Poslovni broj: 12 Gž-828/2023-2

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u pravnoj stvari tužiteljice S. O., OIB: … iz Z., …, s boravištem u Z., .., zastupane po punomoćnicima M. S. i M. R., odvjetnicima iz O. d. S. & Š. d.o.o. iz Z., …, protiv tuženika: 1) T. N., OIB: … iz K., …, s boravištem u Z., …, zastupane po punomoćnici K. Š., odvjetnici iz Z. i 2) "H.-O." d. s. d.o.o., OIB: … iz Z., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku A. V., dipl. iur., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice pod 1) protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-92/2022-18 od 8. rujna 2023., dana 19. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba tuženice pod 1) T. N. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-92/2022-18 od 8. rujna 2023. u toč. I. i III. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

„I. Utvrđuje se da su tuženica pod 1) T. N., OIB: … i tuženik pod 2) H.-O. d. s. d.o.o., OIB …, smetali odnosno uznemiravali tužiteljicu u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine, i to stana koji se nalazi u prizemlju kuće za odmor na adresi K., …, upisan u …, k.o. K., te u zemljišne knjige Općinskog suda Zadru, zemljišnoknjižni odjel Zadar, zk.ul. … k.o. K., na način da je dana 25. srpnja 2022. tuženica pod 1) podnijela tuženiku pod 2) Zahtjev za sklapanje Ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu, Zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi na postojećem obračunskom mjernom mjestu, kao i Izjavu radi promjene krajnjeg kupca na obračunskom mjernom mjestu u kojem je neistinito navela da je posjednik predmetnog stana, temeljem čega je tuženik pod 2) izvršio promjenu evidentiranog korisnika na obračunskom mjernom mjestu broj … te kao evidentiranog korisnika zaveo tuženicu pod 1), nakon čega je, u točno neutvrđenom razdoblju, tuženica pod 1) od tuženika pod 2) zatražila privremenu obustavu električne energije, temeljem čega je tuženik pod 2) obustavio isporuku električne energije tužiteljici i odbio istu ponovno uspostaviti, pa im se nalaže da uspostave ranije suposjedovno stanja na način da se kod tuženika pod 2) izvrši promjena evidentiranog korisnika na ime tužiteljice te ponovno uspostavi isporuka električne energije za obračunsko mjesto broj: … u predmetnom stanu na adresi K., …, u roku od osam (8) dana pod prijetnjom ovrhe, te se zabranjuje tuženici pod 1) i tuženiku pod 2)svako buduće takvo ili slično smetanje odnosno uznemiravanje suposjeda tužiteljice na predmetnoj nekretnini.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice iz točke I. preko dosuđene zaštite suposjeda do zatražene zaštite posjeda.

 

III. Nalaže se tuženicima pod 1) i 2) da naknade tužiteljici trošak parničnog postupka, i to svaki po 335,265 eura (2.526,055 kn), odnosno ukupno oboje tuženika 670,53 eura (5.052,11 kn), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, sve u roku od petnaest (15) dana, dok se odbija zahtjev tužiteljice da se tuženicima naloži naknada parničnog troška solidarno.“

2. Protiv citiranog rješenja u odnosu na toč. I. i III. izreke žalbu je izjavila tuženica pod 1) pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložila da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan uz naknadu troškova postupka, podredno da se žalba uvaži, rješenje u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi ističe da je pobijano rješenje doneseno uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Nadalje, da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje u dijelu u kojem prvostupanjski sud, iako mu dokazna građa pokazuje drugačije, uzima utvrđenim da bi tužiteljica prije zatražene izmjene bila evidentirana kao korisnik obračunskog mjernog mjesta, jer ona to nije bila, kao ni pok. otac, na koji se nasljednički posjed tužiteljica poziva, a što proizlazi i iz iskaza same tužiteljice da u stanu ima električnu energiju, pa je u cijelosti usvajanje tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem se tuženicima nalaže isporuka, neosnovano. Čl. 33. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine", broj 104/20 – dalje Opći uvjeti) propisano je da novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odgađanja podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže uz priloženu odgovarajuću ispravu o vlasništvu. U konkretnom slučaju obračunsko mjerno mjesto je glasilo na umrlu osobu B. R., a nesporno umrla osoba ne može biti korisnik OMM-a, ne može imati OIB. Tuženica pod 1) kao oporučna nasljednica iza pok. Z. N., bi imala ovlast za evidentiranje sebe kao korisnika, jer je ista nositelj stvarnog prava na građevini, posebice u korelaciji sa činjenicom da je tužiteljica prekludirana u svom pravu na nasljedni posjed jer je pok. Z. N. umro 14. studenoga 2008. Čl. 102. st.1. Općih uvjeta propisano je da korisnik mreže koji je vlasnik ili nositelj nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine ima pravo podnijeti zahtjev za privremenu obustavu električne energije na svom obračunskom mjernom mjestu, pa je tuženik pod 2) bio ovlašten postupiti po zahtjevu stranke, evidentirane korisnice u tom trenutku tuženice pod 1), s kojom je bio u ugovornom odnosu. 

