REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 81 K-361/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu toga suda Ani Zrilić, kao predsjednici vijeća, uz sudjelovanje Ernesta Bereca i Vedrane Galac kao članova vijeća te Eme Vrsaljko kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NP, zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj K-DO-1069/10 od 24. studenog 2010., uređene 29. srpnja 2014. god. i 27. travnja 2016., nakon održane javne rasprave dana 27. studenog 2024. u nazočnosti zastupnice optužbe NPO, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, okrivljenika NP i branitelja Tomislava Nemarića, odvjetnika iz [adresa] a u odsutnosti oštećenika, istog dana objavio je javno i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 , 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 -dalje u tekstu: ZKP/08)

Okrivljenik:

NP, sin N i M rođene Đ, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa].  državljanina  RH,  zaposlen  u  trgovini  Tommy,  s mjesečnim primanjima oko 1.500,00 eura, mesar, neoženjen, bez djece, bez imovine, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak, brani se sa slobode, neosuđivan,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi u razdoblju od 1. prosinca 2009. godine do siječnja 2010. godine u Sukošanu u svojstvu poslovođe i odgovorne osobe u trgovačkom centrtu Mesna industrija "Braća Pivac" d.o.o Vrgorac, Poslovnici Sukošan, s ciljem da se znatno okoristi, neovlašteno zadržao za sebe dio robe namijenjene prodaji ukupne vrijednosti 90. 860, 67 kuna, čime je TD Mesnu industriju "Braće Pivac" d.o.o Vrgorac oštetio za navedeni iznos,

dakle, protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari velike vrijednosti, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – pronevjeru, opisano i kažnjivo po članku 233. stavak 2. KZ/11.

II. Temeljem odredbe članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenik Mesna industrija Braće Pivac d.o.o iz Vrgorca se upoćuje da imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici.

III. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članak 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je dana 24. studenog 2010. godine podiglo optužnicu pod brojem K-DO-1069/10 protiv okrivljenika NP radi kaznenog djela pronevjere. Optužnica je postala pravomoćna 15. siječnja 2011. godine. Optužnica je uređena 29. srpnja 2014. godine i 27. travnja 2016 godine. U pogledu navoda koji se odnose na uređivanje optužnice, sud je u izreci presude otklonio nedostatke na koje je ukazao viši sud u svojoj ukidnoj odluci.

2. Sud je dana 21. rujna 2018. godine donio Presudu 81 K-958/10 kojom je okrivljenika proglasio krivim (list spisa 291-307) a predmetna presuda je ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 24. rujna 2019. godine (list spisa 317-320). Niži sud je postupajući po uputama višeg suda ponovno donio odluku dana 5. rujna 2022. godine (list spisa 364-369) te je okrivljenika oslobodio od optužbe. Povodom žalbe viši sud, Županijski sud u Zagrebu je Rješenjem od 6. lipnja 2023. godine ukinuo prvostupanjsku odluku (list spisa 379-385).

3. U ponovljenom postupku je niži sud otklonio sve nedostatke na koje je ukazao viši sud.

4. U trećem ponovljenom postupku je okrivljenik ostao kod svog ranijeg očitovanja da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret optužnicom. Obranu je iznio na kraju dokaznog postupka.

5. U ponovljenom postupku izvedeni su dokazi koji su i ranije bili izvedeni tijekom rasprave te je pročitan ugovor o radu (list spisa 7), otpremnica (list spisa 8,10,12,14,16,18,20,22,24,26,28,30,32,34,36,38,40,42,44,46,48,50,52,54), primka (list spisa 9,11,13, 15,17,19,21,23,25,27,29,31,33,35,37,39,41,43,45,47,49,51,53,55), razduženje manjka (list spisa 56-57), popisna lista (list spisa 58-62), inventura robe (list spisa 63-68), odluka o komisijskoj inventuri u mesnici Sukošan (list spisa 69), zapisnik o nadzoru poslovnih jedinica (list spisa 70), zapisnik o otuđenju robe na dan 1. prosinca 2009. (list spisa 71), razduženje, otpis (list spisa 72), popisna lista (list spisa 73-76, 79-83), razduženje, manjak (list spisa 77), primka zaduženja (list spisa 78), primke međuskladišnice (list spisa 84-85, 89), lista nabave (list spisa 86-88, 90- 91), blagajnička izvješća (list spisa 92, 97), konto kartica (list spisa 93-96, 98-102), pravilnik o radu (list spisa 103-120), podnesci oštećenika (list spisa 121-123), potvrda o visini dohotka (list spisa 155-157), iskaz svjedoka MP (list spisa 145-146, 166-167, 335, 336, 346), iskaz svjedokinje ĐP (list spisa 167-168), iskaz svjedoka HP (list spisa 169), imovinskopravni zahtjev (list spisa 173), knjigovodstveno- financijsko vještačenje izrađeno po vještaku Damiru Uglešiću (list spisa 174-199), iskaz vješaka Damira Uglešića (list spisa 224-225), izvješće glede terenske provjere prebivališta svjedokinje IP (list spisa 242), iskaz svjedoka TP (list spisa 224), iskaz svjedoka CP (list spisa 228), iskaz vještaka Damira Uglešića (list spisa 228-229), iskaz svjedoka RP (list spisa 225, 338, 339), potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list spisa 241-244), očitovanje i ugovor o radu dostavljen od strane oštećenika (list spisa 260- 261). Također je pročitan i podatak o osuđivanosti za okrivljenika.

6. Sud je analizirao sve provedene dokaze i to kako svaki dokaz zasebno tako je i iste doveo u međusobnu vezu jedne s drugima te sa obranom okrivljenika i nije našao dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.

7. Prethodno valja spomenuti da je optužnicom okrivljeniku stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 345. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/97. Za predmetno kazneno djelo pronevjere bila je propisana kazna od 1-10 godina zatvora. U međuvremenu, tijekom suđenja, promijenio se materijalni zakon, a sud je u obvezi primijeniti zakon koji je povoljniji za okrivljenika pa je tako okrivljenik osuđen za kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavak 2. KZ/11 obzirom da noviji zakon propisuje kao sankciju kaznu zatvora od 1-8 godina. Dakle, na okrivljenika je primijenjen zakon koji je za njega povoljniji a to je KZ/11. Odredbom članka 233. stavak 2. KZ/11 je propisano da će se kazniti kaznom zatvora od 1-8 godina tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni na radu, ako je vrijednost pronevjerene stvari ili imovinskog prava velika. Zbog jedinstvene primjene neodređenih vrijednosti obilježja na pojedina kaznena djela od strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici održanoj 27. prosinca 2012. donio je pravno shvaćanje da zakonsko obilježje “velika vrijednost” kod kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavka 2. KZ/11, postoji kad vrijednost pronevjerene stvari ili imovinskog prava prelazi 60.000,00 kuna.

