Pn-119/2024-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, Stjepana Radića 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, a protiv tuženika TM-LOVSTVO d.o.o. za usluge i proizvodnju, Zagreb, Kovinska 4, OIB: 81619045132, zastupanog po odvjetniku Purić Elviru iz Daruvara, povodom tužbe za naknadu štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave od 11. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objavom odluke na ročište za objavu od 27. studenog 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužitelja protiv tuženika TM-Lovstvo d.o.o. Zagreb. II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.336,30 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 27. prosinca 2019. godine tijekom lova u lovištu " [adresa], kojim gospodari tuženik kao lovozakupnik došlo je do ranjavanja pogonoskog psa imena F, broj mikročipa 191100000968302, vlasništvo tužitelja, koje ranjavanje je završilo smrtnim ishodom. O predmetnim događaju sastavljen je zapisnik te je utvrđena vrijednost smrtno stradalog pogonskog psa u vrijednosti od 2.000,00 EUR-a. Tužitelj ističe kako nije točno utvrđeno tko je od prisutnih lovaca dana 27. prosinca 2019. godine usmrtio njegovog pogonskog psa imena F, te je po lokaciji određeno da bi to mogli biti lovci JK ili ŽK. ĐK je osoba koja je u dogovoru s tuženikom organizirala lov u kojem je smrtno stradao pogonski pas imena F slijedom čega isti solidarno odgovaraju tužitelju za nastalu štetu. Tužitelj je suglasan s utvrđenom vrijednosti pogonskog psa F u iznosu od 2.000,00 EUR-a, te je tužitelj imao i troškove liječenja u iznosu od 4.729,27 kn. Tužitelj se je obratio tuženiku s zahtjevom za naknadu štete, ali se tuženik o istom nije očitovao.

Budući da tuženik odbija tužitelju nadoknaditi štetu u traženom iznosu to tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se tuženik obvezati tužitelju nadoknaditi štetu, te obvezati tuženika na naknadu tužitelju parničnog troška.

2. Dajući odgovor na tužbu, tuženik TM-Lovstvo d.o.o. Zagreb je naveo da prije svega ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženog jer je isključivo odgovorna osoba ĐK kao stvarni organizator lova, odnosno njegov poznati gost lovac-stranac-gost gospodin JK, te se stoga prije svega predlaže u odnosu na tuženog tužbu odbaciti. Točno je da dana 27. 12. 2019. u organiziranom lovu u lovištu kojim gospodari TM-LOVSTVO d.o.o. Zagreb, Kovinska 4, ali ne organiziranom de facto od strane tuženog već od strane NK, na način da je psa u vlasništvu tužitelja SK iz [adresa], koji je bio u lovu odnosno pogonu ranio poznati lovac-stranac-gost gospodin JK, te koje ranjavanje je završilo smrtnim ishodom. Navedene činjenice za tuženog nikada nisu sporne bile niti su sada međutim sporno je tko je odgovoran za nastalu štetu odnosno tuženi smatra da nije odgovoran za štetu jer istu nije izravno počinio, a niti je bio organizator lova. Tužitelju je osobno poznato da je prije lova lovnik ĆK upozorio sve sudionike lova na vlastitu odgovornost, kako u odnosu na pravila lova, tako i u odnosu na odstrel i štetu koja može kao posljedica izvanrednih okolnosti nastati, pa i eventualno stradavanju pasa odnosno osobnu i pojedinačnu odgovornost svake osobe, kako lovca, tako i lovca pogoniča, a što je i tužitelj bio. Lovcu gostu NK gospodinu JK iz [adresa] kao i NK, kao i tužitelju je bilo poznato ovo upozorenje, te je odmah poslije lova i lovac- gost zajedno sa NK pristao i obavezao se platiti štetu, a tužitelj je izravno sa NK, odnosno lovcem kontaktirao, te tuženi ima informaciju da je lovac iz Austrije tužitelju putem NK poslao novac. Točno je kao, a kako sam tužitelj navodi da je NK organizator lova za strane lovce-turiste, a dogovor sa tuženim da tuženi dopušta pravo korištenja lovišta za taj organizirani lov. Utvrđena visina naknade štete je izvršena u dogovoru tužitelja i ĐK NK, kao i u odnosu na troškove liječenja, te se stoga u ocjenu visine štete tuženi ne bi uopće upuštao. Zbog svega navedenoga tuženi se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže da sud u odnosu na tuženog tužbu i tužbeni zahtjev odbaci, odnosno odbije i obveže tužitelja na naknadu tuženiku troška parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je izveo slijedeće dokaze:

Uvid u zapisnik (list 5), povijest bolesti i račune liječenja usmrćenog psa (list 6- 8), zahtjev tužitelja od 20. ožujka 2020. za naknadu štete upućen tuženiku (list 9), odgovor tuženika od 27. ožujka 2020. povodom zahtjeva tužitelja za naknadu štete (list 13), rodovnica za psa (list 29-31), podaci veterinara o cijepljenju psa (list 32), podaci o položenim ispitima za psa goniča Hrvatskog kinološkog saveza (list 33-34), saslušan je svjedok ĆK, zakonski zastupnik tuženika GK, te tužitelj i svjedok ĐK NK.

4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje: Naime, između stranaka je nesporno da se dana 27. prosinca 2019. za vrijeme lova u lovištu "Vrani kamen", kojim gospodari tuženik, desio štetni događaj, kada je nastreljen i usmrćen pogonski pas tužitelja imena F od strane prisutnih lovaca. Nesporna je vrijednost psa u visini 2.000,00 EUR.

Stoga je u konkretnom slučaju mjerodavan Zakon o lovstvu (NN 98/18, 32/19 i 32/20).

5. Naime, čl. 78. st. 2. Zakona o lovstvu je određeno da je šteta u lovstvu i šteta prouzročena izvođenjem lova, koju su pri provedbi lova prouzročili lovci i lovački psi. Člankom 80. st. 8. Zakona o lovstvu je određeno da za štetu koju prilikom lova divljači počine lovci i lovački psi u lovu je odgovoran lovoovlaštenik.

Između stranaka je nesporno da je tuženik TM-Lovstvo d.o.o. Zagreb lovoovlaštenik i zakupnik lovišta gdje se desila šteta.

6. S druge strane, kako je za tužitelja nastala šteta izvođenjem lova u lovištu (čl. 78. st. 2. Zakona o lovstvu), tužitelj se temeljem čl. 82. st. 1. Zakona o lovstvu trebao u roku od 7 dana, računajući od dana nastanka štete (27. prosinca 2019.), obratiti lovoovlašteniku (tuženiku) za naknadu štete, a kao odgovornoj osobi temeljem čl. 80. st. 8. Zakona o lovstvu.

Tužitelj nije postupio u zakonskom roku, već se prvi puta obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete dana 20. ožujka 2020., tj. gotovo nakon tri mjeseca od dana nastanka štete.

No bez obzira na tu činjenicu, tuženik je u skladu s čl. 82. st. 1. Zakona o lovstvu odgovorio tužitelju na njegov zahtjev za naknadu štete.

Temeljem čl. 82. st. 2. Zakona o lovstvu, tužitelj je bio dužan u daljnjem roku od 30 dana predložiti tuženiku kao lovoovlašteniku sklapanje sporazuma o naknadi štete, a lovoovlaštenik (tuženik) je bio dužan u daljnjem roku od 30 dana odgovoriti na takav prijedlog tužitelja za sklapanje sporazuma.

Člankom 82. st. 3. Zakona o lovstvu je određeno da nakon isteka rokova iz čl. 82. st. 1. i 2. i ako ne dođe do sklapanja sporazuma o naknadi štete iz čl. 82. st. 2., tužitelj kao oštećenik se može u roku od 3 godine od dana nastanka štete obratiti tužbom sudu za naknadu štete, a sud će odbaciti tužbu ako nije postupljeno na način naveden u stavcima 1. i 2. članka 82. Zakona o lovstvu.