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženica pod 1) ukazuje u žalbi, jer pobijano rješenje ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

 

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da ju je tuženica pod 1) smetala u posljednjem mirnom posjedu nekretnine, u naravi stan u K., na način da je dala nalog tuženiku pod 2) da privremeno obustavi električnu energiju, a temeljem čega je isti obustavio isporuku, te odbio ponovno uspostaviti isporuku električne energije, zbog čega je zatražila da se naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da se ponovno uspostavi isporuka električne energije u stanu, te se zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice ubuduće.

 

8. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice sud prvog stupnja je isti djelomično prihvatio imajući u vidu čl. 21. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZV).

 

9. Naime, čl. 22. st. 2. ZV propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanuju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika, dok je čl. 21. st. 1. ZV propisano da pravo na zaštitu posjeda ima onaj koga drugi smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava li mu ga je oduzeo. Nadalje, st. 2. istog članka je određeno da i posjednik koji je posjed stekao samovlasno, oduzevši ga drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed, jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjeti će ga štititi i protiv nje nakon što mu posjed postane miran. Iz st. 3. istog članka slijedi da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja.

 

10. Člankom 22. st. 1. ZV slijedi da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zbrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

11. Prema čl. 441. ZPP propisano je da će se raspravljanje po tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg posjedovnog stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

 

12. Svjedoci T. O., suprug tužiteljice i L. O., sin tužiteljice su naveli da tuženica pod 1) nije koristila predmetni stan, kao ni konobu, dok svjedok B. N., brat stranaka navodi da je tuženica pod 1) koristila konobu koja je dio stana u prizemlju te stan na katu, a da joj je on dao ključeve konobe i stana. Svjedokinja I. L., kćer tuženice pod 1) je navela da je u kolovozu 2022. koristila zajedno s bratom B. i majkom konobu u prizemlju, te da je spavala u stanu na katu.

 

13. Tužiteljica je navela da tuženica pod 1) i njezina djeca nisu nikada koristili stan na katu jer tu nema ni struje ni vode, već da oni borave u vili s bazenom koja se također nalazi u K., a tuženica pod 1) je navela da je tužiteljica s obitelji koristila jedan dio prizemlja te kuće, dok je ona koristila konobu u prizemlju i sve drugo u toj kući.

 

14. Imajući u vidu iskaze svjedoka i stranaka, sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica koristi predmetni stan, s tim što je tuženica pod 1) ušla u posjed konobe koja je sastavni dio predmetnog stana tijekom 2022. o čemu se vodi posebni postupak. Međutim, da nije pravno relevantno tko je u faktičnom posjedu predmetnog stana i konobe koja je sastavni dio stana, obzirom da se radi o nasljedničkom posjedu i da su stranke suposjednici kao nasljednici pok. Z. N.

 

15. Naime, među strankama nije prijeporno da su stranke sestre i kćerke pok. ostavitelja Z. N., čiji ostavinski postupak je prekinut pravomoćnim rješenjem poslovni broj O-251/09 od 17. studenog 2011. prema kojem je tužiteljica kao zakonska nasljednica upućena da pokrene parnicu protiv ostalih zakonskih nasljednika, i to M. N., B. N. i tuženice T. L. radi pobijanja pravne valjanosti oporuke ostavitelja od 9. lipnja 2008., dok su ostali zakonski nasljednici upućeni da protiv tužiteljice pokrenu parnicu radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ostavitelja ne ulazi 1/2 dijela svih nekretnina i pokretnina, a na ime bračne stečevine u korist M. N., supruge ostavitelja, te da u ostavinsku imovinu ostavitelja ne ulazi onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se doprinosom nasljednika B. N. povećala imovina dok su živjeli u zajednici, i da su ti postupci pokrenuti.

 

16. Člankom 17. ZV uređeno je pitanje nasljedničkog posjeda, pa je tako propisano u st. 1. da ostaviteljevi posjedi i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinom času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. U st. 2. istog članka navodi se da kada su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su time postali suposjednici svakoga pojedinoga od tih posjeda, pa će ga tako izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskog suda izvršavanje povjereno nekom drugome, dok se st. 3. navodi da se prelaskom ostaviteljevog posjeda na njegova nasljednika ili nasljednike ne dira u ostale posjede iste stvari, odnosno prava.

 

17. Nadalje, iz čl. 129. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) slijedi da ostavina prelazi na nasljednike po sili samog zakona i u času smrti ostavitelja, u tom času postaje njegovo nasljedstvo te nasljednik tim časom stječe i ostala prava vezana uz njegovo nasljedstvo a ovo bez obzira na to da li je nasljednik pozvan na nasljedstvo temeljem oporuke ili zakona, s čime je vezan i posjed predmetne nekretnine.