8. Okrivljenik NP je svoju obranu iznio nakraju dokaznog postupka. Kada je okrivljenik NP bio ispitan u fazi istrage (list spisa 137-139) naveo je da je bio zaposlen u mesnici mesne Mesne industrije Braće Pivac d.o.o u svojstvu mesara negdje od 7. mjeseca 2009. godine. Izmijenila su se dva poslovođe koji su otišli na druga radna mjesta. On je tek nakon toga po ugovoru o radu koji mu se predočava iz spisa sa lista 7 imenovan poslovođom prodavaonice, a kao što je vidi iz datuma kada je rađen ugovor, to je bilo od 1.1.2010. godine. taj ugovor koji mu je predočen je na određeno vrijeme koji je vrijedio mjesec dana, odnosno do 31. siječnja 2010. godine kao što se vidi iz toč. 1. ugovora. Nastavio je raditi do 20. siječnja 2010. godine. Toga dana je utvrđen manjak, a utvrđen je putem invrnture. Bio je prisutan na toj inventuri, ali nije bila inventura provedena kako treba, pa je sljedećeg dana napravljena nova inventura na kojoj nije bio prisutan. Tada je rekao da pod ovakvim okolnostima neće raditi, međutim, šef maloprodaje DP rekao mu je da ima 20 dana slobodnih pa neka te dane iskoristi i nakon toga da nastavi raditi. Međutim, tri dana poslije toga nazvao ga je DP i rekao da podmiri manjak jer da u protivnom neće moći dalje raditi. Okrivljenik ga je pitao koliko je manjak i kada mu je DP rekao da se radi o manjku od oko 50.000,00 kuna koji mu je rekao da ga podmiri na dva puta, okrivljenik to nije mogao prihvatiti jer se za manjak ne smatra odgovornim, nakon čega mu je ovaj naveo manjak od 35.000,00 kuna i poslije toga na oko 25.000,00 kuna, pa je tražio od okrivljenika da podmiri ovaj iznos a za ostalo da će vidjeti. Obzirom da okrivljenik nije ni na ovo pristao dobio je otkaz. Kao što je rekao prije njega su ovdje bili dvoje poslovođe što se vidi iz njihovih knjiga. Među njima nije izvršena nikakva primopredajna inventura. Kada je otišao ovaj drugi poslovođa EP okrivljeniku je rečeno da nastavi dalje raditi pa je isti i nastavio raditi sam u toj mesnici i to do kraja kada je dobio otkaz. Kada je odlazio poslovođa EP, a okrivljenik je određen da dalje sam radi, između njega i EP nije izvršena nikakva primopredajna inventura tako da okrivljenik ne znau kakvom je stanju primio mesnicu. Dok je okrivljenik od EP preuzimao mesnicu tražio je primopredajnu inventuru a na to mu je KP rekao da se kod njih ne radi tako i rekao mu je da radi i dalje bez primopredajne inventure ili da pođe kući. Okrivljenik je iskazao da nije prisvojio ništa iz te mesnice ni u robi ni u novcu, jer da je to napravio onda ne bi ostao sirotinja koja je morala prodati i auto da bi preživio nakon što je dobio otkaz na poslu. Pored toga, u tu mesnicu je izvršena provala 21.12.2009. godine i da je okrivljenik nešto prisvojio mogao je prikazati kao da je odnijeto u toj provali. Koliko mu je poznato, nakon provale izvršena je inventura slijedećeg dana i okrivljenik je bio prisutan na inventuri. Na toj inventuri je utvrđeno da je zajendo sa strojevima ukradeno svježeg mesa i smrznutog mesa, a sve to negdje u vrijednosti od oko 40.000,00 kuna. Ta inventura nije ispravno napravljena. Nije bio prisutan gdin KP koji je trebao prisustvovati nego je poslao svoju kćerku i ĆP iz [adresa]. Okrivljenik je njima stavio odmah prigovor no Lovrićeva kćerka IP rekla mu je da nema vremena ponovno gledati pa da će doći drugi dan, ali se više nije pojavila. Okrivljenik je IP ponovno u usmenom obliku ponovio prigovor nakon inventure. Okrivljenik je u svojoj obrani iskazao da se radi o mesnici čiji je prostor mali i u njega ne može stati robe u većoj vrijenosti od 50.000,00 kuna dok je maksimalno napunjen. Istovremeno, njega su dužili kao da ima robe za 150.000,00 kuna, a što objektivno nije moglo stati u poslovni prostor mesnice. IP mu je na njegov prigovor rekao da ons time nema ništa, nego da nazove odjel gdje se radi kalkulacija i da pita zašto je zadužen za tako veliku količinu robe. Dobio je odgovor da kada se vrati sa slobodnih dana da će oni sve to pročešljati i da će onda vidjeti a da li su poduzeli nešto u tom pravcu okrivljenik ne zna. U pogledu manjka za koji ga se tereti iskazao je da na ovoj inventuri gdje je manjak utvrđen nisu uopće popisane dvije škrinje pune mesa na što je upozorio IP koji je obećao odmah popodne pononvo izvagati to meso u škrinjama,a čija je inače vrijednost bila oko 30.000,00 kuna. Međutim, IP se to popodne nije pojavio iako je okrivljenik došao. Kada je okrivljenik odlazio dio robe više nije bio za maloprodaju nego se vraćao u Vrgorac na daljnu predaju. Okrivljenik je IP rekao da je kompjuterski nepismen da bi evidentirao taj povrat pa mu je ovaj odgovorio neka napiše na blok količinu mesa koja se vraća. Napisao je blok u dva primjerka, a prijem robe je ovjerio vozač i zadržao jedan primjerak a drugi je ostao u mesnici. Ne može se sjetiti o kojoj vrijednosti robe bi se radilo, ali moglo je biti između 15.000,00 i 20.000,00 kuna. To okrivljeniku nije priznato. Kasnije je tražio ovaj blok što da je ispostavio ali ga nije dobio. mIli da su u mesnici mali pravo na kalo, od 0,5% na svu robu, a da li mu je to kalo i priznato okrivljenik to ne zna jer u to nema uvida. Smatra da je manjak mogao nastati na načine koje je naprijed opisao i zbog nestručnog rada samog KP i odjela kalkulacija poduzeća. Od ovog drugog poslovođe je prodavaonicu preuzeo negdje oko Gospe u 8. mjesecu. Nakon što je otišao ovaj drugi poslovođa sa njim je u mesnici ostao raditi VP, a ĐP je došla raditi negdje 1. rujna 2009. godine, s tim da je radila s prekidima, da bi u ovoj mesnici radila 10 dana, pa bi onda bila premještena na drugo mjesto, pa ponovno vraćena u ovu mesnicu. Nije primjetio da bi ga oni potkradali, a to nije ni mogao primjetiti jer nije imao cijelokupne financijske podatke o poslovanju te mesnice. Od 1.12. pa do 21.12. 2009. godine kada je bila provala sa njim je jedan dio perioda radila i ĐP. Misli da su u studenom 2009. godine radili inventuru, misli da je to bila kontrolna inventura, koju je radio sam KP, a djelomično je i okrivljenik bio prisutan, s tim da nisu bila prisutna tri člana komisije. Međutim, koliko mu je KP rekao, ta inventura je bila u redu, odnosno nije bilo manjka. Roba mu je dopremana kamionom hladnjačom poduzeća. Uz robu je dostavljena i otpremnice, nešto od tih otpremnica je potpisao on, a nešto kolege koje su radile sa njim. Na taj način je ovjerio da je primio robu u količini navedenoj u otpremnici. Međutim, kod preuzimanja robe okrivljenik nije mogao kontrolirati da li dostavljena roba odgovara podacima otpremnice. Kod prijema robe imao je na raspolaganju samo jednu malu vagu, i to digitalnu, na kojoj se mogla izvagati roba manje kilaže pakirane u kutije. Međutim, robu veću po kilaži kao što je juneća polovica, teleća polovica veće odojke, te svinjske polovice na toj vagi nije uopće mogao kontrolirati niti ih je kontrolirao nego ih je zaprimio da odgovara težini navedenoj u otpremnici. I u tom pravcu je stavio prigovopr gidnu KP ito odmah nakon što je preuzeo mesnicu. Na temelju otpremnice nije pisao nikakve primke jer to se u firmi Pivac nije radilo, ne samo u ovoj mesnici u Sukošanui nego i drugdje.

9. Također se okrivljenik NP branio (list spisa 237-238) kako je točno da je bio zaposlen od srpnja 2009. do 20. siječnja 2010. godine. Tu je doveden kao pomoćni radni. Nadređeni mu je bio BP. Nije imao uvid niti u prijem robe niti u količinu koja je zaprimljena. Nakon gospodina BP poslovnicu je preuzeo EP, a okrivljenik je i dalje radio u svojstvu pomoćnog djelatnika. Nije imao uvid niti u financijsko niti u robno stanje. Pošto je bio informatički neuk i on i gospodin BP, obećano im je da će doći neka gospođa koja će rješavati kalkulacije i papire. Nedugo zatim iza gospodina RP, došao je EP u svojstvu poslovođe. Tu nije napravljena nikakva primopredaja ni inventura. U to vrijeme radilo se u dvije smjene, bila je prva i druga smjena. Nekad su znali raditi u različitim smjenama, jedan ujutro, jedan popodne. Vaga je mogla vagati robu do 150 kg, ali isključivo kartoniranu robu jer na tako malu vagu se nije mogla stavili jedna svinjska polovica, juneća, teleća i tako dalje. Negdje iza Velike Gospe iza 2009. godine došla je raditi ĐP koja je bez prekida radila do kraja 10. mjeseca 2009. godine. Ona je primala isključivo suhomesnatu robu i istu je provjeravala. Poslovnica je u to vrijeme davala robu na čekove koji su bili vidljivi u sistemu, ali nikada nisu prikazani u inventuri. Radi se o čekovima u vrijednosti 10.000,00 – 12.000,00 kuna. Uz čekove se nalazila i blok otpremnica za povrat robe, na njima je bila popisana roba koja je bila vraćena. Nakon te inventure ostale su dvije škrinje nepopisane robe. 1. prosinca 2009. godine izvršena je provala u poslovnicu, i kao što su svjedoci naveli odneseno je bilo gotovo sve, da bi taj isti dan na popisu robe gospodin KP i okrivljeniku nepoznata osoba zaposlena u toj firmi stavili na konto stanje više od 100.000,00 kuna. Također se okrivljenik branio da je dnevni utržak bio relativno mali, cca 2.500,00 do 3.000,00 kuna, to je bila mala poslovnica. Moglo je maksimalno stati robe 30.000,00 - ak kuna. Poslovođa je postao iz 1. siječnja 2010. godine jer su mu inzistirali u tvrtki Pivac da nitko ne može voditi samostalno mesnicu ako nije informatički pismen. Nikada nije bilo primopredaje između okrivljenika i prijašnjih poslovođa, BP i EP. Dok nije postao poslovođa, okrivljenik je bio pomoći radnik. Ispravlja svoj iskaz kod istražnog suca u dijelu gdje je naznačeno da je provala bila 21. prosinca 2009. godine, tvrdim da je provala bila 1. prosinca 2009. godine. Popis robe radili su HP, KP te IP. Okrivljenik je bio djelomično prisutan tijekom te inventure. Bila su razbijena stražnja vrata, pa je on na dan inventure išao tražiti tko će ih popraviti i promijeniti bravu. Sve skupa je bilo 3 škrinje. Bile su cca 400 litara. Kad je okrivljeniku prestao radni odnos nije upoznat da li je rađena inventura. Okrivljeniku je rečeno da donese ključ i da je do daljnjega slobodan. Na zadnjoj inventuri od 21. siječnja 2010. godine bio je djelomično prisutan. Upitan kako je moguće da je zaboravljena kod popisa jedna škrinja, odgovorio je da je kontrolu radila gospođica IP, a pošto je to bila kontrola inventura robu je trebao vagati kontrolor, odnosno osoba zadužena za kontrolu inventure. Vjerojatno je okrivljenik vagao svježe meso, a oni škrinje u početku pa je zato jedna škrinja bila preskočena, odnosno dvije škrinje. Okrivljenik osobno nije naplaćivao čekove već kolege koje su radile sa njim. Okrivljenik ga nije znao unijeti u sistem, niti napravti odgodu koja se u čeku tražila jer roba se davala na odgodu od 6 mjeseci i to su mu radile kolege. To su bile sve obiteljske potrošačke košarice, 300-500 kuna. Bilo je čekova od po 1.000,00 kuna, dva tri komada, a ovo sve su bili 500-600 kuna. ŽP nije imao vremena da ga detaljno obučava već mu je rečeno da će dovesti jednu gospođu koja će raditi sa njim. Upitan je li u kompjuter unosio otpremnice kada je dobivao meso od PPK Karlovac, bilo je dva načina, centrala je nešto unosila sama, a nešto je trebalo unijeti. Okrivljenik se nije u tom svemu snalazio pa mu je to nekad unosila IP, EP ili FP. Okrivljenik je bio u kontaktu jedino sa regionalnim voditeljem, a to je bio KP koji je bio zadužen za rješavanje svih njihovih problema. Upozoravao ih je na podnu vagu i kao što je već rekao na kojoj nije mogao vagati polovice. Dosta je tih primjedbi bilo s okrivljenikove strane. Upitan kako to nije bio problem njegovim prethodnicima, odgovorio je da su oni išli na povjerenje skladištara, jer okrivljenik tvrdi da je nemoguće izvagati juneću polovicu na površini 60x60 cm, a pogotovo u kaotičnoj situaciji gdje gospoda koja su dovedena znaju da idu ća i ne moraju ništa dužiti. Ne može se sjetiti koliko mjeseci je otišao ŽP, otišao je malo ranije. Predmetna poslovnica počela je s radom u srpnju ili kolovozu 2009. godine. Upitan koliko je ljudi radilo u tih 6 mjeseci od otvaranja poslovnice pa do 21. siječnja 2010. godine, nabrojao je one kojih se sjeća a to je BP, EP, ĐP, OP, ČP, gospođa H kojoj ne zna prezime, i on. To su osobe kojih se sjeća. Gospodin HP i KP su mu predlagali da podmiri manjak. Tražili su da podmiri sav manjak ili dio novca. Okrivljenik je to odbio jer se u toj cijeloj priči nije smatrao krivim. Ne može pojasniti iskaz vještaka da nigdje u PC kasi nije našao saldo čekova. Svjedoci su potvrdili da su postojali čekovi i postojala je blok otpremnica od povrata robe koja nigdje nije evidentirana. Upitan zašto je određene otpremnice robe potpisivao iako je po ugovoru o radu poslovođa bio od 1. siječnja 2010. godine, a otpremnice datiraju od prije toga datuma, iskazao je da vjerojatno nije imao tko primiti tu robu osim njega. Ljeti je najviše radio popodne. U prosincu 2009. godine nitko nije bio poslovođa u poslovnici. Okrivljenik je negodovao da bude poslovođa početkom 2010. godine jer nije nikada taj posao radio. Potpisao je taj ugovor od 1. siječnja 2010. godine samo zato što su mu obećali da će još netko doći tko će obavljati ovaj posao, i zato je taj ugovor o radu na 30 dana. Jedan period je radio i na crno, a misli da za prosinac 2009. godine nema ugovor. Ne može se sjetiti u prosincu 2009. godine, je li bio prijavljen ili ne. Bio je pomoćni radnik u mesnici.

