu.

6. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

7. Žalba optuženika nije osnovana.

8. Iako žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u žalbi ne ističe u čemu bi se te povrede sastojale. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08, te je utvrdio da niti jedna takva povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi nije počinjenja, slijedom čega je neosnovana žalba optuženika izjavljena iz ovoga žalbenog osnova.

9. Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Makar u žalbi ne obrazlaže povredu kaznenog zakona koju ima u vidu, iz sadržaja žalbe se može razabrati kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što smatra da u njegovu ponašanju nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tomu pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. To iz razloga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

10. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u stvari samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj u žalbi u stvari ponavlja svoju obranu koju je iznio na raspravi, navodeći da je prevozeći osobe u vozilu C. napravio uslugu osobi koja mu je posudila to vozilo bez naknade. Stoga, da mu nije bila namjera prevoženja ilegalnih migranata, već je doveden u zabludu od strane druge osobe, a niti je to učinio iz koristoljublja, zbog čega smatra da bi se njegovo postupanje moglo okarakterizirati kao prekršaj iz članka 53. Zakona o strancima ("Narodne Novine" br. 133/20, 114/22, 151/22).

10.1. Međutim, suprotno izloženim žalbenim navodima, za sva svoja utvrđenja prvostupanjski je sud dao valjane i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji ni navodima žalbe nisu dovedeni u pitanje.

10.2. Osnovano prvostupanjski sud obranu optuženika iznijetu na raspravi ocjenjuje kao neživotnu i nelogičnu te u suprotnosti sa drugima u postupku izvedenim dokazima. Pa bi tako iz izvješća o postupanju policijskih službenika od 15. travnja 2024. proizlazilo da su zaustavili vozilo marke C. kojim je upravljao optuženik i to bez istaknutih registarskih oznaka, prilikom čega su zatekli na podu u stražnjem dijelu vozila, iz kojeg dijela vozila su izvađena zadnja sjedala, jedanaest stranih državljana bez valjanih putnih dokumenata. Osnovano je prvostupanjski sud cijenio i iskaz jednog od putnika u vozilu M. D. koji potvrđuje da bi upravo vozilo kojim je upravljao optuženik došlo po osobe koje su prethodno prešle i to pješice kroz šumu, dakle, ilegalno, iz B. u Republiku Hrvatsku, te da je po prethodnom dogovoru trebao otići u Italiju, pa kada se pri tomu dovede u vezu i komunikacija putem mobilnog telefona optuženika iz koje proizlazi da je optuženik u inkriminirano vrijeme komunicirao sa više osoba, kao i obrana optuženika koju je iznio pred djelatnicima policije i u kojoj je priznao počinjenje djela, tada i po stajalištu ovoga drugostupanjskog suda, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, u opisanom ponašanju optuženika bi se ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

10.3. Prema tome, potpuno su neprihvatljivi žalbeni navodi optuženika da nije imao namjeru prevoziti ilegalne migrante već da je doveden u zabludu od strane osobe koja mu je posudila vozilo. To iz razloga što, kada se uzme u obzir da je vozilo kojim je upravljao optuženik unaprijed bilo pripremljeno za prijevoz većeg broja osoba uklanjanjem zadnjih sjedišta, da je jedanaest osoba koje su mimo granične kontrole prešle državnu granicu optuženik u vozilo primio, kraj potoka, gdje su ga čekali u gluho doba noći, kako to iskazuje svjedok M. D., a sve uz intenzivnu komunikaciju preko mobilnog telefona koju je optuženik ostvario sa trećim osobama. Dakle, iz svega prednje izloženog nema govora da bi optuženik bio doveden u zabludu, a niti bi opisanim ponašanjem počinio prekršaj, na što u žalbi upire, jer bi ovako opisani prijevoz migranata u stvari predstavljao visokoorganizirani i koordinirani posao, koji se čini isključivo iz koristoljublja, a što predstavlja bitno obilježje kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

10.4. Zbog svega prednje izloženog, nije osnovana niti žalba optuženika izjavljena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, odnosno, da nije postupao s namjerom niti iz koristoljublja, do sada je neosuđivan, a uz to i invalid prve skupine, bivši onkološki bolesnik te starija osoba narušenog zdravlja, dok da je ujedno precijenio utvrđene otegotne okolnosti. Zbog toga, da je mišljenja da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu previsoko odmjerena te da je sud prvog stupnja trebao primijeniti institut ublažavanja kazne te optuženiku izreći uvjetnu osudu.

11.1. Pri izboru vrste i mjere kazne, prvostupanjski je sud, polazeći od stupnja krivnje, pravilno utvrđene kao izravne namjere, i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Tako je od olakotnih okolnosti na strani optuženika uzeo u obzir obiteljske prilike, da je rastavljen i otac troje djece, koje okolnosti po svom značaju i karakteru u stvari niti nisu olakotne, dok je od otegotnih okolnosti cijenio činjenicu da je optuženik u Republiku Hrvatsku došao sa isključivim ciljem počinjenja djela, uz to je uzeta u obzir i težina djela, kao i kriminalna količina, obzirom da je optuženik prevozio ilegalne migrante u unaprijed pripremljenom vozilu za tu svrhu, na kojemu nije bilo niti registarskih oznaka, a radilo bi se o djelu koje ima međunarodni karakter, pri čemu da se iskorištavaju osobe koje se nalaze u teškim životnim situacijama, nakon čega je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, smatrajući da će se izrečenom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11.

11.2. Po ocjeni ovoga suda, kada se s jedne strane uzme u obzir da je optuženik, inače državljanin B. u Republiku Hrvatsku došao s isključivim ciljem počinjenja djela, te je time iskazao naročitu ustrajnost i bezobzirnost u počinjenju djela, a s druge strane da se radi o dobro organiziranom i koordiniranom prijevozu ilegalnih migranata preko teritorija Republike Hrvatske dalje u države Europske unije koji se dobro plaća te je koristoljublje isključivi motiv počinjenja ovoga kaznenog djela, tada i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca je u svemu primjerena okolnostima djela i osobi počinitelja, te će se kao takvom ostvariti svrha kažnjavanja. Stoga su neprihvatljivi žalbeni navodi optuženika u kojima ističe svoju životnu dob i zdravstveno stanje koje da nije cijenjeno prilikom odmjeravanja kazne, obzirom da ga te okolnosti nisu priječile u počinjenju djela, a niti su te okolnosti takvog karaktera da bi dovele do blaže osude.

12. Konačno ispitujući pobijanu presudu i u dijelu odluke o oduzimanju predmeta, sukladno članku 478. ZKP/08, valja navesti da je prvostupanjski sud osnovano temeljem članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženika oduzeo mobilni uređaj marke "Samsung" obzirom da je taj uređaj, kako je utvrđeno, uporabljen za počinjenje kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim.

13. Stoga, uzimajući u obzir sve prednje izloženo, valjalo je žalbu optuženika kao neosnovanu odbiti i temeljem članka 482. ZKP/08, presuditi u izreci.

U Šibeniku, 28. studenog 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac,v.r.