 

18. Temeljem citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je nasljednik trenutkom smrti pravnog prednika postao suposjednik nekretnine ako ima više od jednog nasljednika, bez obzira što nikada nije imao faktičnu vlast na toj nekretnini, budući da suposjed nekretnine prelazi na nasljednika u kvaliteti i obimu kakvog je imao njegov pravni prednik, pa sukladno tome isti ima pravo temeljem odredbe čl. 24. ZV kao suposjednik štiti svoj suposjed od drugog suposjednika ukoliko je potpuno isključen iz dotadašnjeg suposjeda ili mu je bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

 

19. Nadalje, primjenom odredbe čl. 17. ZV nije odlučno tko je od sunasljednika oporučni, a tko zakonski nasljednik, niti je odlučno je li ostavinski postupak pravomoćno okončan, jer pravna osnova nasljeđivanja nije odlučna za posjedovnu zaštitu. Za stjecanje suposjeda nasljednika i zaštitu u posjedovnoj parnici jedino je nužno da je prednik tužitelja bio i sam suposjednik stvari, te da bi u istoj situaciji u kakvoj je sada tužiteljica bilo moguće njegovom pravnom predniku pružiti posjedovnu zaštitu. Stoga, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljici pripada pravo na zaštitu suposjeda, obzirom da je dokazala da je tuženik pod 2) temeljem zahtjeva tuženice pod 1) za obustavom isporuke obustavio isporuku električne energije za predmetnu nekretninu.

 

20. Suprotno žalbenim navodima tuženice pod 1) ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno prava kada je tužiteljici pružio posjedovnu zaštitu, jer je nesporno utvrdio da je tužiteljica nasljednica pok. Z. N., da je u posjedu stana u kući u K., u čemu su je tuženici smetali na način da je tuženik pod 2) po nalogu tuženice pod 1) taj dio nekretnine isključio iz električne mreže.

 

21. Tuženica pod 1) u žalbi u bitnome navodi i citira odredbe Općih uvjeta prema kojima tuženik pod 2) nije ovlašten izvršiti promjenu osobe koja koristi električnu mrežu (obračunsko mjerno mjesto), jer je ranije obračunsko mjerno mjesto glasilo na ime osobe B. R. koji je preminuo, a tuženica pod 1) kao oporučna nasljednica iza pok. Z. N. je temeljem nasljedničkog posjeda je imala ovlast za evidentiranje sebe kao korisnika jer je nositelj stvarnog prava na građevini.  

 

22. Međutim, nesporno je da je i tužiteljica nasljednica pok. Z. N., ali i faktična posjednica stana u kući u Kukljici, to znači da tuženica pod 1) nije mogla dati nalog tuženiku pod 2) da se taj dio nekretnine isključi iz opskrbe električnom energijom niti su joj to pravo dale odredbe Općih uvjeta na koje se poziva. Pri tome valja navesti da tuženik pod 2) nije izjavio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, pa ti žalbeni navodi nisu ni bitni za odluku o tom dijelu tužbenog zahtjeva.

 

23. Također, neosnovano tuženica pod 1) ističe da je usvajanje tužbenog zahtjeva u dijelu kojim je naloženo tuženicima uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja neosnovano, ovo iz razloga jer je tuženik pod 2) postupio po rješenju od 9. veljače 2023. koje je potvrđeno rješenjem ovog drugostupanjskog suda od 24. svibnja 2023 pod poslovnim brojem Gž-281/23 u kojem je donesena privremena mjera i naloženo tuženiku pod 2) da tužiteljici nastavi nesmetano isporučivati električnu energiju u stanu koji se nalazi u prizemlju kuće za odmor u K., a privremenom mjerom se ne regulira određena pravna situacija trajno.

 

24. Kako se dakle, u konkretnom slučaju radi da je jedan od nasljednika bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti drugom nasljedniku, a radi se o obustavi električne energije, on ga isključuje od dotadašnjeg načina posjedovanja, zbog čega tužiteljici temeljem čl. 24. st. 1. ZV pripada posjedovna zaštita. Kod nesporne činjenice da su tuženici 25. srpnja 2022. obustavom električne energije na nekretnini bitno ograničili dotadašnji način suposjeda tužiteljice, to je pravilnom primjenom materijalnog prava istoj trebalo pružiti posjedovnu zaštitu te prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na suposjed predmetne nekretnine.

 

25. Stoga je žalbu tuženice pod 1) valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi rješenje suda prvog stupnja u odnosu na tu tuženicu u toč. I. i III. izreke.

 

26. U ostalom nepobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.   

 

U Zadru, 19. prosinca 2023.

 

 

Sutkinja

 

Franka Zenić, v.r.