10. Nadalje, okrivljenik NP se na raspravi branio kada mu je predočen list spisa 216. ugovor, i kada je upitan da li je točno da je bio poslovođa u periodu od 1. prosinca 2009 do 31. prosinca 2009. godine odgovorio da to nije točno, već da je on poslovođa bio od 1.1.2010. godine pa do kraja. U periodu iz ugovora sa lista spisa 261. poslovođa je bio EP. Ako se nekoga trebalo u budućnosti staviti za poslovođu on je bio uz drugog poslovođu. EP je bio poslovođa do kraja 2009. godine. EP je općenito otišao iz tvrtke Pivac, a ne može se sjetiti točno kada. Otpremnice su inače imale prateće dokument odnosno roba koja je dolazila imala je prateći dokument a otpremnice je unosio ili EP ili dotični ŽP zaposlenik Pivca u Biogradu, treća osoba je bio AP. Njih troje su unosili sve otpremnice u sistem. Oni su dolazili fizički kod okrivljenika u poslovnicu. Jedan period od nekih par dana okrivljenika tamo uopće nije ni bilo a radi se o periodu od prije nove godine. Polaganje utrška vršilo se na račun Splitske banke do 12 sati svaki dan. Nije imao banku u Sukošanu u većini slučajeva bi kolege nosile dnevni utržak i uplaćivali u poslovnicu Splitske banke u Merkator. Ako bi dolazio vikend znalo bi se dogodilo da se utržak zadrži 2-3 dana jer poslovnica subotom nije radila iza dva sata a njima je radno vrijeme bilo do 13.30. sati. Jedno vrijeme bio je ozlijeđen, to je bila ozljeda na radu, posjekotina na ruci, zbog koje nije mogao raditi, izostao je 8 ili 9 dana, za to vrijeme na njegovom mjestu bili su EP i kolegica ĐP. A to nitko nije uzeo u obzir kod inventure. Nije imao niti mogućnosti prigovoriti na nalaz inventure, mogao je samo usmeno prigovoriti, komunikacija sa upravom bila je telefonskim putem, i nikakvi njegovi usmeni prigovori nisu nigdje evidentirani. Bio je svjestan da poslovođa odgovara za manjak zato je inzistirao da se između njega i prethodnog kolega napravi primopredaja što se nikad nije dogodilo. Nije bilo moguće utvrditi kad je nastao manjak i u kojem periodu jer nije rađena primopredaja između poslovođe. Što se tiče nalaza priključuje se svemu što je njegov branitelj iznio kao prigovor na predmetno vještačenje. Okrivljenik je za mesnu industriju Pivac radio od polovice srpnja 2009. iz prve kao pomoćni radnik sa kolegom RP, koji je bio poslovođa i ostao je do kraja. Poslovođa je imao veću plaću od običnog radnika za nekih 1 100 kuna. Upitan zašto je potpisao ugovor sa list spisa 261. u kojem je naznačeno da je poslovođa bio u prosincu 2009. godine ako u stvarnost nije bio poslovođa, on je ugovor potpisati i radio uz drugog poslovođu dok ne nauči posao. Kada mu je predočen list spisa 243. da mu je mesna industrija Braće Pivac, uplaćivala doprinos za HZMO od 1. kolovoza 2009. god do 31. 1. 2010., odgovorio je da je tako i iskazao s tim da je počeo raditi sredinom srpnja 2009. godine.

11. Određene činjenice nisu sporne a proizlaze iz obrane okrivljenika. Nije sporno da je okrivljenik bio zaposlen u mesnici mesne Mesne industrije Braće Pivac d.o.o u svojstvu mesara negdje od 7. mjeseca 2009. godine. Prema okrivljenikovoj obrani izmijenila su se dva poslovođe koji su otišli na druga radna mjesta, on je tek nakon toga po ugovoru o radu imenovan poslovođom prodavaonice, a to je bilo od 1.1.2010. godine. Taj ugovor je bio na određeno vrijeme koji je vrijedio mjesec dana, odnosno do 31. siječnja 2010. godine. Nastavio je raditi do 20. siječnja 2010. godine, toga dana je utvrđen manjak, a utvrđen je putem invrnture.

12. Obrana je osporila način na koji je provedena inventura, da je rađena dva dana, na prvoj je bio prisutan okrivljenik, na drugoj nije, da je bilo zaboravljeno popisati jednu škrinju, obrana je osporila dugovanje kao i da bi sporno dugovanje nastalo u vrijeme dok je okrivljenik bio poslovođa, te je obrana isticala kako je tada bila i krađa, kao i da je način rada i kontrole bio manjkav.

13. Nije sporno da je okrivljenik bio poslovođa samo mjesec dana, no sporno je kako je u tih mjesec dana mogao u maloj poslovnici nastati dug za koji je vještak Uglešić naveo da iznosi 90. 860,67 kuna. Prva teza optužbe je bila da se radi o dugu u robi i novcu, a kasnija teza da se radi o dugu u robi, što znači da je okrivljenik s namjerom prisvojio robu u toj mesnici u tolikom iznosu a što nije dokazano niti utvrđeno.

14. U ovom kaznenom predmetu provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Damiru Uglešiću (list spisa 174- 196) te je vještak zaključio da je NP u inkriminiranom razdoblju obavljao poslove poslovođe mesnice Sukošan, Mesne industrije Braća Pivac d.o.o iz Vrgorca, dakle bio je zadužen i odgovoran za robu i novac u navedenoj prodavaonici. Uprava društva mesnice donijela je dana 2. siječnja 2010. godine odluku o komisijskoj inventuri u mesnici Sukošan a sastav komisije bio je KP ĐP i IP. Dana 21. siječnja 2010. godine prije nego se prišlo popisu robe u prodavaonici, komisija je pregledala sve otpremnice koje su se zatekle u prodavaonici i uočivši da sve nisu unijete preko PC kase, unijela je iste, kako bi prodavaonica bila pravilno zadužena zaprimljenu robu od dobavljača PPK d.d iz Karlovca. Roba koja je dolazila iz skladišta Mesne industrije Braće Pivac d.o.o iz Vrgorca u prodavaonicu, automatski se zaduživala međuskladišnicama. Popis robe obavljen je 21. siječnja 2010. godine međutim, kako komisija, pa tako i sam poslovođa NP nisu primijetili jednu škrinju u kojoj je bilo smrznuto meso, popis ove robe nije obavljen 21. siječnja 2010. godine već 28. siječnja 2010 godine. Popisu robe u prodavaonici nazočio je i poslovođa NP dana 21. siječnja 2010. godine, te je popisne liste i vlastoručno potpisao, dok na popisu smrznute robe u škrinji, koja nije bila popisana 21. siječnja 2010. godine već naknadno 28. siječnja 2010. godine nije nazočio pa navedenu popisnu listu nije ni potpisao. Prema obrađenim popisnim listama, stanje trgovačke robe u prodavaonic-mesnica Sukošan, na dan 21. siječnja 2010. godine ukupno je iznosilo 49.442,86 kuna. Nakon obrade popisa na dan 21. siječnja 2010. godine utvrđen je inventurni manjak robe u iznosu od 104.067,40 kuna, i inventurni višak robe u iznosu od 9.224,68 kuna. Obzirom da je na ovoj inventuri utvrđen inventurni manjak i inventurni višak, programski se utvrđuju zamjene artikala koje čine s jedne strane manjak, a s druge strane višak i na taj način prometno uvećavaju manjak i višak. Nakon izvršenih korekcija (zamjena sličnih artikala) stanje inventurnog manjka iznosi 95. 545,16 kuna. (104.067,40 – 8.522,24) dok je inventurni višak 702,44 kune (9.224,68-8.522,24). Manjak u iznosu od 95.545,16 kuna nastao je manjkom robe, što bi značilo da je roba otuđena ili je prodana mesnici a za istu nije izdan račun niti uplaćen utrženi novac. Odgovorna osoba u knjigovodstvu provela je knjiženje inventurnog manjka iznosom od 95.545,16 kuna dana 31. siječnja 2010. godine po temeljnici broj 303819. Dana 11. veljače 2010. godine izvršena je obustava neto plaće za siječanj 2010. godine NP u iznosu od 4.684,49 kuna. Na taj način smanjeno je potraživanje za manjak i ono sada iznosi 90.860,67 kuna.