7. Dakle, kako je tužitelj podnio tužbu sudu protiv tuženika, a da prethodno nije postupio u skladu s čl. 82. Zakona o lovstvu, sud je stoga temeljem čl. 82. st. 3. Zakona o lovstvu, a u vezi čl. 282. st. 1. Zakona o parničnom postupku i odlučio kao u izreci rješenja, odnosno odbacio tužbu tužitelja u odnosu na tuženika.

8. Naime, zapisnik od 27. prosinca 2019. (list 5), ne predstavlja postupanje tužitelja u skladu s čl. 82. st. 1. Zakona o lovu.

Čak što više, spomenuti zapisnik nikako ne može predstavljati određeni zahtjev tužitelja upućen tuženiku za naknadu štete.

Ovo iz razloga jer iz zapisnika nije vidljivo da je od strane tužitelja bilo kome upućen zahtjev za naknadu štete i u kojem iznosu, pa time u svojoj biti ne sadrži sve ono što bi trebala sadržavati i tužba. Odnosno iz zapisnika nije vidljivo da je tužitelj baš tuženiku podnio zahtjev za naknadu štete u visini od 2.000,00 EUR, a zapisnik su potpisale četiri osobe.

Dakle, zapisnik od 27. prosinca 2019. g. sadrži samo konstataciju da je došlo do štete u lovu dana 27. prosinca 2019. u visini 2.000,00 EUR i to zbog smrtnog ranjavanja lovačkog psa u vlasništvu tužitelja, a nikako ne predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu štete upućen tuženom.

S druge strane, ukoliko se i uzme da zapisnik od 27. prosinca 2019. predstavlja zahtjev tužitelja upućen tuženiku za naknadu štete, onda tužitelj nije dalje postupio u smislu čl. 82. st. 2. Zakona o lovstvu jer nije u daljnjem roku od 30 dana predložio tuženiku sklapanje sporazuma o naknadi štete, a u vezi kojeg zahtjeva je tuženik u daljnjem roku od 30 dana bio dužan odgovoriti na takav prijedlog tužitelja. Tek protekom roka od 30 dana, a ukoliko ne dođe do sklapanja sporazuma o naknadi štete, tužitelj se kao oštećenik mogao obratiti sudu za naknadu štete.

U slučaju da tužitelj kao oštećenik nije postupio u skladu s čl. 82. st. 2. Zakona o lovstvu, sud će temeljem čl. 82. st. 3. Zakona o lovstvu odbaciti tužbu tužitelja kao oštećenika.

Stoga je u pogledu tužbenog zahtjeva tužitelja i odlučeno kao u izreci rješenja.

9. Kako je tužitelj u odnosu na tuženika u cijelosti izgubio parnicu, sud ga je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i obvezao na naknadu tuženiku u cijelosti troška parničnog postupka i to u iznosu, a kako je to naznačeno u točki II. izreke rješenja.

Dosuđeni parnični troškovi tuženika se sastoje od troška zastupanja tuženika putem odvjetnika, a odnose se na sastav odgovora na zahtjev tužitelja za naknadu štete (200,00 EUR), sastava odgovora na tužbu (200,00 EUR), te zastupanja tuženika na 5 ročišta, a od kojih je jedno bilo odgođeno (900,00 EUR), te sudske pristojbe za odgovor na tužbu (36,30 EUR), a koji svi troškovi su bili potrebni za vođenje parnice i u skladu s odvjetničkom tarifom i Zakonom o sudskim pristojbama.

Punomoćnik tuženika je na zapisniku povodom ročišta od 11. studenog 2024. pogrešno tražio uvećanje troškova za 200,00 EUR u odnosu na raniji troškovnik u visini od 1.114,65 EUR jer se isti raniji troškovnik odnosio na tuženika NK, a raniji troškovnik tuženika TM-LOVSTVO je iznosio 1.136,30 EUR, te uvećan za zastupanje na ročištu od 11. studenog 2024. iznosi 1.336,30 EUR.

10. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve odluke.

U Daruvaru 27. studeni 2024.

S U D A C :

Branislav Hunjak

P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje odluke, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja odluke primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

RJEŠENJE SE DOSTAVLJA:

1. Zajednički odvjetnički ured VK, AK, ZK, OK i FKM, [adresa]

2. Odvjetnik Purić Elvir, Daruvar