REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-38/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Mirne Maržić, sutkinje izvjestiteljice i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13A, OIB 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica i partneri d.o.o., protiv tuženika HOK osiguranje d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1818/2019 od 2. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1818/2019 od 2. studenog 2023. u točkama I. i III. izreke.

II. Prihvaća se žalba tužitelja i preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1818/2019 od 2. studenog 2023. u točki IV. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 309,13 EUR u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 407,89 EUR kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 277,66 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 278,48 EUR.

Obrazloženje

1. U točki I. izreke pobijane presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.744,76 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za dio od 125,68 EUR te je u točki III. izreke pobijane presude naloženu tuženiku da isplati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.582,94 EUR, dok je u točki. IV. izreke pobijane presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u dijelu u iznosu od 717,02 EUR.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je nakon provedenih dokaza, a naročito rezultata provedenog vještačenja, utvrdio visinu tužbenoga zahtjeva u prihvaćenom dijelu u točki I. izreke te je utvrdio da je osiguranik tuženika krivac za prometnu nesreću na temelju odredbe čl. 140. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) jer se je polukružno okretao na autocesti gdje je to strogo zabranjeno pa je zato tuženik kao njegov osiguratelj dužan na temelju čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23; dalje u tekstu: ZOO) nadoknaditi štetu tužitelju jer je vozilo oštećenika bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja. Odluku o troškovima postupka sud temelji na čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje u tekstu: ZPP).

3. Protiv pobijane presude žalbu su izjavili tužitelj i tuženik.

4. Tužitelj u svojoj žalbi pobija rješenje o troškovima postupka sadržano u točki III. i točki IV. izreke pobijane presude. U bitnome u svojoj žalbi tužitelj navodi da je prilikom određivanja vrijednosti boda prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) jer je kao vrijednost boda uzeo 10,00 kn umjesto pravilno 2,00 EUR. Nadalje, tužitelj navodi da mu je pogrešno određen trošak za sastav tužbe od 16. rujna 2019., sastav podneska od 20. lipnja 2022., sastav podneska od 3. listopada 2022. i za zastupanje na ročištima od 29. listopada 2020. i 19. siječnja 2021. Predlaže drugostupanjskome sudu preinačiti pobijano rješenje o troškovima na način da usvoji ovu žalbu i dosudi tužitelju dodatni parnični trošak i sve uvećano za trošak ove žalbe.

5. Protiv pobijane presude žalbu je izjavio i tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnome tuženik u žalbi ističe da utvrđenje prvostupanjskoga suda da je osiguranik tuženika isključivo kriv za nastanak prometne nesreće ne proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Zvonka Ivašića koje prileži spisu. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je osiguranik tužitelja mogao izbjeći prometnu nesreću sigurnim kočenjem i zaustavljanjem na kolnik prije sudara s osiguranikom tuženika ako je vozio brzinom nižom od 68 km/h. Tuženik ukazuje na svjedočenje vozača i osiguranika tužitelja da on smatra da je vozio brzinom od 80 km/h i da je zbog radova na autocesti brzina na tome dijelu prometnice maksimalno ograničena na 60 km/h. Tuženik smatra da je osiguranik tužitelja takvim postupanjem postupao suprotno čl. 54. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer nije svoju brzinu kretanja prilagodio prometnom znaku te je time pridonio nastaloj šteti sukladno čl. 1072. st. 1. i 2. ZOO-a. Predlaže drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da ukine pobijanu presudu i vrati predmet natrag prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Tužitelj je izjavio odgovor na žalbu u kojoj osporava i pobija sve žalbene navode tuženika.

7. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužitelja u odnosu na trošak postupka je djelomično osnovana.

8. Pobijanu presudu ovaj sud je ispitao u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a i pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), i utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita osim u dijelu iznosa dosuđenih troškova parničnog postupka tužitelju.

9. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a poglavito bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik posebno upire u žalbi. Izreka presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

10. Predmet ovoga postupka je regresni zahtjev tužitelja za naknadu štete na osobnom automobilu njegova osiguranika koja je nastala prometnom nesrećom koju je izazvao osiguranik tuženika.

11. Neosnovano tuženik navodi u svojoj žalbi da iz izvedenih dokaza, a naročito nalaza i mišljenja prometnog vještaka, proizlazi da je nastanku prometne nesreće pridonio osiguranik tužitelja jer je vozio neprilagođenom brzinom. Vještak u svome iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu od 27. rujna 2023. jasno navodi da se brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja ne može utvrditi. Nadalje, ovaj sud se ne slaže sa žalbenim navodom tuženika da dokaz brzine kretanja automobila osiguranika tužitelja nesporno predstavlja njegov navod da se je kretao brzinom od 80 km/h. Samo iskaz svjedoka o brzini kretanja vozila ne može predstavljati relevantno dokazno sredstvo temeljem koje se može nesporno utvrditi brzina kretanja motornoga vozila, uostalom je li se osiguranik tužitelja i kretao većom brzinom od dopuštene u konkretnom slučaju ne predstavlja odlučan razlog za nastanak štetnog događaja prometne nesreće.