15. Vještak Damir Uglešić je iskazao (list spisa 204-206) da je teško odgovoriti da li se radi o manjku u novcu ili robi jer je okrivljenik mogao uzeti robu odnosno meso i mesne prerađevine i zadržati ih za sebe ili ih je naprosto mogao prodati i zadržati novac. Bitno je naglasiti da je prodano bez računa i nakon toga ta gotovina nije položena. U mesnicama imaju PC kase koje prate materijalno kretanje robe. Upitan da li je ovoliko dugovanje moglo nastati od 1. prosinca 2009. do 21. siječnja 2010. odgovorio je da se u sudskom spisu nalazi ugovor iz koje proizlazi da je okrivljenik poslovođa od 1. siječnja 2010. godine, dakle on je bio poslovođa samo 20 dana sa formalnopravne strane. Razvidno je iz zaduženja da je okrivljeni dobivao meso od PPK i interno od Pivca. U spisu je vidio da je okrivljenik potpisivao otpremnice koje su dolazile od PPK. Misli da je stavljao i pečate. Iako je po ugovoru poslovođa od 1. siječnja 2010. on je i ranije potpisivao otpremnice i pečatirao što znači da je bio odgovorna osoba i prije nego što je formalno i ugovorom postao poslovođa. Istina da je kod primopredaje odnosno kad je okrivljenik postao poslovođa nije rađena inventura, međutim u prosincu a misli da je to bilo 1. prosinca 2009. imali su neku krađu ili provalu zato se to razdoblje i stavlja okrivljeniku na teret. Ove otpremnice odnosno roba koja je dolazila iz PPK one nisu automatizmom ulazile u zaduženje već ih je poslovođa trebao zadužiti odnosno trebao ih je preko PC kase unijeti kao zaduženje. Kada se pristupalo inventuri prvo je okrivljenikova kolegica unijela sve otpremnice iz PPK koje on nije unio u PC kasu. To govori jer okrivljenik od 1. prosinca 2009. pa sve do inventure nije imao kvalitetno zaduženje. Radi čega kao poslovođa nije mogao pravilno provjeravati inventuru u svom prodajnom mjestu odnosno provjeravati stanje u svojoj trgovini. Radi toga mu ni stanja nisu bila realna. Ukupni iznos manjka koji je izračunao radi se o iznosu od 90. 860,67 kuna uključena je i jedna škrinja koju su prvo bili zaboravili popisati. Vještak je to pojasnio u točki 4 i 5 svoga mišljenja a ta škrinja je popisana 28. siječnja 2010. godine. Upitan da li je bilo kakvih nepravilnosti kod inventure rađene 1. prosinca 2009. Odgovorio je da je to bilo početno stanje iz poslovnih knjiga. On tu inventuru nije provjeravao. Također je vještak pojasnio da na ovo sve što je iznio obračunato je i "kalo". 1. prosinca 2009. godine potraživanje mesnice je bilo 100.000,00 kuna, a upitan da li je gledao prosječni dnevni promet u mesnici prema ovome što ima u prosincu 2009. je mesnica zaradila oko 150.000,00 kuna što znači da bi prosjeku dnevna zarada bila oko 5.000,00 kuna. Vještak je iskazao na pitanje je li utvrdio koliko je bilo u Sukošanu PC kasa da je u pravilu jedna kasa u mesnici. Na kraju prosinca 2009. godine radili su inventuru sami, u spisu je samo kompjuterski izlist da su na kraju 2009. godine u zaduženju imali robe u vrijednosti od 137. 887,12 kuna. U toj vrijednosti je trebalo biti robe u dućanu. Stalno se ističe da se radi o maloj prodavaonici u koju može stati vrijednost robe od 50.000,00 kuna, pa mu nije jasno zašto tada nisu reagirali da nije bilo toliko robe odnosno da je zaduženje nerealno i pogrešno učinjeno. Poslovođa j sam trebao reagirati ako je uočio da na kraju 2009. godine nema u zaduženju robe u vrijednosti od oko 130.000,00 kuna. Također je navedeno da je 1. prosinca. 2009. godine nakon provale početno zaduženje robe 100.000,00 kuna, također se trebalo reagirati ako su smatrali da toliko robe nema. Vještak je iskazao da on sve gleda kroz poslovne knjige i nije ovlašten nagađati da li u 22 metra kvadratnih može stati robe u vrijednosti od oko 140.000,00 kuna. Također je iskazao da je pregledao u sudskom spisu i vidio da postoje otpremnice od studenog 2009.

16. Također je vještak Damir Uglešić iskazao (list spisa 228-229) da kada ga se točno pita koliki je manjak u robi a koliko u ne polaganju utrška, on je to konstatirao u točki 5 svog mišljenja. Iz točke 5 razvidno je da je opisao da je iznos od 95.545,16 kuna zapravo manjak u robi. Utvrdio je da je kompletan manjak u robi i on je iznosio 95.545,16 kuna. Nije bilo nenaplaćenih čekova, bilo je nenaplaćenih kartica. Kroz evidenciju je vidio da nije bilo čekova. Na stranici 3 svog vještačenja, taksativno je naveo sva zaduženja i razduženja mesnice. od 1. prosinca 2009. godine pa do inventure 21. siječnja 2010. godine. Izlaz robe odnosno povrat utvrdio je na temelju podataka koji su u prilogu, prilog broj 4, tu je bila međuskladišnica – izlaz na iznos od 29.727,60 kuna, a to je maloprodajna cijena. Vještak nije naveo iznos kala, a upitan koliki je kalo bio za mesnu industriju odgovorio je da je njemu poslodavac spominjao neki prosječni iznos kala. Ne može se izjasniti koliki je kalo propisala Hrvatska gospodarska komora, oni propišu maksimalni kalo što ne znači da poslodavac mora taj kalo i primijeniti. Ne može se izjasniti koliki je kalo poslodavac primijenio ovdje. Upitan da li je u redu što nije bilo primopredaje između poslovođa, misli da to nije u redu, ali nije u redu ni od okrivljenika da se prihvatio te dužnosti bez primopredaje. Ta konkretna prodavaonica dobivala je robu od PPK d.d. Karlovac. Također su dobivali robu iz vlastitog skladišta. Ne zna gdje im je centralno skladište, ali kad se roba zadužuje iz centralnog skladišta, ista se zadužuje međuskladišnicom, što znači da se razdužuje centralno skladište, a zadužuje konkretna prodavaonica. Poslovođu bi automatski centrala zaduživala za robu što ne znači da on nije trebao prekontrolirati robu koju je primio. Konkretno ovdje se radi o tome da su prodavaonice imale PC kasu što znači da je poslovanje umreženo i kompjuterizirano. U svom vještvu je napisao da je 28. siječnja naknadno utvrđeno i popisano meso iz jedne škrinje, a možda su bile i dvije, on se o tome ne može izjasniti. Ovdje je apsurdno da se preskočila jedna škrinja obzirom da se radi o maloj prodavaonici. Njemu je bitan popis robe, a da li je roba bila u jednoj ili dvije škrinje to je manje važno. O obavljenoj inventuri se treba napraviti zapisnik. Upitan da li je vidio zapisnik o inventuri od 21. siječnja 2010. i od 28. siječnja 2010. godine, ne može se sjetiti. Inventurne liste od 21. siječnja 2010. godine potpisao je poslovođa jer je bio prisutan, a 28. siječnja 2010. godine nije bio prisutan, a trebao je biti. Kada mi je predočen zapisnik o nadzoru poslovnih jedinica (list spisa 70) i kada se vještaka pita da li je to zapisnik o inventuri iskazao je da to ne bi bio zapisnik o inventuri iako je tu navedeno i tko su članovi komisije, gdje je bila inventura i iznos utvrđenog manjka. Predmetni zapisnik sa lista spisa 70 iako nosi datum od 21. siječnja 2010. godine nije moga biti tada sastavljen radi vrijednosti robe od 104.067,40 kuna obzirom da je cjelokupna ta vrijednost utvrđena 28. siječnja 2010. godine. Već je naveo da je tu bilo i inventurnog viška i vještak je od iznos od 104.067,40 kuna oduzeo inventurni višak te je u konačnici došao do iznosa od 95.545,16 kuna, što je ukupan inventurni manjak, i to kako je naveo inventurni manjak u robi. Nije našao materijalni podatak koji bi se odnosio na manjak u gotovom novcu. Očito je da su ovdje u centrali na dan 31. prosinca 2009. godine utvrdili da u poslovnici u Sukošanu nešto ne štima, zato su napravili inventuru 21. siječnja 2010. Dana 31. prosinca 2009. godine utvrđen je manjak od 23.872,56 kuna, a isto tako i višak od 23.895,22 kune. To govori da se roba šifrira na krivi način. Nije analizirao taj popis od 31. prosinca 2009. godine. Upitan na temelju čega je utvrdio da je početno stanje 1. prosinca 2009. godine 100.070,98 kuna, odgovorio je da zna da u spisu postoji inventura na taj dan jer su poslovođe i same radile te inventure. Tu inventuru nije provjeravao. Misli da ta inventura nije imala komisiju, a tu misli na inventuru od 1. prosinca 2009. godine. Bila je tu i neka krađa, ali to je sve bilo prije 1. prosinca 2009. godine. Upitan da li je naišao na saldo čekova u PC kasi, odgovorio je da nigdje nije naišao na čekove. Vještak je inače bio i u Vrgorcu dok je izrađivao vještačenje, oni su u međuvremenu promijeniti program i u knjigovodstvenom smislu 5 godina je jako veliki period, prenosili su podatke iz jednog programa u drugi. Nakon ovoliko vremena pola dokumentacije već nema. Također je napisao da su okrivljeniku uskratili plaću. Kada je vještaku predočena otpremnica sa list spisa 50,52,54, a gdje su datumi na otpremnicama 25. studenog 2009, 27. studenog 2009 i 30. studenog 2009. godine, vještak je to isto uzeo u obzir ali su ga ti datumi malo zbunili. Okrivljenikova kolegica je morala stornirati sve što je on knjižio i išla je knjižiti sve ispočetka. Moguće je i da roba bude krivo fakturirana, ali to je sve poslovođa morao provjeriti. Iznos koji je utvrdio u svom vještačenju odnosi se na maloprodajnu cijenu mesa.

17. Vještak Damir Uglešić usmeno je iskazivao i na raspravi od 2. lipnja 2022. godine te je tada naveo da je iz blagajničkih izvještaja (list spisa 92 i 97) razvidno da se praktički to prodajno mjesto razduživalo jedino s osnova računa koji su plaćeni gotovinom i računa koji su plaćeni karticama. Uz pretpostavku da je istina ono što okrivljeni govori da je on imao čekove, ovdje bi se dalo zaključiti da on nije ispostavio račun za izdatu robu koja je plaćena čekom. Činjenica je da računi po kojima se to prodajno mjesto razduživalo nije se razduživalo po računima koji su plaćeni čekom. Ne može se izjasniti da li su se u tom periodu faktički čekovi još izdavali ili se već prešlo na kartično plaćanje. Čekovi nisu evidentirani, a manjak je nastao upravo na manjku robe. Njegovo prodajno mjesto nije razduživano sa računima koji su plaćeni čekom. Ako je tamo i bio ček trebalo ga je ispuniti na točan iznos računa, a ne na okrugli iznos. Ako se uzme u obzir da su rekli da je tamo mala komora, kako može onda u nju stati 138 tisuća kuna vrijednosti mesa. Također dopuštam mogućim da su svi ti manjkovi i od prijašnjeg razdoblja. Uzeo je sebi malo više prava da pokuša logički povezati neke stvari, jer ovo što je knjigovodstveno iskazano to je na stranici 3 i 4 njegovog vještačenja. Upitan na temelju koje dokumentacije je najprije zaključio da je manjak bio u robi i novcu, a kasnije je zaključio da je manjak bio u robi, pa to je zaključio na temelju inventurnog manjka (list spisa 56, 57). U konkretnom slučaju se ne radi o manjku gotovine. Konkretno je manjak u robi, ili je roba otuđena, uzeta za vlastite potrebe ili prodana bez računa ili neuplaćenog utržka po tom računu. Roba je nestala sa zalihe a nije razdužena računom. Tu ima velika kompjutorska, odnosno knjigovodstvena zaliha, a nema računa. Činjenica je da je popis robe obavljen, a nema veze da li je to bilo u jednoj ili dvije škrinje i da li je ta škrinja pronađena naknadno, međutim NP nije bio prisutan tome. On nije morao biti kod inventure, ali je poželjno bilo da je bio prisutan inventuri. Po mišljenju vještaka firma je ovdje išla okrivljeniku na ruku kad mu je sutradan priznala i tu jednu škrinju popisanu 1. prosinca 2009. Nakon krađe je rađena inventura, dakle vještak je imao početno stanje 1. prosinca 2009., ta inventura 1. prosinca 2009. je rađena, ali kako je rađena, on to ne zna. Mora iskazati da je 1. prosinca 2009. godine rađena inventurna lista, ali ona nije potpisana. Vidi se da je 1. prosinca 2009. bio izlistaj iz kompjutera zaduženje, ali vještak nema podatak da je tada rađena prava inventura koja je rađena 21. siječnja 2010. godine. U spisu nije postajalo prava popisna lista nakon te inventure od 1. prosinca 2009. godine, već samo stanje koje je bilo u kompjuteru i to je izlistana. Vještak sada ne može nadopuniti vještačenje i tražiti od ove firme da mu dostavi podatak o tome da li imaju još nešto od dokumentacije od 1. prosinca 2009. iz razloga jer oni više nisu u obvezi čuvati tu dokumentaciju nakon ovoliko godina niti su mu je obvezni dostaviti.

18. Svjedok KP je iskazao (list spisa 144-145) da je zaposlen u firmi braća Pivac već 10 godina s tim da posljednje dvije godine radi u svojstvu kontrolora maloprodaje, a u tom svojstvu je radio i prije nego što je NP postao poslovođa mesnice u Sukošanu. Prije toga je bio voditelj regije te firme na području Dalmacije, to znači da je vodio i veleprodaju i maloprodaju i transport. Prve dvije godine rada bio je poslovođa u mesnici u Benkovcu, dok u mesnici u Sukošanu nije nikada bio u tom svojstvu. Prvi poslovođa od otvaranja mesnice u Sukošanu bio je BP koji je izvršio i početno zaduženje mesnice. Vjerojatno se je uplašio zbog starosti da neće moći voditi mesnicu pa je nakon 10 dana postavljen za poslovođu EP. On je kao poslovođa trebao obučiti za tu dužnost NP koji je s njime radio kao mesar. Međutim, EP UP je nakon 15-ak dana otišao na bolovanje jer se porezao. Nakon što je svjedoku predočen ugovor o radu iz sudskog spisa sa lista 7 u kojem stoji da je po tom ugovoru o radu UP postavljen za poslovođu na određeno vrijeme od 01.01.2010. godine do 31. 01.2010. može samo reći da se stvarno stanje uvijek ne poklapa sa formalnim ugovorima jer se i sam svjedok osobno vodio dugo godina kao voditelj skladišta, a kao takav se i danas vodi iako taj posao nikada nije radio. Primopredaja između poslovođa EP i BP nije bila izvršena jer nije bilo potrebe, a sam EP nije niti tražio tu primopredaju. Dok je NP UP preuzimao mjesto poslovođe između njega i EP također nije izvršena primopredaja, a oni u firmi tako i inače rade. Nije bila vršena klasična primopredaja. Uz svu robu koju on prima u mesnici prima i otpremnicu bilo da roba dolazi iz firme Pivac ili od njihovih vanjskih dobavljača. Te otpremnice koje potpisuje poslovođa ujedno su i njegovo zaduženje. On ne ispostavlja nikakvu primku. Od dokumenata koje radi poslovođa, on preko registar kase otkucava vrstu, količinu i vrijednost prodane robe. On te račune ne dostavlja u centralu u knjigovodstvo nego na završetku radnog dana ti podaci se automatski preko sistema preuzimaju u centralu i služe za njegovo zaduženje. Pored toga, on izdaje i povratnicu za robu koja se vraća u proizvodnju jer nije u roku prodana. To meso je inače još uvijek zdravstveno ispravno ali nije svježe na što gledaju kupci. Kod prodaje mesa preko registar kase otkuca se račun koji se predaje kupcu, a taj račun ostaje automatski zabilježen u kompjuterskom sistemu. Ne može se izjašnjavati o kompjuterskoj pismenosti NP. Može jedino reći da je stanje u njegovoj mesnici bilo odlično prvih 6 mjeseci rada. Vrijednosno kapacitet robe koja se može primiti i držati u toj mesnici je oko 50.000,00 kuna. U ljetnim mjesecima se roba brzo prodaje pa se odmah dostavlja druga roba tako da je moguće da je dnevni ulaz robe veći od 50.000,00 kuna, s tim da se roba ne dostavlja dva puta istog dana nego svakog dana ukupna količina. Fluktuacija, odnosno količina mesa u mesnici određenog dana može varirati sa 20.000,00 kuna u odnosu na ukupni kapacitet. U toj mesnici postoji digitalna vaga koja može vagati do 150 kilograma. Prema tome na toj vagi može se vagati svinjske, teleće, juneće polovice, jer niti jedna od tih polovica nije teža od 150 kg. To je nešto drugo ako on nije vaganjem kontrolirao da li mu je dostavljena roba koliko stoji na otpremnici. Ako to nije činio nego je samo potpisao otpremnicu onda je to njegova greška. Svaki poslovođa mesnice dužan je jednom u mjesecu napraviti inventure radi sebe kako bi znao stanje mesnice i takvu inventuru dostavlja u knjigovodstvo. On je počeo raditi u toj mesnici kao mesar negdje u proljeće 2009. godine i sve je bilo u redu 6 mjeseci, nakon čega su dobili signal od računovodstva da nešto nije u redu pa je svjedok išao tamo na kontrolnu inventuru. U toj mesnici godišnju inventuru nisu vršili za 2009. godinu jer ne stignu obaviti u svim mesnicama. Prije kontrolne inventure u 1 mjesecu 2010. godine vršili su kontrolnu inventuru dva mjeseca ranije kada je u tu mesnicu izvršena provala. Svjedok je kontrolirao robu, a bio je prisutan okrivljenik te policajci, pa su tu inventuru u stvari vršili radi policije kako bi oni imali podatke za kaznenu prijavu. Na pola inventure svjedok je prekinuo sa popisom jer je ocijenio da nema velike štete zbog krađe robe nego glavnina štete se odnosi na ukradene strojeve. Tu je inventuru dovršio sam okrivljenik sa zaposlenicom ĐP. Poslije te inventure bilo je izvršeno usklađenje popisa sa knjigovodstvenom dokumentacijom. Uglavnom, bilo je otuđeno nešto suhomesnate robe kao što je pršut i suhe salame. To usklađenje po automatizmu je izvršilo samo knjigovodstvo na temelju podataka koje je poslao okrivljenik. Prva kontrolna inventura vršena je u prvom mjesecu 2010. godine jer je svjedok dobio signal iz knjigovodstva da u toj mesnici nešto nije u redu i naloženo mu je da izvrši kontrolnu inventuru. Svjedok je bio predsjednik te inventurne komisije a ujedno je radio i popisne liste. Svjedokova kćer IP i ĐP bile su članice inventurne komisije. Bio je nazočan i okrivljenik. Svi članovi komisije su brojali robu i vagali. Poslovođa tj. okrivljenik tom popisu nije prigovarao, naprotiv, popisne liste je uredno potpisao. Nakon inventure poslali su popisne liste u Vrgorac u knjigovodstvo na obračun pa im je javljeno da se pokazao veliki manjak. Zbog toga su oni, članovi inventurne komisije odmah taj isti dan ponovno izašli pregledati mesnicu da možda nisu oni učinili grešku kod popisa. Zaista su pronašli jednu škrinju sa robom koju nisu popisali, ali je nisu primijetili jer je bila pokrivena nabacanim praznim kartonima. Popisali su zatim robu u toj škrinji i o tome dostavili podatke knjigovodstvu koji je za tu robu moralo priznati mesnici u Sukošanu. Nakon štosu popisne liste poslane kompjuterskim putem u računovodstvu, u računovodstvu su vršili kompjutersko usklađenje. Oni, članovi komisije, kroz to vrijeme su bili u prodavaonici, zajedno sa okrivljenikom i pratili preko monitora to usklađenje. Bili su i na telefonskoj vezi, a u slučaju nejasnoća njih bi iz knjigovodstva zvali u vezi tih nejasnoća. Konkretno, na popisnim listama je bila vrlo mala količina mesa u odnosu na zaduženje u knjigovodstvu. Zbog toga su pozvali telefonom da se izjasne da li su meso dobro izvagali, a na vaganje nitko od članova pa niti okrivljenik nije imao nikakve primjedbe. Po mišljenju svjedoka taj manjak nije mogao nastati niti na ijedan drugi način nego prisvajanjem robe i novca od strane poslovođe. Okrivljenik nije imao nikakvu evidenciju, knjigu dužnika, iz koje bi proizlazilo da bi davao građanima robu na poček, iako je moguće da je to radio. Ovo u principu nije n i dopušteno, ali u naravi se u stvarnom životu radi. Okrivljenik je odmah sljedećeg dana nazvao svjedoka i tražio da se dogovore o načinu podmirenja manjka. Rekao je da bi odmah mogao dići kredit i podmiriti 30. 000,00 kuna, a da ga se zaduži na poslu, pa da bi se dogovorili u kom roku će otplatiti ostali manjak. Nije točno da bi svjedok okrivljeniku govorio različite iznose manjka ukoliko tako okrivljenik tvrdi. Okrivljenik je ostao raditi u toj mesnici još oko mjesec dana nakon utvrđenog manjka, vođen je u radnom odnosu, no da li je bio na godišnjem ili na bolovanju to bi trebala znati njihova pravna služba.

19. Također je svjedok KP iskazao (list spisa 166-167) na upit koliki je taj manjak u konačnici bio, misli da je bio negdje oko 105.000,00 kuna. Okrivljeniku je bilo predočeno koliki je manjak. Nije bilo problema s dnevnim utršcima, a upitan da li je to bio manjak u robi ili u novcu, iskazao je da je to u konačnici bio manjak u robi. Upitan kakav je inače promet bio u prosincu i siječnju iskazao je da oni u tom periodu imaju dobar promet jer se dosta mesa prodaje za sušenje. Sa NP je u tom periodu radila ĐP, a on je bio poslovođa. Okrivljenik nije imao nikakvih primjedbi vezano za svjedokov način rada kao kontrolora. Svjedoka okrivljenik nikada nije kontaktirao u svezi s bilo čim što bi moglo biti povezano s ovim manjkom. Upitan može li u mesnicu te kvadrature stati 105.000,00 kuna vrijednosti mesa odgovorio je da taj manjak nije nastao u jednome danu. Njihova firma mesna industrija braće Pivac kupila je mesnu industriju u Karlovcu i u Hrvatskoj je u mesnice stizalo meso iz Karlovca i tu su otpremnice stizale ručno, nisu bile umrežene s Vrgorcom i svaki poslovođa je bio dužan u kompjuter unijeti ono što je zaprimio iz Karlovca, a oni su našli 6 takvih otpremnica gdje uopće nije bilo uneseno zaduženje u kompjuter, a to bi značilo da je okrivljenik zaprimio meso a nije u centrali registrirao taj primitak mesa. Prošlo bi i po 2-3 mjeseca dok se ne bi vidjelo da je meso iz Karlovca poslano u Sukošan a da u centrali nema povratne informacije što se s tim mesom dalje dešavalo u Sukošanu. Upitan da li je okrivljeniku omogućio tročlanu neovisnu komisiju odgovorio je da je to bila interna inventura. Svjedok nije sudjelovao u svakoj inventuri ali je potpisao svaki list kao kontrolor. Koliko se sjeća nije rađena primopredaja između okrivljenika i njegovih prethodnika a sve ovo za što se okrivljenika tereti sam je zadužio. Upitan koji je bio početni dokument za vršenje inventure, odnosno za usklađenje odgovorio je da su oni izvagali robu koju su našli, popisali i to poslali njihovom računovodstvu.

20. Svjedokinja ĐP je iskazala (list spisa167-168) da poznaje prisutnog NP, radila je s njim. Ne sjeća se točno, ali s njim je radila možda prije 5-6 godina, u trgovini Pivac u Sukošanu. U toj trgovini je radila 2 godine, a sa UP je radila možda pola godine. Upitana kako i radi čega je NP otišao, misli da je dobio otkaz. Ona je bila trgovac na suhomesnatim proizvodima, a on je bio trgovac na mesu. Nisu radili u smjenama već u isto vrijeme. UP je njoj bio nadređeni. Inače u ono vrijeme dok je radila sa UP misli da su inventuru imali skoro svaki mjesec. Te inventure su provodili oni sami ili bi došao KP u kontrolu. Ne može se sjetiti da bi imali neke velike manjkove u tim inventurama. Misli da je UP dobio otkaz, a ona baš i ne zna radi čega. Ne može se sjetiti kontrolne inventure, je li sudjelovala u njoj iz razloga jer je skoro mjesec dana bila u drugoj poslovnici na Meladi. Kada joj je predočen l.s. 63-68, potvrdila je da je pod točkom 3 njen potpis. Upitana sjeća li se na koji je način rađena inventura, odgovorila je da se prilikom inventure broji sve što se nađe u mesnici. Ako se roba prodaje na komad, ona se pobroji, a ona roba koja se prodaje na kilograme ona se važe. U mesnici su imali digitalnu vagu, odnosno imali su tri vage. Sve su bile digitalne. Dvije vage su mogle izvagati 5 kg, možda do 10, a jedna vaga je mogla izvagati do 100 kg, odnosno ta je vaga mogla izvagati i više od 100 kg. Imali su tri škrinje, u jednoj je bila riba, u jednoj smrznuto povrće, a treća škrinja je bila za povrat robe koja nije bila upotrebljiva. Ne sjeća se jesu li nešto zaboravili izvagati ili izračunati. Okrivljenik je bio prisutan inventuri. Ne sjeća se da li je imao kakvih primjedbi na inventuru. Početkom 12. mjeseca je izvršena provala, i tada su napravili inventuru, nakon te provale. Ona je bila u toj drugoj mesnici i misli da je tamo bila na inventuri a to kada ju se pita da li je napravljena godišnja inventura. Prilikom provale bilo je ukradeno gotovo sve, od uređaja do mesa, a to je sve prijavljeno policiji. Suhomesnati dio je bio u njenom zaduženju, slaganje, brojanje, pisanje cijena, prodaja. Robu je zaprimao poslovođa. Ona se ne može 100% sjetiti da li je ikada zaprimila robu. Nikada nije unosila nikakve podatke u kompjuter, te podatke je unosio poslovođa. Oni su svim kupcima izdavali račune. Okrivljenik nije davao robu na dug niti je ona bila prisutna nikakvom otuđenju robe.

21. Svjedok HP je iskazao (list spisa 168-169) da NP poznaje preko posla. Bio je voditelj mesnice u Plodinama u [adresa] i tako su se upoznali. Upitan gdje je radio u prosincu 2009. godine i siječnju 2010. godine odgovorio je u mesnoj industriji braće Pivac. Tamo je radio i NP ali ne zna da li točno u tom periodu. Svjedok je bio na funkciji voditelja veleprodaje i nisu imali dodirnih točaka. Gospodin KP je bio voditelj njihove maloprodaje i zna da su bili nekakvi problemi a to kada ga se pita kako i radi čega je NP otišao sa svog radnog mjesta. Tvrdilo se da je falilo robe od inventure ali svjedok o tome ne može govoriti jer tome nije prisustvovao. U svezi s manjkom svjedok je kontaktirao okrivljenika. Kontaktirao ga je ali on je jednostavno bio nestao a svjedok ne zna gdje. Stalno ga je tražio, kasnije je kontaktirao s njim jer je sugerirao da sve riješe bez suda i tužbe. Ne može se sjetiti da je došlo u konačnici do podmirenja manjka, odnosno zna da nije došlo do podmirenja i da je firma i dalje oštećena. Trenutna je praksa u firmi da se kad jedan poslovođa od drugog preuzme trgovinu napravi primopredaja. Svjedok nema saznanja da bi okrivljenik prodavao robu bez računa niti da bi davao robu trećim osobama na dug. Kroz taj period je moglo proći robe i stati vrijednosti utvrđenog manjka. Zna kolika je komora u mesnici u Sukošanu ali zna i kako se roba zadužuje. U tom periodu su dobivali robu iz njihove firme PPK Karlovac, robu je pratila otpremnica ali nisu još bili kompjuterski uvezani pa se svaki poslovođa u mesnici sam zaduživao za robu iz Karlovca. Poslovođa se potpiše na svaku otpremnicu nakon što mu se iskrca mesno i morao se sam ručno zadužiti za tu robu. Iz Vrgorca su došli i signali da nešto ne štima u poslovnici u Sukošanu. Očito im nešto nije odgovaralo između prometa, lager i ulaza robe. Ne može se sjetiti da li mu je okrivljenik iznosio nekakve primjedbe da ima problema u poslovanju. Koliko zna okrivljenik se znao koristiti kompjuterom ali mu svjedok nije bio nadređeni.

22. Svjedok ŠP je iskazao (list spisa 224) da mu nije poznata osoba NP, prisutni okrivljenik njemu nije poznat. 2009. i 2010. godine bio je zaposlen u PP Vrgorac kao krim službenik. Zadnjih 5 godina inače radi na Visu. Dobili su dopis od PU Splitsko Dalmatinske da obave razgovor sa vlasnikom mesne industrije Pivac na okolnosti manjka od nekih 104.000,00 kuna u mesnici u Sukošanu. Sačinio je službenu bilješku povodom obavljanja obavijesnog razgovora sa gospodinom I i nije poduzeo niti jednu drugu radnju u tom predmetu. Iskaz vlasnika mesne industrije on je samo prenio na papir, i to je ujedno i jedina radnja koju je obavio u ovom predmetu. Vlasnik mu tom prigodom nije predavao nikakvu dokumentaciju niti mu je ikakvu dokumentaciju dao na uvid. Povodom tog predmeta nije dolazi u [adresa], odnosno u Sukošan i nije poduzeo niti jednu drugu radnju.

23. Svjedok ŽP je iskazao (list spisa 227-228) da NP poznaje kao svog kolegu. Upitan gdje je radio krajem 2009. godine i početkom 2010. godine, odgovorio je da je bio zaposlen u Mesnoj industriji braća Pivac s tim da su ga isti slali u sve jednu njihovu trgovinu u zadarskoj županiji. Kroz taj svoj rad je proveo i u Sukošanu radeći sa NP. On je NP uvodio u posao u Sukošanu. U Sukošanu je bila jedna mala mesnica u derutnom stanju. Svjedok više nije zaposlen u Mesnoj industriji braća Pivac, otišao je prije jedno četiri godine i to radi dva razloga. Prvi razlog je bio taj što kada jedan ugostitelj nije platio meso koje je odnio, firma je oduzimala od svjedokove plaće, a drugi razlog je što iako u jednoj poslovnici on nikada nije potpisao da bi bio odgovoran za sve, kada nešto ne bi štimalo opet bi se njemu oduzimalo od plaće. U Sukošanu je obučavao NP, ne zna za koje radno mjesto, oni su njega doveli da tu radi. Upitan kako se zvao nadređeni koji ih je obavještavao koji je njihov kupac u blokadi i kojemu ne smiju izdavati robu, to je bio KP i HP. U situaciji koju je opisao da je bila razlog njegovog odlaska njega na vrijeme nisu obavijestili da je jedan ugostitelj u blokadi, svjedok mu je meso dao, a on nikada nije platio, pa su iznos od 9.000,00 kuna uzeli svjedoku od plaće. U Sukošanu je radio možda mjesec dana. Sa NP je radio tjedan ili dva. Koliko zna okrivljenik i on nisu napravili nikakvu primopredaju. U tom periodu dok je svjedok radio u mesnici u Sukošanu, kao i kroz vrijeme kada je radio zajedno sa NP nije bila rađena nikakva inventura. Krađa je bila ali u vrijeme kada je svjedok već otišao voditi mesnicu u Biogradu. Roba se izdavala na čekove u mesnici Pivac. Svjedok je bio zadužen za unošenje otpremnice u kompjuter. U centrali je bilo vidljivo kada se unese otpremnica. Upitan da li je bilo kakvih problema u komunikaciji između njega i nadređenih, dok je svjedok bio u Sukošanu nije bilo nikakvih problema, a niti su puno komunicirali. Tamo je bila jedna mala komora za održavanje mesa, svježeg mesa, u koju je moglo stati mesa u vrijednosti od 20.000,00 – 30.000,00 kuna. Da je komora puna svježeg mesa vrijednost tog mesa nije mogla biti veća od 30.000,00 kuna. Misli da je tamo radio gospodin BP prije svjedoka, a nije bilo nikakve primopredaje. Svjedok je samo trebao pokazati kako se radi NP, misli da je s njim u Sukošanu proveo dva tjedna. Upitan da li se roba vraćala u skladište iz prodavaonice, odgovorio je da se roba vraćala. Mesu kojemu je isticao rok išlo bi na akciju, a ako se ne bi prodalo ona bi se vraćalo nazad. Otpremnice za povrat su se uredno ispunjavale. Upitan da nabroji nekoliko ugostitelja koji su uzimali meso, a ne bi plaćali jer su bili u blokadi, u njegovom konkretnom slučaju to je bio gospodin T. To je bila mala poslovnica, dnevni promet je bio možda 2.000,00 – 3.000,00 kuna, vikendom možda malo više, do 5.000,00 kuna. U kompjuter su unosili meso od dobavljača i to od drugih firmi od kojih su oni kupili, tj. to su firme koje je kupio I. Meso koje je stizalo pratila je otpremnica i onda su te otpremnice unosili u kompjuter. U većini slučajeva oni su provjeravali da li roba odgovara otpremnici. Nekad je znalo biti na otpremnici više mesa nego što su dobili. Meso koje su dobivali iz Vrgorca, dobivali bi zadužnicu. Prvo se ručno unosilo u kompjuter, a kasnije su oni sami unosili u kompjuter meso koje bi zaduživali. NP je znao raditi svoj posao kao mesar, svjedok mu je samo trebao pokazati kako primiti robu, šifre od mesa i on je to naučio dok je svjedok bio s njim. Dok je svjedok bio sa okrivljenikom on se znao požaliti da neke stvari ne razumije ali svjedok mu je pokazivao i kada je okrivljenik sve savladao, svjedok je otišao dalje. Svjedok ne zna što je NP radio nakon što je svjedok otišao, kada je došao UP obučavati UP je već radio u toj mesnici. Još samo mora dodati da se u poslovnici u Sukošanu porezao na mašinu, ozlijedio je prst pa je prvo otišao na bolovanje, a NP je nastavio dalje raditi. Zna da su imali jednu malu vagu za prodaju, a one vage iza svjedok se ne sjeća. Upitan kako su kontrolirali meso koje je dolazilo, odgovorio je da se toga ne sjeća. 7 ili 8 godina je radio u Pivca, a kada bi bila poslana druga roba a ne ona koja piše, tu se moralo ispitivati sve do Vrgorca tko je što napravio. Svjedoku se konkretno dogodilo da mu je radi direktora bio veliki manjak, ali taj direktor je smijenjen. Firma uglavnom nije sudski rješavala te probleme. A oni, mali poslovođe nikome se nisu imali obratiti jer je pravnik u firmi štitio prava firme, a ne prava radnika. Roba koja nije bila za uporabu, stavljali su na akciju i prodavali tu robu i ako je ne prodaju vrate je nazad. Upitan da li je u poslovnici u Sukošanu bila vaga koja je mogla vagati do 150 kg, misli da je bila. Ne zna da li je u Sukošanu bilo ljudi koji su uzimali meso sa odgodom plaćanja jer je tamo kratko bio. U toj poslovnici je bilo friškog mesa, bilo je suhih mesnih prerađevina, možda je bilo nešto malo zaleđenog mesa, misli ribe. Kada je bio u Sukošanu roba se onda već unosila kompjuterski.

24. Svjedok BP je iskazao (list spisa 235-236) da su okrivljenik NP i svjedok jedno vrijeme zajedno radili u Sukošanu, u mesnici. Možda 15 dana, s tim da ne zna koje je to godine bilo. Počeli su raditi istovremeno. Svjedok je u tom periodu bio poslovođa. Šef ga je pitao da preuzme dućan u Sukošanu, a svjedok je rekao da hoće, samo ako ima još netko tko će sa njim raditi i tko je dobar na kompjuteru. Svjedok nije znao na kompjuter, pa kako mu kroz određeni period nisu nikog poslali, on je od svega odustao. Kroz to vrijeme sa njim je radio i NP, ali nije ni on znao na kompjuter. Nakon tih 15 dana svjedok je otišao, a UP je ostao. Svjedok je otišao u drugu mesnicu u kojoj je već bio radio. Misli da je tamo došao na njegovo mjesto ŽP. Nije izvršena nikakva primopredaja poslovanja između svjedoka i SP. Prije njega nitko nije bio poslovođa, jer je to bila tek otvorena poslovnica, mesnica. Kroz tih 15 dana roba je dolazila na otpremnicu, a kada je SP došao pregledao je robu koju su oni i vagali i rekao je da je sve ok. Otpremnice su se unosile u kompjuter. Upitan tko je otpremnice unosio u kompjuter kada nisu znali ni UP ni on, jedan put mu je došao FP sa kojim je prije radio i to mu je unio. Svjedok je nešto znao, ali nije znao sve unositi u kompjuter. Rečeno mu je da će tu doći ženska koja će sve to raditi, a njih dvojica da će biti mesari u toj poslovnici. Njegov odnos sa UP bio je dobar. GP mu se nije bunio na UP. GP mu je nešto govorio da je bilo falilo jedno janje, a da je svjedok za to bio zadužen. Rekao mu je da će on to riješiti i nije od njega tražio da to plati. Također je svjedok iskazao da oni nikome nisu robu davali na dug i nikome nisu davali robu bez računa. Uvijek su imali 2.000,00 -3.000,00 kuna robe. Tamo je možda moglo stati robe u vrijednosti 30.000,00 kuna. Ne zna koje godine je otvorena ta poslovnica u Sukošanu, to je bilo prije 4 ili 5 godina. Svjedok i NP su došli u novi tek otvoreni dućan, odnosno mesnicu, nitko prije njih nije tu radio. Misli da je UP radio tamo 4 mjeseca. Ne zna tko je bio poslovođa nakon što je otišao. Koliko se sjeća tamo je bilo dvije škrinje, odnosno bilo je dva zamrzivača za zaleđeno meso i jedan frižider za friško meso. Bila je jedna vitrina za suho mesno i jedna vitrina u kojoj je bilo izloženo svježe meso za prodaju. Misli da je bila jedna vaga i jedan kompjuter. Bila je također i jedna velika vaga za vaganje mesa kada se zaprimalo. Misli da je ta velika vaga mogla vagati do 150 kg.

25. Prvo se valja osvrnuti na činjenicu da je inventura urađena manjkavo što je potvrdio i sam vještak, a samim tim da su vršitelji inventure (KP, ĐP i KP IP ( kći MP )) kod prve invenutre zaboravili popisati jednu škrinju, pa se vraćali i ponovno popisivali robu u odsutnosti okrivljenika, ukazuje na propuste i upitnost takvog zbrajanja. Predmetna inventura obavljena je 21. siječnja 2010. godine (list spisa 63-68), a naknadna inventura, popis zaboravljenoga obavljen je 28. siječnja 2010. god. nakon sedam dana, a ne zna se što se događalo sa poslovnicom u tih sedam dana od jedne do druge inventure (list spisa 178). Posebno je simptomatičan jedan dopis oštećenika (list spisa 123) u kojemu se navodi da je na dan 31. 12. 2009 . vrijednost popisane robe bila prevelika (138.887,12 kuna ) i da je to razlog zašto je rađena inventura u toj poslovnici 21. siječnja 2010. godine. Ovaj dopis demantira iskaz KP koji je i doveo okrivljenika u tu poslovnicu s danom 01. siječnja 2010. godine kao poslovođu (list spisa 335), jer je KP iskazao da je manjak bio povod inventuri, a u dopisu oštećenika se navodi da je višak, odnosno velika vrijednost robe bio povod inventuri. KP također nije istinito iskazivao kada je rekao da je inventura rađena jedan dan (list spisa 335) jer je iz vještačenja i materijalne dokumentacije razvidno da je rađena 21. siječnja i 28. siječnja 2010. (list spisa 63-67 i 68).

26. Valja ukazati na to da NP postavljaju za poslovođu 01.01.2010. a da se pri tome uopće nije radila primopredaja između NP i prethodnog poslovođe BP, niti se radila primopredaja poslovnice i stanja u istoj između BP i njegovog prethodnika ŽP. ŽP je naveo da je poslovnica u Sukošanu bila mala i u derutnom stanju. ŽP je trebao obučiti okrivljenika čiji prethodnik je zapravo bio BP. NP svi opisuju kao dobrog i vrijednog. Dakle, prije okrivljenika su bila dvojica poslovođe koji su se izmijenili bez primopredaje i nije utrveđeno u kakvom je stanju okrivljenik zaprimio poslovnicu kao poslovođa iste.

27. Okrivljenika se tereti da bi on dakle, prisvojio dio robe namijenjene prodaji ukupne vrijednosti 90. 860, 67 kuna, i to u svega 20 dana jer ga se tereti da je to činio kao poslovođa, od 01.01. -20.01. 2010 ( jer je 21.01.2010. godine bila inventura ), dakle, isti je po danu trebao prisvojiti robu u vrijednosti 4.543,03 kune ( 90.860,67 kuna manjka : 20 dana ), pa je čudno, neživotno i nelogično kako tako što nije primijetila osoba koja je sa njim radila, i to u istoj smjeni, ĐP, koja je iskazala da su uvjek izdavali račun, da robu nisu davali na dug. Neživotno je da u tako maloj trgovini netko prisvaja robu dnevno do iznosa od cca 4.500,oo kuna a da drugi suradnik u istoj smjeni to ne primijeti ( pod pretpostavkom da je do otuđivanja doista došlo ) poradi čega je i sama teza optužbe neživotna i nelogična da je okrivljenik kao poslovođa otuđio navedeni iznso novca. Naime, on je poslovođa bio 20 dana (list spisa 7), a ne zna se u kojoj je funkciji uopće bio u prosincu 2009. jer za taj period (prosinac 2009. godine ) optužba nije dostavila dokaz u kojoj je funkciji isti bio u toj poslovnici, i koja je njegova ovlast bila, a pogotovo da li je bio odgovorna osoba i u čemu se sastojala njegova odgovornost za tu poslovnicu, koje su bile njegove ovlasti. Iz kazivanja svjedoka okrivljenika se obučavalo za poslovođu pa se nameće pitanje tko je odgovorna osoba u periodu kada ga se obučava od strane drugog poslovođe. Nije dokazano da je okrivljenik bio odgovorna osoba tijekom prosinca 2009 godine dok je izvan svake sumnje bio poslovođa do inventure i to 20 dana, dakle, tih dvadeset dana je odgovoarao za poslovnicu te je ranije pojašnjeno kako nije životno ni logično da je dnevno prisvajao robu do vrijednosti od oko 4.500 kuna a da je to prošlo nezapaženo od njegovih kolega. Nije dokazan niti motiv poradi kojega bi okrivljenik ovo činio.

28. Kada je od Centrale ( iz Vrgorca ) dobio signal da se nešto događa u poslovnici u Sukošanu, svjedoku KP, kao kontroloru, kao osobi koja je bila zadužena za veliki broj poslovnica u Dalmaciji, kao osobi koja je sve to trebala nadzirati i kontrolirati rad tih poslovnica, iznimno je bilo stalo da pod hitno netko bude poslovođa poslovnice u Sukošanu jer su očito i BP i ŽP “pobjegli” od svega onoga što slijedi te se dovodi mlad i nadobuda NP, kojemu se nakon 20 dana od imenovanja poslovođom radi inventura i tereti ga se prvobitno za dugovanje od preko 100.000,00 kuna. Za KP je iznimno bitno da poslovnica ima poslovođu koji će biti odgovoran za dug, i najviše je KP bio zainteresiran da se pod svaku cijenu osudi NP, jer je upravo KP trebao kontrolirati rad navedene poslovnice a to nije vršio jer nije stigao, nije imao vremena za sve. Ovo sud zaključuje kada poveže iskaz svjedoka KP sa iskazima drugih svjedoka a posebno ranijih poslovođa i okrivljenikove kolegice iz smjene. Iz kazivanja svjedoka KP razvidno je kako se okrivljenika na mjesto poslovođe dovelo bez primopredaje ( nije se imalo vremena, KP je znao da se priprema inventura, da u Centrali nešto ne štima ), bez inventure, sa brzinskom obukom za mjesto poslovođe, jer najvažnije je bilo očito, da poslovnica u Sukošanu ima poslovođu u vrijeme inventure, koji će biti odgovoran za ono što slijedi. KP je nedosljedan u svom iskazu jer s jedne strane hvali okrivljenika kao radnika jer ga je on upravo i doveo na to radno mjesto, a s druge strane ga prikazuje kao lopova, jer drugačije i ne može, kad je sam trebao kontrolirati poslovnicu u Sukoanu a to nije činio kao kontrolor.

29. Vještak knjgovodstveno financijske struke Damir Uglešić izvan svake sumnje je utvrdio manjak (list spisa 179), on je na raspolaganju imao papire, dokumentaciju, ali logičnog pojašnjenja oko utvrđenog manjka vještak nije imao (list spisa 357). Vještak je sam naveo da su inventure bile manjkave, te sami način rada u toj poslovnici. Vještak je naveo da on gleda poslovne knjige i da nije ovlašten nagađati da li u 22 m2 može stati mesa u vrijednosti 140.000,00 kuna (list spisa 205). Vještak je konstatirao da je okrivljenik obavljao poslove poslovođe od 1. prosinca 2009. do 21. siječnja 2010. a koji zaključak (list spisa 175) je suprotan Ugovoru o radu (list spisa 7), jer je poslovođa bio od 1.01.2010. Zaključak vještaka je nelogičan jer krivo tumači sadržaj ugovora u svom vještačenju, odnosno pogrešno vještak zaključuje da je okrivljenik poslovođa od 01.12.2009. jer za takav zaključak ne postoje materijalni dokazi. Vještak je naveo : (list spisa 205) ”Kada me pitate da li je bilo kakvih nepravilnosti kod inventure rađene 1. prosinca 2009. moram iskazati da je - to je bilo početno stanje iz poslovnih knjiga. Ja tu inventuru nisam provjeravao… Na kraju prosinca 2009. godine radili su inventuru sami, u spisu je samo kompjuterski izlist da su na kraju 2009. godine u zaduženju imali robe u vrijednosti od 137. 887,12 kuna. U toj vrijednosti je trebalo biti robe u dućanu. Stalno se ističe da se radi o maloj prodavaonici u koju može stati vrijednost robe od 50.000,00 kuna, pa mi nije jasno zašto tada nisu reagirali da nije bilo toliko robe odnosno da je zaduženje nerealno i pogrešno učinjeno. Poslovođa je sam trebao reagirati ako je uočio da na kraju 2009. godine nema u zaduženju robe u vrijednosti od oko 130.000,00 kuna. Također je navedeno da je 1. prosinca. 2009. godine nakon provale početno zaduženje robe 100.000,00 kuna, također se trebalo reagirati ako su smatrali da toliko robe nema.“ Također je vještak između ostalog iskazao (list spisa 357) "Kada me pitate na temelju koje dokumentacije sam najprije zaključio da je manjak bio u robi i novcu, a kasnije sam zaključio da je manjak bio u robi, pa to sam zaključio na temelju inventurnog manjka (list spisa 56, 57)… Ako se uzme u obzir da su rekli da je tamo mala komora, kako može onda u nju stati 138 tisuća kuna vrijednosti mesa. Također ja dopuštam mogućim da su svi ti manjkovi i od prijašnjeg razdoblja."

30. Nakon provedenog ponovljenog dokaznog postupka uvažavajući sve činjenice na koje je ukazao viši sud u ukidnoj odluci ( prvoj i drugoj ), nesporno je utvrđeno da je okrivljenik bio zaposlenik kod oštećenika ( nije utvrđeno koliko dugo ) dok je u periodu od 01. siječnja 2010. do 21. siječnja 2010. godine bio poslovođa u predmetnoj poslovnici oštećenika. Nije utvrđeno niti dokazano u kojem je svojstvu bio u prosincu 2019. a sve kako bi se moglo zaključiti da je bio odgovorna osoba u toj poslovnici. Nespornim je utvrđeno da je vršena inventura 21. siječnja 2010. godine i 28. siječnja 2010. godine, te da druga inventura ( dopuna ) nije u potpunosti obavljena po pravilima struke. Nesporno je utvrđeno inventurom da je nastao manjak od 104.067,40 kuna ( prema navodima oštećenika u kaznenoj prijavi ) a vještak je prvo utvrdio da je bio manjak u robi i novcu u iznosu od 90.860,67 kuna, a kasnije je vještak usmenim izlaganjem naveo da se radilo o manjku u robi te je on pojasnio usmeno temeljem čega izvodi svoj zaključak. Utvrđeno je a što proizlazi iz kazivanja svjedoka ŽP i BP da nikada nije izvršena primopredaja poslovnice između njih kao niti između ŽP i okrivljenika te je okrivljenik preuzeo poslovnicu kao poslovođa bez ikakve inventure. Utvrđeno je i da nije bilo vremena da se okrivljenika obuči za mjesto poslovođe, a iz iskaza svjedoka KP istome se jako žurilo da se okrivljenik čim prije postavi za poslovođu te poslovnice, sud drži da je za to imao osobni motiv, a to je da on ne bude odgovoran za stanje u toj poslovnici prema oštećeniku, znajući način poslovanja oštećenika. Utvrđeno je da je u spornoj poslovnici bila krađa 1. prosinca 2009. te je sačinjen popis robe ali ne i inventura (list spisa 71). Oštećenik je znao još na dan 31.12.2009. da u poslovnici nešto ne štima (list spisa 123) te se na brzinu s danom 1.01.2010. imenuje Ugovorom okrivljenik poslovođom i radi mu se inventura 21. 01.2010. te se utvrđuje manjak koji se pripisuje poslovođi, odnosno okrivljeniku. U svim ovim manipulacijama od strane oštećenika, gdje su se u inkriminiranom periodu bez primopredaje izmijenili BP, ŽP i okrivljenik, gdje se od strane kontrolora KP na brzinu imenuje poslovođom okrivljenik i to bez obuke za to radno mjesto ( jer svjedok KP drži da je okrivljenik dovoljno sposoban i obučen ), u situaciji kada je u inkriminiranom periodu bila i krađa u spornoj poslovnici a nije rađena inventura, u situaciji kada oštećenik zna da nešto ne štima, kontrolor ne radi svoj posao, te kada im na brzinu treba odgovorna osoba odnosno poslovođa kojemu će se “prikačiti” utvrđeni manjak, ne može se zaključiti izvan svake razumne sumnje da je upravo okrivljenik, i to naravno postupajući s namjerom u razdoblju od 1. prosinca 2009. godine do siječnja 2010. godine u Sukošanu u svojstvu poslovođe i odgovorne osobe u trgovačkom centrtu Mesna industrija "Braća Pivac" d.o.o Vrgorac, Poslovnici Sukošan, s ciljem da se znatno okoristi, neovlašteno zadržao za sebe dio robe namijenjene prodaji ukupne vrijednosti 90. 860, 67 kuna, čime je TD Mesnu industriju "Braće Pivac" d.o.o Vrgorac oštetio za navedeni iznos, dakle, protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari velike vrijednosti, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – pronevjeru, opisano i kažnjivo po članku 233. stavak 2. KZ/11. Okrivljenik je bio poslovođa 20 dana, a za ostali period nije dokazano da je bio odgovorna osoba jer uopće nije dokazano u kojem je svojstvu bio u toj poslovnici. Osobe koje su sa okrivljenikom radile (ĐP ) nije ništa zamjetila a posebno da okrivljenik otuđuje toliku količinu robe jer je faktički iz tako male poslovnice dnevno ( u ovih 20 dana koliko je bio poslovođa ) trebao otuđivati robu u vrijednosti od cca 4.500 kuna a što nije ni životno, ni logično, ni moguće. Nije pronađen niti motiv na strani okrivljenika zašto bi on prisvajao toliku količinu robe i što bi sa istom činio. Iz kazivanja svjedoka ŽP razvidno je da oštećenik nije štitio prava svojih zaposlenika, niti su se poslovođe imali kome požaliti ukoliko se suoče sa nekim nepravilnostima, a pravna služba je štitila isključivo oštećenu firmu i njene interese.

31. Kvaliteta dokaza mora biti takva da ne ostavlja sumnju ni dvojbu u pogledu činjenica koje čine bitno obilježje kaznenog djela. Ukoliko postoji bilo kakva sumnja u pogledu činjenica koje terete okrivljenika ili dvojba, a kao što je navedeno nije izvan svake sumnje i dvojbue utvrđeno niti dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, sud je u obvezi u dvojbi postupati u korist okrivljeniku. Imajući u vidu sve navedeno, sud je okrivljenika oslobodio od optužbe.

32. Temeljem odredbe članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenik Mesna industrija Braće Pivac d.o.o iz Vrgorca se upoćuje da imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici.

33. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

34.Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zadar, 27. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Ana Zrilić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, na broj K-DO-1069/10,

2. Okrivljenik NP,

3. Branitelj Tomislav Nemarić odvjetnik iz Zadra,

4. Oštećenik TD Mesna industrija Braće Pivac d.o.o iz Vrgorca, težačka ulica 13, Vrgorac

5. U spis 81 K-361/2023.