12. Osiguranik tuženika se polukružno okrenuo na autocesti na način da je prešao i zablokirao cijeli suprotni krak te je tako postupio u suprotnosti s čl. 140. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Takvo postupanje je krajnje neobzirno prema sigurnosti u prometu te je istovremeno u cijelosti neočekivano od strane ostalih sudionika u prometu kao što je osiguranik tužitelja. Naime, vozači opravdano pretpostavljaju da kada se voze autocestom da neće naći na motorno vozilo koje vozi u suprotnome smjeru ili motorno vozilo koje polukružnim okretanjem iz suprotnoga kraka blokira cijeli njihov prometni krak. Kako se je osiguranik tužitelja našao upravo u takvoj situaciji ovaj sud smatra da je njegova radnja skretanja sa ceste da izbjegne nalet na teretno vozilo životna, razumljiva i opravdana te u konkretnome slučaju nema obilježja protupravne radnje te su stoga irelevantna utvrđenja i navodi da je osiguranik tužitelja imao dovoljno vremena se zaustaviti prije teretnoga vozila ako je vozio do brzine od 68 km/h, a što uključuje i vožnju do 60 km/h koliko iznosi ograničenje brzine. Stajalište ovoga suda je da u konkretnome slučaju zahtijevati od vozača da točno procjeni da će zaustaviti vozilo na vrijeme u trenutku kada mu na autocesti teretno vozilo iz suprotnoga smjera skretanjem ulijevo iznenadno i neočekivano u cijelosti prepriječi njegov prometni trak, predstavlja standard previsokog stupnja dužne pažnje i vozačke sposobnosti koje osiguranik tužitelja kao prosječan vozač nije dužan ispuniti.

13. S obzirom na sve navedeno, pravilno je utvrđenje prvostupanjskoga suda da je isključivi krivac za prometnu nesreću vozač osiguranika tuženika te je pravilno prvostupanjski sud donio odluku kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan. Kako je osiguranik tuženika neosporno jedini krivac za nastanak prometne nesreće neosnovan je žalbeni navod tuženika da postoji podijeljena odgovornost za nastanak štetnoga događaja.

14. Stoga odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

15. Tužitelj je izjavio žalbu protiv točaka III. i IV. izreke pobijane presude koje predstavlja rješenje o troškovima postupka. Tužitelj se žali na pogrešnu primjenu materijalnoga prava kada je prvostupanjski sud odredio vrijednost boda od 10,00 kn i da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio kada za određene radnje nije tužitelju dosudio zatraženi trošak.

16. Tužitelj se osnovano žali na pogrešno utvrđivanje vrijednosti boda od strane prvostupanjskoga suda. Sukladno Tbr. 50. Tarife koja se primjenjivala u trenutku donošenja prvostupanjske presude vrijednost boda iznosi 15,00 kn, a ovaj sud će vrijednost boda odrediti kao 2,00 EUR sukladno Tbr. 54. noveli „Narodne novine“ broj 153/23 Tarife. S obzirom na sve navedeno sud prihvaća trošak tužitelja za zatražene radnje kako slijedi:

- sastav žalbe od 16. rujna 2019. sukladno Tbr. 7. t. 1. u iznosu od 200,00 EUR + PDV,

- sastav podneska od 3. listopada 2022. sukladno Tbr. 8. t. 1. u iznosu od 200,00 EUR + PDV,

- sastav podneska od 19. siječnja 2023. sukladno Tbr. 8. t. 1. u iznosu od 200,00 EUR + PDV,

- pristup ročištu od 28. listopada 2020. sukladno Tbr. 9. t. 2. u iznosu od 100,00 EUR + PDV,

- pristup ročištu od 19. siječnja 2021. sukladno Tbr. 9. t. 1. u iznosu od 200,00 EUR + PDV,

- pristup ročištu od 27. rujna 2023. sukladno Tbr. 9. t. 1. u iznosu od 200,00 EUR + PDV,

što sveukupno proizlazi 1.387,50 EUR zajedno s PDV-om. Odbijen je tužitelj u dijelu troškova za pristup ročištu od 28. listopada 2020. jer se na tom ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima te je tužitelj samo paušalno ostao kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva te navedeno ovaj sud ne smatra sadržajno raspravljanje o glavnoj stvari. Također, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za sastav podneska od 20. lipnja 2022. jer se uopće ne radi o podnesku potrebnom za vođenje postupka jer u istome tužitelj samo dostavlja dokaz uplate predujma sudskome vještaku. Nadalje, trošku tužitelja je potrebno dodati trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 57,60 EUR i 115,16 EUR te troškove vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, a što sveukupno iznosi 1.892,07 EUR.

17. Slijedom navedenoga, potrebno je bilo potvrditi prvostupanjsku presudu u točki III. izreke i preinačiti točku IV. izreke prvostupanjske presude na temelju čl. 373. ZPP-a te je zato odlučeno kao u točki II. izreke ove presude na način da je dosuđen dodatni parnični trošak tužitelju u iznosu od 309,13 EUR.

18. Tužitelj se u žalbi žalio da mu nije dosuđen i žalbeni trošak i točke IV. izreke prvostupanjske presude u iznosi od 717,02 EUR, a uspio je sa žalbom u iznosu od 309,13 EUR, a u odnosu na pravnu osnovu žalbe u iznosu od 100%. Tužitelju stoga pripada trošak sastava žalbe razmjerno sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a i to zbroj postotka uspjeha po osnovi i visine podijeljeno na dva (100% + 43%), a što rezultira da tužitelju pripada pravo na 71,50% troška sastava žalbe. Sukladno odredbi Tbr. 10. t. 4. Tarife tužitelju pripada iznos od 125 bodova, to jest 250,00 EUR + PDV, a što zajedno s troškovima sudske pristojbe iznosi 388,24 EUR te 71,50% iznosi 277,66 EUR. Stoga je odlučeno, na temelju čl. 167. ZPP-a kao u točki III. izreke ove presude.

19. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan, jer se ne radi o radnji potrebnoj za vođenje parnice i donošenje odluke drugostupanjskoga suda, (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a) te je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

Zagreb, 27. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak